Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ: Mi smo neprijatelji tajkuna

Objavljeno prije

na

calovic

Naravno da nijesam špijun, osim ukoliko se pod špijunom ne podrazumjeva neko ko traži da dokumenta od javnog interesa budu dostupna građanima, posebno onima na koje imaju direktan uticaj, kaže za Monitor Vanja Ćalović izvršni direktor NVO MANS.

– Tako na primjer, kada dođemo do ugovora o privatizaciji, mi ih ponesemo radnicima tih kompanija koji štrajkuju, nekada i u uslovima koji ugrožavaju njihove živote, upravo jer novi vlasnici krše ugovorene obaveze. Kada saznamo da neki visoki funkcioneri nezakonito grade i još pod hipoteku stavljaju državnu imovinu da bi obezbijedili novac za privatne poslove, mi to objavimo. Isto radimo i kada saznamo da gradonačelnici posluju pod posebnim uslovima sa sopstvenim kompanijama ili da po deset puta manjoj cijeni prodaju državno zemljište. Kada otkrijemo na stotine off shore kompanija koje stoje iza navodnih strateških investitora. Kada utvrdimo da su članovi vlade, sudije i tužioci lažno prijavili svoju imovinu. Kada dođemo do tajnih dokumenata koja bi po svojoj prirodi morala biti javna, jer ukazuju na korupciju ili organizovani kriminal…

MONITOR: Sa kime dijelite informacije do kojih dođete?
ĆALOVIĆ: Sve to mi objavimo kako bi građani znali kako se ponašaju njihovi izabrani predstavnici i još ta dokumenta pošaljemo policiji i tužilaštvu, ili drugim nadležnim institucijama i javno tražimo da oni rade svoj posao. Mi se svakodnevno trudimo da otkrivamo i odajemo tajne domaćih i stranih tajkuna građanima Crne Gore, ali sam uvjerena da je to mnogo veći patriotizam i briga za državu, nego prazna priča onih koji se busaju svojim doprinosima državi, dok istovremeno njene resurse trpaju u svoje i džepove svoje familije. Ja vjerujem da su neprijatelji države oni koji novac građana prelivaju u svoje biznise, koji zloupotrebljavaju svoje javne funkcije za sopstveno bogaćenje, koji pišu i usvajaju zakone da sačuvaju monopole, koji stiču milione zahvaljujući najprimitivnijoj eksploataciji prirodnih bogatstava i brutalnoj krađi. I to su ljudi koji ne samo treba da budu predmet posebne pažnje nadležnih institucija, već da završe u zatvoru i da im se oduzme nezakonito stečena imovina.

MONITOR: Kako se Vi i Vaše kolege osjećate kao, i zvanično potvrđeni, potencijalni državni neprijatelji?
ĆALOVIĆ: To nije prvi put. Ministarka Gordana Đurović nas je nazivala stranim špijunima kada je u Studiji izvodljivosti Evropske komisije navedeno da postoji sprega pojedinaca iz izvršne vlasti i organizovanog kriminala. Potpredsjednik Svetozar Marović nas je ,,čašćavao” brojnim neprimjerenim kvalifikacijama kada smo otkrili njegovu umiješanost u slučaj Zavale, kao i gradonačelnik Miomir Mugoša, koji nam je javno izricao psihijatrijske dijagnoze. Direktor policije, Veselin Veljović nam je, maltene, rekao da radimo protiv države i građana Crne Gore kada smo insistirali da ta služba obezbijedi konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala, prestane sa skrivanjem iza fiktivnih statističkih podataka i utvrdi veze kriminalaca sa visokim funkcionerima u najosjetljivijim djelovima sistema. Ako imate u vidu da su sve te izjave date javno, u medijima, možete da zamislite sa čime smo se sve suočavali u situacijama kada javnost nije bila prisutna, kakve prijetnje, pritiske i zastrašivanja su nad nama primjenjivali. Ipak, nedavna potvrda ANB da smo predmet njenog interesovanja definitivno predstavlja dodatnu radikalizaciju u odnosu institucija sistema prema onima koji nisu spremni da ćute i prave se da korupcija i organizovani kriminal ne postoje. Umjesto da sistem bude tu da bi nas zaštitio od kriminalaca, većina institucija sistema je tu da zaštiti kriminalce od nas i naših pokušaja da javno ukažemo na kršenja zakona. Zbog toga vjerujem da se većina građana koji nisu u sprezi sa kriminogenim strukturama, osjeća nezaštićeno, prepuštena na milost i nemilost. Tako se osjećamo i mi, uprkos tome što bi trebali da budemo jedni od najbezbjednijih ljudi u državi, jer zaboga, o nama vodi računa obavještajna služba, mi se plašimo da smo možda baš zbog toga izloženi svakoj vrsti napada od strane kriminalnih struktura.

MONITOR: Čime ste zaslužili pozornost ANB?
ĆALOVIĆ: Mislim da smo posebnu pažnju tajne službe zaslužili time što smo uporno javno insistirali da se razjasni šta je visoki funkcioner ANB-a, Zoran Lazović radio na svadbi Safeta Kalića, u društvu šefova podzemlja. Smatrali smo a i sada smatramo da šefovi organizovanih kriminalnih grupa u čijem društvu je Lazović boravio nisu naivni i da vrlo dobro znaju da je on službenik ANB-a, pa da bi bilo besmisleno tvrditi da je bio na tajnom zadatku. Prema tome, imajući u vidu istoriju tajne službe, posebno direktnu uključenost u kriminalne poslove još u periodu sankcija, vjerujemo da javnost ima pravo da zna da li je služba koja se finansira od novca poreskih obveznika i koja treba da nas štiti od kriminala, u stvari povezana sa šefovima mafije. Na žalost, umjesto odgovora na ta pitanja, i utvrđivanja kako su neki njeni službenici stekli ogromnu imovinu, kao što je na primjer šef mojkovačke obavještajne službe, Vlatko Rakočević, ANB je odlučila da nad nama sprovodi svoje mjere. Jedino što mogu da zaključim je da je riječ o pukoj osvetoljubivosti i osjećanju svemoći koje smo se mi usudili da dovedemo u sumnju postavljajući javna pitanja o poslovima zvaničnika tajne službe. Vjerujem, međutim, da smo i prije ovog slučaja imaju pažnju te službe, upravo jer smo crnogorskoj javnosti otkrivali tajne tajkuna i visokih političara, a uvjerena sam da nismo jedini koji su pod mjerama, već da se pomno prate i slušaju i mnogi političari, novinari i neke kolege iz drugih NVO.

MONITOR: Da li MANS dolazi u posjed tajnih informacija koje bi bile interesantne obavještajnim službama?
ĆALOVIĆ: Većina podataka kojima mi raspolažemo su dobijeni na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, zvaničnih registara podataka državnih institucija, a dio dokumenata dobijamo od odgovornih i savjesnih državnih službenika koji ne žele da ćute o korupciji i kriminalu, ali ne smiju da te slučajeve prijave nadležnim institucijama jer se plaše da će ostati bez posla i trpjeti druge posljedice. To nisu državne tajne ili, bolje rečeno, one to ne bi smjele biti, već bi se svaka demokratska država zalagala da takve informacije budu dostupne građanima, čak bi ohrabrivale građane da im takve slučajeve prijavljuju, kako bi mogli što efikasnije suzbiti korupciju i kriminal.

MONITOR: Možda ste Vi, kao član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, došli u posjed kakvih državnih tajni?
ĆALOVIĆ: Ne, naravno. Iako kao član Komisije imam obavezu da čuvam državne tajne do kojih eventualno dođem u svom radu i iako je mandat svakog člana komisije da sagledava sprovođenje reformi, predlaže mjere za njihovo unapređenje, zabranjen mi je pristup osnovnim podacima o stanju organizovanog kriminala i od ANB i od policije. Koliko bi takav dokument trebao da bude tajan, svjedoče nedavni komentari Evropske komisije na novu strategiju za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u kojima se navodi da taj dokument mora da sadrži opis stanja i takozvanu mapu organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako gledate na mogućnost da su kontakti sa stranim diplomatama bili povod za pojačanu pozornost čuvara poredka?
ĆALOVIĆ: Predstavnici MANS-a se susreću sa istim stranim zvaničnicima sa kojima se susreću i najviši državni funkcioneri, a aktivnosti MANS-a finansiraju isti donatori koji daju novac tužilaštvu, sudstvu, policiji i ostatku državne administracije. Ne družimo se i ne srećemo sa narko bosovima, licima sa Interpolovih potjernica, ni pojedincima koje gone druge države zbog mafijaškog udruživanja. Nismo učestvovali u ratnim zločinima, švercu cigareta, droge, ljudi ili oružja. Nismo prodavali pasoše ni ostrva da spašavamo svoje privatne biznise.

MONITOR: Doživljavate li sebe kao neprijatelja države?
ĆALOVIĆ: Naravno da ne. Sebe doživljavam kao građanina koji više čini za svoju zemlju nego većina onih koji su plaćeni da brinu o javnom interesu. Mislim da je u interesu ove države i građana da Crna Gora bude bezbjedna zemlja u kojoj će se pripadnici organizovanog kriminala i korumpirani političari plašiti policije, tužilaštva i sudstva, a ne biti njihovi kumovi, prijatelji, poslovni partneri ili čak sjedjeti u Vladi. Uvjerena sam da je upravo to osnovni preduslov za ulazak naše države u EU, ali što je još važnije, da je to uslov da crnogorski građani budu jednaki pred zakonom, da se poštuju njihova prava i da država bude tu da njih zaštiti od nasilja, a ne da štiti nasilnike od podanika.

MONITOR: A kao opasnost po režim i vladajuću političko-ekonomsku elitu?
ĆALOVIĆ: Mislim da MANS predstavlja opasnost za sve one koji su korumpirani i u sprezi sa strukturama organizovanog kriminala. Prije ili kasnije doći ćemo do podataka o njihovim poslovima i učinićemo sve da javnost sa tim bude detaljno upoznata, kao i zahtijevati od institucija sistema da rade svoj posao i da obezbijede konkretne rezultate.

MONITOR: Očekujete li da će se odnos javnosti prema Vama promijeniti nakon prošlonedjeljne informacije ANB?
ĆALOVIĆ: Vjerujem da većina građana Crne Gore vrlo dobro zna da ANB i dalje u većoj mjeri predstavlja nereformisanu, politizovanu, a donekle vjerovatno i kriminalizovanu strukturu, nego što je služba koja štiti interese ove države, i da svaka represija tajne službe nad građanima koji se usuđuju da slobodno misle i govore, izaziva osudu i prezir. Sigurna sam da će aktivnosti MANS-a i nakon svih pritisaka, podmetanja i manipulacija ANB-a i drugih struktura vlasti, imati veliku podršku građana, kao što je to i do sada bio slučaj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo