Povežite se sa nama

DRUŠTVO

POTRAGA ZA NESTALIM DJEČAKOM: Izgubljena država

Objavljeno prije

na

Četvrtog maja, rano ujutru, iz porodične kuće u Ulici Vaka Đurovića u Podgorici, otišao je jedanaestogodišnji Ognjen Rakočević, dječak koji boluje od autizma. Izašao je bos, bez majice i u donjem dijelu trenerke, i od tada mu se izgubio svaki trag.

Šestog maja je Duško Marković, koordinator MUP-a, saopštio da svim raspoloživim resursima tragaju za dječakom. Dakle, oko nedjelju dana policija, uz podršku Posebne jedinice, SAJ-a, helikopterske jedinice i ronilaca MUP-a, Vojske, Komunalne policije, Vatrogasne službe itd, bezuspješno traga za nestalim dječakom. Sve to uz podršku stotina građana, koji su samoinicijativno krenuli u potragu od prvog dana.

Upućeni kažu da je ovo najveća crnogorska potraga za nestalom osobom ikad. I šta drugo zaključiti iz svega, sem da je država Crna Gora nespoobna da pronađe jedanaestogodišnjeg dječaka. Ljudima je sada sigurno mnogo jasnije zbog čega je toliko neriješenih ubistava i odbjeglih kriminalaca.

Bezuspješno smo pokušali od MUP-a saznati više o zakonskoj proceduri u ovom slučaju, kada počinje potraga za nestalim osobama u našoj državi i da li je bilo propusta u koordinaciji. Bez odgovora je ostalo i zbog čega su tek treći dan dovedeni psi tragači, nakon što je hiljade ljudi prošlo tim ulicama i „izbrisalo” potencijalne tragove. Zbog čega je tek treći dan u istragu uključen helikopter i zašto u medijima isključuju da se možda radi o otmici…

Dobro upućeni sagovornik Monitora, koji od prvog dana učestvuje u potrazi, kaže da je na terenu potpuno drugačija slika od onoga što službeni izvori poručuju u medijima. On ističe da posebno u prvim danima potrage koordinacija nije postojala, ili je bila svedena na minimum. „Recimo, kod hotela Ambasador je redovno bilo mnogo ljudi, ali nedostajalo je onih stručnih, koji bi raspoređivali, davali zadatke, koordinisali. U prva tri dana, za koje kažu da su ključni u pretragama, nije bilo nikakve organizacije, a kasnije smo samo slušali da je ima, ali je teško bilo osjetiti je na terenu”.

Zbog manjka stručnih ljudi, on smatra da potraga nije dovoljno efektna. „Građani nijesu umreženi kako treba u pretragu. Imamo situaciju da postoji jedna cijela vojska volontera, veoma voljna da pomogne, ali bez vojskovođe. Oni najčešće lutaju bez ideje, prepušteni sebi”.

Naš sagovornik smatra da se većina priče o potrazi svodi na propagandu u medijima, gdje govore da su uključeni svi resursi, ali, ponavlja, to se ne osjeća na terenu. „Kada građani dobiju pratnju stručnog lica to se najčešće svodi na podršku jednog ili par policajaca, koji nijesu stručnjaci za pretrage. Njihov doprinos se svodi na logiciranje ne mnogo stručnije od bilo kog drugog. Ti policajci najčešće lutaju sa građanima”. Naš sagovornik podsjeća da je helikopter podignut tek trećeg dana, ronioci su počeli aktivno da pretražuju četvrtog, psi tragači su takođe prekasno upotrijebljeni, ako ih je uopšte i bilo. „Sve u svemu jedno opšte rasulo na terenu, bez valjane koordinacije”, zaključuje on.

Vladan Pavićević, privatni detektiv, kaže da metodički nijesu sprovedene sve mjere. „UP je odmah po prijavi otpočela potragu. Međutim, sa stanovišta operativnosti, nijesam upoznat da su momentalno sprovedene kriminalističko– taktičke mjere i radnje, radi utvrdjivanja motiva udaljenja dječaka od kuće. Mogućnosti mogu biti velike, tako da je svaki detalj dragocjen”.

On ukazuje da potrage za nestalim osobama spadaju u najsloženije i najkomplikovanije radnje. Istovremeno smatra da je postojao bolji način vođenja istrage, i da je policija trebala drugačije da reaguje. „Morala je u prvih par sati da organizovanije i snažnije sprovede potragu.

Pavićević kaže da svaki građanin koji se priključi dobrovoljno potrazi zaslužuje poštovanje, ali da struka mora biti primarna – ovako delikatnu situaciju treba da vode profesionalci, službenici policije i detektivi, bez objašnjavanja očiglednih razloga. On napominje da se potraga mora sprovesti u skladu sa pravnim propisima i standardima. „Zbog toga je bilo neophodno odmah sprovesti detaljnu istragu uz odgovarajuće forenzičke analize”, ističe Vladan Pavićević.

Pavićević ne isključuje mogućnost da se radi o krivičnom djelu. „Opis i način na koji je dječak napustio roditeljski dom ne ukazuje na osnov sumnje da se radi o otmici. Ali protok vremena i bezuspješno traganje ne isključuje mogućnost da je dječak žrtva trafikinga, sekte ili nekog drugog krivičnog djela”.

Potraga za dječakom je pokazala da mnogi ljudi nijesu zaboravili šta je ljudskost. U pomoć su priskočile nevladine organizacije, taksi udruženja, građani su samoinicijativno napravili aplikaciju koja je pojednostavila pretragu, a pojedinci su pravili video snimke iz vazduha dronovima. U pomoć su priskočili i ronioci iz Foče, kojima je iz nepoznatog razloga zabranjeno da pretražuju naše rijeke. Oni su ipak ostali da pretražuju kopno, i izjavili da su na raspolaganju građanima.

Na žalost bilo je bezdušnih reagovanja pojedinaca. Tako je, između ostalog, roditeljima saopšteno da je dječak odveden u Berane i da će biti vraćen. U utorak se grupa građana verbalno sukobila sa ocem dječaka, vođena mapama vidovnjaka i vračara, optužujući ga da je dječaka sakrio u kući njegovog strica. Oni su samoinicijativno upali u dvorište kuće, bez pratnje policije, izigravajući valjda neke privatne istražitelje. Čak je napravljen i Ognjenov Fejsbuk profil, kako bi se neki bolesni umovi rugali s njegovom životnom dramom. Neljudskost nema granice.

Pavićević je pohvalio angažman građana i rad medija jer su podstakli javnost na pomoć u traženju dječaka. Ukazuje na neprimjereno miješanje političara. „Zatečen sam činjenicom da se i ovakav događaj politizuje, i na krajnje bizaran način zloupotrebljavaju pozicije u vlasti. Javne ličnosti koje se priključuju potrazi za nestalim dječakom, ne bi trebalo da sa sobom vode novinare i kamere. Novinari ne bi trebalo da ih na taj način promovišu”.

Iz Uprave policije, prvog dana Ognjenovog nestanka su za medije izjavili da su Službenici CB Podgorica, odmah po prijavi, osim lokalne raspisali i nacionalnu potragu za dječakom. Kažu da je do današnjeg dana više puta pretražen gotovo svaki kutak Podgorice, djelovi korita rijeka Morače, Cijevne i Ribnice. Stvarnost pokazuje: Crna Gora nije bila spremna za ovu nevolju, kao ni za mnoge druge. U potrazi za Ognjenom država se izgubila. Ostaje nada da će se on pojaviti.

NEVOLJE OSOBA SA AUTIZMOM I NJIHOVIH PORODICA: Prepušteni sebi

Tatjana Selhanović, iz Udru¬že¬nja oso¬ba sa auti¬zmom, majka 34-godišnjeg autističnog sina navodi kroz kakve situacije prolaze roditelji ovakve djece. ,,Tu su borbe za njihov što bolji tretman, odlasci u druge države, eliminacija do sada naučno priznatih mogućih okidača. Plaćanje skupih neophodnih tretmana stručnjaka. Porodice su razdvojene, finansijski se iscrpljuju, a nerijetko, brakovi propadaju”.

Tatjana Selhanović ističe da je često javno govorila o neophodnom spasonosnom krugu: dijagnoza, analize, fizička aktivnost, muzička aktivnost, defektolozi, logopedi, nutricionisti, neuropsihijatri – određivanje terapije…

Iz svog iskustva i iz razgovora sa vrhunskim stručnjacima iz ove oblasti, saznala je nešto važno. „Rad sa svakim djetetom ponaosob, često je rezultat intuitivnog, spoznaje tog djeteta. Prvi cilj nije naučiti djecu da pišu ili čitaju. Treba ih naučiti da kontrolišu fiziološke potrebe, da znaju da se obuku, pa makar i naopako, da se hrane, da drže pribor, da zakopčaju dugme”.

Ona posebno ukazuje da roditelji ne smiju zaboravi na svoju ostalu djecu i na svoj život. Njoj su ljekari savjetovali da mora da se zaposli, da ima normalni dio života, da planira još djece, jer će njen sin zauvijek biti autističan. Vremenom je shvatila da su bili u pravu.

Zgrozi se, kaže, kada čuje izjave – budite sa svojom djecom, družite se sa njima, sa roditeljima… „Niko ne kaže, vodite dijete u dnevne i cjelodnevne centre da se radi sa njima, da se navikavaju, socijalizuju. Ostavite ih na dan, dva ili pet kada vam treba odmor. Zašto mi nemamo takav izbor? Imamo dnevne centre, na brzinu otvorene, bez baze podataka, ali mi nećemo ni to. Kod nas je najvažnije njegovati kult žrtve. Pogledaj onu majku kako je jadna, napaćena, izmučena, razvedena, a ne ostavlja svoje dijete. Da bi ispunili, nakaradne standarde surove sredine, roditelji pucaju, osamljuju se, ostaju bez prijatelja”.

Tu kaže Tatjana Selhanović ozbiljne države, dižu ljestvicu. ,,Stvara se spasonosni krug terapija. Brani se porodica kao osnovna ćelija društva. Stručni kadar se stvara, a uspjeh često zavisi od strukture ličnosti koja radi sa ovom populacijom”.

Dr Boris Maslovski, predsjednik NVO Nada u razgovoru za Monitor navodi da je potrebno raditi na tome da što više djece sa dijagnozom iz spektra autizma bude u inkluzivnom obrazovanju u redovnim školama. Kada to zbog težine oboljenja nije moguće treba raditi na tome da dijete pohađa nastavu u resursnim centrima u Crnoj Gori, a kada ni to nije moguće ostaje da se roditelji pomognu i vidu samo-obrazovanja djeteta u kućnim uslovima. Djeca sa autizmom se ne smiju proglašavati nesposobnom za školovanje.

Idealna razmjera učenik/nastavnik po američkim preporukama je jedan nastavnik na tri-četiri učenika sa autizmom. Kod nas je nemoguće dostići tu razmjeru.

Mr Željko Darmanović, direktor Cen¬tra 1. jun ističe da u Crnoj Gori nema dovoljno defektologa, posebno profila defektolog-oligofrenolog, stručnjak koji se bavi djecom koja imaju intelektualne smetnje i autizam. „Starije generacije odlaze u penziju, a adekvatnu zamjenu nemaju. Defektolozi su izuzetno potrebni i redovnim školama i predškolskim ustanovama kako bi direktno radili sa djecom sa smetnjama i savjetodavno pomogli učiteljima i vaspitačima. U Crnoj Gori ne postoji fakultet za specijalnu edukaciju, ali smatram da se kadar može obezbijediti kroz stipendiranje”.

Na Kongresu autizam Evrope održanom u Budimpešti posebnu pažnju obratili su na stres porodice jer je stres porodice koja ima dijete sa autizmom veći u odnosu na stres porodice djeteta sa drugim smetnjama u razvoju. Prevalencija autizma je danas mnogo veća, na 68 rođene djece jedno ima autizam.

Filip Đ. KOVAČEVIĆ
Bojana DRAGAŠ

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo