Povežite se sa nama

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ: Mi smo neprijatelji tajkuna

Objavljeno prije

na

Naravno da nijesam špijun, osim ukoliko se pod špijunom ne podrazumjeva neko ko traži da dokumenta od javnog interesa budu dostupna građanima, posebno onima na koje imaju direktan uticaj, kaže za Monitor Vanja Ćalović izvršni direktor NVO MANS.

– Tako na primjer, kada dođemo do ugovora o privatizaciji, mi ih ponesemo radnicima tih kompanija koji štrajkuju, nekada i u uslovima koji ugrožavaju njihove živote, upravo jer novi vlasnici krše ugovorene obaveze. Kada saznamo da neki visoki funkcioneri nezakonito grade i još pod hipoteku stavljaju državnu imovinu da bi obezbijedili novac za privatne poslove, mi to objavimo. Isto radimo i kada saznamo da gradonačelnici posluju pod posebnim uslovima sa sopstvenim kompanijama ili da po deset puta manjoj cijeni prodaju državno zemljište. Kada otkrijemo na stotine off shore kompanija koje stoje iza navodnih strateških investitora. Kada utvrdimo da su članovi vlade, sudije i tužioci lažno prijavili svoju imovinu. Kada dođemo do tajnih dokumenata koja bi po svojoj prirodi morala biti javna, jer ukazuju na korupciju ili organizovani kriminal…

MONITOR: Sa kime dijelite informacije do kojih dođete?
ĆALOVIĆ: Sve to mi objavimo kako bi građani znali kako se ponašaju njihovi izabrani predstavnici i još ta dokumenta pošaljemo policiji i tužilaštvu, ili drugim nadležnim institucijama i javno tražimo da oni rade svoj posao. Mi se svakodnevno trudimo da otkrivamo i odajemo tajne domaćih i stranih tajkuna građanima Crne Gore, ali sam uvjerena da je to mnogo veći patriotizam i briga za državu, nego prazna priča onih koji se busaju svojim doprinosima državi, dok istovremeno njene resurse trpaju u svoje i džepove svoje familije. Ja vjerujem da su neprijatelji države oni koji novac građana prelivaju u svoje biznise, koji zloupotrebljavaju svoje javne funkcije za sopstveno bogaćenje, koji pišu i usvajaju zakone da sačuvaju monopole, koji stiču milione zahvaljujući najprimitivnijoj eksploataciji prirodnih bogatstava i brutalnoj krađi. I to su ljudi koji ne samo treba da budu predmet posebne pažnje nadležnih institucija, već da završe u zatvoru i da im se oduzme nezakonito stečena imovina.

MONITOR: Kako se Vi i Vaše kolege osjećate kao, i zvanično potvrđeni, potencijalni državni neprijatelji?
ĆALOVIĆ: To nije prvi put. Ministarka Gordana Đurović nas je nazivala stranim špijunima kada je u Studiji izvodljivosti Evropske komisije navedeno da postoji sprega pojedinaca iz izvršne vlasti i organizovanog kriminala. Potpredsjednik Svetozar Marović nas je ,,čašćavao” brojnim neprimjerenim kvalifikacijama kada smo otkrili njegovu umiješanost u slučaj Zavale, kao i gradonačelnik Miomir Mugoša, koji nam je javno izricao psihijatrijske dijagnoze. Direktor policije, Veselin Veljović nam je, maltene, rekao da radimo protiv države i građana Crne Gore kada smo insistirali da ta služba obezbijedi konkretne rezultate u borbi protiv organizovanog kriminala, prestane sa skrivanjem iza fiktivnih statističkih podataka i utvrdi veze kriminalaca sa visokim funkcionerima u najosjetljivijim djelovima sistema. Ako imate u vidu da su sve te izjave date javno, u medijima, možete da zamislite sa čime smo se sve suočavali u situacijama kada javnost nije bila prisutna, kakve prijetnje, pritiske i zastrašivanja su nad nama primjenjivali. Ipak, nedavna potvrda ANB da smo predmet njenog interesovanja definitivno predstavlja dodatnu radikalizaciju u odnosu institucija sistema prema onima koji nisu spremni da ćute i prave se da korupcija i organizovani kriminal ne postoje. Umjesto da sistem bude tu da bi nas zaštitio od kriminalaca, većina institucija sistema je tu da zaštiti kriminalce od nas i naših pokušaja da javno ukažemo na kršenja zakona. Zbog toga vjerujem da se većina građana koji nisu u sprezi sa kriminogenim strukturama, osjeća nezaštićeno, prepuštena na milost i nemilost. Tako se osjećamo i mi, uprkos tome što bi trebali da budemo jedni od najbezbjednijih ljudi u državi, jer zaboga, o nama vodi računa obavještajna služba, mi se plašimo da smo možda baš zbog toga izloženi svakoj vrsti napada od strane kriminalnih struktura.

MONITOR: Čime ste zaslužili pozornost ANB?
ĆALOVIĆ: Mislim da smo posebnu pažnju tajne službe zaslužili time što smo uporno javno insistirali da se razjasni šta je visoki funkcioner ANB-a, Zoran Lazović radio na svadbi Safeta Kalića, u društvu šefova podzemlja. Smatrali smo a i sada smatramo da šefovi organizovanih kriminalnih grupa u čijem društvu je Lazović boravio nisu naivni i da vrlo dobro znaju da je on službenik ANB-a, pa da bi bilo besmisleno tvrditi da je bio na tajnom zadatku. Prema tome, imajući u vidu istoriju tajne službe, posebno direktnu uključenost u kriminalne poslove još u periodu sankcija, vjerujemo da javnost ima pravo da zna da li je služba koja se finansira od novca poreskih obveznika i koja treba da nas štiti od kriminala, u stvari povezana sa šefovima mafije. Na žalost, umjesto odgovora na ta pitanja, i utvrđivanja kako su neki njeni službenici stekli ogromnu imovinu, kao što je na primjer šef mojkovačke obavještajne službe, Vlatko Rakočević, ANB je odlučila da nad nama sprovodi svoje mjere. Jedino što mogu da zaključim je da je riječ o pukoj osvetoljubivosti i osjećanju svemoći koje smo se mi usudili da dovedemo u sumnju postavljajući javna pitanja o poslovima zvaničnika tajne službe. Vjerujem, međutim, da smo i prije ovog slučaja imaju pažnju te službe, upravo jer smo crnogorskoj javnosti otkrivali tajne tajkuna i visokih političara, a uvjerena sam da nismo jedini koji su pod mjerama, već da se pomno prate i slušaju i mnogi političari, novinari i neke kolege iz drugih NVO.

MONITOR: Da li MANS dolazi u posjed tajnih informacija koje bi bile interesantne obavještajnim službama?
ĆALOVIĆ: Većina podataka kojima mi raspolažemo su dobijeni na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, zvaničnih registara podataka državnih institucija, a dio dokumenata dobijamo od odgovornih i savjesnih državnih službenika koji ne žele da ćute o korupciji i kriminalu, ali ne smiju da te slučajeve prijave nadležnim institucijama jer se plaše da će ostati bez posla i trpjeti druge posljedice. To nisu državne tajne ili, bolje rečeno, one to ne bi smjele biti, već bi se svaka demokratska država zalagala da takve informacije budu dostupne građanima, čak bi ohrabrivale građane da im takve slučajeve prijavljuju, kako bi mogli što efikasnije suzbiti korupciju i kriminal.

MONITOR: Možda ste Vi, kao član Nacionalne komisije za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, došli u posjed kakvih državnih tajni?
ĆALOVIĆ: Ne, naravno. Iako kao član Komisije imam obavezu da čuvam državne tajne do kojih eventualno dođem u svom radu i iako je mandat svakog člana komisije da sagledava sprovođenje reformi, predlaže mjere za njihovo unapređenje, zabranjen mi je pristup osnovnim podacima o stanju organizovanog kriminala i od ANB i od policije. Koliko bi takav dokument trebao da bude tajan, svjedoče nedavni komentari Evropske komisije na novu strategiju za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala u kojima se navodi da taj dokument mora da sadrži opis stanja i takozvanu mapu organizovanog kriminala.

MONITOR: Kako gledate na mogućnost da su kontakti sa stranim diplomatama bili povod za pojačanu pozornost čuvara poredka?
ĆALOVIĆ: Predstavnici MANS-a se susreću sa istim stranim zvaničnicima sa kojima se susreću i najviši državni funkcioneri, a aktivnosti MANS-a finansiraju isti donatori koji daju novac tužilaštvu, sudstvu, policiji i ostatku državne administracije. Ne družimo se i ne srećemo sa narko bosovima, licima sa Interpolovih potjernica, ni pojedincima koje gone druge države zbog mafijaškog udruživanja. Nismo učestvovali u ratnim zločinima, švercu cigareta, droge, ljudi ili oružja. Nismo prodavali pasoše ni ostrva da spašavamo svoje privatne biznise.

MONITOR: Doživljavate li sebe kao neprijatelja države?
ĆALOVIĆ: Naravno da ne. Sebe doživljavam kao građanina koji više čini za svoju zemlju nego većina onih koji su plaćeni da brinu o javnom interesu. Mislim da je u interesu ove države i građana da Crna Gora bude bezbjedna zemlja u kojoj će se pripadnici organizovanog kriminala i korumpirani političari plašiti policije, tužilaštva i sudstva, a ne biti njihovi kumovi, prijatelji, poslovni partneri ili čak sjedjeti u Vladi. Uvjerena sam da je upravo to osnovni preduslov za ulazak naše države u EU, ali što je još važnije, da je to uslov da crnogorski građani budu jednaki pred zakonom, da se poštuju njihova prava i da država bude tu da njih zaštiti od nasilja, a ne da štiti nasilnike od podanika.

MONITOR: A kao opasnost po režim i vladajuću političko-ekonomsku elitu?
ĆALOVIĆ: Mislim da MANS predstavlja opasnost za sve one koji su korumpirani i u sprezi sa strukturama organizovanog kriminala. Prije ili kasnije doći ćemo do podataka o njihovim poslovima i učinićemo sve da javnost sa tim bude detaljno upoznata, kao i zahtijevati od institucija sistema da rade svoj posao i da obezbijede konkretne rezultate.

MONITOR: Očekujete li da će se odnos javnosti prema Vama promijeniti nakon prošlonedjeljne informacije ANB?
ĆALOVIĆ: Vjerujem da većina građana Crne Gore vrlo dobro zna da ANB i dalje u većoj mjeri predstavlja nereformisanu, politizovanu, a donekle vjerovatno i kriminalizovanu strukturu, nego što je služba koja štiti interese ove države, i da svaka represija tajne službe nad građanima koji se usuđuju da slobodno misle i govore, izaziva osudu i prezir. Sigurna sam da će aktivnosti MANS-a i nakon svih pritisaka, podmetanja i manipulacija ANB-a i drugih struktura vlasti, imati veliku podršku građana, kao što je to i do sada bio slučaj.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo