Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Važna karika u narko lancu

Objavljeno prije

na

Iako je dio klana Darka Šarića uhapšen, dio u bjekstvu, narko mreža još je veoma aktivna. Prema pisanju podgoričkih Vijesti u Crnoj Gori konstituisane su nove grupe, nakon procesa protiv Šarićeve grupe i ubistva njegovog partnera Dragana Dudića. Rukovodilac kotorske policije Zoran Brđanin potvrdio je da ima operativnih saznanja o vrbovanju moreplovaca za krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike. Prema informacijama do kojih je Monitor došao, i na sjeveru i dalje nesmetano funkcionišu grupe koje se bave švercom narkotika. Crnogorska policija očito nema kapaciteta ili volje da se upusti u suštinski obračun sa narko kartelom, koji ima ogromnu finansijsku moć i po svemu sudeći dobre konekcije.

Godinama, a posebno nakon objelodanjivanja detalja iz međunarodne operacije Balkanski ratnik, postalo je jasno da sve veći broj pomoraca iz Kotora, Cetinja, Bara ali i drugih crnogorskih gradova, preko jedne beogradske agencije i dvije agencije iz Kotora, bivaju vrbovani da na odabranim prekookeanskim brodovima kriju tovare kokaina.

Darko Šarić, koga je srpska policija označila kao glavnog organizatora šverca kokaina iz Južne Amerike u Evropu, još izmiče policiji i ne zna se u kom je kraju svijeta. Njegov mlađi brat Duško uhapšen je u Crnoj Gori i protiv njega se vodi postupak.

No, kad god se činilo da je Šarićevoj organizaciji zadat ,,smrtonosni” udarac, pojavljivale su se nove grupe i nanovo su zaplijenjivane desetine, pa i stotine kilograma kokaina. Ovih dana se postavlja pitanje da li je pala i ,,zagrebačka veza” pljevaljskog bosa Darka Šarića?

Poslije Italije, Urugvaja, Argentine, Srbije, Slovenije, Crne Gore i Brazila, sada su i policajci u Hrvatskoj stavili lisice na ruke šestorici osoba za koje se sumnja da su trgovali kokainom iz Latinske Amerike za Evropu, uz indicije da su možda bili u vezi sa odbjeglim Darkom Šarićem.

U međunarodnim policijskim akcijama u posljednje dvije godine zaplijenjeno je 5.532 kilograma kokaina. Šverc je povezan s organizacijom pljevaljskog bosa Darka Šarića, a uhapšeno je više od 100 osoba. U zajedničkim akcijama policija niza zemalja sa više kontinenata padale su velike grupe kartela u kojem glavnu riječ vode srpsko-crnogorski bosovi.

Kako je izvijestila Slobodna Dalmacija, nedavno je USKOK donio nalog o sprovođenju istrage protiv osmorice hrvatskih i dvojice slovenačkih državljana, tereteći ih za udruživanje za počinjenje kaznenih djela i zloupotrebu opojnih droga.

U velikoj akciji USKOK-a, pod pokroviteljstvom Američke agencije za borbu protiv droga (DEA), uhapšeno je šest osoba, hrvatskih državljana. Oni su osumnjičeni da su dio mozaika međunarodne kokainske piramide koja je prodala najmanje 375 kilograma droge na području Evrope, što u uličnoj prodaji ima vrijednost oko 40 miliona eura.

Prvo su na zagrebačkom području pala braća Petar (40) i Ante (44) Ćosić iz Tomislavgrada (BiH). Potom su u Splitu uhapšeni 49-godišnji pomorac Stanislav Knežević, u Zadru Sergio Rimanić, a u Zagrebu Manuel Vulić i Vlatko Šoša.

Šest paralelnih istraga je vođeno u isto toliko država – Hrvatskoj, Španiji, Holandiji, Sloveniji, Češkoj i Brazilu. Doprinos su dali i američko Odjeljenje za borbu protiv narkotika, italijanska DCSA, Ministarstvo unutrašnjih poslova Crne Gore i južnoafrička policija SAPS, navela je Slobodna Dalmacija.

Najkrupnija ,,riba” među uhapšenima je Petar Ćosić koji je, kako ga USKOK sumnjiči, jedini iz ove grupe bio u poslu od početka do kraja nabavke kokaina. On je osumnjičen da je, zajedno sa stranim državljanima Nikolom Dimitrijevićem i Šaćirom Lucevićem od aprila 2010. do maja 2011. u Brazilu nabavljao kokain, te ga potom preko svoje mreže (u koju spadaju i ostala petorica uhapšenih) distribuirao do španskih luka, a zatim prodavao po Evropi.

Kako je naveo zagrebački Večernji list, cilj operativne akcije hrvatske policije pod imenom Dogma je suzbijanje hrvatske ćelije tzv. Balkanskog kartela, inače dijela međunarodnog lanca krijumčara droge. Slobodna Dalmacija konstatuje da je ova operativna akcija jedna od najopsežnijih i najdužih u kojima je sudjelovala hrvatska policija.

Po Večernjaku, očigledno je da su, osim USKOK-a, u saradnji s DEA, bile i srpska Bezbjednosno-informativna agencija (BIA), te crnogorska policija.

Prema Večernjaku, praćenje krijumčara je trajalo dvije godine. Prva pošiljka nije zaplijenjena, jer je akcija bila u preranoj fazi. Drugi put međunarodna saradnja je urodila plodom.

U Brazilu je dogovorena kupovina najmanje 350 kilograma kokaina. Pošiljka je, piše Slobodna Dalmacija, krenula iz brazilske luke Santos prekookeanskim kontejnerskim komercijalnim brodom MSC LEIGH dugačkim više od 300 metara, koji je doplovio 11. maja do španske luke Valensija, gdje je usidren među 11 brodova.

Pošiljka je kopnenim putem trebalo da bude prevezena prema drugim evropskim državama, no španski plavci, koji su pratili dilersku operaciju termovizijskim kamerama, krenuli su u akciju i zaplijenili drogu zapakovanu u nepropusnim balonima smještenim u 14 torbi, te uhapsili pet krijumčara. Oduzeli su dva glisera, tri vozila, mobilne telefone i lažne dokumente.

Potom su 19. maja, na području Zagreba, Splita, Zadra, kao i Tomislavgrada i Čapljine ,,pala” šestorica hrvatskih državljana. Osim iz Hrvatske i Španije uhapšenih ima i sa područja Holandije i Slovenije.

Na ,,vapaj” hrvatskih plavaca prošlog aprila reagovala je, prema pisanju Slobodne Dalmacije, i češka policija. U Pragu je uhapšeno pet osoba različitih nacionalnosti.

,,Tržište Evrope je atraktivno za krijumčare iz južnoameričkog bazena. Vrijednost oduzete droge procijenjena je na oko 20 miliona eura”, kazao je

pomoćnik glavnog šefa policije Vitomir Bijelić.

Zanimljivo je da je prvoosumnjičeni Petar Ćosić imao licencu nogometnog agenta kancelarija u Tomislavgradu i Pragu. Moguće je da je upravo pod maskom fudbalskog menadžera koji je u potrazi za talentima putovao u Južnu Ameriku, gdje se, kako ga terete, umjesto s mladim fudbalerima, sastajao s narkošefovima i dogovarao isporuke droge.

Iako hrvatski istražni organi o svemu ćute, pojavljuju se informacije da se radi o razbijanju hrvatskoga kraka međunarodne narkohobotnice, u kojoj je važnu ulogu imao Darko Šarić. Neslužbeno se spominje povezanost Petra Ćosića sa Šarićem.

Osim informacije da je Ćosić pružao utočište Šariću u Zagrebu, provlači se i podatak da je Ćosić upravo uz Šarićevu pomoć ušao u određene poslove u Slovačkoj. Na osnovu podataka o njihovoj saradnji, akcije hrvatske policije i USKOK-a povezuje se i s nedavnom akcijom Niva, u kojoj su u Brazilu uhapšeni srpski narkobosovi.

Uhapšeni su bili povezani s međunarodnim narkolancem. Radi li se o povezanosti sa srpskom skupinom razbijenom u nedavnoj akciji Niva u Brazilu i sa crnogorskim narkoklanom Darka Šarića, za sada se može samo nagađati. No, preklapanja definitivno postoje, zaključuje Jutarnji list.

Dan ranije španska policija je uhapsila po trojicu Srba i Crnogoraca, pošto je u luci Taragona zaplijenjeno 77 kilograma kokaina izuzetne čistoće. U Crnoj Gori je uhapšen Cetinjanin Željko Martinović, zvani Kika, koji je, kako se pretpostavlja, jedan od glavnih ljudi u toj međunarodnoj narko-grupi, a za državljaninom Crne Gore D. Š. raspisana je međunarodna potjernica zbog sumnje da je organizovao šverc kokaina iz Argentine u Španiju.

U Španiji su uhapšeni Dražen Krasić (25) iz Kline, Dalibor Dramićanin (35) iz Inđije i Goran Crnomarković (33) i crnogorski državljani Vuk Popović (21) iz Kotora, Ilija Brkanović (26) iz Prčanja i Nikola Mrvaljević (31) sa Cetinja.

Crnogorska policija je u aprilu uhapsila jednog od organizatora krijumčarenja Željka Martinovića Kiku i on je iza rešetaka u zatvoru Spuž, dok je drugi šef grupe Darko Šarić u bjekstvu i prema nekim informacijama krije se u jednoj od zemalja zapadne Evrope.

U istrazi je utvrđeno da je kokain ukrcan na brod Perast u argentinskoj luci San Lorenco u gradu Rosario, ali još nije poznato kojim kupcima je bio namijenjen. Španski mediji navode da je istraga počela u februaru pošto je srpska BIA obavijestila DEA da je nekoliko Srba i Crnogoraca doputovalo u prijestonicu Argentine i da su posjetili luku Rosario.

Po dolasku u Argentinu stupili su u kontakt sa Špancem D. B., koji je u jednom hotelu u centru Rosarija predao kokain Srbima i Crnogorcima, prije nekoliko dana uhapšenim u Španiji.

Poslije preuzimanja droge u hotelu, krijumčari sa Balkana su kokain ukrcali na trgovački brod Perast, koji je plovio pod zastavom ostrvske zemlje Sent Vinsent i Grenandini. Brod je bio usidren u luci u Rosariju, a droga koju su sakrili trebalo je da bude iskrcana u španskoj luci Taragona i odatle distribuirana dalje u Evropu. Međutim, plan krijumčara su, prateći put kokaina, osujetile argentinska i španska policija u saradnji sa BIA. Kada je Perast uplovio u špansku luku, krijumčari su pozvali mornare da bi im oni bezbjedno, u ronilačkim odijelima, prenijeli kokain na kopno.

U luci Taragona uhapšeni su članovi posade Perasta Mrvaljević, Popović, Brkanović, Krasić, Dramićanin i Crnomarković, koji su dočekali drogu i živjeli u oblasti Taragona. Na Perastu su zaplijenjena 43 kilograma kokaina, a 34 kilograma nađena su u štekovima koje su članovi grupe iskrcali prethodne noći.

Brod i članovi posade bili su pod prismotrom, što je dovelo do toga da su dvojica mornara identifikovana pošto su ih vidjeli predstavnici srpske policije. BIA nema podatak da je ova grupa ogranak neke veće narko-grupe.

,,Državljanin Crne Gore Nikola M. i Srbije Dražen K. sumnjiče se da su organizatori grupe. Naša dosadašnja saznanja pokazuju da su oni djelovali autonomno. Ipak, ne isključujemo mogućnost da se ova grupa preklapala sa drugim kriminalnim grupama, ali za sada takvih podataka nema”, kažu u BIA.

Podaci BIA pokazuju da do sada nije bilo zapljena kokaina ove kriminalne grupe, ali sumnja se da je grupa imala baze u svim važnim zonama, od Južne Amerike do Španije, ali i u Srbiji i Crnoj Gori.

Najnovije hapšenje trojice crnogorskih pomoraca u Španiji još jednom je pokazalo da su mornari iz Crne Gore često i važna karika u prekookeanskom švercu kokaina od Južne Amerike do Evrope.

Oni koji su upućeni u ovaj vid međunarodnog šverca narkotika kažu da je Crna Gora važna ruta za prekookeanski transfer narkotika, jer šverceri koriste već utabane trase trgovačkih brodova, koje obično vode od Južne Amerike do Zapadne Afrike, a potom u nekoliko pravaca skrivena droga stiže do evropskih luka.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo