Povežite se sa nama

INTERVJU

IVAN KOSTIĆ, ARABOLOG I ISLAMOLOG IZ BEOGRADA: Velika zbrka oko neoosmanizma

Objavljeno prije

na

O povratku Turske na Balkan, o zbivanjima u Sandžaku, revolucijama u arapskim zemljama i politici Amerike prema ekstremnom islamu, kao i o šansama Palestine da ostvari svoju državu, za Monitor govori arabolog i islamolog, Ivan Kostić, jedan od osnivača Balkanskog centra za Bliski istok sa sjedištem u Beogradu. MONITOR: U modi su geopolitičke teorije da se zemlje nekadašnjih velikih imperija „vraćaju na svoje”, kroz ekonomsku dominaciju. To je bila priča sa Njemačkom, pa i Austrijom, a danas sa Turskom.Vjerujete li vi da je „Strateška dubina” turskog ministra spoljnih poslova Ahmeta Davutoglua,manifest turskog povratka na Balkan ali i u neke druge djelove svijeta?
KOSTIĆ: Mislim da ste u Vašem pitanju pomenuli dve stvari. Jedno je ekonomski interes država koje imaju potencijal za ekonomske investicije u koje nesumnjivo spada i Turska i što se toga tiče smatram da nije ništa sporno, čak je i dobro došlo, da dođe do investicija Turske u države našeg regiona. Doduše, ja to i dalje ne bih nazvao „ekonomskom dominacijom” već legitimnim ekonomskim interesom. Međutim, ono što ste pomenuli u drugom delu pitanja jeste knjiga Strateška dubina turskog ministra spoljnih poslova Ahmeta Davutoglua kao „manifest” turskog povratka na Balkan. Tu mislim da je u skorije vreme, sa afirmacijom u mnogo čemu problematičnog pojma „neoosmanizam”, došlo do veoma velike zbrke. Ne mislim da između Turske i Osmanskog carstva treba povlačiti bilo kakve paralele. Osmansko carstvo je bila jedna, možemo slobodno reći, imperijalna sila. Samim time preterano je i pomalo neodgovorno porediti jednu silu sa imperijalističkim aspiracijama poput Osmanskog carstva sa Turskom danas. Kada kažem neodgovorno, tu pre svega mislim na posledice koje mogu da budu proizvod povlačenja takvih paralela, i kakva se klima takvim poređenjem stvara u regionu koji je još veoma ranjiv. Kod nas taj termin je afirmisan na način koji liči na nama svima dobro poznate ideje o „zelenoj transferzali” i drugim sličnim idejama. Samo što je ovaj put sve to dignuto na jedan viši , akademski, nivo.

MONITOR: ,,Jasmin” revolucije su pokazale da i građani muslimanskih zemalja imaju potrebu za više slobode,za više političkih sloboda i za veće šanse za sve. Ipak, bilo je i mišljenja da mi ne razumijemo sasvim šta oni žele,da se ipak radi o drugačijoj slobodi i pravdi?
KOSTIĆ: Arapski narod već vek i po živi pod nekim vidom represije. Prvo su bili pod okupacijom evropskih kolonijalnih sila, da bi kasnije na vlast širom regiona došli različiti oblici autokratskih režima. Tužna činjenica je da su te režime mnoge zapadne države podržavale, a neke od njih i dalje podržavaju. Sramotno je koliko Zapad – iako to možda danas nekome ne izgleda na prvi pogled tako – i dalje ima izrazito zapadnocentričan pogled na ostatak sveta, a samim time i na muslimanski svet. Predrasude o muslimanima i neruzumevanje njihovih potreba i stanja u kojima se te zemlje nalaze je zapanjujući. Islamski svet ima svoje sisteme vrednosti i Zapad bi trebalo jednom za svagda da ostavi muslimane na miru da se sami organizuju i odluče kojim će putem da krenu dalje u budućnost, a ne da stalno nameće svoje modele za koje on smatra da su najpogodniji. To je ono što je jedan od preduslova ako se zaista želi istinska sloboda islamskog sveta, ma šta ona podrazumevala.

MONITOR: Komentarisali ste ponašanje nekih zapadnih zemalja u Savjetu bezbjednosti UN, kada se radi o politici prema režimu Bašara al Asada u Siriji.
KOSTIĆ: Mislim da je pitanje Sirije, kao što sam i ranije izjavljivao, veoma komplikovano. Situacija je veoma polarizovana ne samo globalno gledano, već i u samom regionu, a na kraju krajeva i u samoj Siriji. Na globalnom planu imamo dve suprotstavljene strane, gde su s jedne strane zapadne sile – Francusku, SAD, Britaniju, itd.- a sa druge Kina, Rusija, Indija i Brazil. Ovi drugi se, bar za sada, odlučno protive bilo kakvim konkretnim akcijama UN. S druge strane, veoma snažna borba za uticaj je i na regionalnom nivou između sunitskih arapskih zemalja, tu pre svega mislim na Saudijsku Arabiju, i šiitskog Irana. I takođe na kraju, kada sagledamo samu Siriju kao zemlju ona ima jako komplikovanu demografsku sliku, što predstavlja mogućnost za izbijanje krvavih sektaških sukoba. Da je to moguće, kao najbolji primer može da nam posluži situacija u Iraku. Drugo, za razliku od nekih drugih zemalja, al-Asadova popularnost u narodu nije nezanemarljiva. Tako da pre bilo kakve akcije prvo treba dobro razmisliti da ne bi dobili novo žarište iz koga se neće znati kako da se izađe, kao što je to danas slučaj sa Irakom i Avganistanom.

MONITOR: Kako tumačite najnovije događaje u Egiptu, demonstracije hrišćanskih Kopta, pred novembarske izbore?
KOSTIĆ: Situacija u Egiptu je veoma ozbiljna. Sada, nakon određenog vremena od Mubarakovog pada, mislim da je svima jasno, čak i najvećim optimistima, da je nemoguće uspešno sprovesti demokratske reforme dok zemljom upravlja vojna hunta. Oni i dalje vrše strahovit pritisak na medije, hapse ljude koji pišu kritički o njoj, itd. Ponovni izgovori za uspostavljanje „supra ustavnih” odredbi i gomile drugih odredbi koji se tiču samih izbora i izborne procedure jasno govore o tome kakve su namere vojnog vrha nakon što se izbori završe. Oni žele i nadalje da sačuvaju nedodirljivu poziciju. Na kartu međuverskih sukoba su već odigrali kada su bili protesti u Imbabi, kako bi skrenuli pažnju sa suštinskih pitanja, a to je uspostavljanje pravne države gde se poštuju prava građana.

MONITOR: Kakve su po Vama šanse Palestine da ostvari svoje težnje za državom?
KOSTIĆ: Palestinske države će biti. To je sigurno. Kada će je biti ? To je zaista teško prognozirati, ali sve činjenice idu u prilog da je bitka za oslobađanje palestinskog naroda od represivne izraleske politike na dobrom putu. Vreme na kraju krajeva radi u interesu Palestine. Izrael ne može ovako doveka. Ovo gubi svaki smisao. Mislim da nastup SAD i Izraela u UN najbolje može da se ilustruje naslovom nove knjige Jevrejina Normana Filkenštajna – Ovog puta smo otišli predaleko, danas jednog od najvećih boraca za palestinska prava. Izrael prosto ne želi dogovor. On ne želi da stane sa izgradnjom naselja na palestinskoj teritoriji. On permanentno krši međunarodno pravo. Tako da ako negde savršeno odgovara termin – „arogancija supersile”, e to je onda u slučaju palestinskog pitanja.

MONITOR: Vidite li u tome što su i naši građani ne samo u svojoj istoriji već i bliskoj prošlosti pa i danas „spori” u borbi za demokratizaciju,za smjenjivost vlasti? Ima li nešto i kod nas od navika ljudi iz „orijentalnih despotija”, duga i udobna vlast diktatora i krvavi obračuni koji je prate i u kojoj se ona završava?
KOSTIĆ: Ne slažem se sa vašom konstatacijom o navikama ljudi iz „orijentalnih despotija”, kao ni sa terminom. Mislim da se na našim prostorima takvo mišljenje o Orijentu veoma često na veoma čudan način prepliće i podudara između nacionalističkih i evrofiličnih načina razmišljanja. Prvima je to „orijentalno” ili „osmansko” nasleđe krivo za danak u krvi, nabijanje na kolac, poturčivanje, itd., a potonjima je ono krivo za našu zaostalost. To ubeđenje da bi mi sada bili veći „Evropljani” da nismo bili pet vekova pod Osmanskim carstvom je veoma problematično. Duboko sam uveren da smo mi sposobni, imali bismo štošta pozitivno da izvučemo iz osmanskog nasleđa. Ovako, poništavanje ili bežanje od tog nasleđa ne znam kuda nas vodi, ka boljem upoznavanju sebe samih – sigurno ne.

Autonomija Sandžaka nerealna

MONITOR: Kako tumačite događaje u Sandžaku, političku aktivnost muftije Muamera Zukorlića,ali i poruke iz Sarajeva,od reis ul uleme Mustafe Cerića koji podržava Zukorlićevu politiku?
KOSTIĆ: Pitanje Sandžaka i Islamske zajednice je veoma složeno. Pogotovu pitanje oko Islamske zajednice i u to ne bih ulazio, jer ono zahteva dublju analizu. Što se tiče Sandžaka tamo je stanje katastrofalno, pre svege socio-ekonomski gledano! Mislim da u nekom smislu Muamer Zukorlić i Bošnjaci u Srbiji imaju i te kako pravo da budu ljuti i nezadovoljni. Međutim isto tako, s druge strane, mislim da je retorika i generalno gledano aktivnost muftije Zukorlića u poslednjih nekoliko godina postala veoma radikalna.Vi ste u pitanju rekli da reis Cerić „podržava Zukorlićevu politiku”, a ja bih pre rekao da je Zukorlićeva politika – zapravo politika reisa Cerića. Mislim da je reis Cerić u čitavoj ovoj priči ključna figura u svakom pogledu. U tom kontekstu mislim da će biti veoma zanimljiv rasplet unutar Islamske zajednice BiH na sledećim izborima za reisul-ulemu. Na poslednjim izborima za predsednika sabora IZ BiH, videli smo da je kandidat koga je reis Cerić priželjkivao za pobednika, poražen. Pobedio je gospodin Softić koji predstavlja umereniju struju unutar IZ BiH. Ako dođe do nekih promena unutar IZ BiH možda ćemo imati više izgleda da izađemo iz ove pat pozicije u kojoj smo se svi skupa našli. Takođe, ne treba prevideti i neke pozitivne signale koji su stigli od strane gospodina Izetbegovića, a koji pozivaju na smirivanje strasti i okretanje dijalogu kako bi se rešili nagomilani problemi u Sandžaku.

Na sve ovo pomenuto, naravno da ogroman, ako ne i najveći, deo odgovornosti snosi i Vlada Srbije koja je svojom taktikom ignorisanja čitavog problema dovela do toga da sada imamo problem u koji su upleteni ne samo ljudi iz Srbije već i iz BiH i određenih međunarodnih institucija. Tako da je aktivnija i odlučnija uloga srpskih vlasti možda i najbitnija od svega.

Što se konkretno tiče ideje o autonomiji Sandžaka kao prekogranične regije mislim da je to trenutno sasvim jedna nerealna ideja, koja služi za manipulaciju građana i skupljanje političkih poena pred izbore koji slede u Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

INES MRDOVIĆ, AKCIJA ZA SOCIJALNU PRAVDU: Opet hljeba i igara

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa manjinsku Vladu nije sprječavalo da joj standard građana bude prioritet, naročito zbog rata u Ukrajini i energetske krize, koje su uticale da cijene životnih troškova polete ka nebu. Dvocifrena inflacija u zemlji zahtijevala je propratnu zaštitu najugroženijih građana. U zemlji je maltene petina građanstva na margini

 

MONITOR: Kakav je Vaš stav po pitanju odluke Vlade da na ovakav način i sada riješi pitanje ugovora sa SPC-om?

MRDOVIĆ: Očito je ovaj tajming bio rezultat direktnog pritiska pojedinih političkih struktura u parlamentu da će podržati pravosudne reforme, ako se potpiše Temeljni ugovor, a to je bio i zahtjev jednog od konstituenata u  Vladi. Manjinski premijer je bio između dvije vatre, a potpisivanjem je pokušao da političke aktere u zemlji izgura na čistac uoči sjednice 16. avgusta, kada treba da se raspravlja o izboru članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika.

U politički iznuđenom potezu, a suočen sa padom povjerenja i sopstvene popularnosti kod građana, manjinski premijer je odlučio da presiječe.  Vrijeme će brzo pokazati da li će i koliko mu se ovaj potez ,,politički obiti o glavu” i da li će obezbijediti većinu za izbor nosilaca pravosudnih funkcija.

Način potpisivanja Temeljnog ugovora, bez obavještavanja javnosti i medija, implicira da je pokušao da izbjegne moguće incidente i podmetanja. On je potpisivanje tog ugovora sakrio ni manje ni više nego od onih koji su podrška njegovoj Vladi (a koji su u međuvremenu pokrenuli izglasavanje nepovjerenja Vladi) što dovoljno govori koliko je ta politička saradnja bila čvrsta. Neki će u javnosti reći da je imao kičmu da potpiše Temeljni ugovor. Ako pretpostavimo da je jeste imao, prosto se ne možete oteti utisku da je ta kičma, figurativno rečeno, ipak bila nešto savijena, a imajući u vidu tajnost potpisivanja Temeljnog ugovora.

Vidjeli smo i opšteprisutno licemjerstvo nakon tog čina – SDP ministri koji napadaju Vladu, ali neće da podnesu ostavke; DPS koji pokreće pitanje nepovjerenja Vladi, ali mu ne pada na pamet da povuče imenovanja i postavljenja svojih funkcionera ,,po dubini”, Demokrata koji tek treba da razmisle kakav će stav zauzeti u parlamentu oko izglasavanja nepovjerenja, a već sedmicama javnu scenu zasipaju porukama da su neophodni vanredni parlamentarni izbori.

Posebno naglasiti licemjerstvo DPS-a. Mislim da je za DPS Temeljni ugovor biti ili ne biti samo radi njihove političke propagande i pokušaja da se predstavljaju kao nekakvi zaštitnici nacionalnih interesa, odnosno da u predizbornoj kampanji drže i dalje fokus na vještačkim podjelama. Oni osim podjela nemaju šta drugo da ponude građanima,  nakon tri decenije u kojima je zemlja poharana i postala prepoznatljiva kao korumpirana, nepotistička i gdje nema vladavine prava. Da su željeli demokratiju i državu blagostanja imali su tri decenije da to postignu. Mislim da DPS ne ,,žulja” toliko Temeljni ugovor, koliko buduća postavljenja nosilaca pravosudnih funkcija. To je suština priče – da li će DPS uspjeti da utiče da se ponovo instaliraju neki od njihovih poslušnih kadrova, kako bi mnogi visoki funkcioneri te partije bili zaštićeni od nekih potencijalnih budućih sudskih procesa. U suštini,  manje se radi o Temeljnom ugovoru, već se iza brda valjaju bitnije stvari. Na Temeljni ugovor svakako treba staviti tačku, a vidjećemo da li će neki subjekti, koji javno iskazuju nezadovoljstvo njegovim sadržajem, iskoristiti pravne mehanizme koji stoje na raspolaganju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VLADIMIR BELJANSKI, PREDSJEDNIK ADVOKATSKE KOMORE VOJVODINE, PREDSTAVNIK SRBIJE U MEĐUNARODNOJ UNIJI ADVOKATA: Sudstvo u Srbiji nije treća grana vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od toga šta ćemo sami preduzeti, koliko ćemo biti hrabri, mudri, uporni i sistematični zavisi u kakvoj ćemo zemlji živeti

 

MONITOR: Predsjednik Aleksandar Vučić je na TV Pink rekao je da se u Vojvodini radi o agresivnim građanski orijentisanim pojedincima i grupama. „Neću da kažem antisrpski orijentisanim“, rekao je pridajući  učesnicima protesta i niz „namera“ (uvođenje sankcija Rusiji, uništavanje Republike Srpske, podršku priznavanju nezavisnosti Kosova). Šta ovakva izjava govori?

BELJANSKI: Vučićeva izjava nije iznenađenje. Usmerena je na dodatnu diskreditaciju učesnika protesta i na opravdanje primene sile od strane policije i privatnog obezbeđenja. Vučić je veoma vešt političar i inteligentan čovek, ali čovek jedne dimenzije posvećen usmeravanju mišljenja građana. On se ovom izjavim ne obraća učesnicima protesta niti onima koji bi mogli da ih podrže, već onima koji imaju pojednostavljen način razmišljanja, a na čemu se u Srbiji vredno radi više od 30 godina. Batine su, dakle, dobili antisrbi, neprijatelji Rusije, srpskog Kosova i Republike Srpske. I tačka. Jednostavno, prihvatljivo, a da li je tačno je nešto do čega se uglavnom ni ne dolazi. Negovanje nekritičkog prihvatanja svega sto se ponudi sa pozicije autoriteta je preovlađujući način formiranja mišljenja većine. Odanost kao najveća vrlina je postala paradigma. Slepa vernost vođi, partiji, tuđim vrednosnim sudovima je postao skoro jedini način da se lagodno živi. To podrazumeva odricanje od značajnog dela slobode kojom bi trebalo da raspolažemo.

MONITOR: Svojevremeno ste se javno „pobunili“ zbog odbacivanja krivične prijave protiv dvojice policajaca koji su 2020. prebili mladića sa posebnim potrebama. Ovih dana svjedočimo i da moćnici preko tužilaštva pokušavaju da kriminalizuju poteze načelnika Odeljenja za borbu protiv trgovine narkoticima. Postoji li otpor prema pritiscima organizovanog kriminala i korumpiranog dijela policije?

BELJANSKI: Od policije se na opskuran način očekuje da se manje bavi svojim poslom, a više da štiti nezakonite aktivnosti pojedinih grupa. Načelnik Milenković je samo jedan od primera kakva je sudbina onih koji svoj posao pokušaju da rade nezavisno. Što se tiče premlaćivanja mladića sa posebnim potrebama u julu 2020-e, on nije bio učesnik demonstracija i tu je krivični postupak obustavljen nakon pogrešnih i deplasiranih istražnih radnji, jer bi inače mogao da bude osuđen policajac koji je podoban i potreban određenim grupama povezanim sa vlašću. Slično funkcionišu razne kriminalne organizacije. Sektor unutrašnje kontrole policije može da bude rešenje za ove probleme, ali se on mora izmestiti iz okvira MUP-a i mora postati vrsta nezavisne agencije. Nisam optimista  da će se to dogoditi, a ni da bi čak i tada takva agencija mogla da bude van domašaja vrha vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Partije u borbi protiv struke

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa

 

MONITOR: U ovu godinu smo ušli sa idejom da ekonomija, uz evropske integracije, bude u centru naše pažnje. Da li je Abazovićeva vlada na tom kursu?

VUJOVIĆ: Teško je davati utemeljeniju ocjenu o radu Vlade a da ona nije završila ni svojih prvih sto dana. Ipak, može se vidjeti da je ona pokazala brojne nedosljednosti i protivrječnosti. Ne ulazeći u motive rasporeda koraka, počelo se sa temama koje nemaju direktne veze ni sa EU integracijama ni sa ekonomijom. Obrazloženje je bilo da se mora ostvariti pomirenje a dobili smo nove tenzije. Novi sastav Vlade očigledno još nije sasvim razumio da su oni najodgovorniji za stanje u državi – pocrtavam ne neko drugi, već oni.

MONITOR: Zašto ekonomske teme nemaju prioritet kod naših političara?

VUJOVIĆ: Lakše je ne baviti se konkretnim problemima već stalno indukovati krize. Ustaljuje se tako stil vladanja u kome ćemo biti obasipani ogromnim brojem informacija koje običan građanin ne može da obradi, dok se prividom izmjene političkih odnosa daje dovoljno materijala za „kupovinu vremena” za „velike teme”.

Ekonomija je mjerljiva, jasno je nakon relativno kratkog perioda da li neke ideje funkcionišu, da li se indikatori ispunjuju i da li mijenjate ekonomski krajolik. No, to podrazumijeva pun fokus i nerijetko situacije u kojima ćete objašanjavati zašto nijeste nešto ispunili, jer je ekonomija takva – dinamična i sa puno „dnevnih problema”. Mnogo je lakše stalno govoriti u apstrakntim kategorijama i ulaziti u političke rasprave bez kraja i smisla. Političari tu najbolje „plivaju” i ne žele da mijenjaju matricu koju su trasirale vlade i političari prije njih.

MONITOR: Talas poskupljenja je evidentan, a prema podacima Monstata već imamo dvocifrenu inflaciju na godišnjem nivou. Koliko je krivica naša, a koliko smo žrtve globalnih dešavanja i gdje nas to može odvesti?

VUJOVIĆ: Situacija nastala zbog stradanja Ukrajine se reflektuje i na našu ekonomiju. Inflacija postoji i u najrazvijenijim zapadnim ekonomijama. Sukob ovolikih razmjera koji prate sankcije nužno se održava na ekonomiju. Kod nas se nastavlja trend da kada imamo dobre vijesti iz regiona, one se ne prelivaju kod nas. Na primjer, mi nismo iskoristili godine velikog ekonomskog prosperiteta devedesetih već smo bili pod sankcijama i bavili smo se užasnim temama rata i njegovih posljedica.

Ali kada dođe negativni talas, čini se da on ne dolazi umanjen – već uvećan. Na to ukazuju i statistički podaci o rastu cijena iz maja 2022. godine u odnosu na isti mjesec prethodne. Inflacija u Crnoj Gori je 11,7 procenata, veća nego u Eurozoni gdje je izmjerena na 8,1 procenata.  Značajan dio uvećanja zarada koji se desio kroz Evropu sad su „pojela” poskupljenja. Litar ulja je u januaru koštao 1,04€, sada košta 2,04€. Mliječni proizvodi su u julu ove godine 25 procenata skuplji u odnosu na isti period prethodne godine.

Ako su prosječne neto zarade programom Evropa sad porasle za oko 26 procenata, a namirnice navedene kao primjer iznad poskupile između 25 i čak skoro 100 procenata, onda je jasno da su se oni građani koji koriste dosta ovih namirnica, koji ne žive u luskuzu, približili standradu iz decembra prošle godine, sa trendom daljeg opadanja.

MONITOR: Zvaničnici i turistički radnici sa primorja različito ocjenjuju tok glavne turističke sezone. Odoka se vidi da ne ide dobro. Zašto?

VUJOVIĆ: Priprema turističke sezone nije obavljena kako treba i za nas je sasvim irelevantno ko je kriv, dok bivši i sadašnji ministri razmjenjuju optužbe, a cijenu njihovog prepucavanja na kraju plaćamo mi – građani. Nijesmo nadomjestili gubitak tržišta Rusije i Ukrajine – koji su činili preko četvrtinu noćenja stranih turista u 2019. godini i da je priča o tome da smo hit u Evropi bila populistička fraza bez utemeljenja u realnosti.

Mada je najavljivana rekordna sezona, s obzirom na dosadašnju statistiku teško će se doseći 2019. kada smo prihodovali preko 1,1 milijardi eura od turizma.

MONITOR: Iz EPCG stižu apeli za štednju struje. Možemo li izbjeći restrikcije i poskupljenja?

VUJOVIĆ: Očigledno je da se i ovdje želio frizirati veliki uspjeh energetske kompanije sa početka godine, bez ideje koje posljedice mogu biti takvog „natezanja” sistema. Dosta zavisi od hidrologije i od toga kakvo će biti ljeto. Olakšavajuća okolnost je to što mi ne koristimo gas u omjeru u kojem ga troše velike evropske ekonomije. Izvjesno je da bi uvozna struja bila skupa do nepodnošljivih razmjera i da bi na kraju ona mogla dovesti do ugrožavanja solventnosti državnog elektronergetskog sistema, jer on toliki rast cijena teško da bi mogao „preliti” građanima.

Moramo ubrzno poboljšati energetsku efikasnost. Ujedno mora se ići u optimizovanje sistema sa stanovišta uključivanja solarnih i vjetroleketrana a,  koliko god nam se to sviđalo ili ne, moraćemo pokazati i dozu štedljivosti. Ako bogata Evropa na to priprema svoje stanovništvo, šta je sporno i da mi preduzmemo korake u tom pravcu? Neodgovorne su izjave koje minimizuju ove rizike.

MONITOR: Kako Vi gledate na ideju priključenja projektu Otvoreni Balkan?

VUJOVIĆ: Prvo da vidimo što je to Open Balkan. Mada to nije vezano za tu inicijativu, ali premijer i ministri su nakon posjete Beogradu obećavali uvođenje platnog prometa između Crne Gore i Srbije – kada će to biti gotovo? Ovaj detalj je lakmus papir koliko je nešto ekonomska, a koliko politička priča. Ako budemo imali brzo ovo obećanje ispunjeno, onda možemo govoriti o nečem opipljivom, ako ne, onda imamo nastavak obećanja sa malo ili nimalo realizacije.  Mi smo malo i ranjivo tržište i moramo biti jako oprezni u svakoj vrsti sklapanja aranžmana koje našu malu ekonomiju može oslabiti jer ona nije u poziciji da se takmiči sa ostalima. Njoj su najčešće potrebne subvenije a ne utakmica. Mi smo ekonomski gledano onaj igrač koji je umoran, dehidrirao i koji je povrijeđen, i vi sada želite prije nego ga oporavite i osvježite da pošaljete u utakmicu koja je još zahtjevnija za njega.

Ukupna spoljnotrgovinska robna razmjena Crne Gore u prošloj godini je bila skoro 3 milijarde eura, od čega je izvoz bio 437 miliona, a uvoz 2.505 miliona eura. Pokrivenost uvoza izvozom je bila svega 17,4 procenta. Naš najvažniji spoljnotgovinski partner u uvozu i izvozu je bila Srbija, s tim što je uvoz skoro 5 puta veći od izvoza i postavlja se pitanje da li ćemo kao mala ekonomija imati više benefita ili izazova kada je ovaj odnos u pitanju ukoliko zaživi projekat Otvoreni Balkan, ali ponavljam ostaje prvo da vidimo stvarno značenje projekta Open Balkan.

MONITOR: Menadžerske funkcije u državnim preduzećima ostale su predmet političke trgovine. Vidite li alternativu?

VUJOVIĆ: Alternativa je nužna. Moraju se uvesti javni konkursi i moraju se postavljati indikatori uspješnosti. Samo tako biste mogli zaštiti i one uspješne upravljačke strukture. Najočigledniji primjer naopake prakse je bio u Crnogorskoj plovidbi kada je jedan od najboljih i najuspješnijih menadžmenata u državnim preduzećima smijenjen da bi bio postavljen novi partijski kadar. Moramo izlaziti iz tog naopakog modela svemoći partija u borbi protiv struke i dobrog menadžemnta.

MONITOR: Projekat Evropa sad, nakon mjeseci primjene?

VUJOVIĆ: Taj projekat je dobio i svoj politički iskaz, jer su ministri koji su ga ključno promovisali osnovali politički pokret pod tim nazivom. Sad se i zove drugačije „Nova poreska politika” – što je istina i bliže stvarnom karakteru ove poreske reforme. Dobra stvar je što je tema, makar nakratko, bila povećanje plata i što su građani osjetli neku korist i tako amortizovali poskupljenja o kojima smo govorili. Upitno je koliko će biti održiva. Tačno je da će porastom inflacije biti veći i poreski prihodi i da bi poreska disciplina mogla dati određene rezultate, ali sve to bez sistemske promjene u našoj ekonomiji će biti gola kalkualcija u kojoj će uvijek faliti par stotina miliona eura da bi se isplatila budžetska godišnja davanja – a koja bi se obezbjeđivala iz kredita. Mi moramo imati poreske prihode iz realnih izvora koji generišu nova radna mjesta, nove tehnologije, novi privredni sektori i revitalizacija onih koji su nekada postojali. Od poljoprivrede, do zanatstva, ali i drugih djelatnosti koje bi davale finalni proizvod, koji i više vrijedi na tržištu. Na primjer, šansa bi mogla biti drvoprerađivačka industrija.

Bez ekonomske kreacije, bojim se da ćemo završtiti kao robovi iluzija koje je najslikovitije oslikao Živko Nikolić u filmu Čudo neviđeno. Samo što sada u narativu umjesto plantaže pamuka imamo digitalne nomade, za koje – mada ideja načelno jeste dobra – ja ne vidim zašto bi dolazili u zemlju gdje ne mogu da prime novac putem Paypal-a ili Stripe-a – velikih globalni servisa.

MONITOR: Problem nedostatka radne snage svih nivoa kvalifikacije sve je izraženiji. Ima li rješenja?

VUJOVIĆ: Ima dugoročno, ali za to je potrebna strategija i predan rad. Prvo se mora promijeniti populaciona, potom obrazovna i na kraju poslovna politika.  Sve mimo takvog sistemskog rješenja će nas vrlo brzo dovesti da smo tržište niskokvalifikovane i niskoplaćene radne snage – ako već i nijesmo tamo. Od nas zavisi.

 

Ko će snositi odgovornost za Montenegro Works

MONITOR: Vlada je odlučila da ugasi Montenegro Works. Kako komentarišete tu odluku i dosadašnji učinak tog preduzeća?

VUJOVIĆ: Nije bilo zakonito postojanje tog preduzeća sa stanovišta djelokruga rada. Da bi nešto tako bilo moguće, bilo je potrebno donijeti čitav set zakona koji bi to omogućio. Radilo se očigledno o političkim momentima da jedan ministar tada ima kontrolu nad što više resursa. I tako to biva kada sistemska rješenja prilagođavate personalnim rješenjima. Preambiciozno je bilo očekivati da to preduzeće može ispratiti toliko raznorodne sisteme, od avio i željezničkog saobraćaja, pa sve do energetike i poštanske djelatnosti.

Odluka je donešena na progrešan način, bez zakonskog utemeljnja i podređena političkim ambicijima. Jasno je bilo da to ne može trajati. Ključno pitanje je ko će snositi odgovornost za to? Nova vlada, koja je bila dio stare, raniji ministri, niko? Čini mi se ovo posljednje, to je naša boljka od koje se teško liječimo. Dok neko ne podnese odgovornost za svoje poteze, teško ćemo imati bolje rezultate, posebno u privredi.

Sada jedino znamo da će ovaj eksperiment platiti građani novcem iz budžeta – za plate i moguće otrpemnine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo