Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UREĐIVANJE VJERSKIH ZAJEDNICA: Državni Bog

Objavljeno prije

na

Umjetnički dojam je nebitan, ubitačna je preciznost kojom je vlast Crnoj Gori servirala Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti. Biće ili neće biti poziva za članstvo u NATO savezu, zamirisali su izbori – nema boljeg načina da pastvi padne mrak na oči nego potegnuti neko od identitetskih pitanja. Kad ne vide, bolje slušaju. Ozbiljna su vremena, vjeroispovijest spada u teško naoružanje, posebno za pravoslavne. Oni čine 72 odsto stanovništva ove zemlje.

Da uredi vjerske zajednice vlast je krenula četvrt vijeka nakon početka tranzicije, gotovo deceniju poslije obnove državnosti Crne Gore i 38 godina pošto su ta pitanja posljednji put zakonom uređena. Na pitanje – zašto baš sad, zvaničnog odgovora nema.

Na petnaestak stranica, u 55 članova Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti stale su tone istorije, geografije i politike. Naravno, zakon zabranjuje političko djelovanje vjerske zajednice i zloupotrebu vjerskih osjećanja u političke svrhe.

Nacrtom je predviđeno da se ,,teritorijalna konfiguracija vjerske zajednice koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori, ne može prostirati van Crne Gore”, te da sjedište vjerske zajednice koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori mora biti u Crnoj Gori.

Područje Crne Gore podjeljeno je između četiri organizacione cjeline Srpske pravoslavne crkve: Mitropolije Crnogorsko-Primorske I Budimljansko-Nikšićke, Zahumsko-Hercegovačke i Mileševske eparhije. U prilog zanimljivosti: crkva u Ulcinju, na primjer, zbog nečega, pripada Budimljansko-Nikšićkoj eparhiji. Jasno je da bi za SPC poštovanje predloženog rješenja bilo problematično.

Katolička crkva u Crnoj Gori ima dvije organizacione cjeline – Barsku nadbiskupiju i Kotorsku biskupiju.

Granice Islamske zajednice u Crnoj Gori službeno se poklapaju sa državnim granicama. Koliko se reis Riat Fejzić pita na sjeveru, relativno je novo i zasad praktično, ne pravno pitanje.

U Nacrtu zakona piše da vjerske zajednice stiču svojstvo pravnog lica upisom u registar vjerskih zajednica, koji će voditi Ministarstvo za ljudska prava i slobode.

Katolička crkva i Islamska zajednica imaju ugovore sa vladom Crne Gore, zbog kojih smatraju da im registracija nije potrebna. Crnogorska pravoslavna crkva registrovana je 2000. godine.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa indignacijom odbacuje mogućnost da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori bude registrovana ,,namjesto da Crkva Božja Svetoga Petra njih registruje, da bi onda oni postali prava i istinska država”.

Subjektivitet mitropolije i drugih pravoslavnih eparhija SPC, poručuje Amfilohije, nijesu dovodili u pitanje ni osmanski, austro-ugarski i nacifašistički okupatori u Crnoj Gori.

Vjerskim zajednicama novim propisom uvodi se porez za sve djelatnosti koje nijesu vjerskog karaktera, dužne su da obavijeste vladu o izboru vjerskog poglavara.

Vjerovatno najproblematičnije polje, pitanje imovine, Nacrt zakona reguliše u prelaznim i završnim odredbama. Piše da su ,,vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, a za koje se utvrdi da su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, kao kulturna baština Crne Gore” – državna svojina. Vjerski objekti za koje se utvrdi da su izgrađeni na teritoriji Crne Gore zajedničkim ulaganjima građana do 1. decembra 1918. takođe su državna svojina.

Različitim intenzitetom, predloženim zakonom nezadovoljne su sve vjerske zajednice u Crnoj Gori, osim Crnogorske pravoslavne crkve.

Srpska pravoslavna crkva tražila je da se Nacrt zakona hitno povuče iz procedure. Organizovali su potpisivanje peticije u kojoj piše da Nacrt predstavlja ,,grubo miješanje u unutrašnja pitanja crkava i vjerskih zajednica i ukidanje pravnog subjektiviteta vjekovima postojećih tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica -Pravoslavne, Rimokatoličke, Islamske zajednice”.

SPC zaključuje da je riječ o pokušaju ,,otimanja imovine, hramova i manastira od naše Pravoslavne Crkve i drugih Crkava i njihovog podržavljenja”. Smatraju da bi ,,necivilizacijske odredbe” zakona ,,neminovno izazvale nestabilnost i sukobljavanja na vjerskoj i nacionalnoj osnovi i ugrozilo slobodu vjere kao temeljno ljudsko pravo”.

Na sajtu Mitropolije piše da se peticija potpisuje širom Crne Gore, ali nije objavljeno koliko ljudi je do sada potpisalo taj dokument.

Kotorski biskup Ilija Janjić saopštio je da je Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti neprihvatljiv za Katoličku crkvu u Crnoj Gori.

U kotorskoj biskupiji tvrde da bi primjenom novog zakona ostali bez kompletne imovine, jer nemaju katedrala gradjenih poslije 1918., a to smatraju otimačinom. Takodje, registraciju predlažu samo za nove vjerske zajednice.

,,Ako je neko stoljetno tu prisutan, zašto bi se nakon stvaranja tog zakona trebao ponovo registrirati? Moja registracija je prisutnost katoličke crkve u Boki Kotorskoj i u cijeloj Crnoj Gori, prisutnost stoljećima”, kazao je za Al jazeeru kotorski biskup.

U junu 2012. predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i državni sekretar Vatikana, kardinal Tarcisio Bertone, razmijenili su u Rimu ratifikacione instrumente Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete stolice, čime je taj dokument stupio na snagu.

Temeljnim ugovorom regulisan je pravni status Katoličke crkve u Crnoj Gori. U njemu piše da ,,Crna Gora priznaje javno pravni subjektivitet Katoličke crkve, u skladu sa načelima svog Ustava i kanonskim pravom Katoličke crkve” te da ,,Crna Gora priznaje i javno pravni subjektivitet svih crkvenih ustanova koje imaju takav pravni subjektivitet u skladu sa odredbama kanonskog prava Katoličke crkve”.

Ustav propisuje da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

Reis islamske zajednice Crne Gore Rifat Fejzić smatra da je Nacrt Zakona o vjerskim slobodama loš i da ga treba popraviti. Kaže da je Islamska zajednica na neki način kolateralna šteta odnosa države i SPC.

Odnose sa Islamskom zajednicom vlada je uredila potpisivanjem ugpvora početkom 2012. ,,Islamska zajednica u Crnoj Gori ima sjedište u Crnoj Gori i vjersku jurisdikciju za sve islamske vjernike u Crnoj Gori i granice njene jurisdikcije poklapaju se za državnim granicama Crne Gore”, piše u Ugovoru.

Crnogorska pravoslavna crkva je najavila da će dostaviti niz primjedbi, prijedloga i sugestija, sa ciljem da se otklone nedoumice i dileme koje mogu nastati u tumačenju zakona.

Javna rasprava o Nacrtu zakona počela je tako što je nije bilo. U Bijelom Polju pristalice SPC su otjerale mitropolota CPC Mihaila povicima ,,napolje”, ,,sotono”, ,,ustašo”, rasprava je otkazana.

U međuvremenu su sveštenici SPC izdali saopštenje kojim pozivaju vjernike da se ,,na civilizovan način odazovu okruglim stolovima u Kotoru 10. septembra i Podgorici 14. septembra i da ne nasijedaju na provokacije”. Međutim, provokacije su uslijedile i u Kotoru i taj je skup prekunut.

,,Dok se Ristovi Talibani ne uvedu u zakonske okvire oni će i dalje živjeti u oblacima misleći da su iznad svih da su samog Boga za nešto uhvatili”, ,,Jak mitropolit, registrovao crkvu kao auto u miliciju, a Suad ga vodi ka medjeda po narodu”, ,,Sa zlom se ne pregovara, zlo se trijebi!!!”, ,,SPC je samo dio srbijanske okupacione sile u Crnoj Gori” – parčići su ,,javne rasprave” koja se u međuvremenu odvija po internetu i kafanama.

Od 620 hiljada stanovnika Crne Gore, pravoslavnih je 446.858.

Crnogoraca ima 278.865, Srba 178.110. Nikos ne može može zakleti da su svi koji se izjašnjavaju kao Crnogorci sljedbenici CPC.

Da, dijelom javne rasprave, u širem smislu, može se smatrati i sastanak koji je mitropolit Amfilohije ovih dana održao sa predstavnicima većeg dijela opozicionih partija. Tema sastanka zatvorenog za javnost zvanično je bio Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti, mediji, međutim, dojavluju kako ,,Amfilohije formira anti – NATO koaliciju”.

Nema načina da vlast promaši. Ako se oko pitanja crkve napravi kakav haos – treba da budemo članica NATO saveza, kako bi nam zemlja bila stabilnija. Ako nas ne prime u NATO, krivicu za sopstveni neuspjeh vladajući elegantno mogu proslijediti opoziciji kroz sliku vojnog saveza kao dometa civilizacije i opozicionih partija koje šuruju sa crkvenim mračnjaštvom, pa su kao takve prepreka na putu uključenja u tokove moderne civilizacije. Predizborne podjele na naše i njihove dominantno će pratiti vjersko neraspoloženje nakon pogleda u novčanik.

Po svemu što dosad o nama znamo, sudbinu zakona o slobodi vjeroispovijesti odrediće rabovi božiji Milo Đukanović i Amfilohije Radović. Nema nagovještaja da za njih, njihove odnose i posljedice njihovih činodejstvovanja, ima suda prije Svetog Petra.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo