Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Računamo na njih

Objavljeno prije

na

I bi Kongres. Kao jedan i jedini kandidat, za predsjednika partije ponovo je izabran Milo Đukanović. Ovom prilikom nije razmatrana mogućnost da bude izabran doživotno. Od 429 delegata, za Đukanovića je glasalo 427. Dvojica se traže. Pored tri stara, Demokratska partija socijalista je dobila još jednog potpredsjednika. Za to mjesto najviše glasova – 425 – dobio je Željko Šturanović, za predsjednika države Filipa Vujanovića glasala su 403 delegata, a za potpredsjednika bivše vlade Svetozara Marovića 401. Premijer Igor Lukšić proboj u partijskoj hijerarhiji napravio je glasovima 418 partijskih drugova.

„Sada smo sigurni da će biti vječna Crna Gora”, odahnuo je šef partijske izborne komisije Mevludin – Meco Nuhodžić, objavljujući impresivnu brojku kojom je Milo Đukanović ponovo stao na čelo kolone.

Valjalo je to zaslužiti. Partijskom radu Đukanović je bio posvećen od ranih dana. Sa drugovima bio je na čelu pokreta kojim je, uz mudro vođstvo Slobodana Miloševića, svrgnuta odnarođena vlast. Još tada je razmišljao o crnogorskoj posebnosti: ,,Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”.

Kao drugi među jednakima, odmah iza predsjednika Momira Bulatovića, vodio nas je u rat za oslobađanje Dubrovnika. To je ono kad je oko 30 hiljada vojnika iz Crne Gore otišlo da ratuje po Hrvatskoj, što se danas slavi pod šifrom ,,Crna Gora je sačuvala mir”.

Zbog toga što smo, dakle, čuvali mir međunarodna zajednica nam je uvela nepravedne i ničim zaslužene sankcije i tu su do punog izražaja došli svi talenti mladog premijera. Brašno se dobijalo na tačkice, ali tradicija nas uči da džebana nije džebana ako u njoj nema duvana. Đukanovićevi tadašnji napori na nekim adresama pogrešno su protumačeni kao šverc i naš je premijer morao objasniti kako je riječ o legalnom poslu koji je postao poznat kao tranzit cigareta u cilju obezbjeđivanja para za penzije i druga socijalna davanja. Human posao.

Iako posvećen poslovima izvršne vlasti, para i sličnoga, vidjelo se da premijer pobjedničkog duha umije i sa partijom, kad je u unutarstranačkom sukobu nadvladao šefa partije i države Momira Bulatovića. Ovaj je poslije pričao kako su i tu nadvladali milioni i precizni podaci o tome ko je od partijskih drugova šta dotad skrajnuo, ali mi znamo da se radilo o sukobu dva koncepta – Đukanovićevoj odanosti Crnoj Gori i Bulatovićevoj – Miloševiću.

Ne može se protiv sila prirode, još nekoliko se godina, po inerciji Đukanović borio za zajedničku državu. Kad je promijenio ploču rijetki su se usuđivali da promijete kako Đukanoviću nije na srcu Crna Gora nego privatna država. Svašta.

Dobili smo državu, demokratija nam se malo zaturila. Pet godina nakon referenduma Crna Gora je raspolućena kako je i bila. Ima nekih koji kažu da to nije slučajno i da vlast podstiče podjele kako bi vladala, a da i opoziciji tako nije neudobno. Ma kakvi.

Sad ćemo, objasnio je Đukanović, da se posvetimo ,,obezbjeđenju evropskog kvaliteta života građana” i ,,utemeljenju crnogorske nezavisnosti”. Temelji se, dabome, kopaju krampom. Ako treba da ućera identitet, Migo će, na primjer, spremno podijeliti đecu na srpčad i crnogorčad.

Nikad nije rekao nikad, ako zatreba, zaplakaće Crna Gora i on će biti tu. Da. Milo Đukanović je šest puta bio premijer. Londonski dnevnik Indipendent objavio je jednom da je, sa bogatstvom od 10 miliona funti sterlinga, na 20 mjestu liste najbogatijih svjetskih lidera. Koješta.

Najstariji po partijskom stažu među potpredsjednicima je jedan od tvoraca DPS-a i rata za mir Svetozar Marović. Duboko zamišljen, pitao se da li na hrvatske minobacače treba odgovarati kontemplacijom i gandizmom. Doista, ne, zaključio je.

Premda upućeni godinama tvrde da duvanska promenada nije prošla mimo tada generalnog sekretara partije, ipak su njegovi najveći poslovni uspjesi vezani za najezdu ,,investitora” u Budvu kojoj su neko vrijeme tepali – Svetozarevo. Nekako mu se, svjedočio je, desilo da se probudio bogatiji za tri miliona, a da o čitavom poslu skoro pa nije imao pojma.

Nekad je bila mudrost, sad je skrušenost njegovo drugo ime. Njegov brat Dragan, potpredsjednik opštine Budva, uhapšen je krajem prošle godine zbog zloupotrebe službenog položaja u interesu preduzeća Zavala invest. Marović je ocijenio da je on politička meta tog procesa. Nije rekao ko ga gađa, ali se mogao viđet kako sjedi do predsjednika svoje partije. Možda se tako čuvaju leđa.

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić u međuvremenu je objasnila kako je Marović u slučaju Zavala obuhvaćen finansijskom istragom, kao srodnik uhapšenog Dragana Marovića. Možebiti je riječ o nekoj od inovacija u našem krivičnom zakoniku, ali dosad se nije znalo da sama činjenica da ste nekom svojta može da vas učini finansijski sumnjivima. Kakogod, nije šala kad se Ranka Čarapić za nešto zanima – kao što se zna riječ je o dami i nadasve instituciji koju nije lako zainteresovati.

Šta ti je život. Nema ni dvije tri godine kako je Marović, tvrdili su mediji, pola miliona potrošio da bi na svadbi njegovog sina Miloša i bečićkom Splendidu zapjevali Ceca, Severina, Džej… ,,Jednom u životu ženite sina”, objasnio je i precizirao: ,,Izgleda da je potpredsjednicima vlade zabranjeno da žene sinove”.

Nije lako procijeniti je li obnovljena partijska funkcija za Marovića dobra vijest. Što viši položaj to veća riba, a krupne ribe su nam, zna se, u nekim predjelima deficitarne.

Predsjednik države Filip Vujanović, dabome, kao predsjednik svih građana Crne Gore, partijsku funkciju će ponovo zamrznuti. Poznata je ovdašnja odvojenost države i partije, a evo i crkve.

U vrijeme uspostavljanja DPS vladavine, a time i početke tranzicionih poslova bio je advokat, pa su prvi poslovi prošli mimo njega. Onda je jednom zastupao Momira Bulatovića i vinuo se do ministra pravde. U Skupštini je, kao prvi policajac u državi, čitao anonimnu dojavu protiv lidera Liberalnog saveza Slavka Perovića.

Važi za poštenoga. Svetozar Marović je jednom objašnjavao kako se, eto, Đukanoviću i njemu nešto oko para možda može prigovoriti, ali Vujanoviću ne može nikako. Godine 2002, premijer Filip Vujanović objašnjavao je zainteresovanima kako su čudne benzinske pumpe iza graničnog prelaza od Crne Gore ka Kosovu na Kuli osvanule kako bi se pospješio turizam. Na tim pumpama prodavalo se najjeftinije gorivo u Evropi, država je gubila tri miliona eura, ne zna se ko ih je dobijao.

Godinama neslužbeno važi za vođu manje nacionalno usmjerenog dijela DPS-a. U tom smislu ne govori sa Rankom Krivokapićem. Neki kažu da je riječ o podjeli u partiji, neki opet misle da se radi tek o pažljivo podijeljenim ulogama.

Ako su Milu Đukanoviću napisali knjigu Enigma jedne harizme, Željko Šturanović je zaslužio jednu s naslovom ,,Enigma nečeg suprotnog od harizme”. Student generacije, samostalni referent, šef pravne službe, poslanik u skupštini SRJ… Ministar pravde postao je u vladi Filipa Vujanovića 2001. Kad nas je Đukanović 2006. ojadio prvim odlaskom, postao je premijer. Govorilo se da je do toga došlo jer je Đukanović htio da ustoliči Lukšića, a ostali vrhovi se nijesu slagali. Potpredsjednik DPS-a postao je na prošlom Kongresu 2007.

Najmlađi potpredsjednik DPS-a Igor Lukšić bio je dijete kad je zasnivana ova vlast. Kao miljenik Broja Jedan, viđen je kao prestolonasljednik dugo prije nego što je to postao. Dokazivao se najprije predanim partijskim radom, kasnije mu je povjerena briga o finansijama. Sad, državnim ili porodičnim, nekako se ispreprelo. Spasio je Crnu Goru finansijske krize tako što je Prvoj banci dao 44 državna miliona. Način vraćanja dijela tih para, tokom kojeg je jedan te isti milion eura putovao jedanaest puta sa bančinog na državne račune, sve dok se nije pretvorio u jedanaest miliona, smatrao je kristalno čistim. Sad se dokazuje kao premijer.

Računamo na njih.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo