Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Računamo na njih

Objavljeno prije

na

I bi Kongres. Kao jedan i jedini kandidat, za predsjednika partije ponovo je izabran Milo Đukanović. Ovom prilikom nije razmatrana mogućnost da bude izabran doživotno. Od 429 delegata, za Đukanovića je glasalo 427. Dvojica se traže. Pored tri stara, Demokratska partija socijalista je dobila još jednog potpredsjednika. Za to mjesto najviše glasova – 425 – dobio je Željko Šturanović, za predsjednika države Filipa Vujanovića glasala su 403 delegata, a za potpredsjednika bivše vlade Svetozara Marovića 401. Premijer Igor Lukšić proboj u partijskoj hijerarhiji napravio je glasovima 418 partijskih drugova.

„Sada smo sigurni da će biti vječna Crna Gora”, odahnuo je šef partijske izborne komisije Mevludin – Meco Nuhodžić, objavljujući impresivnu brojku kojom je Milo Đukanović ponovo stao na čelo kolone.

Valjalo je to zaslužiti. Partijskom radu Đukanović je bio posvećen od ranih dana. Sa drugovima bio je na čelu pokreta kojim je, uz mudro vođstvo Slobodana Miloševića, svrgnuta odnarođena vlast. Još tada je razmišljao o crnogorskoj posebnosti: ,,Crna Gora je opstala kao ostrvo slobode kada su drugi bili porobljeni, pa zašto sada ne bi mogla opstati kao ostrvo komunizma”.

Kao drugi među jednakima, odmah iza predsjednika Momira Bulatovića, vodio nas je u rat za oslobađanje Dubrovnika. To je ono kad je oko 30 hiljada vojnika iz Crne Gore otišlo da ratuje po Hrvatskoj, što se danas slavi pod šifrom ,,Crna Gora je sačuvala mir”.

Zbog toga što smo, dakle, čuvali mir međunarodna zajednica nam je uvela nepravedne i ničim zaslužene sankcije i tu su do punog izražaja došli svi talenti mladog premijera. Brašno se dobijalo na tačkice, ali tradicija nas uči da džebana nije džebana ako u njoj nema duvana. Đukanovićevi tadašnji napori na nekim adresama pogrešno su protumačeni kao šverc i naš je premijer morao objasniti kako je riječ o legalnom poslu koji je postao poznat kao tranzit cigareta u cilju obezbjeđivanja para za penzije i druga socijalna davanja. Human posao.

Iako posvećen poslovima izvršne vlasti, para i sličnoga, vidjelo se da premijer pobjedničkog duha umije i sa partijom, kad je u unutarstranačkom sukobu nadvladao šefa partije i države Momira Bulatovića. Ovaj je poslije pričao kako su i tu nadvladali milioni i precizni podaci o tome ko je od partijskih drugova šta dotad skrajnuo, ali mi znamo da se radilo o sukobu dva koncepta – Đukanovićevoj odanosti Crnoj Gori i Bulatovićevoj – Miloševiću.

Ne može se protiv sila prirode, još nekoliko se godina, po inerciji Đukanović borio za zajedničku državu. Kad je promijenio ploču rijetki su se usuđivali da promijete kako Đukanoviću nije na srcu Crna Gora nego privatna država. Svašta.

Dobili smo državu, demokratija nam se malo zaturila. Pet godina nakon referenduma Crna Gora je raspolućena kako je i bila. Ima nekih koji kažu da to nije slučajno i da vlast podstiče podjele kako bi vladala, a da i opoziciji tako nije neudobno. Ma kakvi.

Sad ćemo, objasnio je Đukanović, da se posvetimo ,,obezbjeđenju evropskog kvaliteta života građana” i ,,utemeljenju crnogorske nezavisnosti”. Temelji se, dabome, kopaju krampom. Ako treba da ućera identitet, Migo će, na primjer, spremno podijeliti đecu na srpčad i crnogorčad.

Nikad nije rekao nikad, ako zatreba, zaplakaće Crna Gora i on će biti tu. Da. Milo Đukanović je šest puta bio premijer. Londonski dnevnik Indipendent objavio je jednom da je, sa bogatstvom od 10 miliona funti sterlinga, na 20 mjestu liste najbogatijih svjetskih lidera. Koješta.

Najstariji po partijskom stažu među potpredsjednicima je jedan od tvoraca DPS-a i rata za mir Svetozar Marović. Duboko zamišljen, pitao se da li na hrvatske minobacače treba odgovarati kontemplacijom i gandizmom. Doista, ne, zaključio je.

Premda upućeni godinama tvrde da duvanska promenada nije prošla mimo tada generalnog sekretara partije, ipak su njegovi najveći poslovni uspjesi vezani za najezdu ,,investitora” u Budvu kojoj su neko vrijeme tepali – Svetozarevo. Nekako mu se, svjedočio je, desilo da se probudio bogatiji za tri miliona, a da o čitavom poslu skoro pa nije imao pojma.

Nekad je bila mudrost, sad je skrušenost njegovo drugo ime. Njegov brat Dragan, potpredsjednik opštine Budva, uhapšen je krajem prošle godine zbog zloupotrebe službenog položaja u interesu preduzeća Zavala invest. Marović je ocijenio da je on politička meta tog procesa. Nije rekao ko ga gađa, ali se mogao viđet kako sjedi do predsjednika svoje partije. Možda se tako čuvaju leđa.

Vrhovna državna tužiteljka Ranka Čarapić u međuvremenu je objasnila kako je Marović u slučaju Zavala obuhvaćen finansijskom istragom, kao srodnik uhapšenog Dragana Marovića. Možebiti je riječ o nekoj od inovacija u našem krivičnom zakoniku, ali dosad se nije znalo da sama činjenica da ste nekom svojta može da vas učini finansijski sumnjivima. Kakogod, nije šala kad se Ranka Čarapić za nešto zanima – kao što se zna riječ je o dami i nadasve instituciji koju nije lako zainteresovati.

Šta ti je život. Nema ni dvije tri godine kako je Marović, tvrdili su mediji, pola miliona potrošio da bi na svadbi njegovog sina Miloša i bečićkom Splendidu zapjevali Ceca, Severina, Džej… ,,Jednom u životu ženite sina”, objasnio je i precizirao: ,,Izgleda da je potpredsjednicima vlade zabranjeno da žene sinove”.

Nije lako procijeniti je li obnovljena partijska funkcija za Marovića dobra vijest. Što viši položaj to veća riba, a krupne ribe su nam, zna se, u nekim predjelima deficitarne.

Predsjednik države Filip Vujanović, dabome, kao predsjednik svih građana Crne Gore, partijsku funkciju će ponovo zamrznuti. Poznata je ovdašnja odvojenost države i partije, a evo i crkve.

U vrijeme uspostavljanja DPS vladavine, a time i početke tranzicionih poslova bio je advokat, pa su prvi poslovi prošli mimo njega. Onda je jednom zastupao Momira Bulatovića i vinuo se do ministra pravde. U Skupštini je, kao prvi policajac u državi, čitao anonimnu dojavu protiv lidera Liberalnog saveza Slavka Perovića.

Važi za poštenoga. Svetozar Marović je jednom objašnjavao kako se, eto, Đukanoviću i njemu nešto oko para možda može prigovoriti, ali Vujanoviću ne može nikako. Godine 2002, premijer Filip Vujanović objašnjavao je zainteresovanima kako su čudne benzinske pumpe iza graničnog prelaza od Crne Gore ka Kosovu na Kuli osvanule kako bi se pospješio turizam. Na tim pumpama prodavalo se najjeftinije gorivo u Evropi, država je gubila tri miliona eura, ne zna se ko ih je dobijao.

Godinama neslužbeno važi za vođu manje nacionalno usmjerenog dijela DPS-a. U tom smislu ne govori sa Rankom Krivokapićem. Neki kažu da je riječ o podjeli u partiji, neki opet misle da se radi tek o pažljivo podijeljenim ulogama.

Ako su Milu Đukanoviću napisali knjigu Enigma jedne harizme, Željko Šturanović je zaslužio jednu s naslovom ,,Enigma nečeg suprotnog od harizme”. Student generacije, samostalni referent, šef pravne službe, poslanik u skupštini SRJ… Ministar pravde postao je u vladi Filipa Vujanovića 2001. Kad nas je Đukanović 2006. ojadio prvim odlaskom, postao je premijer. Govorilo se da je do toga došlo jer je Đukanović htio da ustoliči Lukšića, a ostali vrhovi se nijesu slagali. Potpredsjednik DPS-a postao je na prošlom Kongresu 2007.

Najmlađi potpredsjednik DPS-a Igor Lukšić bio je dijete kad je zasnivana ova vlast. Kao miljenik Broja Jedan, viđen je kao prestolonasljednik dugo prije nego što je to postao. Dokazivao se najprije predanim partijskim radom, kasnije mu je povjerena briga o finansijama. Sad, državnim ili porodičnim, nekako se ispreprelo. Spasio je Crnu Goru finansijske krize tako što je Prvoj banci dao 44 državna miliona. Način vraćanja dijela tih para, tokom kojeg je jedan te isti milion eura putovao jedanaest puta sa bančinog na državne račune, sve dok se nije pretvorio u jedanaest miliona, smatrao je kristalno čistim. Sad se dokazuje kao premijer.

Računamo na njih.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo