Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POTRAGA ZA NESTALIM DJEČAKOM: Izgubljena država

Objavljeno prije

na

ognjen-rakocevic

Četvrtog maja, rano ujutru, iz porodične kuće u Ulici Vaka Đurovića u Podgorici, otišao je jedanaestogodišnji Ognjen Rakočević, dječak koji boluje od autizma. Izašao je bos, bez majice i u donjem dijelu trenerke, i od tada mu se izgubio svaki trag.

Šestog maja je Duško Marković, koordinator MUP-a, saopštio da svim raspoloživim resursima tragaju za dječakom. Dakle, oko nedjelju dana policija, uz podršku Posebne jedinice, SAJ-a, helikopterske jedinice i ronilaca MUP-a, Vojske, Komunalne policije, Vatrogasne službe itd, bezuspješno traga za nestalim dječakom. Sve to uz podršku stotina građana, koji su samoinicijativno krenuli u potragu od prvog dana.

Upućeni kažu da je ovo najveća crnogorska potraga za nestalom osobom ikad. I šta drugo zaključiti iz svega, sem da je država Crna Gora nespoobna da pronađe jedanaestogodišnjeg dječaka. Ljudima je sada sigurno mnogo jasnije zbog čega je toliko neriješenih ubistava i odbjeglih kriminalaca.

Bezuspješno smo pokušali od MUP-a saznati više o zakonskoj proceduri u ovom slučaju, kada počinje potraga za nestalim osobama u našoj državi i da li je bilo propusta u koordinaciji. Bez odgovora je ostalo i zbog čega su tek treći dan dovedeni psi tragači, nakon što je hiljade ljudi prošlo tim ulicama i „izbrisalo” potencijalne tragove. Zbog čega je tek treći dan u istragu uključen helikopter i zašto u medijima isključuju da se možda radi o otmici…

Dobro upućeni sagovornik Monitora, koji od prvog dana učestvuje u potrazi, kaže da je na terenu potpuno drugačija slika od onoga što službeni izvori poručuju u medijima. On ističe da posebno u prvim danima potrage koordinacija nije postojala, ili je bila svedena na minimum. „Recimo, kod hotela Ambasador je redovno bilo mnogo ljudi, ali nedostajalo je onih stručnih, koji bi raspoređivali, davali zadatke, koordinisali. U prva tri dana, za koje kažu da su ključni u pretragama, nije bilo nikakve organizacije, a kasnije smo samo slušali da je ima, ali je teško bilo osjetiti je na terenu”.

Zbog manjka stručnih ljudi, on smatra da potraga nije dovoljno efektna. „Građani nijesu umreženi kako treba u pretragu. Imamo situaciju da postoji jedna cijela vojska volontera, veoma voljna da pomogne, ali bez vojskovođe. Oni najčešće lutaju bez ideje, prepušteni sebi”.

Naš sagovornik smatra da se većina priče o potrazi svodi na propagandu u medijima, gdje govore da su uključeni svi resursi, ali, ponavlja, to se ne osjeća na terenu. „Kada građani dobiju pratnju stručnog lica to se najčešće svodi na podršku jednog ili par policajaca, koji nijesu stručnjaci za pretrage. Njihov doprinos se svodi na logiciranje ne mnogo stručnije od bilo kog drugog. Ti policajci najčešće lutaju sa građanima”. Naš sagovornik podsjeća da je helikopter podignut tek trećeg dana, ronioci su počeli aktivno da pretražuju četvrtog, psi tragači su takođe prekasno upotrijebljeni, ako ih je uopšte i bilo. „Sve u svemu jedno opšte rasulo na terenu, bez valjane koordinacije”, zaključuje on.

Vladan Pavićević, privatni detektiv, kaže da metodički nijesu sprovedene sve mjere. „UP je odmah po prijavi otpočela potragu. Međutim, sa stanovišta operativnosti, nijesam upoznat da su momentalno sprovedene kriminalističko– taktičke mjere i radnje, radi utvrdjivanja motiva udaljenja dječaka od kuće. Mogućnosti mogu biti velike, tako da je svaki detalj dragocjen”.

On ukazuje da potrage za nestalim osobama spadaju u najsloženije i najkomplikovanije radnje. Istovremeno smatra da je postojao bolji način vođenja istrage, i da je policija trebala drugačije da reaguje. „Morala je u prvih par sati da organizovanije i snažnije sprovede potragu.

Pavićević kaže da svaki građanin koji se priključi dobrovoljno potrazi zaslužuje poštovanje, ali da struka mora biti primarna – ovako delikatnu situaciju treba da vode profesionalci, službenici policije i detektivi, bez objašnjavanja očiglednih razloga. On napominje da se potraga mora sprovesti u skladu sa pravnim propisima i standardima. „Zbog toga je bilo neophodno odmah sprovesti detaljnu istragu uz odgovarajuće forenzičke analize”, ističe Vladan Pavićević.

Pavićević ne isključuje mogućnost da se radi o krivičnom djelu. „Opis i način na koji je dječak napustio roditeljski dom ne ukazuje na osnov sumnje da se radi o otmici. Ali protok vremena i bezuspješno traganje ne isključuje mogućnost da je dječak žrtva trafikinga, sekte ili nekog drugog krivičnog djela”.

Potraga za dječakom je pokazala da mnogi ljudi nijesu zaboravili šta je ljudskost. U pomoć su priskočile nevladine organizacije, taksi udruženja, građani su samoinicijativno napravili aplikaciju koja je pojednostavila pretragu, a pojedinci su pravili video snimke iz vazduha dronovima. U pomoć su priskočili i ronioci iz Foče, kojima je iz nepoznatog razloga zabranjeno da pretražuju naše rijeke. Oni su ipak ostali da pretražuju kopno, i izjavili da su na raspolaganju građanima.

Na žalost bilo je bezdušnih reagovanja pojedinaca. Tako je, između ostalog, roditeljima saopšteno da je dječak odveden u Berane i da će biti vraćen. U utorak se grupa građana verbalno sukobila sa ocem dječaka, vođena mapama vidovnjaka i vračara, optužujući ga da je dječaka sakrio u kući njegovog strica. Oni su samoinicijativno upali u dvorište kuće, bez pratnje policije, izigravajući valjda neke privatne istražitelje. Čak je napravljen i Ognjenov Fejsbuk profil, kako bi se neki bolesni umovi rugali s njegovom životnom dramom. Neljudskost nema granice.

Pavićević je pohvalio angažman građana i rad medija jer su podstakli javnost na pomoć u traženju dječaka. Ukazuje na neprimjereno miješanje političara. „Zatečen sam činjenicom da se i ovakav događaj politizuje, i na krajnje bizaran način zloupotrebljavaju pozicije u vlasti. Javne ličnosti koje se priključuju potrazi za nestalim dječakom, ne bi trebalo da sa sobom vode novinare i kamere. Novinari ne bi trebalo da ih na taj način promovišu”.

Iz Uprave policije, prvog dana Ognjenovog nestanka su za medije izjavili da su Službenici CB Podgorica, odmah po prijavi, osim lokalne raspisali i nacionalnu potragu za dječakom. Kažu da je do današnjeg dana više puta pretražen gotovo svaki kutak Podgorice, djelovi korita rijeka Morače, Cijevne i Ribnice. Stvarnost pokazuje: Crna Gora nije bila spremna za ovu nevolju, kao ni za mnoge druge. U potrazi za Ognjenom država se izgubila. Ostaje nada da će se on pojaviti.

NEVOLJE OSOBA SA AUTIZMOM I NJIHOVIH PORODICA: Prepušteni sebi

Tatjana Selhanović, iz Udru¬že¬nja oso¬ba sa auti¬zmom, majka 34-godišnjeg autističnog sina navodi kroz kakve situacije prolaze roditelji ovakve djece. ,,Tu su borbe za njihov što bolji tretman, odlasci u druge države, eliminacija do sada naučno priznatih mogućih okidača. Plaćanje skupih neophodnih tretmana stručnjaka. Porodice su razdvojene, finansijski se iscrpljuju, a nerijetko, brakovi propadaju”.

Tatjana Selhanović ističe da je često javno govorila o neophodnom spasonosnom krugu: dijagnoza, analize, fizička aktivnost, muzička aktivnost, defektolozi, logopedi, nutricionisti, neuropsihijatri – određivanje terapije…

Iz svog iskustva i iz razgovora sa vrhunskim stručnjacima iz ove oblasti, saznala je nešto važno. „Rad sa svakim djetetom ponaosob, često je rezultat intuitivnog, spoznaje tog djeteta. Prvi cilj nije naučiti djecu da pišu ili čitaju. Treba ih naučiti da kontrolišu fiziološke potrebe, da znaju da se obuku, pa makar i naopako, da se hrane, da drže pribor, da zakopčaju dugme”.

Ona posebno ukazuje da roditelji ne smiju zaboravi na svoju ostalu djecu i na svoj život. Njoj su ljekari savjetovali da mora da se zaposli, da ima normalni dio života, da planira još djece, jer će njen sin zauvijek biti autističan. Vremenom je shvatila da su bili u pravu.

Zgrozi se, kaže, kada čuje izjave – budite sa svojom djecom, družite se sa njima, sa roditeljima… „Niko ne kaže, vodite dijete u dnevne i cjelodnevne centre da se radi sa njima, da se navikavaju, socijalizuju. Ostavite ih na dan, dva ili pet kada vam treba odmor. Zašto mi nemamo takav izbor? Imamo dnevne centre, na brzinu otvorene, bez baze podataka, ali mi nećemo ni to. Kod nas je najvažnije njegovati kult žrtve. Pogledaj onu majku kako je jadna, napaćena, izmučena, razvedena, a ne ostavlja svoje dijete. Da bi ispunili, nakaradne standarde surove sredine, roditelji pucaju, osamljuju se, ostaju bez prijatelja”.

Tu kaže Tatjana Selhanović ozbiljne države, dižu ljestvicu. ,,Stvara se spasonosni krug terapija. Brani se porodica kao osnovna ćelija društva. Stručni kadar se stvara, a uspjeh često zavisi od strukture ličnosti koja radi sa ovom populacijom”.

Dr Boris Maslovski, predsjednik NVO Nada u razgovoru za Monitor navodi da je potrebno raditi na tome da što više djece sa dijagnozom iz spektra autizma bude u inkluzivnom obrazovanju u redovnim školama. Kada to zbog težine oboljenja nije moguće treba raditi na tome da dijete pohađa nastavu u resursnim centrima u Crnoj Gori, a kada ni to nije moguće ostaje da se roditelji pomognu i vidu samo-obrazovanja djeteta u kućnim uslovima. Djeca sa autizmom se ne smiju proglašavati nesposobnom za školovanje.

Idealna razmjera učenik/nastavnik po američkim preporukama je jedan nastavnik na tri-četiri učenika sa autizmom. Kod nas je nemoguće dostići tu razmjeru.

Mr Željko Darmanović, direktor Cen¬tra 1. jun ističe da u Crnoj Gori nema dovoljno defektologa, posebno profila defektolog-oligofrenolog, stručnjak koji se bavi djecom koja imaju intelektualne smetnje i autizam. „Starije generacije odlaze u penziju, a adekvatnu zamjenu nemaju. Defektolozi su izuzetno potrebni i redovnim školama i predškolskim ustanovama kako bi direktno radili sa djecom sa smetnjama i savjetodavno pomogli učiteljima i vaspitačima. U Crnoj Gori ne postoji fakultet za specijalnu edukaciju, ali smatram da se kadar može obezbijediti kroz stipendiranje”.

Na Kongresu autizam Evrope održanom u Budimpešti posebnu pažnju obratili su na stres porodice jer je stres porodice koja ima dijete sa autizmom veći u odnosu na stres porodice djeteta sa drugim smetnjama u razvoju. Prevalencija autizma je danas mnogo veća, na 68 rođene djece jedno ima autizam.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ
Bojana DRAGAŠ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo