Povežite se sa nama

DRUŠTVO

UREĐIVANJE VJERSKIH ZAJEDNICA: Državni Bog

Objavljeno prije

na

Umjetnički dojam je nebitan, ubitačna je preciznost kojom je vlast Crnoj Gori servirala Nacrt zakona o slobodi vjeroispovjesti. Biće ili neće biti poziva za članstvo u NATO savezu, zamirisali su izbori – nema boljeg načina da pastvi padne mrak na oči nego potegnuti neko od identitetskih pitanja. Kad ne vide, bolje slušaju. Ozbiljna su vremena, vjeroispovijest spada u teško naoružanje, posebno za pravoslavne. Oni čine 72 odsto stanovništva ove zemlje.

Da uredi vjerske zajednice vlast je krenula četvrt vijeka nakon početka tranzicije, gotovo deceniju poslije obnove državnosti Crne Gore i 38 godina pošto su ta pitanja posljednji put zakonom uređena. Na pitanje – zašto baš sad, zvaničnog odgovora nema.

Na petnaestak stranica, u 55 članova Nacrta zakona o slobodi vjeroispovijesti stale su tone istorije, geografije i politike. Naravno, zakon zabranjuje političko djelovanje vjerske zajednice i zloupotrebu vjerskih osjećanja u političke svrhe.

Nacrtom je predviđeno da se ,,teritorijalna konfiguracija vjerske zajednice koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori, ne može prostirati van Crne Gore”, te da sjedište vjerske zajednice koja je registrovana i djeluje u Crnoj Gori mora biti u Crnoj Gori.

Područje Crne Gore podjeljeno je između četiri organizacione cjeline Srpske pravoslavne crkve: Mitropolije Crnogorsko-Primorske I Budimljansko-Nikšićke, Zahumsko-Hercegovačke i Mileševske eparhije. U prilog zanimljivosti: crkva u Ulcinju, na primjer, zbog nečega, pripada Budimljansko-Nikšićkoj eparhiji. Jasno je da bi za SPC poštovanje predloženog rješenja bilo problematično.

Katolička crkva u Crnoj Gori ima dvije organizacione cjeline – Barsku nadbiskupiju i Kotorsku biskupiju.

Granice Islamske zajednice u Crnoj Gori službeno se poklapaju sa državnim granicama. Koliko se reis Riat Fejzić pita na sjeveru, relativno je novo i zasad praktično, ne pravno pitanje.

U Nacrtu zakona piše da vjerske zajednice stiču svojstvo pravnog lica upisom u registar vjerskih zajednica, koji će voditi Ministarstvo za ljudska prava i slobode.

Katolička crkva i Islamska zajednica imaju ugovore sa vladom Crne Gore, zbog kojih smatraju da im registracija nije potrebna. Crnogorska pravoslavna crkva registrovana je 2000. godine.

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa indignacijom odbacuje mogućnost da Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori bude registrovana ,,namjesto da Crkva Božja Svetoga Petra njih registruje, da bi onda oni postali prava i istinska država”.

Subjektivitet mitropolije i drugih pravoslavnih eparhija SPC, poručuje Amfilohije, nijesu dovodili u pitanje ni osmanski, austro-ugarski i nacifašistički okupatori u Crnoj Gori.

Vjerskim zajednicama novim propisom uvodi se porez za sve djelatnosti koje nijesu vjerskog karaktera, dužne su da obavijeste vladu o izboru vjerskog poglavara.

Vjerovatno najproblematičnije polje, pitanje imovine, Nacrt zakona reguliše u prelaznim i završnim odredbama. Piše da su ,,vjerski objekti i zemljište koje koriste vjerske zajednice na teritoriji Crne Gore, a za koje se utvrdi da su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnoj svojini do 1. decembra 1918. godine, kao kulturna baština Crne Gore” – državna svojina. Vjerski objekti za koje se utvrdi da su izgrađeni na teritoriji Crne Gore zajedničkim ulaganjima građana do 1. decembra 1918. takođe su državna svojina.

Različitim intenzitetom, predloženim zakonom nezadovoljne su sve vjerske zajednice u Crnoj Gori, osim Crnogorske pravoslavne crkve.

Srpska pravoslavna crkva tražila je da se Nacrt zakona hitno povuče iz procedure. Organizovali su potpisivanje peticije u kojoj piše da Nacrt predstavlja ,,grubo miješanje u unutrašnja pitanja crkava i vjerskih zajednica i ukidanje pravnog subjektiviteta vjekovima postojećih tradicionalnih crkava i vjerskih zajednica -Pravoslavne, Rimokatoličke, Islamske zajednice”.

SPC zaključuje da je riječ o pokušaju ,,otimanja imovine, hramova i manastira od naše Pravoslavne Crkve i drugih Crkava i njihovog podržavljenja”. Smatraju da bi ,,necivilizacijske odredbe” zakona ,,neminovno izazvale nestabilnost i sukobljavanja na vjerskoj i nacionalnoj osnovi i ugrozilo slobodu vjere kao temeljno ljudsko pravo”.

Na sajtu Mitropolije piše da se peticija potpisuje širom Crne Gore, ali nije objavljeno koliko ljudi je do sada potpisalo taj dokument.

Kotorski biskup Ilija Janjić saopštio je da je Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti neprihvatljiv za Katoličku crkvu u Crnoj Gori.

U kotorskoj biskupiji tvrde da bi primjenom novog zakona ostali bez kompletne imovine, jer nemaju katedrala gradjenih poslije 1918., a to smatraju otimačinom. Takodje, registraciju predlažu samo za nove vjerske zajednice.

,,Ako je neko stoljetno tu prisutan, zašto bi se nakon stvaranja tog zakona trebao ponovo registrirati? Moja registracija je prisutnost katoličke crkve u Boki Kotorskoj i u cijeloj Crnoj Gori, prisutnost stoljećima”, kazao je za Al jazeeru kotorski biskup.

U junu 2012. predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i državni sekretar Vatikana, kardinal Tarcisio Bertone, razmijenili su u Rimu ratifikacione instrumente Temeljnog ugovora između Crne Gore i Svete stolice, čime je taj dokument stupio na snagu.

Temeljnim ugovorom regulisan je pravni status Katoličke crkve u Crnoj Gori. U njemu piše da ,,Crna Gora priznaje javno pravni subjektivitet Katoličke crkve, u skladu sa načelima svog Ustava i kanonskim pravom Katoličke crkve” te da ,,Crna Gora priznaje i javno pravni subjektivitet svih crkvenih ustanova koje imaju takav pravni subjektivitet u skladu sa odredbama kanonskog prava Katoličke crkve”.

Ustav propisuje da potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva.

Reis islamske zajednice Crne Gore Rifat Fejzić smatra da je Nacrt Zakona o vjerskim slobodama loš i da ga treba popraviti. Kaže da je Islamska zajednica na neki način kolateralna šteta odnosa države i SPC.

Odnose sa Islamskom zajednicom vlada je uredila potpisivanjem ugpvora početkom 2012. ,,Islamska zajednica u Crnoj Gori ima sjedište u Crnoj Gori i vjersku jurisdikciju za sve islamske vjernike u Crnoj Gori i granice njene jurisdikcije poklapaju se za državnim granicama Crne Gore”, piše u Ugovoru.

Crnogorska pravoslavna crkva je najavila da će dostaviti niz primjedbi, prijedloga i sugestija, sa ciljem da se otklone nedoumice i dileme koje mogu nastati u tumačenju zakona.

Javna rasprava o Nacrtu zakona počela je tako što je nije bilo. U Bijelom Polju pristalice SPC su otjerale mitropolota CPC Mihaila povicima ,,napolje”, ,,sotono”, ,,ustašo”, rasprava je otkazana.

U međuvremenu su sveštenici SPC izdali saopštenje kojim pozivaju vjernike da se ,,na civilizovan način odazovu okruglim stolovima u Kotoru 10. septembra i Podgorici 14. septembra i da ne nasijedaju na provokacije”. Međutim, provokacije su uslijedile i u Kotoru i taj je skup prekunut.

,,Dok se Ristovi Talibani ne uvedu u zakonske okvire oni će i dalje živjeti u oblacima misleći da su iznad svih da su samog Boga za nešto uhvatili”, ,,Jak mitropolit, registrovao crkvu kao auto u miliciju, a Suad ga vodi ka medjeda po narodu”, ,,Sa zlom se ne pregovara, zlo se trijebi!!!”, ,,SPC je samo dio srbijanske okupacione sile u Crnoj Gori” – parčići su ,,javne rasprave” koja se u međuvremenu odvija po internetu i kafanama.

Od 620 hiljada stanovnika Crne Gore, pravoslavnih je 446.858.

Crnogoraca ima 278.865, Srba 178.110. Nikos ne može može zakleti da su svi koji se izjašnjavaju kao Crnogorci sljedbenici CPC.

Da, dijelom javne rasprave, u širem smislu, može se smatrati i sastanak koji je mitropolit Amfilohije ovih dana održao sa predstavnicima većeg dijela opozicionih partija. Tema sastanka zatvorenog za javnost zvanično je bio Nacrt zakona o slobodi vjeroispovijesti, mediji, međutim, dojavluju kako ,,Amfilohije formira anti – NATO koaliciju”.

Nema načina da vlast promaši. Ako se oko pitanja crkve napravi kakav haos – treba da budemo članica NATO saveza, kako bi nam zemlja bila stabilnija. Ako nas ne prime u NATO, krivicu za sopstveni neuspjeh vladajući elegantno mogu proslijediti opoziciji kroz sliku vojnog saveza kao dometa civilizacije i opozicionih partija koje šuruju sa crkvenim mračnjaštvom, pa su kao takve prepreka na putu uključenja u tokove moderne civilizacije. Predizborne podjele na naše i njihove dominantno će pratiti vjersko neraspoloženje nakon pogleda u novčanik.

Po svemu što dosad o nama znamo, sudbinu zakona o slobodi vjeroispovijesti odrediće rabovi božiji Milo Đukanović i Amfilohije Radović. Nema nagovještaja da za njih, njihove odnose i posljedice njihovih činodejstvovanja, ima suda prije Svetog Petra.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo