Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UPRAVNI SUD I MUP CRNE GORE U BORBI PROTIV (ANTI)FAŠIZMA: Ravnogorci opet spremni

Objavljeno prije

na

Nosilac više značajnih državnih funkcija (potpredsjednik Vlade, rukovodilac MUP-a) Duško Marković na prigodan način obilježio je nedavni Dan pobjede nad fašizmom. Zabranio je Ravnogorski pokret Crne Gore, registrovan u MUP-u 18. aprila, odnosno donio rješenje o njegovom brisanju iz registra nevladinih organizacija.

Taj Markovićev potez bio bi za pohvalu kad se ne bi znalo da na dokumentu o registraciji Ravnogorskog pokreta ne stoji Markovićev potpis i da ga nije zabranio tek nakon brojnih reagovanja i zahtjeva da to učini. Marković tvrdi da je Pokret registrovan bez njegovog znanja, ali nije otkrio ko je iz Ministarstva unutrašnjih poslova stavio njegov potpis.

Registrovanjem Ravnogorskog pokreta Crna Gora je uoči proslave desetogodišnjice nezavisnosti bila dobila prvo zvanično udruženje koje i formalno baštini četničku ideologiju. Suštinski je njeguju mnogi. Markoviću ili nekom drugom zvaničniku iz policije nije smetalo da na memorandumu, čije je zaglavlje okićeno državnom zastavom i natpisima Decenija obnove nezavisnosti, Hiljadu godina državnosti i Da je vječna Crna Gora, potpisom i pečatom MUP-a ovjeri da je Ravnogorski pokret upisan u Registar nevladnih organizacija. Iz Rješenja je vidljivo još nekoliko zanimljivosti. Prijava za upis podnesena je 28. novembra 2014. godine. Ministarstvo unutrašnjih poslova ,,ocijenilo da su ciljevi i djelatnosti Udruženja Ravnogorski pokret Crne Gore različiti od onih zbog kojih se osnivaju nevladine organizacije”, pa je 8. aprila 2015. godine odbilo zahtjev za upis. Ali Ravnogorskom pokretu u pomoć priskače Upravni sud Crne Gore. Presudom od 22. januara ove godine taj sud je ,,poništio rješenje o odbijanju zahtjeva za upis nevladinog udruženja Ravnogorski pokret Crne Gore, iz razloga što je dispozitiv rješenja u suprotnosti sa obrazloženjem u kome su razlozi odbijanja zahtjeva za upis nejasni”.

Jasno da ne može biti nejasnije. To bi, valjda, u prevodu trebalo da znači – naša presuda je izvršna. Tako je shvatio i Duško Marković, ili onaj ko je, kako kaže bez njegovog znanja potpisao rješenje o registraciji, u svojstvu potpredsjednika Vlade i rukovodioca MUP-a. Tako je ,,ovlašćeno lice za zastupanje” Ravnogorskog pokreta Mileta Pavićević, poznati taksista iz doba tzv. antibirokratske revolucije prepoznatljiv po četničkom imidžu, vojvoda i srpski Čiča, konačno mogao da likuje:

„Prvi put nakon Drugog svjetskog rata u Crnoj Gori zvanična vlast je iskoračila iz stereotipnog i ortodoksno komunističkog pogleda na svijet i istoriju građanskog rata od 1941. do 1945. godine i prihvatila ono što su sve razvijene i demokratske zemlje svijeta odavno uradile, odnosno prihvatili su Ravnogorski pokret, a time i vojnike đenerala Dragoljuba Mihailovića, kao dio antifašističke tradicije”.

U vezi antifašističke tradicije, na koju se sve češće pozivaju sljedbenici četničkog pokreta, citiraćemo dio poziva kralja Jugoslavije Petra II Karađorđevića, upućenog 12. septembra 1944. godine preko londonskog BBC, Srbima, Hrvatima i Slovencima da se ujedine pod rukovodstvom komandanta NOVJ maršala Tita. ,,Svi oni koji se oslanjanju na neprijatelja protiv interesa svog naroda i njegove budućnosti i koji se ne bi odazvali ovom pozivu neće uspeti da se oslobode izdajničkog žiga ni pred narodom, ni pred istorijom. Ovom mojom porukom vama odlučno osuđujem zloupotrebu imena Kralja i autoriteta Krune, kojom se pokušalo opravdati saradnju sa neprijateljem…”

Početkom devedesetih godina prošlog vijeka takođe je pokušavana rehabiltacija četničkog pokreta s ciljem da se on proglasi oslobodilačkim i antifašističkim, a da se partizani prikažu kao izdajnici, izazivači građanskog rata, čak i saradnici okupatora. To je bio povod istoričaru Radoju Pajoviću i publicisti Vladu Markoviću da 1996. godine objave knjigu Saradnja četnika sa okupatorom u Crnoj Gori.

U njoj je objavljeno blizu stotinu dokumenata iz perioda 1941 – 1945. Među njima je i Instrukcija Dragoljuba Mihailovića Đorđu Lašiću, komandantu četničkih odreda u Crnoj Gori, i Pavlu Đurišiću, komandantu limskih četničkih odreda, od 20. decembra 1941. godine.

U Instrukciji se navodi i ovo: ,,Ciljevi naših odreda jesu: …Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu u granicama Srbije – Crne Gore – Bosne i Hercegovine – Srema – Banata i Bačke… Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata. Stvoriti neposredne zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i Srbije i Slovenačke čišćenjem Sandžaka od Muslimanskog življa i Bosne od Muslimanskog i Hrvatskog življa…”.

Tu je i raport načelniku Štaba Vrhovne četničke komande da je akcija ,,u Pljevljanskom, Čajničkom i Fočanskom srezu protivu muslimana izvršena”.

,,Operacije su izvedene tačno po naređenju i izdatoj zapovesti. Svi komandanti i jedinice izvršile su dobivene zadatke na opšte zadovoljstvo… Sva muslimanska sela u tri pomenuta sreza su potpuno spaljena tako, da nijedan njihov dom nije ostao čitav… Za vreme operacija se pristupilo potpunom uništavanju muslimanskog življa bez obzira na pol i godine starosti. Žrtve: kod muslimana oko 1.200 boraca i do 8.000 ostalih žrtava: žena, staraca i dece”.

Vratimo se ovim danima.

Kada je javnost saznala da je oživio Ravnogorski pokret, funkcioner SDP-a Džavid Šabović je upozorio da ta registracija znači da se svi zločini tog pokreta iz Drugog svjetskog rata ozakonjuju i da se ovim potezom manjinskim narodima dodatno utjeruje strah.

Liberalna partija se usprotivila odluci države da odobri registraciju Ravnogorskog pokreta. Apelujujući na MUP da je ukine, iz te stranke su podsjetili da je Crna Gora prepoznata kao antifašistička zemlja. Građanska alijansa podnijela je inicijativu MUP-u za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom o zabrani rada Ravnogorskog pokreta. „Kako država Crna Gora nije abolirala niti izvršila lustraciju četničkog pokreta njihova registracija, tj. njihovo djelovanje je suprotno Ustavu Crne Gore, pa u skladu sa tim podnosimo ovu inicijativu”, ističu u GA. I Savez udruženja boraca NOR-a zatražio je da se hitno poništi rješenje o registraciji Ravnogorskog pokreta. Nakon novog Markovićevog rješenja, oglasila se podrškom i Bošnjačka stranka.

Za sada se pomenuti javni izlazak fašizma na crnogorsku scenu završio tim reagovanjima i zabranom Ravnogorskog pokreta. Ukoliko drugačije opet ne naredi Upravni sud Crne Gore.

Neočetnička krivotvorenja istorije

Od polovine maja, kada je Draža došao na Ravnu goru, ili preciznije od polovine aprila, tj. od kapitulacije jugoslovenske vojske pa sve do skoro polovine januara 1942, tj. praktično sedam-osam meseci, Draža i njegovi četnici nisu bili legalni predstavnici emigrantske vlade. Ali, još važnije od toga jeste pitanje do kada su oni to bili i zbog čega im je oduzeto to svojstvo. To pitanje neočetnički istoričari ili zaobilaze ili izmišljaju nekakvu ,,komunističku zaveru” u kairskom štabu britanske SOE u kome su komunisti ,,sabotirali program snabdevanja četnika ratnim materijalom iz Kaira, nepotpuno ili krajnje jednostrano obaveštavali zvanične krugove u Londonu o stvarnim događajima u Jugoslaviji”. Neverovatno je da se ovakve konstrukcije i dalje plasiraju iako je u istoriografiji, a naročito u memoarskoj literaturi raznih britanskih aktera iz Drugog svetskog rata, uključujući tu i memoare samoga Čerčila, jasno i činjenično dokazano kako su četnici Draže Mihailovića sarađivali sa okupatorom, kako su vlada i kralj Petar bili upozoravani da se ta saradnja prekine i kako su se četnici oglušili o sve britanske apele da krenu u borbu protiv okupatora. I konačno, kada se ispostavilo da je sve to uzaludno, saveznici su na Teheranskoj konferenciji 28-30. 11. 1943. odlučili da prekinu odnose sa četnicima Draže Mihailovića i da se okrenu Titovim partizanima (…) Najpre je maja 1944. formirana vlada Ivana Šubašića u kojoj Draža nije više bio ministar vojni, a zatim je kralj Petar 25. avgusta 1944. povukao ukaz o postavljenju Draže za načelnika štaba Vrhovne komande. Od tog trenutka Draža je izgubio svaku vezu sa emigrantskom vladom i nije bio njen ,,legalni” predstavnik, kako izmišljaju neočetnički istoričari, iako je Draža i nakon toga nastavio da živi u uobrazilji i da svoje akte potpisuje kao ,,načelnik štaba Vrhovne komande”. Zapravo, od trenutka smenjivanja i nakon što mu se vojska potpuno raspala u završnim sudarima sa Narodnooslobodilačkom vojskom, Draža Mihailović nije predstavljao nikoga više osim samoga sebe. On i njegovi preostali sledbenici bili su od tog trenutka obični šumski razbojnici za koje nije važilo međunarodno ratno pravo i koje je svako mogao da liši života.

(Aleksandar Sekulović: Rehabilitacija Draže Mihailovića – političko nasilje nad istinom i pravdom, Beograd, 2016.)

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo