Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UPRAVNI SUD I MUP CRNE GORE U BORBI PROTIV (ANTI)FAŠIZMA: Ravnogorci opet spremni

Objavljeno prije

na

Nosilac više značajnih državnih funkcija (potpredsjednik Vlade, rukovodilac MUP-a) Duško Marković na prigodan način obilježio je nedavni Dan pobjede nad fašizmom. Zabranio je Ravnogorski pokret Crne Gore, registrovan u MUP-u 18. aprila, odnosno donio rješenje o njegovom brisanju iz registra nevladinih organizacija.

Taj Markovićev potez bio bi za pohvalu kad se ne bi znalo da na dokumentu o registraciji Ravnogorskog pokreta ne stoji Markovićev potpis i da ga nije zabranio tek nakon brojnih reagovanja i zahtjeva da to učini. Marković tvrdi da je Pokret registrovan bez njegovog znanja, ali nije otkrio ko je iz Ministarstva unutrašnjih poslova stavio njegov potpis.

Registrovanjem Ravnogorskog pokreta Crna Gora je uoči proslave desetogodišnjice nezavisnosti bila dobila prvo zvanično udruženje koje i formalno baštini četničku ideologiju. Suštinski je njeguju mnogi. Markoviću ili nekom drugom zvaničniku iz policije nije smetalo da na memorandumu, čije je zaglavlje okićeno državnom zastavom i natpisima Decenija obnove nezavisnosti, Hiljadu godina državnosti i Da je vječna Crna Gora, potpisom i pečatom MUP-a ovjeri da je Ravnogorski pokret upisan u Registar nevladnih organizacija. Iz Rješenja je vidljivo još nekoliko zanimljivosti. Prijava za upis podnesena je 28. novembra 2014. godine. Ministarstvo unutrašnjih poslova ,,ocijenilo da su ciljevi i djelatnosti Udruženja Ravnogorski pokret Crne Gore različiti od onih zbog kojih se osnivaju nevladine organizacije”, pa je 8. aprila 2015. godine odbilo zahtjev za upis. Ali Ravnogorskom pokretu u pomoć priskače Upravni sud Crne Gore. Presudom od 22. januara ove godine taj sud je ,,poništio rješenje o odbijanju zahtjeva za upis nevladinog udruženja Ravnogorski pokret Crne Gore, iz razloga što je dispozitiv rješenja u suprotnosti sa obrazloženjem u kome su razlozi odbijanja zahtjeva za upis nejasni”.

Jasno da ne može biti nejasnije. To bi, valjda, u prevodu trebalo da znači – naša presuda je izvršna. Tako je shvatio i Duško Marković, ili onaj ko je, kako kaže bez njegovog znanja potpisao rješenje o registraciji, u svojstvu potpredsjednika Vlade i rukovodioca MUP-a. Tako je ,,ovlašćeno lice za zastupanje” Ravnogorskog pokreta Mileta Pavićević, poznati taksista iz doba tzv. antibirokratske revolucije prepoznatljiv po četničkom imidžu, vojvoda i srpski Čiča, konačno mogao da likuje:

„Prvi put nakon Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori zvanična vlast je iskoračila iz stereotipnog i ortodoksno komunističkog pogleda na svijet i istoriju građanskog rata od 1941. do 1945. godine i prihvatila ono što su sve razvijene i demokratske zemlje svijeta odavno uradile, odnosno prihvatili su Ravnogorski pokret, a time i vojnike đenerala Dragoljuba Mihailovića, kao dio antifašističke tradicije”.

U vezi antifašističke tradicije, na koju se sve češće pozivaju sljedbenici četničkog pokreta, citiraćemo dio poziva kralja Jugoslavije Petra II Karađorđevića, upućenog 12. septembra 1944. godine preko londonskog BBC, Srbima, Hrvatima i Slovencima da se ujedine pod rukovodstvom komandanta NOVJ maršala Tita. ,,Svi oni koji se oslanjanju na neprijatelja protiv interesa svog naroda i njegove budućnosti i koji se ne bi odazvali ovom pozivu neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga ni pred narodom, ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama odlučno osuđujem zloupotrebu imena Kralja i autoriteta Krune, kojom se pokušalo opravdati saradnju sa neprijateljem…”

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka takođe je pokušavana rehabiltacija četničkog pokreta s ciljem da se on proglasi oslobodilačkim i antifašističkim, a da se partizani prikažu kao izdajnici, izazivači građanskog rata, čak i saradnici okupatora. To je bio povod istoričaru Radoju Pajoviću i publicisti Vladu Markoviću da 1996. godine objave knjigu Saradnja četnika sa okupatorom u Crnoj Gori.

U njoj je objavljeno blizu stotinu dokumenata iz perioda 1941 – 1945. Među njima je i Instrukcija Dragoljuba Mihailovića Đorđu Lašiću, komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori, i Pavlu Đurišiću, komandantu limskih četničkih odreda, od 20. decembra 1941. godine.

U Instrukciji se navodi i ovo: ,,Ciljevi naših odreda jesu: …Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa…”.

Tu je i raport načelniku Štaba Vrhovne četničke komande da je akcija ,,u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena”.

,,Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo… Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao čitav… Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve: kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece”.

Vratimo se ovim danima.

Kada je javnost saznala da je oživio Ravnogorski pokret, funkcioner SDP-a Džavid Šabović je upozorio da ta registracija znači da se svi zločini tog pokreta iz Drugog svjetskog rata ozakonjuju i da se ovim potezom manjinskim narodima dodatno utjeruje strah.

Liberalna partija se usprotivila odluci države da odobri registraciju Ravnogorskog pokreta. Apelujujući na MUP da je ukine, iz te stranke su podsjetili da je Crna Gora prepoznata kao antifašistička zemlja. Građanska alijansa podnijela je inicijativu MUP-u za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom o zabrani rada Ravnogorskog pokreta. „Kako država Crna Gora nije abolirala niti izvršila lustraciju četničkog pokreta njihova registracija, tj. njihovo djelovanje je suprotno Ustavu Crne Gore, pa u skladu sa tim podnosimo ovu inicijativu”, ističu u GA. I Savez udruženja boraca NOR-a zatražio je da se hitno poništi rješenje o registraciji Ravnogorskog pokreta. Nakon novog Markovićevog rješenja, oglasila se podrškom i Bošnjačka stranka.

Za sada se pomenuti javni izlazak fašizma na crnogorsku scenu završio tim reagovanjima i zabranom Ravnogorskog pokreta. Ukoliko drugačije opet ne naredi Upravni sud Crne Gore.

Neočetnička krivotvorenja istorije

Od polovine maja, kada je Draža došao na Ravnu goru, ili preciznije od polovine aprila, tj. od kapitulacije jugoslovenske vojske pa sve do skoro polovine januara 1942, tj. praktično sedam-osam meseci, Draža i njegovi četnici nisu bili legalni predstavnici emigrantske vlade. Ali, još važnije od toga jeste pitanje do kada su oni to bili i zbog čega im je oduzeto to svojstvo. To pitanje neočetnički istoričari ili zaobilaze ili izmišljaju nekakvu ,,komunističku zaveru” u kairskom štabu britanske SOE u kome su komunisti ,,sabotirali program snabdevanja četnika ratnim materijalom iz Kaira, nepotpuno ili krajnje jednostrano obaveštavali zvanične krugove u Londonu o stvarnim događajima u Jugoslaviji”. Neverovatno je da se ovakve konstrukcije i dalje plasiraju iako je u istoriografiji, a naročito u memoarskoj literaturi raznih britanskih aktera iz Drugog svetskog rata, uključujući tu i memoare samoga Čerčila, jasno i činjenično dokazano kako su četnici Draže Mihailovića sarađivali sa okupatorom, kako su vlada i kralj Petar bili upozoravani da se ta saradnja prekine i kako su se četnici oglušili o sve britanske apele da krenu u borbu protiv okupatora. I konačno, kada se ispostavilo da je sve to uzaludno, saveznici su na Teheranskoj konferenciji 28-30. 11. 1943. odlučili da prekinu odnose sa četnicima Draže Mihailovića i da se okrenu Titovim partizanima (…) Najpre je maja 1944. formirana vlada Ivana Šubašića u kojoj Draža nije više bio ministar vojni, a zatim je kralj Petar 25. avgusta 1944. povukao ukaz o postavljenju Draže za načelnika štaba Vrhovne komande. Od tog trenutka Draža je izgubio svaku vezu sa emigrantskom vladom i nije bio njen ,,legalni” predstavnik, kako izmišljaju neočetnički istoričari, iako je Draža i nakon toga nastavio da živi u uobrazilji i da svoje akte potpisuje kao ,,načelnik štaba Vrhovne komande”. Zapravo, od trenutka smenjivanja i nakon što mu se vojska potpuno raspala u završnim sudarima sa Narodnooslobodilačkom vojskom, Draža Mihailović nije predstavljao nikoga više osim samoga sebe. On i njegovi preostali sledbenici bili su od tog trenutka obični šumski razbojnici za koje nije važilo međunarodno ratno pravo i koje je svako mogao da liši života.

(Aleksandar Sekulović: Rehabilitacija Draže Mihailovića – političko nasilje nad istinom i pravdom, Beograd, 2016.)

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo