Povežite se sa nama

DRUŠTVO

FILOZOFIJA,  ISTORIJA,  GEOGRAFIJA, KROJENJE PO ŽELJI: Društvo bez znanja – ptica u kavezu

Objavljeno prije

na

U osnovnim školama, u kojima je sprovedena reforma, smanjen je fond časova humanističkih nauka. Od septembra kreće reforma u srednjim stručnim školama  kojom se  planira  smanjenje fonda časova istorije, geografije i drugog stranog jezika, i njihovo pretvaranje u izborne predmete. Kasnije na red dolaze gimnazije

 

,,Građanski neobrazovana radnička klasa je prečica ka fašizmu”, zaključak je jednog maturanta Gimnazije Slobodan Škerović na debati o ukidanju društvene grupe predmeta u stručnim školama.

U osnovnim crnogorskim školama, u kojima je već sprovedena reforma, smanjen je fond časova humanističkih nauka. Tako sada učenici, umjesto od šestog, tek od sedmog razreda pohađaju časove geografije, dva puta sedmično. Učenici devetog razreda imaju tek jedan čas istorije i jedan čas geografije nedjeljno. Iz Udruženja nastavnika društvene grupe predmeta strahuju od rezultata ove reforme. Razloga za to je više. Materija koja se do sada izučavala u okviru četiri školske godine, raspoređena je na tri. Posljedice ove prakse, osim izgubljene norme časova profesora opšteobrazovnih predmeta, koji su prinuđeni da drže nastavu u više obrazovnih ustanova, su zbunjeni učenici, koji su usljed nedostatka vremena lišeni sposobnosti donošenja temeljnih sudova koji se tiču oblasti nacionalne istorije i geografije.

Od septembra kreće reforma u srednjim stručnim školama kojom se  planira smanjenje fonda časova istorije, geografije i drugog stranog jezika, i njihovo pretvaranje u izborne predmete. Kasnije na red dolaze  gimnazije. Naši izvori nezvanično tvrde da bi mogao da bude ukinut predmet etika u srednjoj medicinskoj školi.  Pokušali smo da to provjerimo,  ali do zaključenja ovog broja Monitora iz Ministarstva prosvjete i Centra za stručno obrazovanje nisu odgovorili na naše pozive.

Profesorica filozofije u Gimnaziji Slobodan Škerović Jasminka Milošević, da bi se shvatila suština obrazovanja, podsjeća na obrazovni  put poslastičara u Francuskoj: ,,Da bi čovjek postao poslastičar, osim stručnih predmeta koji su neophodni za ovu struku, dužan je da poznaje likovnu umjetnost. Tako kažu Francuzi, a znamo koliko je nadaleko poznata njihova kuhinja”.

Jasminka Milošević smatra da su predmeti poput filozofije, etike i logike diskriminisani već godinama. Filozofija se izučava samo u četvrtom razredu u gimnazijama, ali ne i u srednjim stručnim školama, gdje je, kako kaže, samo u naznakama. Etika i logika postoje samo kao izborni predmeti. Jasminka Milošević kaže da je etika je nezaobilazna iz više razloga: ,,Ona omogućava slobodan razvoj moralnog karaktera, razvija svijest o odgovornosti, opštem dobru i mogućnosti da se lični ciljevi usaglase sa opštim ciljevima. Često je čvrsto vezana za pravo i politiku, pa je to razlog više da bude zastupljena u svim školama. Svijet u kome živimo ubrzano se mijenja u naučnom, tehnološkom i geopolitičkom smislu. Kako će se pojedinac u njemu orijentisati, kako će moći da se prilagođava tim promjenama, bez etičkih orijentira”?

Profesorica  Milošević upozorava da se, posle niza godina bez logike kao obaveznog predmeta, pokazalo da učenici nisu u stanju da razlikuju riječ od pojma, sud od zaključka kao ni da razaznaju logičke greške. Na pitanje zašto je logika od značaja za svakog građana, Jasminka citira Gaja Petrovića, jednog od najvećih autoriteta u toj oblasti: ,,Kao filozofska disciplina koja proučava oblike valjane misli logika ima izvanredno značenje za sve one vrste čovjekove djelatnosti u koje je uključena njegova misao i u kojima je važno da njegova misao bude valjana. Mišljenje je komponenta svake ljudske djelatnosti. Kada razgovaramo sa prijateljem ili kada okopavamo vrt, u svakom trenutku kada ma što učinimo, važno je valjano misliti”.

U izjavi za Monitor ona podsjeća da je u saradnji sa kolegenicama, Ministarstvu prosvjete svojevremeno slala primjedbe na reformu gimnazija. U toj primjedbi navodi se: ,,Naime, jedan od najvažnijih ciljeva reforme jeste osamostaljivanje učenika za samostalno učenje. Nijedan predmet, pored filozofije i etike, ne može više doprinijeti pripremanju učenika za samostalno mišljenje i učenje, od logike. Nejasno je zbog čega se uopšte traži uvođenje obaveznih predmeta isključivo iz oblasti prirodnih nauka? Jak argument protiv toga je činjenica da naši učenici veoma rijetko biraju izborne predmete iz ovih oblasti – grupe uglavnom nemaju više od pet, šest učenika. Nasuprot tome, izborni predmeti iz oblasti filozofije, psihologije i sociologije su među najpopularnijim. U grupama iz etike kod nas često bude i četrdesetak učenika.” Jasminka  Milošević kaže da su u primjedbi uputile pitanje Ministarstvu prosvjete zbog čega u komisijama za unapređenje reforme nastave nema nijednog profesora filozofije. Odgovor iz Ministarstva je izostao.

U Baru je u maju 2018. godine održana dvadesetšesta po redu UNESCO-va Međunarodna filozofska olimpijada u organizaciji Udruženja profesora filozofije Crne Gore. Odaziv je bio rekordan, olimpijada je ugostila 100 učenika i 92 profesora iz 50 zemalja svijeta. Ovo je ujedno i događaj koji se nikada prije nije odigrao u Crnoj Gori.

Jasminka Milošević  koja je i generalna sekretarka ovog udruženja, kaže da čudi ćutanje i nedostatak podrške Ministarstva prosvjete: ,,Naši dugogodišnji pokušaji da uvrstimo takmičenje iz filozofije u program takmičenja Ispitnog centra ostaju bez uspjeha i racionalnog obrazloženja. Naime, Ispitni centar organizuje takmičenja iz predmeta koji su uvršteni u Uneskove olimpijade znanja – najvišu formu takmičenja za sredjoškolce na svijetu. Ipak, takmičenje iz filozofije, koje je, uz Matematičku olimpijadu, najznačajnije i najzahtjevnije takmičenje za srednjoškolce na svijetu, nije uvršteno u njihov program“. Učenici ne dobijaju adekvatnu podršku ni od svojih škola, ni od Minstarstva: izostaju nagrade koje Ministarstvo svake godine dodjeljuje najboljim učenicima na državnim takmičenjima, a uskraćeni su i za dodatne bodove prilikom upisa na fakultete. Neki od njih, obeshrabreni ovakvim tretmanom, odlaze na studije u inostranstvo odakle se možda neće vratiti.

Profesor Pravnog fakulteta i kolumnista Milan Popović ima kritičan i alternativan stav kada je u pitanju reforma opšteobrazovnih predmeta: ,,Vladajući stav o reformi u obrazovnom sistemu je u funkciji propagande u cilju evropskih integracija. On služi kao fasada za opskurne interese. Kao što u medicini postoji tim za presađivanje organa, tako je u nauci potrebna saradnja svih strana. Ovo je najbrutalnija redukcija obrazovnog sistema, a sve pod liberalno-demokratskom fasadom.“

Kaže da ohrabuju vijesti iz Francuske: ,,U Francuskoj, jednoj od najvažnijih članica Evropske unije, planira se uvođenje filozofije kao ključnog predmeta – na svim nivoima obrazovanja, od osnovnih škola do univerziteta. Tako se dolazi do svijetla izvan tekućih propagandi“.

Na preporuke Savjeta Evrope, date na konferenciji o obrazovanju za ljudska prava i građanstvo iz 2017. godine, da treba intenzivirati obrazovanje za građanstvo sa posebno naglašenim značajem ovog predmeta u stručnim školama, nadležni ostaju nijemi. U Crnoj Gori građansko obrazovanje je izbor.

Na konferenciji u maju 2019. godine ministar prosvjete, Damir Šehović najavio je početak kampanje “Stručno je ključno – zaposli se, zaradi i sebe izgradi”. Ovim je jasno da se mora prilagoditi zahtjevima  poslovnog tržišta. Pomorac bez znanja geografije daleko ne plovi. Društvo bez znanja je ptica u kavezu.

 

                                                             Andrea JELIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJKRAĆA SAOBRAĆAJNICA OD BJELASNICE DO KOMOVA, PRIVATNA: Blokada uklonjena, nevolje ostale

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od Raskrsnice,  pa dalje preko Bjelasice, prema Komovima, danima nijesu mogli ni turisti ni mještani. Jedina saobraćajnica, na  tom dijelu planine  privatna je. Kolašinac koji je izgradio, raočaran neažurnošću institucija, kaže da će tokom narednog ljeta, onemogućiti da njome prolaze vozila

 

Zbog haosa, koji su početkom septembra napravili različito tumačenje običajnog prava i zvaničnih propisa, s jedne, i nedogovornost nadležnih i lični sukobi, s druge strane, makadamski put, koji povezuje Bjelasicu i Komove bio je danima blokiran. Alterntativa za mješane i turiste bilo je korišćenje nekoliko puta duže saobraćjanice. Zbog, kako su obajasnili nenadležnosti, i policija i opštinske službe nijesu mogle ništa učiniti.

U blizini katuna Škale, na vasojevičkom dijelu planine,  na svom imanju Goran Dukić, vlasnik turističkog naselja u izgradnji,  spriječio je korišćenje te saobraćajnice. Put već desetak godina je, takozvani, panormaski, pa su ga, pored katunjana, sakupljača šumskih plodova, mještana obližnjih sela, koristle i turističke agencije, prilikom organizovanog obilaska Bjelasice terenskim vozilima.

Tek nakon što su mještani pozvali policiju i Komunalnu policiju, postalo je jasno da Dukić na blokadu ima i pravo.  Put je prije deceniju sam napravio, bez finansijeke pomoći bilo koga. Kako su iz policije objasnili njegvimogrčenim komšijama „ima pravo da na svom imanju, kojim prolazi dio puta, postavlja blokade“.  Put,takođe, nikada nije proglašen saobraćajnicom od javnog interesa, a druga dva stara, koja su vodila do tog imanja više ne postoje. Zbog toga, Dukićeva najava, da sledeće turističke sezone neće dozvoliti bilo kome da prolazi njegovim imanjem i turističke radnike i njegove komšije dovodi u nezavidan položaj.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 20. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ MIHAILA BANJEVIĆA – KOLATERAL U OBRAČUNU SDT SA VLASNIKOM ATLAS GRUPE: Prebrojavanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Banjević je jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za Mila Đukanovića, Dragana Brkovića i Duška Kneževića, koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu

 

Među desetinama osoba, znanih i neznanih, koje Specijalno državno tužilaštvo još od prošle jeseni saslušava u mnogobrojnim postupcima pokrenutim protiv odbjeglog vlasnika Atlas grupe Duška Kneževića, članova njegove porodice i prijatelja, krajem prošle nedjelje našao se i Mihailo Banjević, penzionisani društveno-politički radnik i rukovodilac, svojevremeno akter i svjedok nekih od najzanimljivijih tranzicionih priča u Crnoj Gori.

Prema navodima prisutnih novinara, nekadašnji potpredsjednik Atlas grupe i predsjednik borda Atlas banke u Specijalnom tužilaštvu zadržao se nekoliko sati.  Otišao je kući, navodno bez pasoša, nakon što je saslušan u vezi odobrenog kredita i naknadnog ugovora o refinansiranju koje je od Atlas bankeprije deset godina dobio Kneževićev kum Dejan Sekulić. Pa ga, kažu u Tužilaštvu, nije vratio zbog čega je, cijene, Atlas banka oštećena za više od pola miliona.

Tek treba da vidimo kako će se ta priča završiti. I kako će (i da li će) neko mjesto u njoj pripasti i Mihailu Banjeviću.

Sa sigurnošću znamo da su pomenute dužnosti –  potpredsjednik Grupe i predsjednik borda Banke – bile samo dio podugačkog popisa funkcija u Kneževićevom poslovnom sistemu koje je Banjević obavljao do decembra 2014. kada se svojevoljno povukao iz te priče.

“Podnosim ostavku na sve funkcije u članicama Atlas grupe”, pisalo je u dopisu koji je Banjevićtada uputio Dušku Kneževiću. A ostavku je pratio spisak dužnosti: potpredsjednik Atlas grupe, predsjednik Odbora direktora Atlas banke, predsjednik Odbora direktora Bolnice Meljine, predsjednik Odbora direktora Atlas HotelsgroupBar, predsjednik Odbora direktora Atlas televizije, predsjednik Odbora direktora Atlas penzija, potpredsjednik Upravnog odbora Univerziteta Mediteran, potpredsjednik Odbora direktora Jadranskog sajmaBudva i član Odbora direktora Atlas fondacije.

Knežević je tada pokušao da umanji značaj odlaska očigledno, drugog čovjeka njegovog poslovnog sistema u Crnoj Gori. Tako je u razgovoru za agenciju Mina konstatovao da je on vlasnik i prvi čovjek privatne kompanije „koja svoje kadrovske i poslovne odluke ne mora nikome objašnjavati“. Međutim, radio je upravo suprotno – nadugo i naširoko objašnjavao to što navodno ne mora –  i time pokazujući da mu Banjevićeva ostavka nije stigla kao „prava vijest u pravo vrijeme“.

A u to vrijeme, neposredno pred Banjevićev odlazak, Knežević je najavljivao kako će u Golubovcima započeti izgradnju „novog grada“. Zapravo golemog tržnog centra „sa brojnim pratećim sadržajima“. U tome je poduhvatu, prema najavama danas (ne)opravdano odsutnog biznismena, njegov glavni saveznik trebalo da bude tadašnji gradonačelnik Podgorice Slavoljub Stijepović.

Stijepović je u međuvremenu postao nosač 100 hiljada eura koje je Knežević darovao DPS-u uoči prethodnih parlamentarnih izbora. Pa aktuelni Generalni sekretar u kabinetu predsjednika Crne Gore (i DPS) Mila Đukanovića. I sumnjivo lice  sa popisa SDT Milivoja Katnića koje je, prema scenariju specijalnog tužilaštva, pomagalo Kneževiću da potroši svoj novac ali ne i Đukanoviću da zahvaljujući nezakonitim donacijama (zakonito!?) ostane na vlasti.

Uglavnom, priča o izgradnji novog grada mogla je za, inače, proračunatog, Banjevića biti kap koja je prevršila mjeru. U moru već tada loših finansijskih pokazatelja Atlas grupe. „On u takvim maštarijama ne učestvuje“, objašnjavali su nam prije pet godina oni koji su ga znali iz posla.

A tih poslova bilo je poprilično. Čak i ako izuzmemo one, dominantno političke, funkcije na koje je Banjević dolazio voljom vladajuće partije – Saveza komunista CG, odnosno, DPS-a: direktor Doma omladine Budo Tomović (današnji KIC), sekretar nekadašnjih Samoupravnih interesnih zajednica (tzv. sizova) obrazovanja, kulture, socijalnei dječije zaštite u Podgorici, direktor  Fonda za kulturu i Fonda za građevinsko zemljište…

Suštinsku moć Banjević je stekao u poslednjoj deceniji prošlog vijeka, kao direktor Fonda penzionog i invalidskog osiguranja (Fond PiO)i predsjednik Odbora direktora Kombinata aluminijuma (u godinama uoči privatizacije i generalni direktor KAP-a).

Bilo je to vrijeme ratnog raspada SFRJ, međunarodnih sankcija za SRJ, hiperinflacije (po intenzitetu – druga zabilježena u Evropi prošlog vijeka) i prvobitne akumulacije. Banjević je bio na čelu jednog od ključnih sistema i za državnu i za privatnu privredu tog doba. O tome može posvjedočiti stotinjak hiljada tadašnjih penzionera, ali i mnogobrojni direktori državnih firmi koji su na njegova vrata kucali kad god bi im ponestalo para.

Sa tada nastajućom biznis-elitom pričala se posebna priča. Tako je Banjević, kao direktor Fonda PiO i predsjednik borda KAP-a istovremeno obavljao i, doduše nezvanični, posao svojevrsnog eksternog revizora kompanije Vektra Dragana Brkovića. Izgledalo je kao da je neki izuzetno uticajan akcionar Vektre,mimo Brkovića, odabrao čovjeka od povjerenja da nadgleda i kontroliše robne i novčane tokove u kompaniji koja je,  preko noći, od lokalnog servisera francuskih automobila, izrasla u glavnog partnera KAP-a preko koje su išli svi uvozno-izvozni poslovi tada najvećeg crnogorskog preduzeća.

Kako je tako nešto bilo moguće?  Odavno je bilo jasno da Banjević i direktor KAP-a  Danilo Vuksanović bolje znaju odgovor na ovo pitanje nego i sam Brković.   Ali, znali su i zašto ćute. „To pitanje je opasno po život“, odgovorio je jednom prilikom Banjević potpisniku ovih redova. I promijenio temu. Ni danas nije mnogo drugačije. To je ostala jedna od, neotkrivenih tajni vladajuće političko-poslovne grupe.

Banjević je nakon što je završio posao u KAP-u predajući ga menadžerima ruskog tajkuna Olega Deripaske, novi poslovni angažman pronašao u – Vektri!? Faktički kao njen prvi čovjek, odmah do nominalnog vlasnika. U tom svojstvu je, krajem 2007. godine, nakon privatizacije HTP Boka, imenovan za predsjednika Odbora direktora tada najvećeg hercegnovskog preduzeća. Tada je najavio da će ulaganja u četiri novokupljena hotela (Plaža, Tamaris, Igalo i Boka) biti skoro 250 miliona, te da će Vektrado 2010. u Herceg Novom izgraditi ukupno 200 hiljada kvadrata hotelskih objekata i u njima zaposliti 1.200 ljudi.

Umjesto obećanih investicija uskoro je stigla vijest da je predsjednik borda  Boke napustio Vektru. Do danas nije razriješena enigma da li je Banjević iz Vektre otišao zato što je shvatio da od najavljenih investicija nema ništa, ili su investicije izostale zato što je on otišao iz Vektre. I prešao u Atlas grupu.

Taj transfer odigrao se u vrijeme kada su Knežević i Đukanović, kao najbolji drugovi, obilazili Bliski istok i jugoistočnu Aziju, jedan drugome podržavali poslovne poduhvate i projektovali svijetlu budućnost za sebe i svoje saradnike/podanike.

Tako je Banjević postao jedan od rijetkih, ako ne i jedini, koji je radio za  Đukanovića, Brkovića i Kneževića, a koji će bez treptaja oka reći kako se ,,ne mogu davati krediti da bi određeni biznismeni te pare pretočili na svoje privatne račune…”. Otprilike, baš ono što mu je prošle nedjelje spočitano u Specijalnom tužilaštvu.

Ni to Banjeviću nije prvi put. Kao predsjednik borda HTP Boka, tada u državnom vlasništvu, on se sredinom poslednje decenije prošlog vijeka suočio sa situacijom da je njegov najbliži saradnik, izvršni direktor Boke Milan Tripković, pobjegao iz zemlje nakon optužbi za pronevjeru 11 miliona maraka. Tripković je nakon višegodišnjeg skrivanja odrobijao četiri i po godine. Nestali novac nikad nije pronađen.  Banjević je nastavio karijeru jednog od najuticajnijih ljudi iz sjenke.

Status mu nijesu narušile ni kasnije optužbe Deripaskinih saradnika iz Rusala koji su nekadašnjem menadžmentu KAP-a spočitavaliprevaru vrijednu 300 miliona eura. Ali ni krivična prijava koju je prije pet-šest godina poslanik DF Branko Radulović podnio Vrhovnom državnom tužilaštvu protiv 32 osobe zbog, kako je kazao, ,,umiješanosti u malverzacije u radu KAP-a kojima je Crna Gora direktno oštećena preko dvije milijarde eura”. Visoko na toj listi bio je i Mihailo Banjević. Samo što je Tužilaštvo tada ostalo i gluvo i nijemo.

Vidjećemo na koju je stranu vjetar sudbine sada dunuo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UTICAJ TRADICIJE NA ZAPOŠLJAVANJE ŽENA U CRNOJ GORI : Običaji i u kući i na poslu 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ustav Crne Gore, Zakon o radu, Konvencija o eliminisanju svih oblika diskriminacije žena, Istanbulska konvencija garantuju jednakost žena i muškaraca. No, u Crnoj Gori nijesu problem zakoni, već njihova primjena i  tradicija diskriminacije

 

Crnogorska tradicija je puna hvale i poštovanja za žene, koje su, kako fraza govori – stub, a muškarac je glava porodice. O tome da je taj ,,stub” često bio preopterećen i preko granica izdržljivosti, u predanjima se malo spominje. Surovu stvarnost zabilježili su stranci koji su navraćali u naše krajeve, među njima italijanski putopisac Đuzepe Markoti koji u knjizi Priče o Crnogorkama iz 1896. godine navodi: ,,U trgovini Crne Gore žena je najomiljenije transportno sredstvo: jede manje od konja, ide prečicama kozjom okretnošću i sigurnošću, najbrža je”.

Iako su nam u tradiciji i prošlosti svijetli primjeri bili ekces, od njih se ne odustaje ni danas. Tako statistika govori da bi žene u Crnoj Gori trebale, uz neplaćen rad kod kuće, da rade preko devet sati da bi imale istu platu kao muškarci. U Vladinom Planu aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori (PAPRR) 2017-2021.piše da je razlika u zaradama između muškaraca i žena u Crnoj Gori 13,9 odsto – žene, za iste poslove, zarađuju samo 86,1 prosječne zarade isplaćene muškarcima.

Ono malo statistike i istraživanja, koja su rađena o ovom problemu, pokazuju da su žene većinski zastupljene u sektorima gdje su zarade niže od državnog prosjeka. Najviše ih je u trgovinama u kojima radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni – od ukupnog broja zaposlenih žena oko 86 odsto radi u uslužnim djelatnostima, a najviše ih je u trgovini (više od jedne četvrtine).

Da bi kao nekad, zaposlene u trgovinama imale bar jedan zagarantovan dan za odmor, Skupština je u junu usvojila izmjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je predviđeno da se trgovina na veliko i malo ne može obavljati nedjeljom i praznicima. Izmjene stupaju na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Međutim, ove nedjelje Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 13. SEPTEMBRA

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo