Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ: Vrh još nedodirljiv

Objavljeno prije

na

MONITOR: Jedna od Vaših novijih izjava glasi da, kad je riječ o suzbijanju korupcije u Crnoj Gori, sve kontrolišu ,,krupne ribe”. Ko je sve na tom spisku? ĆALOVIĆ: Ključni izazov na koji treba da odgovori naše tužilaštvo je istraga slučajeva koji se odnose na visoku korupciju. Brojne optužbe su iznošene na račun Mila Đukanovića, neke postupke su pokretala strana tužilaštva, a i u tužbi nekoliko zemalja Evropske unije se iznose teške kvalifikacije.

Osim jednog privođenja na ,,informativni razgovor” profesora Milana Popovića, javnosti nisu poznate druge aktivnosti crnogorskog tužilaštva vezane za istrage koje uključuju bivšeg premijera i njegovu najužu porodicu. On bi, svakako morao biti prvi na spisku, kako zbog težine optužbi, tako i zbog njegovog uticaja na donošenje ključnih odluka o projektima velikih vrijednosti. Na drugom mjestu bi bili višegodišnji funkcioneri, Branko Vujović, Svetozar Marović, Branimir Gvozdenović, Miomir Mugoša, Žarko Pavićević i njima slični protiv kojih su podnijete brojne prijave potkrijepljene činjenicama koje tužilaštvo već godinama nije razmatralo.

MONITOR: Je li to poznato direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću i vrhovnom državnom tužiocu Ranki Čarapić?
ĆALOVIĆ: MANS je podnio mnoge krivične prijave protiv pomenutih lica, ali i mnogih drugih funkcionera, sudija, tužilaca, takozvanih biznismena… Gospodin Veljović i gospođa Čarapić su lično upoznati sa mnogim od tih slučajeva, ali su konkretni rezultati izostali.

MONITOR: Zašto tvrdite da će bez procesuiranja bivšeg ministra zaštite životne sredine i uređenja prostora Branimira Gvozdenovića i potpredsjednika Vlade Svetozara Marovića slučaj Zavala biti pretvoren u farsu?
ĆALOVIĆ: Suđenje u postupku Zavala pokazuje sve nedostatke optužnice i rupe koje tužilaštvo nije moglo da popuni bez uključivanja pojedinaca koji su direktno uticali na donošenje odluka o legalizaciji, odnosno prećutno odobravanje nelegalne gradnje. Svetozar Marović je imao lični interes u ovom postupku, direktan uticaj na rođenog brata, optuženog u postupku, kao i na direktora zajedničke firme, takođe optuženog u postupku. Tužilac je morao da kroz istragu sazna bar toliko da Marović ima veliki uticaj i na Rajka Kuljaču i njegove najbliže saradnike, kroz niz poslovno-privatnih aranžmana, a nije trebao u istrazi da zaobiđe ni njegovog sina i veze sa pojedinim kompanijama, uključujući i porodicu Mićunović.

Branimir Gvozdenović je bio lično odgovoran i imao je neposrednu nadležnost da obezbijedi zaustavljanje nelegalne gradnje i rušenje nezakonito podignutih objekata, umjesto da omogući legalizaciju biznisa Svetozara Marovića i njegovih partnera.

MONITOR: Hoće li uskoro MANS podnijeti nove krivične prijave protiv ,,krupnih riba”?
ĆALOVIĆ: Više od 30 ljudi u MANS-u svakodnevno radi na praćenju sprovođenja zakona i istraživanju konkretnih slučajeva. Sigurno će biti još prijava, jer nam se za pomoć obraća sve više građana, posebno zaposlenih u institucijama, a sve više prijava nam podnose i privatne kompanije koje ne dobijaju poslove koje finansira država zbog korupcije.

MONITOR: Kakve su Vaše procjene – da li je realno očekivati da će uskoro započeti finansijske istrage kako bi se utvrdilo porijeklo ogromne imovine pojedinih biznismena i aktuelnih političara?
ĆALOVIĆ: Ne. Dok god izvršna vlast, koja decenijama nije promijenjena, ima uticaj na policiju i tužilaštvo, neće biti političke volje da se otvore istrage. Konkretni primjeri pokazuju da postoji opasnost da se borba protiv korupcije iskoristi za vršenje pritiska na političke neprijatelje ili neposlušnike u okviru vladajuće partije, odnosno kao sredstvo zastrašivanja i držanja elite u pokornosti onima koji utiču na policiju i tužilaštvo.

MONITOR: Evropska komisija je nekoliko puta potencirala da su borba protiv korupcije i organizovanog kriminala najozbiljniji izazovi za Crnu Goru. Shvataju li to ozbiljno oni koji treba da se bore protiv te dvije pošasti ili im odgovara da se do daljnjeg i ne ulazi u evropsku porodicu?
ĆALOVIĆ: Mislim da je, u ovoj fazi, radikalan zaokret u odnosu na proces evropskih integracija nemoguć, a primjeri drugih država pokazuju da je taj proces doveo do nekog napretka društva i jačanja institucija. Naravno, od samog društva je zavisila i snaga te promjene, ali primjeri potvrđuju da je Evropska komisija spremna da uči. Tako su, sa Hrvatskom vođeni najteži pregovori upravo u oblasti koja se odnosi na pravosuđe i borbu protiv korupcije, i to na samom kraju pregovora. U slučaju Crne Gore, ove oblasti su prepoznate kao prioriteti za otvaranje pregovora i oni će biti na dnevnom redu od samog početka procesa, a za njihovo zatvaranje će biti potrebni konkretni rezultati.

Naši zvaničnici znaju da će Crna Gora, prije ili kasnije, morati da počne da kažnjava korupciju na visokim nivoima i oduzima nezakonito stečeno bogatstvo od političara. Mnogima zbog toga nije svejedno i zbog toga, možda, neki pokušavaju da legalizuju dio nezakonito stečene imovine. Vjerujem da će toga biti sve više, ali mi ćemo se potruditi da sve dokumentujemo za neke buduće policajce i tužioce koji neće raditi pod rukovodstvom partije.

MONITOR: Ljetos ste saopštili da je policija nezakonito pristupala MANS-ovoj internet komunikaciji. Zašto bi sve Vaša nevladina organizacija mogla biti zanimljiva policiji?
ĆALOVIĆ: To je pitanje za policiju, jer prema tumačenju naših pravnika, privatnost gospodina Safeta Kalića ne treba da štite crnogorski državni organi.

MONITOR: Saslušani ste u policiji, po nalogu tužilaštva, i odbili da kažete ko je na internetu objavio snimak svadbe Safeta Kalića. Da li biste to sada otkrili?
ĆALOVIĆ: Stojim iza onoga što sam rekla policiji: ne, dok se policija ne počne baviti sadržajem snimka na kome se visoki funkcioneri Agencije za nacionalnu bezbjednost druže sa vrhom kriminala i iznose mnogi zabrinjavajući podaci. Prema onome što je bilo dostupno javno, tužilaštvo traži Kalića samo zbog optužbi za pranje novca, ne navodeći na koji način ga je stekao, ne baveći se njegovim vezama sa obavještajnim i strukturama na vlasti, niti drugim ličnostima sa snimka.

MONITOR: Ukoliko se slažete sa sve češćom konstatacijom da je veoma važno, slično kao poslanicima, omogućiti medijima, ljudima zaposlenim u civilnom sektoru i građanima da bez straha ukazuju na nepravilnosti vlasti, kako to obezbijediti?
ĆALOVIĆ: Moraju se uspostaviti mehanizmi koji obezbjeđuju anonimnost i punu zaštitu osoba koje podnose prijave, kroz izmjene zakona o licima koja prijavljuju korupciju i uvođenje dobrih rješenja drugih zemalja. Na primjer, Sjedinjene Američke Države imaju tako efikasne zakone da većina slučajeva prijavljenih policiji dolazi od insajdera. Ipak, neophodan preduslov je da građani imaju povjerenje u institucije, što sada nije slučaj. Zato bi policija i tužilaštvo prvo trebali da se otmu kontroli vladajućih političko-poslovnih elita i obezbijede konkretne rezultate, kako bi građani stekli povjerenje u njih.

MONITOR: Do sada ste izašli kao pobjednik iz više sudskih procesa. Sudi li Vam se i dalje i šta na osnovu sopstvenog iskustva i saznanja o drugim slučajevima možete reći o nezavisnosti crnogorskog pravosuđa?
ĆALOVIĆ: Imali smo na raspolaganju mnogo činjenica, ogromnu dokumentaciju, potrošili smo mnogo vremena i resursa. Čak i kada imate sve to, sa našim pravosuđem nikada niste sigurni – da li će vaš slučaj doći kod sudije koji ima hrabrosti i integriteta ili će ga odrađivati neki ,,profesionalac”. Ocjene svih relevantnih međunarodnih institucija i mnogi konkretni primjeri pokazuju da pravosuđe nije nezavisno i da je reforma postojećeg sistema neophodna. Ta reforma se neće moći smatrati završenom ni ukoliko dođe do izmjena Ustava, jer dosadašnja iskustva pokazuju da su personalna rješenja često obesmislila i najbolje zakonske tekstove.

Urušen kredibilitet parlamenta

MONITOR: Nedavni performans ,,Ošišaj me” i izjava Nebojše Medojevića da Skupština Crne Gore ne ispunjava svoju obavezu jer ne kontroliše rad Vlade povod je da iznesete Vaš stav o crnogorskom parlamentu?
ĆALOVIĆ: Poslanici vladajućih partija uglavnom predstavljaju glasačku mašineriju izvršne vlasti i rijetko dovode u pitanje predloge zakona i druga akta koja im priprema izvršna vlast, čak i kada su ponuđena rješenja očigledno loša po javni interes.

Vjerujem i da mnogi poslanici opozicionih partija imaju još dosta prostora da se ozbiljnije bave svojim poslom i istrajavaju u naporima da koriste kontrolne mehanizme parlamenta. Čini mi se da nije dobro za Crnu Goru što poslanici toliko vremena troše na traženje kompromisa oko pitanja visoke politike u odnosu na realne probleme sa kojima se susreću građani, a posebno sam razočarana činjenicom da je, u sred finansijske krize, jedini primjer maksimalne efikasnosti u nalaženju konsenzusa vlasti i opozicije – dogovor oko poslaničkih plata. Čini mi se da su time urušili i sopstveni i kredibilitet Skupštine.

Veljović omalovažava medije

MONITOR: Nedavno ste poručili direktoru Uprave policije Veljoviću da prestane sa zastrašivanjem medija i NVO, i da bi bilo bolje da goni kriminalce, umjesto što širi teorije zavjere protiv medija i nevladinih organizacija. Je li uslišio Vašu preporuku?
ĆALOVIĆ: Svaki javni nastup Veselina Veljovića potvrđuje da aktuelni direktor policije nema namjeru da obezbijedi konkretne rezultate u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. On nastavlja da omalovažava medije i napade na njih, kao i da iznosi paušalne optužbe na račun medija i nevladinog sektora, za koje stalno obećava da će ih jednom potkrijepiti dokazima. Time gospodin Veljović jasno pokazuje da li je političar ili profesionalac, odnosno da li govori jezikom činjenica i rezultatima ili se bavi manipulacijom i politikanstvom.

Prvoj banci pare, Željezari stečaj

MONITOR: Tvrdite da je korist od privatizacije nikšićke Željezare imala samo Prva banka Crne Gore. Kako?
ĆALOVIĆ: U toj banci je vlasnik Željezare deponovao sredstva koja je trebalo da ulaže u modernizaciju. Sredinom februara 2008. godine, kao činidbena garancija za realizaciju investicionog programa Željezare, u Prvoj banci je bilo preko 30 miliona eura. Prva banka je davala višemilionske kredite vlasnicima Željezare, a jednim od dodataka Ugovora o privatizaciji koji je potpisao bivši ministar ekonomije, Branko Vujović, ti krediti se isplaćuju iz sredstava koja je trebalo utrošiti za kupovinu novih postrojenja i opreme, odnosno iz činidbene garancije. Tako je Prva banka namirena, a umjesto korišćenja sredstava iz činidbene garancije za modernizaciju, vlada je garantovala vraćanje kredita prema stranim bankama od više desetina miliona eura, a Željezara je u stečaju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo