Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UPRAVNI SUD I MUP CRNE GORE U BORBI PROTIV (ANTI)FAŠIZMA: Ravnogorci opet spremni

Objavljeno prije

na

dusko-markovic

Nosilac više značajnih državnih funkcija (potpredsjednik Vlade, rukovodilac MUP-a) Duško Marković na prigodan način obilježio je nedavni Dan pobjede nad fašizmom. Zabranio je Ravnogorski pokret Crne Gore, registrovan u MUP-u 18. aprila, odnosno donio rješenje o njegovom brisanju iz registra nevladinih organizacija.

Taj Markovićev potez bio bi za pohvalu kad se ne bi znalo da na dokumentu o registraciji Ravnogorskog pokreta ne stoji Markovićev potpis i da ga nije zabranio tek nakon brojnih reagovanja i zahtjeva da to učini. Marković tvrdi da je Pokret registrovan bez njegovog znanja, ali nije otkrio ko je iz Ministarstva unutrašnjih poslova stavio njegov potpis.

Registrovanjem Ravnogorskog pokreta Crna Gora je uoči proslave desetogodišnjice nezavisnosti bila dobila prvo zvanično udruženje koje i formalno baštini četničku ideologiju. Suštinski je njeguju mnogi. Markoviću ili nekom drugom zvaničniku iz policije nije smetalo da na memorandumu, čije je zaglavlje okićeno državnom zastavom i natpisima Decenija obnove nezavisnosti, Hiljadu godina državnosti i Da je vječna Crna Gora, potpisom i pečatom MUP-a ovjeri da je Ravnogorski pokret upisan u Registar nevladnih organizacija. Iz Rješenja je vidljivo još nekoliko zanimljivosti. Prijava za upis podnesena je 28. novembra 2014. godine. Ministarstvo unutrašnjih poslova ,,ocijenilo da su ciljevi i djelatnosti Udruženja Ravnogorski pokret Crne Gore različiti od onih zbog kojih se osnivaju nevladine organizacije”, pa je 8. aprila 2015. godine odbilo zahtjev za upis. Ali Ravnogorskom pokretu u pomoć priskače Upravni sud Crne Gore. Presudom od 22. januara ove godine taj sud je ,,poništio rješenje o odbijanju zahtjeva za upis nevladinog udruženja Ravnogorski pokret Crne Gore, iz razloga što je dispozitiv rješenja u suprotnosti sa obrazloženjem u kome su razlozi odbijanja zahtjeva za upis nejasni”.

Jasno da ne može biti nejasnije. To bi, valjda, u prevodu trebalo da znači – naša presuda je izvršna. Tako je shvatio i Duško Marković, ili onaj ko je, kako kaže bez njegovog znanja potpisao rješenje o registraciji, u svojstvu potpredsjednika Vlade i rukovodioca MUP-a. Tako je ,,ovlašćeno lice za zastupanje” Ravnogorskog pokreta Mileta Pavićević, poznati taksista iz doba tzv. antibirokratske revolucije prepoznatljiv po četničkom imidžu, vojvoda i srpski Čiča, konačno mogao da likuje:

„Prvi put nakon Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori zvanična vlast je iskoračila iz stereotipnog i ortodoksno komunističkog pogleda na svijet i istoriju građanskog rata od 1941. do 1945. godine i prihvatila ono što su sve razvijene i demokratske zemlje svijeta odavno uradile, odnosno prihvatili su Ravnogorski pokret, a time i vojnike đenerala Dragoljuba Mihailovića, kao dio antifašističke tradicije”.

U vezi antifašističke tradicije, na koju se sve češće pozivaju sljedbenici četničkog pokreta, citiraćemo dio poziva kralja Jugoslavije Petra II Karađorđevića, upućenog 12. septembra 1944. godine preko londonskog BBC, Srbima, Hrvatima i Slovencima da se ujedine pod rukovodstvom komandanta NOVJ maršala Tita. ,,Svi oni koji se oslanjanju na neprijatelja protiv interesa svog naroda i njegove budućnosti i koji se ne bi odazvali ovom pozivu neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga ni pred narodom, ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama odlučno osuđujem zloupotrebu imena Kralja i autoriteta Krune, kojom se pokušalo opravdati saradnju sa neprijateljem…”

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka takođe je pokušavana rehabiltacija četničkog pokreta s ciljem da se on proglasi oslobodilačkim i antifašističkim, a da se partizani prikažu kao izdajnici, izazivači građanskog rata, čak i saradnici okupatora. To je bio povod istoričaru Radoju Pajoviću i publicisti Vladu Markoviću da 1996. godine objave knjigu Saradnja četnika sa okupatorom u Crnoj Gori.

U njoj je objavljeno blizu stotinu dokumenata iz perioda 1941 – 1945. Među njima je i Instrukcija Dragoljuba Mihailovića Đorđu Lašiću, komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori, i Pavlu Đurišiću, komandantu limskih četničkih odreda, od 20. decembra 1941. godine.

U Instrukciji se navodi i ovo: ,,Ciljevi naših odreda jesu: …Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa…”.

Tu je i raport načelniku Štaba Vrhovne četničke komande da je akcija ,,u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena”.

,,Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo… Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao čitav… Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve: kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece”.

Vratimo se ovim danima.

Kada je javnost saznala da je oživio Ravnogorski pokret, funkcioner SDP-a Džavid Šabović je upozorio da ta registracija znači da se svi zločini tog pokreta iz Drugog svjetskog rata ozakonjuju i da se ovim potezom manjinskim narodima dodatno utjeruje strah.

Liberalna partija se usprotivila odluci države da odobri registraciju Ravnogorskog pokreta. Apelujujući na MUP da je ukine, iz te stranke su podsjetili da je Crna Gora prepoznata kao antifašistička zemlja. Građanska alijansa podnijela je inicijativu MUP-u za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom o zabrani rada Ravnogorskog pokreta. „Kako država Crna Gora nije abolirala niti izvršila lustraciju četničkog pokreta njihova registracija, tj. njihovo djelovanje je suprotno Ustavu Crne Gore, pa u skladu sa tim podnosimo ovu inicijativu”, ističu u GA. I Savez udruženja boraca NOR-a zatražio je da se hitno poništi rješenje o registraciji Ravnogorskog pokreta. Nakon novog Markovićevog rješenja, oglasila se podrškom i Bošnjačka stranka.

Za sada se pomenuti javni izlazak fašizma na crnogorsku scenu završio tim reagovanjima i zabranom Ravnogorskog pokreta. Ukoliko drugačije opet ne naredi Upravni sud Crne Gore.

Neočetnička krivotvorenja istorije

Od polovine maja, kada je Draža došao na Ravnu goru, ili preciznije od polovine aprila, tj. od kapitulacije jugoslovenske vojske pa sve do skoro polovine januara 1942, tj. praktično sedam-osam meseci, Draža i njegovi četnici nisu bili legalni predstavnici emigrantske vlade. Ali, još važnije od toga jeste pitanje do kada su oni to bili i zbog čega im je oduzeto to svojstvo. To pitanje neočetnički istoričari ili zaobilaze ili izmišljaju nekakvu ,,komunističku zaveru” u kairskom štabu britanske SOE u kome su komunisti ,,sabotirali program snabdevanja četnika ratnim materijalom iz Kaira, nepotpuno ili krajnje jednostrano obaveštavali zvanične krugove u Londonu o stvarnim događajima u Jugoslaviji”. Neverovatno je da se ovakve konstrukcije i dalje plasiraju iako je u istoriografiji, a naročito u memoarskoj literaturi raznih britanskih aktera iz Drugog svetskog rata, uključujući tu i memoare samoga Čerčila, jasno i činjenično dokazano kako su četnici Draže Mihailovića sarađivali sa okupatorom, kako su vlada i kralj Petar bili upozoravani da se ta saradnja prekine i kako su se četnici oglušili o sve britanske apele da krenu u borbu protiv okupatora. I konačno, kada se ispostavilo da je sve to uzaludno, saveznici su na Teheranskoj konferenciji 28-30. 11. 1943. odlučili da prekinu odnose sa četnicima Draže Mihailovića i da se okrenu Titovim partizanima (…) Najpre je maja 1944. formirana vlada Ivana Šubašića u kojoj Draža nije više bio ministar vojni, a zatim je kralj Petar 25. avgusta 1944. povukao ukaz o postavljenju Draže za načelnika štaba Vrhovne komande. Od tog trenutka Draža je izgubio svaku vezu sa emigrantskom vladom i nije bio njen ,,legalni” predstavnik, kako izmišljaju neočetnički istoričari, iako je Draža i nakon toga nastavio da živi u uobrazilji i da svoje akte potpisuje kao ,,načelnik štaba Vrhovne komande”. Zapravo, od trenutka smenjivanja i nakon što mu se vojska potpuno raspala u završnim sudarima sa Narodnooslobodilačkom vojskom, Draža Mihailović nije predstavljao nikoga više osim samoga sebe. On i njegovi preostali sledbenici bili su od tog trenutka obični šumski razbojnici za koje nije važilo međunarodno ratno pravo i koje je svako mogao da liši života.

(Aleksandar Sekulović: Rehabilitacija Draže Mihailovića – političko nasilje nad istinom i pravdom, Beograd, 2016.)

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo