Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ: Vrh još nedodirljiv

Objavljeno prije

na

MONITOR: Jedna od Vaših novijih izjava glasi da, kad je riječ o suzbijanju korupcije u Crnoj Gori, sve kontrolišu ,,krupne ribe”. Ko je sve na tom spisku? ĆALOVIĆ: Ključni izazov na koji treba da odgovori naše tužilaštvo je istraga slučajeva koji se odnose na visoku korupciju. Brojne optužbe su iznošene na račun Mila Đukanovića, neke postupke su pokretala strana tužilaštva, a i u tužbi nekoliko zemalja Evropske unije se iznose teške kvalifikacije.

Osim jednog privođenja na ,,informativni razgovor” profesora Milana Popovića, javnosti nisu poznate druge aktivnosti crnogorskog tužilaštva vezane za istrage koje uključuju bivšeg premijera i njegovu najužu porodicu. On bi, svakako morao biti prvi na spisku, kako zbog težine optužbi, tako i zbog njegovog uticaja na donošenje ključnih odluka o projektima velikih vrijednosti. Na drugom mjestu bi bili višegodišnji funkcioneri, Branko Vujović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović, Miomir Mugoša, Žarko Pavićević i njima slični protiv kojih su podnijete brojne prijave potkrijepljene činjenicama koje tužilaštvo već godinama nije razmatralo.

MONITOR: Je li to poznato direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću i vrhovnom državnom tužiocu Ranki Čarapić?
ĆALOVIĆ: MANS je podnio mnoge krivične prijave protiv pomenutih lica, ali i mnogih drugih funkcionera, sudija, tužilaca, takozvanih biznismena… Gospodin Veljović i gospođa Čarapić su lično upoznati sa mnogim od tih slučajeva, ali su konkretni rezultati izostali.

MONITOR: Zašto tvrdite da će bez procesuiranja bivšeg ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića i potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića slučaj Zavala biti pretvoren u farsu?
ĆALOVIĆ: Suđenje u postupku Zavala pokazuje sve nedostatke optužnice i rupe koje tužilaštvo nije moglo da popuni bez uključivanja pojedinaca koji su direktno uticali na donošenje odluka o legalizaciji, odnosno prećutno odobravanje nelegalne gradnje. Svetozar Marović je imao lični interes u ovom postupku, direktan uticaj na rođenog brata, optuženog u postupku, kao i na direktora zajedničke firme, takođe optuženog u postupku. Tužilac je morao da kroz istragu sazna bar toliko da Marović ima veliki uticaj i na Rajka Kuljaču i njegove najbliže saradnike, kroz niz poslovno-privatnih aranžmana, a nije trebao u istrazi da zaobiđe ni njegovog sina i veze sa pojedinim kompanijama, uključujući i porodicu Mićunović.

Branimir Gvozdenović je bio lično odgovoran i imao je neposrednu nadležnost da obezbijedi zaustavljanje nelegalne gradnje i rušenje nezakonito podignutih objekata, umjesto da omogući legalizaciju biznisa Svetozara Marovića i njegovih partnera.

MONITOR: Hoće li uskoro MANS podnijeti nove krivične prijave protiv ,,krupnih riba”?
ĆALOVIĆ: Više od 30 ljudi u MANS-u svakodnevno radi na praćenju sprovođenja zakona i istraživanju konkretnih slučajeva. Sigurno će biti još prijava, jer nam se za pomoć obraća sve više građana, posebno zaposlenih u institucijama, a sve više prijava nam podnose i privatne kompanije koje ne dobijaju poslove koje finansira država zbog korupcije.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – da li je realno očekivati da će uskoro započeti finansijske istrage kako bi se utvrdilo porijeklo ogromne imovine pojedinih biznismena i aktuelnih političara?
ĆALOVIĆ: Ne. Dok god izvršna vlast, koja decenijama nije promijenjena, ima uticaj na policiju i tužilaštvo, neće biti političke volje da se otvore istrage. Konkretni primjeri pokazuju da postoji opasnost da se borba protiv korupcije iskoristi za vršenje pritiska na političke neprijatelje ili neposlušnike u okviru vladajuće partije, odnosno kao sredstvo zastrašivanja i držanja elite u pokornosti onima koji utiču na policiju i tužilaštvo.

MONITOR: Evropska komisija je nekoliko puta potencirala da su borba protiv korupcije i organizovanog kriminala najozbiljniji izazovi za Crnu Goru. Shvataju li to ozbiljno oni koji treba da se bore protiv te dvije pošasti ili im odgovara da se do daljnjeg i ne ulazi u evropsku porodicu?
ĆALOVIĆ: Mislim da je, u ovoj fazi, radikalan zaokret u odnosu na proces evropskih integracija nemoguć, a primjeri drugih država pokazuju da je taj proces doveo do nekog napretka društva i jačanja institucija. Naravno, od samog društva je zavisila i snaga te promjene, ali primjeri potvrđuju da je Evropska komisija spremna da uči. Tako su, sa Hrvatskom vođeni najteži pregovori upravo u oblasti koja se odnosi na pravosuđe i borbu protiv korupcije, i to na samom kraju pregovora. U slučaju Crne Gore, ove oblasti su prepoznate kao prioriteti za otvaranje pregovora i oni će biti na dnevnom redu od samog početka procesa, a za njihovo zatvaranje će biti potrebni konkretni rezultati.

Naši zvaničnici znaju da će Crna Gora, prije ili kasnije, morati da počne da kažnjava korupciju na visokim nivoima i oduzima nezakonito stečeno bogatstvo od političara. Mnogima zbog toga nije svejedno i zbog toga, možda, neki pokušavaju da legalizuju dio nezakonito stečene imovine. Vjerujem da će toga biti sve više, ali mi ćemo se potruditi da sve dokumentujemo za neke buduće policajce i tužioce koji neće raditi pod rukovodstvom partije.

MONITOR: Ljetos ste saopštili da je policija nezakonito pristupala MANS-ovoj internet komunikaciji. Zašto bi sve Vaša nevladina organizacija mogla biti zanimljiva policiji?
ĆALOVIĆ: To je pitanje za policiju, jer prema tumačenju naših pravnika, privatnost gospodina Safeta Kalića ne treba da štite crnogorski državni organi.

MONITOR: Saslušani ste u policiji, po nalogu tužilaštva, i odbili da kažete ko je na internetu objavio snimak svadbe Safeta Kalića. Da li biste to sada otkrili?
ĆALOVIĆ: Stojim iza onoga što sam rekla policiji: ne, dok se policija ne počne baviti sadržajem snimka na kome se visoki funkcioneri Agencije za nacionalnu bezbjednost druže sa vrhom kriminala i iznose mnogi zabrinjavajući podaci. Prema onome što je bilo dostupno javno, tužilaštvo traži Kalića samo zbog optužbi za pranje novca, ne navodeći na koji način ga je stekao, ne baveći se njegovim vezama sa obavještajnim i strukturama na vlasti, niti drugim ličnostima sa snimka.

MONITOR: Ukoliko se slažete sa sve češćom konstatacijom da je veoma važno, slično kao poslanicima, omogućiti medijima, ljudima zaposlenim u civilnom sektoru i građanima da bez straha ukazuju na nepravilnosti vlasti, kako to obezbijediti?
ĆALOVIĆ: Moraju se uspostaviti mehanizmi koji obezbjeđuju anonimnost i punu zaštitu osoba koje podnose prijave, kroz izmjene zakona o licima koja prijavljuju korupciju i uvođenje dobrih rješenja drugih zemalja. Na primjer, Sjedinjene Američke Države imaju tako efikasne zakone da većina slučajeva prijavljenih policiji dolazi od insajdera. Ipak, neophodan preduslov je da građani imaju povjerenje u institucije, što sada nije slučaj. Zato bi policija i tužilaštvo prvo trebali da se otmu kontroli vladajućih političko-poslovnih elita i obezbijede konkretne rezultate, kako bi građani stekli povjerenje u njih.

MONITOR: Do sada ste izašli kao pobjednik iz više sudskih procesa. Sudi li Vam se i dalje i šta na osnovu sopstvenog iskustva i saznanja o drugim slučajevima možete reći o nezavisnosti crnogorskog pravosuđa?
ĆALOVIĆ: Imali smo na raspolaganju mnogo činjenica, ogromnu dokumentaciju, potrošili smo mnogo vremena i resursa. Čak i kada imate sve to, sa našim pravosuđem nikada niste sigurni – da li će vaš slučaj doći kod sudije koji ima hrabrosti i integriteta ili će ga odrađivati neki ,,profesionalac”. Ocjene svih relevantnih međunarodnih institucija i mnogi konkretni primjeri pokazuju da pravosuđe nije nezavisno i da je reforma postojećeg sistema neophodna. Ta reforma se neće moći smatrati završenom ni ukoliko dođe do izmjena Ustava, jer dosadašnja iskustva pokazuju da su personalna rješenja često obesmislila i najbolje zakonske tekstove.

Urušen kredibilitet parlamenta

MONITOR: Nedavni performans ,,Ošišaj me” i izjava Nebojše Medojevića da Skupština Crne Gore ne ispunjava svoju obavezu jer ne kontroliše rad Vlade povod je da iznesete Vaš stav o crnogorskom parlamentu?
ĆALOVIĆ: Poslanici vladajućih partija uglavnom predstavljaju glasačku mašineriju izvršne vlasti i rijetko dovode u pitanje predloge zakona i druga akta koja im priprema izvršna vlast, čak i kada su ponuđena rješenja očigledno loša po javni interes.

Vjerujem i da mnogi poslanici opozicionih partija imaju još dosta prostora da se ozbiljnije bave svojim poslom i istrajavaju u naporima da koriste kontrolne mehanizme parlamenta. Čini mi se da nije dobro za Crnu Goru što poslanici toliko vremena troše na traženje kompromisa oko pitanja visoke politike u odnosu na realne probleme sa kojima se susreću građani, a posebno sam razočarana činjenicom da je, u sred finansijske krize, jedini primjer maksimalne efikasnosti u nalaženju konsenzusa vlasti i opozicije – dogovor oko poslaničkih plata. Čini mi se da su time urušili i sopstveni i kredibilitet Skupštine.

Veljović omalovažava medije

MONITOR: Nedavno ste poručili direktoru Uprave policije Veljoviću da prestane sa zastrašivanjem medija i NVO, i da bi bilo bolje da goni kriminalce, umjesto što širi teorije zavjere protiv medija i nevladinih organizacija. Je li uslišio Vašu preporuku?
ĆALOVIĆ: Svaki javni nastup Veselina Veljovića potvrđuje da aktuelni direktor policije nema namjeru da obezbijedi konkretne rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. On nastavlja da omalovažava medije i napade na njih, kao i da iznosi paušalne optužbe na račun medija i nevladinog sektora, za koje stalno obećava da će ih jednom potkrijepiti dokazima. Time gospodin Veljović jasno pokazuje da li je političar ili profesionalac, odnosno da li govori jezikom činjenica i rezultatima ili se bavi manipulacijom i politikanstvom.

Prvoj banci pare, Željezari stečaj

MONITOR: Tvrdite da je korist od privatizacije nikšićke Željezare imala samo Prva banka Crne Gore. Kako?
ĆALOVIĆ: U toj banci je vlasnik Željezare deponovao sredstva koja je trebalo da ulaže u modernizaciju. Sredinom februara 2008. godine, kao činidbena garancija za realizaciju investicionog programa Željezare, u Prvoj banci je bilo preko 30 miliona eura. Prva banka je davala višemilionske kredite vlasnicima Željezare, a jednim od dodataka Ugovora o privatizaciji koji je potpisao bivši ministar ekonomije, Branko Vujović, ti krediti se isplaćuju iz sredstava koja je trebalo utrošiti za kupovinu novih postrojenja i opreme, odnosno iz činidbene garancije. Tako je Prva banka namirena, a umjesto korišćenja sredstava iz činidbene garancije za modernizaciju, vlada je garantovala vraćanje kredita prema stranim bankama od više desetina miliona eura, a Željezara je u stečaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo