Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ: Mi smo neprijatelji tajkuna

Objavljeno prije

na

Naravno da nijesam špijun, osim ukoliko se pod špijunom ne podrazumjeva neko ko traži da dokumenta od javnog interesa budu dostupna građanima, posebno onima na koje imaju direktan uticaj, kaže za Monitor Vanja Ćalović izvršni direktor NVO MANS.

– Tako na primjer, kada dođemo do ugovora o privatizaciji, mi ih ponesemo radnicima tih kompanija koji štrajkuju, nekada i u uslovima koji ugrožavaju njihove živote, upravo jer novi vlasnici krše ugovorene obaveze. Kada saznamo da neki visoki funkcioneri nezakonito grade i još pod hipoteku stavljaju državnu imovinu da bi obezbijedili novac za privatne poslove, mi to objavimo. Isto radimo i kada saznamo da gradonačelnici posluju pod posebnim uslovima sa sopstvenim kompanijama ili da po deset puta manjoj cijeni prodaju državno zemljište. Kada otkrijemo na stotine off shore kompanija koje stoje iza navodnih strateških investitora. Kada utvrdimo da su članovi vlade, sudije i tužioci lažno prijavili svoju imovinu. Kada dođemo do tajnih dokumenata koja bi po svojoj prirodi morala biti javna, jer ukazuju na korupciju ili organizovani kriminal…

MONITOR: Sa kime dijelite informacije do kojih dođete?
ĆALOVIĆ: Sve to mi objavimo kako bi građani znali kako se ponašaju njihovi izabrani predstavnici i još ta dokumenta pošaljemo policiji i tužilaštvu, ili drugim nadležnim institucijama i javno tražimo da oni rade svoj posao. Mi se svakodnevno trudimo da otkrivamo i odajemo tajne domaćih i stranih tajkuna građanima Crne Gore, ali sam uvjerena da je to mnogo veći patriotizam i briga za državu, nego prazna priča onih koji se busaju svojim doprinosima državi, dok istovremeno njene resurse trpaju u svoje i džepove svoje familije. Ja vjerujem da su neprijatelji države oni koji novac građana prelivaju u svoje biznise, koji zloupotrebljavaju svoje javne funkcije za sopstveno bogaćenje, koji pišu i usvajaju zakone da sačuvaju monopole, koji stiču milione zahvaljujući najprimitivnijoj eksploataciji prirodnih bogatstava i brutalnoj krađi. I to su ljudi koji ne samo treba da budu predmet posebne pažnje nadležnih institucija, već da završe u zatvoru i da im se oduzme nezakonito stečena imovina.

MONITOR: Kako se Vi i Vaše kolege osjećate kao, i zvanično potvrđeni, potencijalni državni neprijatelji?
ĆALOVIĆ: To nije prvi put. Ministarka Gordana Đurović nas je nazivala stranim špijunima kada je u Studiji izvodljivosti Evropske komisije navedeno da postoji sprega pojedinaca iz izvršne vlasti i organizovanog kriminala. Potpredsjednik Svetozar Marović nas je ,,čašćavao” brojnim neprimjerenim kvalifikacijama kada smo otkrili njegovu umiješanost u slučaj Zavale, kao i gradonačelnik Miomir Mugoša, koji nam je javno izricao psihijatrijske dijagnoze. Direktor policije, Veselin Veljović nam je, maltene, rekao da radimo protiv države i građana Crne Gore kada smo insistirali da ta služba obezbijedi konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala, prestane sa skrivanjem iza fiktivnih statističkih podataka i utvrdi veze kriminalaca sa visokim funkcionerima u najosjetljivijim djelovima sistema. Ako imate u vidu da su sve te izjave date javno, u medijima, možete da zamislite sa čime smo se sve suočavali u situacijama kada javnost nije bila prisutna, kakve prijetnje, pritiske i zastrašivanja su nad nama primjenjivali. Ipak, nedavna potvrda ANB da smo predmet njenog interesovanja definitivno predstavlja dodatnu radikalizaciju u odnosu institucija sistema prema onima koji nisu spremni da ćute i prave se da korupcija i organizovani kriminal ne postoje. Umjesto da sistem bude tu da bi nas zaštitio od kriminalaca, većina institucija sistema je tu da zaštiti kriminalce od nas i naših pokušaja da javno ukažemo na kršenja zakona. Zbog toga vjerujem da se većina građana koji nisu u sprezi sa kriminogenim strukturama, osjeća nezaštićeno, prepuštena na milost i nemilost. Tako se osjećamo i mi, uprkos tome što bi trebali da budemo jedni od najbezbjednijih ljudi u državi, jer zaboga, o nama vodi računa obavještajna služba, mi se plašimo da smo možda baš zbog toga izloženi svakoj vrsti napada od strane kriminalnih struktura.

MONITOR: Čime ste zaslužili pozornost ANB?
ĆALOVIĆ: Mislim da smo posebnu pažnju tajne službe zaslužili time što smo uporno javno insistirali da se razjasni šta je visoki funkcioner ANB-a, Zoran Lazović radio na svadbi Safeta Kalića, u društvu šefova podzemlja. Smatrali smo a i sada smatramo da šefovi organizovanih kriminalnih grupa u čijem društvu je Lazović boravio nisu naivni i da vrlo dobro znaju da je on službenik ANB-a, pa da bi bilo besmisleno tvrditi da je bio na tajnom zadatku. Prema tome, imajući u vidu istoriju tajne službe, posebno direktnu uključenost u kriminalne poslove još u periodu sankcija, vjerujemo da javnost ima pravo da zna da li je služba koja se finansira od novca poreskih obveznika i koja treba da nas štiti od kriminala, u stvari povezana sa šefovima mafije. Na žalost, umjesto odgovora na ta pitanja, i utvrđivanja kako su neki njeni službenici stekli ogromnu imovinu, kao što je na primjer šef mojkovačke obavještajne službe, Vlatko Rakočević, ANB je odlučila da nad nama sprovodi svoje mjere. Jedino što mogu da zaključim je da je riječ o pukoj osvetoljubivosti i osjećanju svemoći koje smo se mi usudili da dovedemo u sumnju postavljajući javna pitanja o poslovima zvaničnika tajne službe. Vjerujem, međutim, da smo i prije ovog slučaja imaju pažnju te službe, upravo jer smo crnogorskoj javnosti otkrivali tajne tajkuna i visokih političara, a uvjerena sam da nismo jedini koji su pod mjerama, već da se pomno prate i slušaju i mnogi političari, novinari i neke kolege iz drugih NVO.

MONITOR: Da li MANS dolazi u posjed tajnih informacija koje bi bile interesantne obavještajnim službama?
ĆALOVIĆ: Većina podataka kojima mi raspolažemo su dobijeni na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, zvaničnih registara podataka državnih institucija, a dio dokumenata dobijamo od odgovornih i savjesnih državnih službenika koji ne žele da ćute o korupciji i kriminalu, ali ne smiju da te slučajeve prijave nadležnim institucijama jer se plaše da će ostati bez posla i trpjeti druge posljedice. To nisu državne tajne ili, bolje rečeno, one to ne bi smjele biti, već bi se svaka demokratska država zalagala da takve informacije budu dostupne građanima, čak bi ohrabrivale građane da im takve slučajeve prijavljuju, kako bi mogli što efikasnije suzbiti korupciju i kriminal.

MONITOR: Možda ste Vi, kao član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, došli u posjed kakvih državnih tajni?
ĆALOVIĆ: Ne, naravno. Iako kao član Komisije imam obavezu da čuvam državne tajne do kojih eventualno dođem u svom radu i iako je mandat svakog člana komisije da sagledava sprovođenje reformi, predlaže mjere za njihovo unapređenje, zabranjen mi je pristup osnovnim podacima o stanju organizovanog kriminala i od ANB i od policije. Koliko bi takav dokument trebao da bude tajan, svjedoče nedavni komentari Evropske komisije na novu strategiju za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u kojima se navodi da taj dokument mora da sadrži opis stanja i takozvanu mapu organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako gledate na mogućnost da su kontakti sa stranim diplomatama bili povod za pojačanu pozornost čuvara poredka?
ĆALOVIĆ: Predstavnici MANS-a se susreću sa istim stranim zvaničnicima sa kojima se susreću i najviši državni funkcioneri, a aktivnosti MANS-a finansiraju isti donatori koji daju novac tužilaštvu, sudstvu, policiji i ostatku državne administracije. Ne družimo se i ne srećemo sa narko bosovima, licima sa Interpolovih potjernica, ni pojedincima koje gone druge države zbog mafijaškog udruživanja. Nismo učestvovali u ratnim zločinima, švercu cigareta, droge, ljudi ili oružja. Nismo prodavali pasoše ni ostrva da spašavamo svoje privatne biznise.

MONITOR: Doživljavate li sebe kao neprijatelja države?
ĆALOVIĆ: Naravno da ne. Sebe doživljavam kao građanina koji više čini za svoju zemlju nego većina onih koji su plaćeni da brinu o javnom interesu. Mislim da je u interesu ove države i građana da Crna Gora bude bezbjedna zemlja u kojoj će se pripadnici organizovanog kriminala i korumpirani političari plašiti policije, tužilaštva i sudstva, a ne biti njihovi kumovi, prijatelji, poslovni partneri ili čak sjedjeti u Vladi. Uvjerena sam da je upravo to osnovni preduslov za ulazak naše države u EU, ali što je još važnije, da je to uslov da crnogorski građani budu jednaki pred zakonom, da se poštuju njihova prava i da država bude tu da njih zaštiti od nasilja, a ne da štiti nasilnike od podanika.

MONITOR: A kao opasnost po režim i vladajuću političko-ekonomsku elitu?
ĆALOVIĆ: Mislim da MANS predstavlja opasnost za sve one koji su korumpirani i u sprezi sa strukturama organizovanog kriminala. Prije ili kasnije doći ćemo do podataka o njihovim poslovima i učinićemo sve da javnost sa tim bude detaljno upoznata, kao i zahtijevati od institucija sistema da rade svoj posao i da obezbijede konkretne rezultate.

MONITOR: Očekujete li da će se odnos javnosti prema Vama promijeniti nakon prošlonedjeljne informacije ANB?
ĆALOVIĆ: Vjerujem da većina građana Crne Gore vrlo dobro zna da ANB i dalje u većoj mjeri predstavlja nereformisanu, politizovanu, a donekle vjerovatno i kriminalizovanu strukturu, nego što je služba koja štiti interese ove države, i da svaka represija tajne službe nad građanima koji se usuđuju da slobodno misle i govore, izaziva osudu i prezir. Sigurna sam da će aktivnosti MANS-a i nakon svih pritisaka, podmetanja i manipulacija ANB-a i drugih struktura vlasti, imati veliku podršku građana, kao što je to i do sada bio slučaj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo