Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ: Vrh još nedodirljiv

Objavljeno prije

na

uob-vanja-calovic-6

MONITOR: Jedna od Vaših novijih izjava glasi da, kad je riječ o suzbijanju korupcije u Crnoj Gori, sve kontrolišu ,,krupne ribe”. Ko je sve na tom spisku? ĆALOVIĆ: Ključni izazov na koji treba da odgovori naše tužilaštvo je istraga slučajeva koji se odnose na visoku korupciju. Brojne optužbe su iznošene na račun Mila Đukanovića, neke postupke su pokretala strana tužilaštva, a i u tužbi nekoliko zemalja Evropske unije se iznose teške kvalifikacije.

Osim jednog privođenja na ,,informativni razgovor” profesora Milana Popovića, javnosti nisu poznate druge aktivnosti crnogorskog tužilaštva vezane za istrage koje uključuju bivšeg premijera i njegovu najužu porodicu. On bi, svakako morao biti prvi na spisku, kako zbog težine optužbi, tako i zbog njegovog uticaja na donošenje ključnih odluka o projektima velikih vrijednosti. Na drugom mjestu bi bili višegodišnji funkcioneri, Branko Vujović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović, Miomir Mugoša, Žarko Pavićević i njima slični protiv kojih su podnijete brojne prijave potkrijepljene činjenicama koje tužilaštvo već godinama nije razmatralo.

MONITOR: Je li to poznato direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću i vrhovnom državnom tužiocu Ranki Čarapić?
ĆALOVIĆ: MANS je podnio mnoge krivične prijave protiv pomenutih lica, ali i mnogih drugih funkcionera, sudija, tužilaca, takozvanih biznismena… Gospodin Veljović i gospođa Čarapić su lično upoznati sa mnogim od tih slučajeva, ali su konkretni rezultati izostali.

MONITOR: Zašto tvrdite da će bez procesuiranja bivšeg ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića i potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića slučaj Zavala biti pretvoren u farsu?
ĆALOVIĆ: Suđenje u postupku Zavala pokazuje sve nedostatke optužnice i rupe koje tužilaštvo nije moglo da popuni bez uključivanja pojedinaca koji su direktno uticali na donošenje odluka o legalizaciji, odnosno prećutno odobravanje nelegalne gradnje. Svetozar Marović je imao lični interes u ovom postupku, direktan uticaj na rođenog brata, optuženog u postupku, kao i na direktora zajedničke firme, takođe optuženog u postupku. Tužilac je morao da kroz istragu sazna bar toliko da Marović ima veliki uticaj i na Rajka Kuljaču i njegove najbliže saradnike, kroz niz poslovno-privatnih aranžmana, a nije trebao u istrazi da zaobiđe ni njegovog sina i veze sa pojedinim kompanijama, uključujući i porodicu Mićunović.

Branimir Gvozdenović je bio lično odgovoran i imao je neposrednu nadležnost da obezbijedi zaustavljanje nelegalne gradnje i rušenje nezakonito podignutih objekata, umjesto da omogući legalizaciju biznisa Svetozara Marovića i njegovih partnera.

MONITOR: Hoće li uskoro MANS podnijeti nove krivične prijave protiv ,,krupnih riba”?
ĆALOVIĆ: Više od 30 ljudi u MANS-u svakodnevno radi na praćenju sprovođenja zakona i istraživanju konkretnih slučajeva. Sigurno će biti još prijava, jer nam se za pomoć obraća sve više građana, posebno zaposlenih u institucijama, a sve više prijava nam podnose i privatne kompanije koje ne dobijaju poslove koje finansira država zbog korupcije.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – da li je realno očekivati da će uskoro započeti finansijske istrage kako bi se utvrdilo porijeklo ogromne imovine pojedinih biznismena i aktuelnih političara?
ĆALOVIĆ: Ne. Dok god izvršna vlast, koja decenijama nije promijenjena, ima uticaj na policiju i tužilaštvo, neće biti političke volje da se otvore istrage. Konkretni primjeri pokazuju da postoji opasnost da se borba protiv korupcije iskoristi za vršenje pritiska na političke neprijatelje ili neposlušnike u okviru vladajuće partije, odnosno kao sredstvo zastrašivanja i držanja elite u pokornosti onima koji utiču na policiju i tužilaštvo.

MONITOR: Evropska komisija je nekoliko puta potencirala da su borba protiv korupcije i organizovanog kriminala najozbiljniji izazovi za Crnu Goru. Shvataju li to ozbiljno oni koji treba da se bore protiv te dvije pošasti ili im odgovara da se do daljnjeg i ne ulazi u evropsku porodicu?
ĆALOVIĆ: Mislim da je, u ovoj fazi, radikalan zaokret u odnosu na proces evropskih integracija nemoguć, a primjeri drugih država pokazuju da je taj proces doveo do nekog napretka društva i jačanja institucija. Naravno, od samog društva je zavisila i snaga te promjene, ali primjeri potvrđuju da je Evropska komisija spremna da uči. Tako su, sa Hrvatskom vođeni najteži pregovori upravo u oblasti koja se odnosi na pravosuđe i borbu protiv korupcije, i to na samom kraju pregovora. U slučaju Crne Gore, ove oblasti su prepoznate kao prioriteti za otvaranje pregovora i oni će biti na dnevnom redu od samog početka procesa, a za njihovo zatvaranje će biti potrebni konkretni rezultati.

Naši zvaničnici znaju da će Crna Gora, prije ili kasnije, morati da počne da kažnjava korupciju na visokim nivoima i oduzima nezakonito stečeno bogatstvo od političara. Mnogima zbog toga nije svejedno i zbog toga, možda, neki pokušavaju da legalizuju dio nezakonito stečene imovine. Vjerujem da će toga biti sve više, ali mi ćemo se potruditi da sve dokumentujemo za neke buduće policajce i tužioce koji neće raditi pod rukovodstvom partije.

MONITOR: Ljetos ste saopštili da je policija nezakonito pristupala MANS-ovoj internet komunikaciji. Zašto bi sve Vaša nevladina organizacija mogla biti zanimljiva policiji?
ĆALOVIĆ: To je pitanje za policiju, jer prema tumačenju naših pravnika, privatnost gospodina Safeta Kalića ne treba da štite crnogorski državni organi.

MONITOR: Saslušani ste u policiji, po nalogu tužilaštva, i odbili da kažete ko je na internetu objavio snimak svadbe Safeta Kalića. Da li biste to sada otkrili?
ĆALOVIĆ: Stojim iza onoga što sam rekla policiji: ne, dok se policija ne počne baviti sadržajem snimka na kome se visoki funkcioneri Agencije za nacionalnu bezbjednost druže sa vrhom kriminala i iznose mnogi zabrinjavajući podaci. Prema onome što je bilo dostupno javno, tužilaštvo traži Kalića samo zbog optužbi za pranje novca, ne navodeći na koji način ga je stekao, ne baveći se njegovim vezama sa obavještajnim i strukturama na vlasti, niti drugim ličnostima sa snimka.

MONITOR: Ukoliko se slažete sa sve češćom konstatacijom da je veoma važno, slično kao poslanicima, omogućiti medijima, ljudima zaposlenim u civilnom sektoru i građanima da bez straha ukazuju na nepravilnosti vlasti, kako to obezbijediti?
ĆALOVIĆ: Moraju se uspostaviti mehanizmi koji obezbjeđuju anonimnost i punu zaštitu osoba koje podnose prijave, kroz izmjene zakona o licima koja prijavljuju korupciju i uvođenje dobrih rješenja drugih zemalja. Na primjer, Sjedinjene Američke Države imaju tako efikasne zakone da većina slučajeva prijavljenih policiji dolazi od insajdera. Ipak, neophodan preduslov je da građani imaju povjerenje u institucije, što sada nije slučaj. Zato bi policija i tužilaštvo prvo trebali da se otmu kontroli vladajućih političko-poslovnih elita i obezbijede konkretne rezultate, kako bi građani stekli povjerenje u njih.

MONITOR: Do sada ste izašli kao pobjednik iz više sudskih procesa. Sudi li Vam se i dalje i šta na osnovu sopstvenog iskustva i saznanja o drugim slučajevima možete reći o nezavisnosti crnogorskog pravosuđa?
ĆALOVIĆ: Imali smo na raspolaganju mnogo činjenica, ogromnu dokumentaciju, potrošili smo mnogo vremena i resursa. Čak i kada imate sve to, sa našim pravosuđem nikada niste sigurni – da li će vaš slučaj doći kod sudije koji ima hrabrosti i integriteta ili će ga odrađivati neki ,,profesionalac”. Ocjene svih relevantnih međunarodnih institucija i mnogi konkretni primjeri pokazuju da pravosuđe nije nezavisno i da je reforma postojećeg sistema neophodna. Ta reforma se neće moći smatrati završenom ni ukoliko dođe do izmjena Ustava, jer dosadašnja iskustva pokazuju da su personalna rješenja često obesmislila i najbolje zakonske tekstove.

Urušen kredibilitet parlamenta

MONITOR: Nedavni performans ,,Ošišaj me” i izjava Nebojše Medojevića da Skupština Crne Gore ne ispunjava svoju obavezu jer ne kontroliše rad Vlade povod je da iznesete Vaš stav o crnogorskom parlamentu?
ĆALOVIĆ: Poslanici vladajućih partija uglavnom predstavljaju glasačku mašineriju izvršne vlasti i rijetko dovode u pitanje predloge zakona i druga akta koja im priprema izvršna vlast, čak i kada su ponuđena rješenja očigledno loša po javni interes.

Vjerujem i da mnogi poslanici opozicionih partija imaju još dosta prostora da se ozbiljnije bave svojim poslom i istrajavaju u naporima da koriste kontrolne mehanizme parlamenta. Čini mi se da nije dobro za Crnu Goru što poslanici toliko vremena troše na traženje kompromisa oko pitanja visoke politike u odnosu na realne probleme sa kojima se susreću građani, a posebno sam razočarana činjenicom da je, u sred finansijske krize, jedini primjer maksimalne efikasnosti u nalaženju konsenzusa vlasti i opozicije – dogovor oko poslaničkih plata. Čini mi se da su time urušili i sopstveni i kredibilitet Skupštine.

Veljović omalovažava medije

MONITOR: Nedavno ste poručili direktoru Uprave policije Veljoviću da prestane sa zastrašivanjem medija i NVO, i da bi bilo bolje da goni kriminalce, umjesto što širi teorije zavjere protiv medija i nevladinih organizacija. Je li uslišio Vašu preporuku?
ĆALOVIĆ: Svaki javni nastup Veselina Veljovića potvrđuje da aktuelni direktor policije nema namjeru da obezbijedi konkretne rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. On nastavlja da omalovažava medije i napade na njih, kao i da iznosi paušalne optužbe na račun medija i nevladinog sektora, za koje stalno obećava da će ih jednom potkrijepiti dokazima. Time gospodin Veljović jasno pokazuje da li je političar ili profesionalac, odnosno da li govori jezikom činjenica i rezultatima ili se bavi manipulacijom i politikanstvom.

Prvoj banci pare, Željezari stečaj

MONITOR: Tvrdite da je korist od privatizacije nikšićke Željezare imala samo Prva banka Crne Gore. Kako?
ĆALOVIĆ: U toj banci je vlasnik Željezare deponovao sredstva koja je trebalo da ulaže u modernizaciju. Sredinom februara 2008. godine, kao činidbena garancija za realizaciju investicionog programa Željezare, u Prvoj banci je bilo preko 30 miliona eura. Prva banka je davala višemilionske kredite vlasnicima Željezare, a jednim od dodataka Ugovora o privatizaciji koji je potpisao bivši ministar ekonomije, Branko Vujović, ti krediti se isplaćuju iz sredstava koja je trebalo utrošiti za kupovinu novih postrojenja i opreme, odnosno iz činidbene garancije. Tako je Prva banka namirena, a umjesto korišćenja sredstava iz činidbene garancije za modernizaciju, vlada je garantovala vraćanje kredita prema stranim bankama od više desetina miliona eura, a Željezara je u stečaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo