DRUŠTVO
UZALUD NOVI PRAVILNIK O KORIŠĆENJU PLAŽA: Svako po svome
Objavljeno prije
7 godinana
Objavio:
Monitor online
Pravilnik jasno propisuje da se zakupljeno kupalište dijeli na dva jednaka dijela, da se podjela jasno označi na dio sa plažnim mobilijarom i drugi za posjetioce sa svojim peškirima. Zakupci se oglušuju o ovo pravilo u želji da što više zarade u inače sve kraćoj turističkoj sezoni, pa za slobodno korišćenje ostave mali dio plaže, obično neprikladni i neuređeni kamenjar
Uoči turističke sezone Ministarstvo održivog razvoja i turizma donijelo je nova pravila o korišćenju plaža na Crnogorskom primorju. Pokušaji nadležnog Ministarstva i Javnog preduzeća Morsko dobro da riješe ozbiljne probleme oko korišćenja i uređenosti pretrpanih kupališta na moru, kao da su propali kroz vreli sitni pijesak. Zakupci plaza najčešće ne poštuju postavljene uslove za korišćenje preuzetih kvadrata morskog žala, što nailazi na osudu turista i mještana primorskih gradova.
Gužva na plažama je ogromna, pijesak se i ne vidi od ležaljki i suncobara, prilazi plažama su neuređeni, prepuni smeća i neprijatnih mirisa, svuda su rampe za naplatu parkinga po enormnim cijenama. Pojedini zakupci nekažnjeno betoniraju dijelove plaža ili postavlaju daščane podove na kojima otvaraju ugostiteljske objekte na pjeni od mora.
Najnoviji Pravilnik o bližim uslovima u pogledu uređenosti i opremljenosti, vrstama i uslovima korišćenja kupališta na moru, donosi poboljšana rješenja sistema korišćenja plaža, ali se ona na terenu u većini slučajeva ne poštuju. Nesklad između propisanog i primijenjenog očigledan je na primjeru zauzetosti skupih pješčanih kvadrata, prema kojem zakupci najčešće ne poštuju pravilo da oslobode polovinu zakupljenog prostora od ležaljki i suncobrana za one posjetioce koji ne žele da ih iznajmljuju.
Pravilnik jasno propisuje da se zakupljeno kupalište dijeli na dva jednaka dijela, da se podjela jasno označi na dio sa plažnim mobilijarom i drugi za posjetioce sa svojim peškirima. Međutim, zakupci se oglušuju o ovo pravilo u želji da što više zarade u inače sve kraćoj turističkoj sezoni, pa za slobodno korišćenje ostave mali dio plaže, obično neki neprikladni i neuređeni kamenjar.
U cilju sprečavanja ružnih slika sa plaža pretpranih ležaljkama i suncobranima, član.6 Pravilnika obavezuje zakupce da ostave slobodan pristup do mora u širini od najmanje jedan metar, zatim na svakih 20 metara da ostave slobodnu zonu uz more od najmanje 3 metra širine…..Takođe, zakupac treba da od plažnog mobilijara oslobodi polovinu plaže a na drugoj polovini da rasporedi ležaljke i suncobrane tako da jedan komplet postavi na najmanje 8 metara kvadratnih. Isti broj kvadrata potreban je i za postavljanje baldahina na plaži. U praksi, na tih 8 kvadrata zakupci naguraju i do tri kompleta, pa plaže liče na nekakve zajedničke spavaone.
Broj kvadrata za postavljanje kompleta dvije ležaljke i suncobran na hotelskim plažama je nešto veći, najmanje 10m2, koliko je potrebno i za baldahin. Hoteli sa 5 zvjezdica moraju obezbijediti veći komfor i za par ležaljki planirati najmanje 15 kvadrata. Uvjerili smo sena nekoliko hotelskih plaža da se zadati standardi Ministarstva turizma ne poštuju.
Sistem ekonomskog iskorišćavanja morske obale postavljen je tako da se više vodi računa o interesima zakupaca i preduzeća Morsko dobro od interesa turista koji dolaze na odmor u Crnu Goru. Jedan od dokaza za ovu tvrdnju je i taj da na cijelom primorju gotovo da nemakvalitetnih slobodnih kupališta.Propao je, primjera radi, prošlogodišnji pokušaj lokalne uprave u Budvi da građanima i turistima obezbijedi jednu javnu, gradsku plažu, jer je naišao na snažan otpor direktora Morskog dobra, Peđe Jelušića. On je ideju o slobodnoj plaži ocijenio populističkom, smišljenom za sticanje političkih poena kod građana, pa nije dozvolio da ponuda Opštine i njena spremnost da iznajmi i plati plazu na svojoj teritoriji, radi dobrobiti posjetilaca, prođe na javnom tenderu Morskog dobra.
Kako bi se ublažio sve strožiji režim korišćenja i sve teži pristup crnogorskim plažama u Morskom dobru donijeli su pravilo po kojem se zakupci obavezuju da ne naplaćuju ležaljke nakon 17 časova. Pravilo besplatnog mobilijara ne važi međutim, na hotelskim kupalištima. Već na startu iskrsli su problemi jer ga pojedini zakupci nisu ispoštovali. Na mnogobrojne pritužbe turista reagovala je Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva turizma. Pokazalo se da novi Pravilnik o uslovima korišćenja plaža nije precizirao vrijeme naplate usluga izdavanja ležaljki i suncobrana.
U JP Morsko dobro tvrde daje odredba o besplatnom mobilijaru sastavni dio ugovora o zakupu morskog dobra, te da će zakupci koji prekrše ugovor snositi odgovarajuće posledice. Možda i hoće, ali kad prođe turistička sezona, kada svi problemi brzo padnu u zaborav.Kako inače kontrolisati sprovođenje uslova zakupa duž cijelog crnogorskog primorja ako Morsko dobro nema svoje inspektore. Imaju na raspolaganju nekoliko kontrolora i poseban adut, institut – tajni gost, zanimljivu novinu novog Zakona o turizmu i ugostiteljstvu. Tajni agent Morskog dobra obilaziće inkognito plaže poslije 17 časova, pa teško onom zakupcu koji mu naplati ležaljku.
Da se nešto krupno priprema u pogledu buduće eksploatacije morske obale, koja, kao da postaje sve manja,dok zainteresovanih ima sve više, pokazuje donošenje još jednog dokumenta u aprilu ove godine, pod nazivom – Atlas crnogorskih plaža i kupališta za period od 2019 do 2023 godine.
Kao osnov za donošenje navodi se Prostorni plan posebne namjene za Obalno područje koji u poglavlju 21.1., Mogućnosti za povećanje površina plaža u Crnoj Gori – daje smjernice za premjer plaža i eventualnu izgradnju novih.
„Planom se predlaže da se uradi Atlas crnogorskih plaža(katastar plaža), kako bi se precizno definisao njihov kapacitet. Potrebno je izvršiti precizna snimanja obalnog prostora Crne Gore da bi se dobio podatak o stvarnoj površini plaža u Crnoj Gori. Na osnovu upoređenja sa nekadašnjim stanjem plaža utvrdiće se koje su najviše ugrožene erozionim procesima a nakon toga odabrati najznačajnije plaže, u skladu sa razvojem turističkih kompleksa i za njih uraditi studije izvodljivosti mogućnosti povećanja njihovih površina i definisati ulaganja i dobiti od pravilnog gazdovanja plažama“.
Pored postojeće kategorizacije kupališta na javne, hotelske i one za specijalne namjene, Atlas uvodi novu kategoriju – investiciona kupališta. Radi se o potencijalnom kupalištu koje će neki investitor da sagradi, „u skladu sa izdatim urbanističko-tehničkim uslovima, investicionim programima, odobrenjima, te dugročnim ugovorima sa JP Morsko dobro“. Da li to Morsko dobro dobija ekskluzivno pravo da prepravlja geografiju Crnogorskog primorja, da izdaje uslove za izgradnju novih plaža prema potrebama investitora.
Zanimljivo je i uvođenje novih vrsta kupališta. Ukupno je prepoznato 12 tematskih plaža, hotelske, porodične plaže, sportsko-rekreativne plaže, nudističke, zatim party kupališta sa obavezom organizovanja zabave tokom 24 časa….Posebna su novina takozvane romantične plaže, sa ponudom organizacije vjenčanja, vjeridbi i raznih proslava na obali mora. U ponudi su se našle i plaže za pse, koje prema Pravilniku o bližim uslovima u pogledu uređenosti i opremljenosti kupališta, moraju da imaju posebna pravila o ponašanju vlasnika i njihovih ljubimaca, ali i rekvizite za igru pasa, tuševe za njih, posude za vodu i hranu, podjelu na zone za pse na povodcu i za one koji se slobodno kreću…..Takve plaže, kažu u Morskom dobru, planirane su u svakoj primorskoj opštini.
Uvodi se red i u vizuelni izgled kupališta, pa se zabranjuju reklamni suncobrani koji kvare zamišljenu estetiku na pijesku .Pravilnik je sve skockao kako treba, ali nigdje ni riječi o previsokim cijenama usluga na plažama, o prljavoj morskoj vodi iz koje niko ne čisti plutajuće smeće, o miomirisima kanalizacije na svim plažama od reda, od onih populističkih do ekskluzivnih na Svetom Stefanu i Miločeru, gdje cijena kompleta dvije ležaljke i suncobran staje 120 eura na dan.
Branka PLAMENAC
Komentari
IZDVOJENO
-
NOVI REBALANS ZA NOVA ZADUŽENJA: Cijena nemoći
-
U pamet se braćo poslodavci
-
NEZAUSTAVLJIVE MIGRACIJE NA SJEVERU: Alarm bez odjeka
-
POLNA I RODNA DISKRIMINACIJA U SPORTU: Ja sam žena i ja sam brza
-
Husnija Kamberović, istoričar, profesor Univerziteta u Sarajevu i predsjednik Udruženja za modernu historiju: Etnički podijeljene državne institucije urušavaju državu
-
Berba i jedno pitanje
DRUŠTVO
BLOKADERI U MILOČERU: Sedam dana za odgovor vlade
Objavljeno prije
22 satana
14 Novembra, 2026
Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve u ostavljenom roku, znaće se 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka dovoljno zaštićeni
Sa zbora građana Svetog Stefana i Pržna održanog u ponedeljak u Hotelu Maestral, poslata je ultimativna poruka Vladi premijera Milojka Spajića da zustavi gradnju hotela Janu – Kraljičina plaža u Miločeru ili će blokirati gradilište. Mještani su na zboru gotovo jednoglasno usvojili tri zahtjeva koji podrazumijevaju obustavljanje svih daljnih građevinskih radova u Miločerskom parku. Traže odustajanje od izgradnje trećeg bloka ovog kompleksa i da se već izgrađeni objekti koriste isključivo za hotelsku namjenu. Protive se prodaji stanova i apartmana na ovoj eksklzuzivnoj lokaciji.
Na spornoj parceli u dijelu Miločerskog parka zakupac hotela Sveti Stefan i Miločer, kompanija Adriatic properties doo, čiji je osnivač kompanija Aidwey Investment ltd, registrovana na Britanskim Djevičanskim Ostrvima, započela je gradnju gabaritnog kompleksa na mjestu nekadašnjeg hotela Kraljičina plaža.
Hotelsko-apartmanski kompleks Janu – Kraljičina plaža predstavlja kombinaciju sadržaja, hotel sa oko 66 soba i depandanse u kojima je planirana izgradnja 66 luksuznih brendiranih rezidencija namijenjenih tržištu nekretnina. Nakon pauze od pet godina, kada je gradilište u Miločeru bilo zatvoreno tokom trajanja arbitražnog postupka pred sudom u Londonu do zaključivanja sporazuma o poravnanju između Vlade i zakupca, građevinski radovi su nastavljeni početkom oktobra ove godine.
Odluka o upućivanju ultimativnog zahtjeva donijeta je apsolutnom većinom, bez glasova protiv. Vladi je dat rok od sedam dana da obustavi građevinske radove ili će mještani krenuti u totalnu blokadu gradilišta.
Građani zahtijevaju da se već izgrađeni objekti u sivoj fazi, riječ je o dvije višepratnice, adaptiraju u hotel i da se ne dopusti prodaja rezidencija na tržištu nekretnina. Protive se izgradnji dodatnih kapaciteta, odnosno trećeg bloka koji je planiran.
Ovo je drugo okupljanje mještana povodom gradnje u Miločeru. Prethodno su 28. oktobra blokirali gradilište kako bi obavijestili javnost da se katastraska parcela na kojoj se izvode radovi u katastru nepokretnosti i dalje vodi kao park. Parcela broj 970/6 ukupne površine 12.553 kvadrata, na kojoj se planira izgradnja trećeg bloka, označena je u katastru većim dijelom kao parkovska površina i manjim kao neplodno zemljište.
Upozorili su takođe da se u Upravi za zaštitu kulturnih dobara trenutno priprema dokumentacija za uspostavljanje institucionalne zaštite i proglašenja Miločera kulturnim dobrom.
„Smatramo da trenutno u svijetu ne postoji sličan slučaj – da se gradi u parku kondo hotel. Takođe apelujemo na nadležne institucije da obustave građevinske radove u Miločerskom parku jer sada je toku postupak zaštite Miločera. Na značaj zaštite Miločera ukazao je i Evropski parlament u svom posljednjem zvaničnom izvještaju o Crnoj Gori. Tražimo da se obustavi gradnja do detaljne provjere građevinske dokumentacije za kondo hotel, kao i do pravosnažnoog okončanja postupka zaštite Miločera u skladu sa pravilima struke kao preporukama Evrope Nostre i grupe Evroparlamentaraca koji su izrazili zabrinutost povodom nastavka gradnje u Miločeru“, kazao je jedan od aktivista Blažo Kažanegra.
U maju ove godine nekolicina poslanika Evropskog parlamenta uputili su premijeru Milojku Spajiću pismo povodom gradnje u zoni Miločerskog parka i Svetog Stefana.
„Pozdravljamo najavu Vlade da će Miločerski park dobiti status zaštićenog kulturnog dobra, ali ostaju brige oko trenutne i buduće gradnje unutar te zone, uključujući nastavak na projektu velikog hotela. Posebno brinu „brendirane rezidencije” unutar kompleksa Janu Kraljičina plaža, koje se na tržištu nude sa privilegovanim pristupom plažama na Miločeru. Plaže i obala su po Ustavu Crne Gore javno dobro i moraju ostati jednako dostupne svim građanima i posjetiocima“, navodi se u obraćanju premijeru Spajiću.
Poslanici Vladimir Prebilič, Sebastian Everding, Matjaž Nemec, Mounir Satouri, Gordan Bosanac, Estella Galan, Majdouline Sbai i Tomas Vaitz, pozvali su Vladu da obezbijedi transparentnost u odlukama, uradi reviziju objekata i dokumentacije, uz napomenu da se Sveti Stefan ne smije tretirati kao eksluzivna enklava“, prenijele su Vijesti.
Podsjećamo da je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma 2021. godine formiralo Komisiju za analizu ugovorne i planske dokumentacije za gradnju u Miločeru. U svom preliminarnom izvještaju iz aprila iste godine, Komisija je osporila dio planske dokumentacije i zaključila da kroz prethodno spoveden javni konkurs nisu poštovana obavezujuća planska rješenja iz planova višeg reda, ali da nisu uzeta u obzir ni rješenja iz važećih planova nižeg reda.
Na osnovu tako sprovedenog konkursa, te Odluke o urbanističko-arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta Miločer, Opština Budva, koju je donijela Vlada Mila Đukanovića 29. 12. 2015, kojom je propisano da usvojeno rješenje predstavlja sastavni dio Prostornog plana Opštine Budva, Ministarstvo održivog razvoja i turizma u mandatu Branimira Gvozdenovića, izdalo je na zahtjev investitora urbanističko-tehničke uslove koji su postali osnov za izradu projektne dokumentacije.
Međutim, usvojeno rješenje nije moglo biti osnov za izdavanje UTU, jer je Prostorni plan Opštine bio van snage i nije se primjenjivao od 31. 12. 2015.
„Budući da lokacija za hotelski rizort – Miločer NIJE određena u skladu sa SMJERNICAMA ondašnjeg Prostornog plana Opštine Budva, što je bio uslov iz člana 60a Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, da bi se po tom osnovu mogla odrediti lokacija za gradnju, slijedi preispitivanje pravne valjanosti Odluke o određivanju lokacije za Hotelski rizort – Miločer Opština Budva, a samim tim i Odluke o urbanističko –arhitektonskom rješenju Hotelskog rizorta – Miločer“, zaključuje državna komisija i preporučuje formiranje ekspertskog parvnog tima za zaštitu državnih interesa u ovom slučaju.
Preporuke su ostale na papiru da bi Ministarstvo planiranja prostora, urbanizma i državne imovine u maju 2026. potvrdilo da ovaj pravni tim nikada nije formiran i da nalazi iz izvještaja Komisije nisu doveli do poništavanja građevinske prijave.
Provjera sporne dokumentacije o gradnji betonskog bastiona u Miločeru nije spovedena do kraja. Mještani Svetog Stefana zatražili su obustavu radova do detaljne revizije građevinske dokumentaicje i pristupa spisima po osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja.
Nezavisna provjera projekta i dokumentacije je važan put jer otvara uvid u način donošenja odluka prethodne državne administracije i odgovara na pitanja kako su zakonske odredbe prilagođavane interesima investitora i kako je na osnovu nepostojećeg planskog osnova donijet programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za agresivnu urbanizaciju zakupljenog ljetovališta.
Da li će i kako Vlada odgovoriti na zahtjeve znaće se već 17. novembra. Vlada je zaključila sporazum sa zakupcem kojim se dozvoljava nastavak gradnje a sada se od nje traži da zaustavi ili izmijeni ono što je sporazumom omogućeno. Međutim, konačan tekst sporazuma javnost nije imala priliku da vidi. Za građane koji protestuju suštinsko je pitanje šta je Vlada obećala investitoru, šta je zauzvrat dobila država i da li su interesi javnosti i prostor Miločerskog parka poravnanjem sa zakupcem dovoljno zaštićeni.
Takođe se postavlja pitanje da li Vlada može u ime investicionih i ugovornih obaveza donositi odluke koje trajno mijenjaju karakter jednog od najznačajnijih ambijenata crnogorskog primorja bez saglasnosti i stvarnog učešća lokalne zajednice.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
SLUČAJ SINIŠE RAIČEVIĆA, CARINSKOG INSPEKTORA: Disciplinovanje zviždača
Objavljeno prije
22 satana
14 Novembra, 2026
Carinski inspektor Siniša Raičević, koji je još 2020. u Upravi carina dobio status zviždača, krajem 2024. je suspendovan s posla. U prijavi koju je ove sedmice podnio Osnovnom sudu navodi da je žrtva mobinga i progovara o, kako tvrdi, nezakonitom radu sadašnje i bivše uprave
Carinski inspektor Siniša Raičević je ove sedmice Osnovnom sudu u Podgorici podnio prijavu za mobing. U prijavi, u koju je Monitor imao uvid, Raičević navodi da je ,,počev od septembra 2024. godine, (a i ranije) na radnom mjestu kontinuirano izložen psihičkom zlostavljanju, ponižavanju i sistematskom narušavanju profesionalnog i ličnog dostojanstva od strane Maje Vučinić, vd. direktorice Uprave carina”.
Raičević u prijavi navodi da je politički motivisan njegov progon koji je počeo u decembru 2004. godine pokretanjem disiplinskog postupka. Par dana kasnije dobio je rješenje o suspenziji i umanjenju plate od 40 odsto. Suspenzija je ukinuta tek 9. oktobra ove godine.
Raičević je od Uprave carina, u kojoj radi od 1997. godine, 2020. dobio status zviždača. Monitor je početkom 2020. pisao o njegovom upozorenju da se pogrešnim načinom obračunavanja akciza na plin nanosi velika šteta državnom budžetu. Uprava carina mu je tada priznala status zviždača, ali uslijedile su i kazne. Premješten je iz Podgorice u carinsku ispostavu u Danilovgradu.
Carinski inspektor nije upozoravao samo na nepravilnosti prilikom obračunavanja akcize za plin, već je tvrdio i da je Uprava carina ranije žmurila na zloupotrebe prilikom izvoza cigareta, bojenja goriva izvan skladišta, prometa bakra koji je završen aferom u Srbiji i drugog, te da mu je vrijeme dalo za pravo. U Upravi su demantovali ove optužbe i tvrdili da je sve po zakonu i da nema štete za budžet.
Pored optužbi za mobing, Raičević u prijavi opet objelodanjuje, kako tvrdi, sistem nezakonitog rada u Upravi carina.
U prijavi se navodi da se ,,imenovani rukovodilac Maja Vučinić u kontinuitetu, politički motivisana trudila da mi onemogući normalno da radim, a sve u dosluhu sa bivšim direktorom Uprave carina Vladanom Jokovićem kojeg sam sa razlogom optužio za korupciju, (koju je on iz „MONSTAT“-a doveo u Upravu carina po partijskoj liniji) i sa Draganom Perovićem, koji u dužem vremenskom periodu obavlja dužnost pomoćnika i utiče na protivzakoniti rad Uprave carina“.
Raičević, dalje, objašnjava slučaj prilikom zapljene pola tone marihuane i 20 kg hašiša. U prijavi navodi da je Dragan Perović navodno pokušao da zapljenu pravno obesmisli i drogu premjesti sa graničnog prelaza Božaj na Carinski
terminal u Podgorici . ,,Čemu sam se ja usprotivio i saopštio da je to protivzakonito. On je nakon toga organizovao hajku na carinske službenike koji su profesionalno odradili posao, a sve preko unutrašnje kontrole i Božidara Lazarevića“, navodi zviždač.
Raičević takođe tvrdi da je vd direktorice Uprave carina ,,omogućila vršenje carinskih prevara na način što je preko unutrašnje kontrole izvršila pritisak da ljudi koji profesionalno rade, konkretno carine upotrebljavanih vozila, budu disciplinski gonjeni. A firmama koje su fiktivno otvorene u inostranstvu od strane naših građana omogućeno je da vrše carinske prevare, ne plaćaju carinu i da carinske dažbine plaćaju u smanjenom iznosu čim su učinili i čine više milionsku štetu po budžet Crne Gore“. Raičević tvrdi da je jedan od razloga zbog kojih je sklonjen sa mjesta upravnika, upravo to da bi tim firmama bilo omogućeno da vrše carinske prevare.
On u prijavi navodi da je 9. decembra 2024. podnio zahtjev za kopiju službene zabilješke o prijetnjama koji mu je uputio Aleksandar Mrkić nakon što mu je oduzeo robu i napisao carinski prekršaj na carinskom terminalu u Podgorici, za firmu „Montenegro tabaco Company“. Ističe da mu je direktorica Vučinić odgovorila da se ne nalazi u arhivama Uprave carina i da nema evidenciju kad se navedeni događaj desio. Raičević tvrdi da je to neistina i da je bivši direktor Uprave carina Vladan Joković u dužem periodu pomagao Aleksandru Mrkiću u švercu nafte i cigareta.
U prijavi, Raičević optužuje još jednog bivšeg direktora Uprave carina: ,, Božidar Vuksanović je nakon što je bio direktor Uprave carina prešao na mjesto direktora policije. On je sa mjesta direktora policije organizovao odmazdu i u dogovoru sa Aleksandrom Mrkićem organizovao mjere tajnog nadzora, prisluškivanje svih nas koji smo onemogućavali šverc cigareta i šverc nafte i naftnih derivata koji je organizovao Mrkić, koji je trenutno na potjernici i nedostupan je pravosudnim organima u Crnoj Gori. Vuksanović je oganizovao hapšenje carinskih inspektora koji su učestvovali u sprečavanju navedenog šverca i koji su pravosnažno oslobođeni tek nakon sedam godina“.
Raičević je sudu predložio saslušavanje brojnih svjedoka. Na kraju prijave se ističe da mu je ,,uskraćeno pravo na poziciju koja mu pripada u skladu sa školskom spremom, radnim stažom, i vještinama – na normalane uslove za rad, zaradu u punom iznosu, redovno usavršavanje, dok je određenim zaposlenima u skladu sa partijskom pripadnošću i simpatijama to omogućeno, iako im objektivno to pravo ne pripada”.
Zaključio je i daje zbog kontinuiranog ponašanja tuženog, kod njega došlo do narušavanja zdravstvenog stanja, koje se manifestuje kroz hronični stres, anksioznost, nesanicu i poremećaj pritiska. ,,Zbog čega se Tužilac u više navrata obraćao ljekaru specijalisti i na koncu mi je u decembru 2025. konstatovan karcinom bubrega i izvršena je operacija odstranjivanja desnog bubrega“, piše u prijavi.
Glavna rasprava u ovom slučaju zakazana je za kraj januara sledeće godine.
Fiktivne fakture za uvoz automobila
U martu prošle godine Raičević je podnio krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv bivših direktora Uprave carina Vladana Jokovića i Vladimira Bulajića, kao i aktuelne vd direktorice Maje Vučinić.
U krivičnoj prijavi tvrdi da su navedeni direktori donosili instrukcije suprotne zakonima koji tu oblast uređuju. Pored brojnih nepravilnosti on u prijavi navodi i fakture za uvoz automobila koje su duplo ili trostruko manje od stvarne vrijednosti automobila, a sve u skladu sa katalogom Nacionalnog biroa osiguravača, čiju vrijednost saznaju i upisuju u fiktivne račune – fakture.
Raičević ističe da se tako plaćaju duplo do trostruko umanjene carinske dažbine i enormno šteti budžet. Navodi da su neki otišli i korak dalje pa su registrovali fantomske firme u Bugarskoj, Češkoj i drugim zemljama EU.,,Pa smo često svjedoci da je auto kupljeno i odjavljeno u Njemačkoj ili Belgiji, a priložena je faktura iz Bugarske. Uz konstataciju na fakturi da će auto biti plaćeno u gotovini u Crnoj Gori, što je nonsens i suprotno Carinskom zakonu, Zakonu o spoljnoj trgovini, Zakonu o platnom prometu“, naveo je u prijavi.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
DRUŠTVO
NAKON ORUŽANE PLJAČKE NA STAROM AERODROMU: Ko kontroliše transport novca
Objavljeno prije
22 satana
14 Novembra, 2026
Zaštitarska kompanija je novac, prema dostupnim informacijama, prevozila običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite
Oružana pljačka na podgoričkom Starom aerodromu, u kojoj je iz automobila zaštitarske kompanije CSP Security oteta vreća s novcem prikupljenim iz 16 poslovnih objekata, otvorila je ozbiljno pitanje bezbjednosti transporta gotovine u Crnoj Gori, ali i odgovornosti kompanija koje obavljaju taj posao i institucija koje su dužne da kontrolišu njihov rad.
Dvojica nepoznatih napadača presrela su u ponedjeljak, oko devet sati, automobil marke „reno“ u Ulici Avda Međedovića, neposredno nakon preuzimanja pazara iz jednog marketa. Uz prijetnju vatrenim oružjem oteli su vreću sa više plastičnih kesa u kojima se nalazio novac iz 16 objekata, a potom pobjegli. Prema informacijama objavljenim 11. novembra, plijen je iznosio više od 70.000 eura. Dok policija traga za počiniocima, ostaje da se utvrdi kako je organizovan transport tolikog novca i da li su eventualni propusti u bezbjednosnim procedurama napadačima olakšali posao.
Posebno zabrinjava činjenica da je novac, prema dostupnim informacijama, prevožen običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim, blindiranim vozilom. Prema Pravilniku o bližim uslovima koje treba da ispunjavaju vozila i oprema za bezbjedno vršenje poslova zaštite, transport novca i dragocjenosti mora se obavljati specijalnim vozilima koja ispunjavaju uslove određenog stepena balističke zaštite.
Takva vozila moraju biti konstruisana i opremljena tako da onemoguće neovlašćeni pristup stvarima koje se prevoze, njihovo otvaranje, oštećenje ili otuđenje. Propisano je i da blindirano vozilo ima najmanje dva odvojena prostora – jedan za pratnju, a drugi za novac i druge vrijednosti. Uz to, mora posjedovati tehničke uređaje koji sprečavaju neovlašćeni ulazak, registruju pokušaje nasilnog pristupa i omogućavaju njihovo dojavljivanje putem GPS sistema, telefona ili radio-veze.
Prema nezvaničnim informacijama, automobil kojim je prevožen novac nije bio ni posebno obilježen, iako je propisima predviđeno da specijalizovana vozila na vidnom mjestu imaju natpis kojim se označava pratnja novca, hartija od vrijednosti i dragocjenosti. Istraga bi trebalo da utvrdi i da li su poštovane procedure koje se odnose na transport novca u sigurnosnim vrećama i koferu sa posebnim kodom, kao i ko je donio odluku da se pazar iz 16 objekata prevozi putničkim automobilom.
Doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić u razgovoru za Monitor ocjenjuje da bi, ukoliko se potvrdi da je novac transportovan na taj način, bila riječ o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara niz pitanja o organizaciji posla, fizičkoj zaštiti i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija.
„Ukoliko se nakon istrage potvrdi da je novac iz 16 poslovnih objekata transportovan običnim putničkim automobilom, umjesto specijalizovanim vozilom za transport novca, riječ je o ozbiljnom bezbjednosnom propustu koji otvara više pitanja o načinu organizacije, fizičke zaštite, profesionalnim standardima i kontroli rada privatnih bezbjednosnih kompanija“, kaže on. „Transport gotovog novca predstavlja jednu od rizičnih aktivnosti u sistemu privatne bezbjednosti, jer podrazumijeva prenošenje značajnih materijalnih vrijednosti i zahtijeva jasno definisane procedure, odgovarajuća tehnička sredstva, stručno osposobljeno osoblje i prethodnu procjenu bezbjednosnih rizika. Specijalizovana vozila nijesu samo tehnički standard, već važan segment integralnog sistema zaštite privatne bezbjednosti. Upotreba običnog putničkog motornog vozila, ukoliko nije u skladu sa propisanim uslovima i odgovarajućim mjerama zaštite, značajno povećava ranjivost takvog transporta“, objašnjava Pekić.
On smatra da je, kada je riječ o odgovornosti, neophodno napraviti razliku između operativne odgovornosti zaštitarske kompanije i regulatorne odgovornosti države.
„Primarna odgovornost za organizaciju i sprovođenje bezbjednosnog transporta novca pripada isključivo kompaniji koja je preuzela taj posao. Ona je dužna da obezbijedi odgovarajuća sredstva, osposobljene zaposlene, procjenu rizika i dosljednu primjenu bezbjednosnih procedura. S druge strane, nadležne državne institucije imaju obavezu da kontrolišu zakonitost rada ovih kompanija, ispunjenost uslova za obavljanje djelatnosti i poštovanje zakonom utvrđenih standarda. Država ne može preuzeti operativnu odgovornost kompanije, ali ne može ni zanemariti svoju regulatornu i nadzornu funkciju“, kaže Pekić.
Pekić upozorava da ovaj slučaj zahtijeva ozbiljno preispitivanje načina na koji se organizuje transport novca širom Crne Gore, kao i odgovornosti onih koji upravljaju tim poslovima.
Uprava policije je nakon pljačke apelovala na sva privredna društva koja obavljaju poslove transporta novca i dragocjenosti da dosljedno primjenjuju propisane procedure i obezbijede najviši nivo zaštite. Međutim, apel nakon incidenta ne može zamijeniti redovne i djelotvorne kontrole.
Pekić upozorava da bez rezultata istrage ne bi trebalo donositi zaključke o sistemskom propustu svih kompanija koje se bave ovom djelatnošću.
„Bilo bi preuranjeno tvrditi da je riječ o sistemskom propustu svih kompanija u ovoj oblasti. Potrebno je utvrditi da li je riječ o individualnoj grešci, propustu u rukovođenju ili nedovoljno efikasnom institucionalnom nadzoru. Iz ugla bezbjednosnog menadžmenta najvažnije pitanje nije samo kako je došlo do pljačke, već i zašto eventualne ranjivosti nijesu prepoznate i otklonjene prije nego što je do incidenta došlo. Bezbjednosna procedura koja postoji samo na papiru, a ne primjenjuje se u praksi, predstavlja ozbiljan rizik. Zato ovaj slučaj treba da bude povod za institucionalnu analizu, preispitivanje postojećih standarda i unapređenje kontrole privatnih bezbjednosnih kompanija. Bezbjednost se ne smije posmatrati kao trošak u privatnoj kompaniji i poslovanju, već kao osnovni preduslov odgovornog i profesionalnog obavljanja ove djelatnosti koja se tiče zaštite lica i imovine“, zaključuje Pekić.
Pljačka na Starom aerodromu nije prvi slučaj u Crnoj Gori u kojem se, nakon ozbiljnog kriminalnog događaja, postavlja pitanje bezbjednosti transporta novca i zaštite zaposlenih. U novembru 2021. godine, tokom oružane pljačke novca Pošte u Nikšiću, ubijen je radnik obezbjeđenja Ljubiša Mrdak. Njegova smrt pokrenula je pitanja o tome da li su zaštitarske kompanije poštovale zakonske procedure i da li su zaposleni bili adekvatno zaštićeni prilikom obavljanja jednog od najrizičnijih poslova u ovoj djelatnosti. Nakon tragedije, MUP je pokrenuo nadzor nad zaštitarskim firmama koje su imale odobrenje za transport novca i drugih vrijednosti. Tada se, kao i sada, pokazalo da propisi sami po sebi ne garantuju bezbjednost ukoliko se njihova primjena ne kontroliše, a eventualna kršenja ne sankcionišu.
Pet godina nakon ubistva Mrdaka ponovo se postavlja pitanje koliko su institucije naučile iz te tragedije i da li se nadzor nad zaštitarskim kompanijama sprovodi kontinuirano ili tek nakon što se dogodi razbojništvo. Posebno je važno utvrditi kako je organizovan transport pazara iz 16 poslovnih objekata, ko je bio odgovoran za izbor vozila, da li je kompanija ispunjavala sve zakonske i tehničke uslove i zbog čega takva praksa, ukoliko se potvrdi da su propisi prekršeni, nije ranije zaustavljena. Pljačka u Podgorici, srećom, nije završena novom tragedijom, ali je ponovo pokazala da se bezbjednost ne smije provjeravati tek nakon što bude narušena.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

EU PUT I NEKAŽNJENI RATNI ZLOČINI: Saglasni u zaboravu
STANOVI ZA PRIVILEGOVANE IZMEĐU PARLAMENTA I USTAVNOG SUDA: Što se grbo rodi…
ŠARIĆI I PRVA FAMILIJA POD LUPOM U SRBIJI: Dok Crna Gora ćuti
Izdvajamo
-
IN ENGLISH2 sedmiceBACKGROUND OF MIHAILO ZINČUK’S MISSION IN MONTENEGRO: Helped to be discovered
-
IN ENGLISH2 sedmiceUncertain Fate of Wars in Ukraine and Iran: Trump Does Not Need Peaceful Solutions Before a Deal with China
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ CARINE: Vlada vraća plažu u prvobitno stanje, opet
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRŽAVA TRAŽI 84.000 KVADRATA OD KAVAČKOG KLANA: Test za pravosuđe
-
IN ENGLISH2 sedmiceDROUGHT AND TWO WARS CREATE GRAIN SHORTAGE: On the brink of global famine
-
Izdvojeno4 sedmicePALESTINA NAKON TRI GODINE RATA I GODINE PRIMIRJA: Smrt kao jedina konstanta
-
INTERVJU4 sedmiceZARIJA PEJOVIĆ, EKONOMISTA I BIVŠI POSLANIK: Cvijeće zla
-
INTERVJU4 sedmiceMARIJANA CAMOVIĆ-VELIČKOVIĆ, ČLANICA SAVJETA RTCG: Proces izbora članova Savjeta je kompromitovan
