Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo je posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja  Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika. Istovremeno, niko ne kontroliše da li se poklon krediti i vraćaju

Predsjednik podgoričkog Višeg suda Zoran Radović nije vratio nijednu ratu kredita u iznosu od 75.000 koji je još 2007. godine, u vrijeme dok je bio osnovni državni tužilac u Baru, dobio od Vlade Crne Gore po povlašćenim uslovima. Ova informacija koju su nedavno objavile Vijesti ponovo je aktuelizovala dodjelu povoljnih kredita izabranim funkcionerima i državnim službenicima za vrijeme vladavine DPS-a.

O kakvim se poklon kreditima radi govori i Radovićev slučaj. On je za 75.000 dobijenih eura trebao da za 20 godina vrati, sa kamatom od dva odsto godišnje, mjesečno 75.76 eura, ukupno 18.180 eura.

Prema dokumentaciji u koju je Monitor imao uvid, samo posljednji predsjednik vladine Komisije za rješavanje stambenih pitanja Predrag Bošković, od 2016. do 2020. podijelio je 3,7 miliona za 119 funkcionera i državnih službenika.

Bošković, 2016. potpisuje odluke za dodjelu kredita u visini od 125 hiljada i to tadašnjem VDT Ivici Stankoviću 40.000, svom stranačkom kolegi-  poslaniku DPS-a Obradu Mišu Stanišiću 35.000, tužiteljici u VDT Vesni Jovićević 30.000 i direktoru Fonda za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Safetu Kurtagiću 20.000. Već sledeće godine dodjeluje se znatno veća suma od 1,4 miliona eura . Tokom 2018. Bošković potpisuje, između ostalih, i kredit od 40.000 eura sadašnjem ministru vanjskih poslova, tadašnjem poslaniku Ervinu Ibrahimoviću. Te godine raspodijeljeno je 1,2 miliona eura. Mjesečne rate za ove ,,kredite” bile su od 30,3 do 97,22 eura.
Sljedeće godine, 2019. funkcionerima se raspodjeljuje 805 hiljada eura, a Bošković kao predsjednik komisije posljednje godine njenog rada 2020. uspjeva da podijeli samo tri kredita ukupnog iznosa 100 hiljada eura.

Nakon smjene vlasti u avgustu 2020., novoformirani Nacionalni savjet za borbu protiv korupcije na visokom nivou, obrazovao je stručni tim koji je pokušao da uđe u trag kome je sve i koliko novca otišlo za rješavanje stambenog pitanja.

Tadašnja šefica stručnog tima Vanja Ćalović-Marković u aprilu 2021. upozorila je na to da je Vladina arhiva o dodjeli stanova i stambenih kredita po povlašćenim uslovima ,,u velikoj mjeri uništena”.
Ukazala je da je samo od 2011. do 2021. najmanje 580 osoba, koje su radile u državnim organima, dobilo tu vrstu pomoći iz državne kase, a da je bar 175 njih bilo na javnim funkcijama.Iako stručni tim tada nije mogao naći svu dokumentaciju, proračunali su da je samo tokom te decenije podijeljeno najmanje 25 miliona eura za rješavaje stambenih pitanja, ali i dodijeljeno oko 20.000 metara kvadratnih stambenog prostora.

Medu funkcionerima je bilo i sudija i tužilaca, uključujući i neke kojima se sada po raznim osnovama sudi Vesne Medenice, Blaža Jovanića, Saše Čađenovića, Milivoja Katnića…

Afera Stanovi je završila na sudu, a u maju ove godine sutkinja Višeg suda Vesna Kovačević je prvostepenom presudom oslobodila optužbi sve okrivljene predsjednike i članove komisija za dodjelu stanova – Predraga Boškovića, Budimira Šegrta, Suada Numanovića, Sanju Vlahović, Ivana Brajovića, Dražena Miličkovića, Damira Šehovića, Dragicu Sekulić, Osmana Nurkovića, Suzanu Pribilović, Jelenu Radonjić i Aleksandra Jovićevića, navodeći da su sudu neprihvatljivi dokazi koji su dostavljeni kao fotokopije. Neovjerene. Na tu presudu se prethodno žalio i specijalni državni tužilac Vukas Radonjić.

Branilac Boškovića, advokat Mihailo Volkov je tvrdio da je predmet Stanovi politički proces, što je Radonjić demantovao. Volkov je 2017., kao funkcioner tadašnjeg Ministarstva odbrane,dobio stan od 75 metara kvadratnih po povoljnim uslovima.

Nakon prvostepene presude, Iz Uprave za državnu imovinu, kojom rukovodi Koča Đurišić, utvrdili su da više od 200 osoba ne vraća uredno rate za kredite ili nije isplatilo ugovoreni iznos za kupovinu stana po povoljnim uslovima. Saopštili su da su dokumentaciju o neurednim platišama proslijedili kancelariji Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore na dalje postupanje.

Zaštitnica imovinsko-pravnih interesa Crne Gore Bojana Ćirović ranije je Vjestima odgovorila da se radi o ,,ukupno 204 pravna posla”. Iz ove institucije objasnili su da se radi o kreditima dobijenim od 2004. do 2020.

Zamjenici Zaštitnice, Ivan Vukićević i Vanja Stanković krajem oktobra su podnijeli žalbu Apelacionom sudu na oslopađajuću presudu Višeg suda.

Vukićević i Stanković naglašavaju da je ,,prvostepeni sud uspio da iz ‘Komisija odlučuje’ pročita da ‘odlučuje Vlada’”. Podsjetili su da je Odlukom o načinu i kriterijumima za rješavanje stambenih potreba funkcionera propisano da o zahtjevima odlučuje Komisija: ,,Paradoks sudskog rezonovanja u predmetnom slučaju sveo bi se na rečenicu: ‘Vlada je samo dala saglasnost, ali je time zapravo odlučila, a Komisija je odlučivala, ali nije odlučila’”, stoji u žalbi.

Specijalni državni tužilac Radonjić je ukazao na istu činjenicu kao i zamjenici Zaštitnice: ,,Presudu smatramo u potpunosti nezakonitom i nepravilnom. Ne možemo da prihvatimo argumente koje je dalo sudeće vijeće, a to je da je Vlada, a ne komisija, odlučivala o donošenju zaključaka u dodjeli kredita za poboljšanje uslova stanovanja, jer je Vlada samo dala saglasnost na odluke komisije. Propisom je određeno da komisija odlučuje”.

Iz kancelarije Zaštitnika su u potkrepljivanju svoje tvrdnje prezentovali i par indikativnih slučajeva. ,,Iz dokaza u spisima predmeta proizlazi da se Ibrahim Smailović obratio Komisiji bez preciziranog iznosa i modaliteta rješavanja stambene potrebe, sa molbom da se nađe adekvatno rješenje. Komisija je Vladi poslala informaciju i predložila saglasnost za kredit od 20.000 eura, a Vlada je zaključkom dala saglasnost na taj iznos. Komisija potom donosi odluku na 40.000 eura (dvostruko više od iznosa na koji je data saglasnost). Da je Vladin zaključak konstitutivan, kako sud tvrdi, i da je njime “odlučeno”, Komisija ne bi mogla odobriti 40.000 eura, kada je zaključkom “odlučeno” 20.000. Činjenica da je Komisija samostalno formirala sadržaj prava (vrstu i iznos) pokazuje da je nosilac konstitutivne moći upravo Komisija”, navodi se u žalbi Zaštitnika. Podsjeća se i na primjer sutkinje Vesne Begović, tužioca Miloša Šoškića, nekadašnjeg direktora Poreske uprave Miomira M. Mugošu,ali i jednu Vladinu namještenicu.

,,Iz dokaza u spisima predmeta utvrđuje se da Vlada zaključkom daje saglasnost da se Vesni Begović dodijeli stan. Komisija donosi odluku o stanu. Međutim, Vesna Begović se obraća Komisiji i traži kredit umjesto stana. Komisija mijenja svoju odluku i odlučuje o kreditu, iako je prvobitna saglasnost Vlade bila za stan… U slučaju Miloša Šoškića, a što takode prenebregava prvostepeni sud i donosi zaključke nespojive sa stanjem u spisima predmeta, Komisija donosi odluku o kreditu, uz prethodnu saglasnost Vlade. Međutim, Šoškić traži da mu se umjesto kredita dodijeli stan. Komisija stavlja van snage svoju odluku o kreditu, te uz novu saglasnost Vlade donosi novu odluku: stan pod povoljnim uslovima…” navodi se u žalbi.

Precizira se i da je Mugoša, što proizlazi iz dokumentacije, tražio novac za ,,legalizaciju kuće, što uopšte nije jedan od slučajeva za dodjelu kredita”.,,Međutim, Komisija mu je ipak dodijelila 40.000 , iako ni zahtjev nije imao precizan iznos,a Vladi nije ni bilo dostavljeno da vidi činjenično stanje”.

U žalbi se navodi da je Komisija dosljedno kršila propise pa je tako i pored zvanične Odluke koja predviđa da se kredit može dodijeliti samo onome ko obavlja poslove od posebnog interesa za državu i ostvaruje izuzetne rezultate, kredit od 30.000 eura dodijeljen konobarici. Zaštitnici su poručili da ovi primjeri ukazuju na to da ,,predsjednik i članovi Komisije koji je čine snose odgovornost za protivpravno postupanje u okviru rada u Komisiji”.

Prije nego što je oslobodio članove nekadašnje Vladine Komisije u slučaju stanovi, podgorički Viši sud nije učinio ništa da provjeri da li su odluke tog tijela i ugovori potpisani na osnovu njih zaista postojali i proizveli pravno dejstvo, već je isključio dokaze samo zato što su kopije.
To proizlazi iz žalbe države na presudu sutkinje Vesne Kovačević, koja je nedavno dostavljena Apelacionom sudu.

,,Sud u presudi sam konstatuje dvije činjenice da su svi nadležni organi (Vlada,Uprava za imovinu, Državni arhiv) potvrdili da originali ne postoje i da autentičnost kopija niko nije osporavao ni optuženi, ni njihovi branioci, a zatim zaključuje da ‘kopije ne mogu biti dokaz’. Sud se, suprotno svojoj zakonskoj obavezi, faktički odriče mogućnosti da utvrdi istinu, iako su dokazi jasni i provjerljivi.To je suprotno načelu istine”, tvrde u žalbi zastupnici države zamjenici Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa i ocjenjuju da je presuda Višeg suda kontradiktorna.

Viši sud je u obrazloženju presude naglasio da je nedopustivo da SDT ključan dokaz priloži u formi kopije a čiji izvornik nije nađen ili ne postoji. Dalje je istaknuto da u spisima predmeta kao dokaz nema ni fotokopija koje su ovjerene. Sud navodi  razlog zašto kopije ne mogu biti dokaz –  kopija može biti izmijenjena i sud to ne može provjeriti bez originala; optuženi mora imati mogućnost da osporava dokaze, a kod kopija to pravo postaje iluzorno…

U krivičnom postupku i više sudova kako našeg tako i u regionu, zauzelo je stav da kopija isprave i dokumenta sama po sebi, bez originala ili bez posebne potvrde o autentičnosti ne može biti dokaz upravo zato što se u krivičnim stvarima cijeni visok standard dokazivanja (van razumne sumnje), navodi se u prvostepenoj presudu uz citiranje mišljenja sudova u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

,,Misteriozni” nestanak dokumentacije bi trebao da bude novi posao za SDT, o kojem za sada nema informacija.

Predrag NIKOLIĆ

Iz konkursa u konkurs, sve je manje kandidata za šefa policije. Razlog slaboj zainteresovanosti je, kako tvrde dobro upućeni sagovornici Monitora, politička kontrola bezbjednosnog sektora.  Prije pet godina, nakon pada Demokratske partije socijalista, za direktora Uprave policije prijavilo se rekordnih 19 kandidata. Na posljednjem konkursu tek – dva

Iz godine u godinu sve je manje onih koji se prijavljuju da rukovode  Upravom policije. To je pokazao i konkurs koji je nadavno zatvoren, na koji se osim aktulenog vršioca dužnosti direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića prijavio još  i dugogodišnji funkcioner Uprave policije, doskorašnji načelnik kolašinske policije Zoran Braunović.

Razlog slaboj zainteresovanosti, kako tvrde dobro upućeni sagovornici Monitora, je politička kontrola bezbjednosnog sektora.  Šefovi policije biraju se na osnovu volje vladajuće većine, a naročito onih koji upravljaju Sektorom bezbjednosti, u ovom slučaju  Demokrata.

Po Zakonu,  direktora policije biraju članovi Vlade na prijedlog ministra, u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. Direktor potom za svoj rad odgovara ministarstvu unutrašnjih poslova i Vladi.

Prije pet godina, nakon pada Demokratske partije socijalista, za direktora Uprave policije prijavilo se rekordnih 19 kandidata, nakon čega je Vlada Zdravka Krivokapića dala povjerenje dugodišnjem policijskom službeniku Zoranu Brđaninu, čiji mandat su obilježile, kako je to sud utvrdio, njegove nezakonite smjene.

Od 2020.godine,  Brđanin je bio jedini direktor policije u punom mandatu. Nakon njegove prve nezakonite smjene, vlada Dritana Abazovića  je za vršioca dužnosti direktora policije imenovala  Nikolu Terzića, koji je sa te pozicije smijenjen u decembru 2023. godine. Fotelja direktora policije, kako je to sud i naložio, ponovo je tada pripala Brđaninu, koji je funkciju obavljao sve do sredine marta 2024.godine, kada je Vlada Milojka Spajića, tri sata nakon ponoći, imenovala Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Ujedno, većinom glasova Vlada nije prihvatila predlog ministra unutrašnjih poslova Danila Šaranovića da vršilac dužnost direktora policije bude Lazar Šćepanovića, koji je bio ministrov jedini kandidat.

Tu noć obilježile su burne rasprave u zgradi Vlade. Šaranović je tom prilikom uputio pismo upozorenja premijeru Spajiću, u kom je naveo da je Vlada, tako što nije izabrala kandidata ministra policije,  prekršila zakon.

Iste noći, čekalo se i da ministar dostavi informacije o biografiji svih kandidata za vd direktora policije koje je tražio premijer, a o čemu je usvojen zaključak na vladi. Većina u Vladi smatrala je da su svi koji su se prijavili za ovu funkciju kandidati za v.d. i da će se o njima raspravljati.  Šaranović to nije uradio.

Radović je funkciju vršioca dužnosti obavljao sve do jula 2024.godine. Podnio je ostavku nakon što je Upravni sud po treći put presudio u korist smijenjenog direktora Uprave policije Zorana Brđanina.

“Premijeru i ministarstvu unutrašnjih poslova podnio sam ostavku na mjesto koje pokrivam jer ne želim da se borim za fotelju”, saopštio je tada Radović na konferenciji za medije. On je tada naglasio da je presuda Upravnog suda, po kojoj je Brđanin protivpravno razriješen sa mjesta direktora UP, obavezujuća.

“Presuda suda obavezuje i ja sam uvijek bio za poštovanje sudskih odluka. Da bi ja bio razriješen treba da postoji prijedlog ministra. Takav prijedlog nije podnešen. Ja sam,  da bih olakšao funkcionisanje UP, ne želeći da otežavam stanje u UP, sam podnio ostavku premijeru i ministarstvu”, obrazložio je Radović.

Vlada Crne Gore je 16. decembra 2024. izabrala jednoglasno Šćepanovića za vd direktora Uprave policije, a u junu ove godine mandat mu je produžen još šest mjeseci. Ranije je obavljao funkciju pomoćnika direktora UP za Sektor za borbu protiv kriminala.

Na nedavno održanom Forumu za vladavinu prava, Šćepanović je izrazio nadu da će direktor Uprave policije biti izabran do kraja godine.

„ Ukoliko dobijem poziciju da budem lider u narednom periodu, pokrenuću sve mehanizme da Uprava policije sa Ministarstvom unutrašnjih poslova i Vladom kadrovska rješenja iz vd prebaci u puni mandat, čime bi se osigurala samostalnost u radu i smanjio rizik od demotivacije policijskih službenika za dalji rad. Moj zalog je borba protiv kriminala posljednjih 15 godina, dominantno izražen u protekle dvije godine. Naravno da ću se prijaviti za direktora policije i da će sa mnom na čelu UP Crna Gora zatvoriti sva poglavlja i ući u Evropsku uniju“,  kazao je Šćepanović na nedavno održanom Forumu za vladavinu prava.

Drugi kandidat Zoran Braunović je u julu smijenjen sa pozicije načelnika Odjeljenja bezbjednosti Kolašin. Braunović je dugogodišnj policijski službenik. Prema javno dostupnim informacijama osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Podgorici, a visoko obrazovanje  na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Rad u policiji započeo je još 1987. godine. Obavljao je poslove komandira policije u Plužinama i na Cetinju, poslove šefa Jedinice policije u vezi sa motornim vozilima u Centru bezbjednosti Podgorica, inspektora kriminalističke policije za suzbijanje privrednog kriminaliteta. Tokom radnog angažmana  nagrađen je 1995/1996 kao najbolji komandir stanice policije u Crnoj Gori.

Javno je saopštavao da je spreman da svjedoči pred Anketnim odborom Skupštine o, kako je naveo, saznanjima o nezakonitim radnjama unutar državnih institucija, uključujući policiju i strukture poznate kao „crne trojke“.

Braunović se javio i na prethodni konkurs za izbor šefa Uprave policije, kao jedan od sedam kandidata. Nije bio među kandidatima koje su „gurali“ PES ili Demokrate, odnosno Vlada i vrh policije. Na konkursu za direktora policije 2021. godine bio je četvrti od 19 tadašnjih kandidata u trci za šefa Uprave policije.

„Za direktora može biti postavljena osoba koja pored opštih uslova za zasnivanje radnog odnosa državnih službenika i namještenika ima najmanje deset godina radnog iskustva na poslovima sa VII1 stepenom kvalifikacije obrazovanja, od kojih najmanje pet godina na rukovodećim radnim mjestima u Policiji, Ministarstvu, Ministarstvu odbrane ili Agenciji za nacionalnu bezbjednost, odnosno najmanje pet godina na sudijskoj ili tužilačkoj funkciji”, navodi se u Zakonu o unutrašnjim poslovima.

Direktor policije, piše, ne može biti član političke partije, niti partijsko djelovati, u momentu kandidovanja, za vršenje funkcija, kao ni pet godina prije podnošenja kandidature za mjesto direktora policije.

Svetlana ĐOKIĆ

Pljevaljski ugostitelji suočavaju se sa izazovima koji prijete opstanku malog biznisa i vitalnosti uslužnog sektora. Tvrde da ubrzano ostaju bez radne snage, pa su u nastojanju da prebrode krizu obratili lokalnoj samoupravi zahtjevom da se u budžetu za narednu godinu predvide sredstva za subvencionisanje zarada njihovih zaposlenih

Rudnik uglja i Termoelektrana privlače sve veći broj Pljavljaka, stvarajući značajan odliv radne snage iz ostalih sektora. Ti industrijski giganti nude uslove zaposlenja, uključujući plate i sigurnost, koji su za mnoge znatno privlačniji od onoga što im mogu ponuditi mali, privatni biznisi.

Kako ističu pljevaljski  ugostitelji, radnici koje obučavaju u svojim objektima često odlaze u Rudnik uglja i Termoelektranu. Samo rijetki ugostiteljski objekti u toj opštini mogu ponuditi konobarima i kuvarima zarade iznad 1.000 eura, a nasuprot tome, veće kompanije mogu da pariraju, pa čak i nadmaše ove iznose, uz dodatnu sigurnost radnog mjesta koja je karakteristična za velike sisteme. Zbog toga mali preduzetnici tvrde da bez subvencija ne mogu približiti zarade koje nude zaradama u opštinskom i državnom sektoru, niti efikasno zadržati zaposlene. Zatražili su od lokalne uprave da u budžetu za narednu godinu predvidi sredstva za subvencionisanje zarada njihovih zaposlenih, kako bi zadržali radnu snagu i opstali.

„Takav trend ima direktne i pogubne posljedice po lokalnu privredu. Iz lokalne uprave je jasno prepoznat problem, pa je tako naglašeno da su Rudnik uglja i Termoelektrana “povukli većinu radne snage i time ugasili mali biznis u Pljevljima”. To dovodi do situacije da privatni sektor, a posebno ugostiteljstvo i ostale uslužne djelatnosti, ostaje bez kvalifikovane radne snage, što direktno ugrožava njihov opstanak i mogućnost razvoja. Preduzetnici se bore sa visokim troškovima poslovanja i nedostatkom osoblja, pa privatni biznisi postaju kolaterala Rudnika i Termoelektrane. Neophodno je hitno podsticati razvoj privatnog sektora kako bi se izbjegli još veći problemi u budućnosti”, rekli su Monitoru predstavnici pljevaljskih ugostitelja.

Objašnjavaju da zahtjev za subvencionisanje zarada, koji su uputili lokalnoj upravi, „nije tek puka molba za finansijsku pomoć, već predstavlja integralni dio šire borbe za zadržavanje radne snage”. Takođe i „održavanje konkurentnosti u okruženju gdje industrijski giganti preuzimaju gotovo svu kvalifikovanu radnu snagu”.

Na nedavnom sastanku sa čelnicima lokalne samouprave, objasnili su da bi subvencije bile samo dio šire borbe da privatni sektor održi korak sa industrijom.

Ugostitelji ocjenjuju kako je taj sektor višestruko u izrazito lošoj poziciji. Pored izazova sa radnom snagom, muči ih i neadekvatna lokalna odluka o terasama, pa su zatražili izmjenu tog akta, „kako bi se omogućile i ljetnje i zimske bašte, uključujući zastakljivanje i povoljniji zakup u zimskim mjesecima”. Ugostitelji su upozorili da im rast troškova ugrožava poslovanje.

Iz pljevaljske lokalne uprave tvrde da razumiju problem i podsjećaju da je predsjednik Opštine Dario Vraneš, na sastanku sa ugostiteljima, najavio da će pripremiti prve mjere podrške, s ciljem da se olakša poslovanje privatnog sektora. Vraneš je, kako su prenijeli mediji, na tom sastanku potvrdio da su Rudnik uglja i Termoelektrana Pljevlja “povukli većinu radne snage i time ugasili mali biznis u gradu”. U Opštini, kažu i da su svjesni činjenice da “do zatvaranja Rudnika uglja i Termoelektrane moraju naći način da razviju privatni sektor, kako kasnije ne bi bili u još većem problemu”.

Broj zaposlenih u Rudniku uglja Pljevlja nakon 2020. je više nego dupliran. Državna revizorska institucija (DRI) lani je upozorila da su u toj kompaniji tokom 2022. i 2023. godine radna mjesta popunjavana bez raspisivanja konkursa, već su preuzimani radnici od drugih poslodavaca. Time je, kako se navodi u izvještaju DRI, prekršena odredba Zakona o radu koja preduzeća u državnom vlasništvu obavezuje da preko Zavoda za zapošljavanje objavi oglas za slobodno radno mjesto.

„Društvo je slobodna radna mjesta popunjavalo preuzimanjem lica na osnovu Sporazuma o preuzimanju od drugog poslodavca (uglavnom iz realnog sektora) i sa istima zaključivalo ugovore o radu. Navedeno nije u skladu sa članom 24 Zakona o radu… U slučajevima kada se kao poslodavac javlja privredno društvo čiji je većinski vlasnik država, javni oglas predstavlja konstitutivni element zasnivanja radnog odnosa, i društvo je u obavezi da raspiše javni oglas za upražnjeno radno mjesto, kako bi se svim licima pružila jednaka šansa da konkurišu“, navodi se u izvještaju DRI.

U izvještaju se piše da je uprava Rudnika uglja zaposlila gotovo 250 osoba preuzimanjem iz drugih preduzeća. U Rudniku uglja je tokom 2023. godine, kako se navodi, bilo je 1.199 zaposlenih, od čega 1.021 na neodređeno i 178 na određeno vrijeme.

Iz DRI su podsjetili da je sistematizacijom predviđeno 155 radnih mjesta manje, kao i da ukupan broj radnih mjesta ne obuhvata Odjeljenje za povremene, pomoćne i uslužne poslove, kao ni Službu zaštite lica i imovine. Tadašnji ministar energetike i rudarstva Saša Mujović, početkom prošle godine, kazao je da je Rudnik od 2020. do kraja 2023. godine zaposlio čak 584 nova radnika koji po stručnim kvalifikacijama nijesu odgovarali potrebama te elektroenergetske kompanije.

Iz te kompanije su nedavno najavili da će biti posla u novim pogonima za još 20 radnika.Navodno, privode kraju sve pripreme za pokretanje proizvodnje lične zaštitne opreme (LZO) u okviru Plana pravedne tranzicije i poslovne transformacije.

Na evidenciji Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) u Pljevljima, krajem septembra,  bilo je 1.608 nezaposlenih osoba, što je 34 manje nego mjesec ranije i 197 manje u odnosu na isti period prošle godine. Broj nezaposlenih u toj opštini duplo je manji u odnosu na broj nezaposlenih u Beranama i Rožajama koji imaju skoro isti broj stanovnika.

Tokom septembra na evidenciju ZZZ prijavila su se  92 odobe , dok je u istom periodu prijavljeno 85 slobodnih radnih mjesta, najviše za one sa trećim stepenom stručne spreme, što uključuje kvalifikovane radnike i zanatlije. Zaposlenje je tokom devet mjeseci ove godine pronašlo 459 Pljevljaka i Pljevljakinja, od kojih je skoro polovina imala srednju stručnu spremu. U istom periodu 44 visokoškolca uspjela su da pronađu posao.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ