Povežite se sa nama

INTERVJU

Adnan Čirgić, lingvista: Orni samo za kritiku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od kada je crnogorski jezik 2007. godine proklamovan kao službeni, malo je toga urađeno na njegovoj promociji. Osim neznatnog broja institucija i pojedinaca u medijima koji ga primjenjuju, crnogorski je i dalje ostao jezik za ,,kućnu upotrebu’’. Čini se da je država veoma neozbiljno ušla u ovaj projekat? ČIRGIĆ: Ne bih se složio s ocjenom da je država neozbiljno ušla u projekt o kojem je riječ. U taj su projekt ušli neozbiljno neki koji su bili preuzeli obavezu da ga završe. Mislim prije svega na ljude iz struke. A zapravo se radilo samo o finalizaciji projekta. Jer crnogorski jezik nije jezik nekoga primitivnog plemena koji do tada nije nikad ni izučavan ni opisivan. No problem je bio (i ostao) u tome što većina naših lingvista koji rade na Univerzitetu ne mogu da se odreknu tradicionalističkih shvatanja o odnosu jezika i dijalekta, pa u skladu s tim sve današnje tipične crnogorske jezičke odlike posmatraju kao dijalektizme ili arhaizme, kao kakve ruralne osobine, a normu usklađuju s onim što je nametala nekadašnja serbokroatistika. Samo se tako i moglo desiti da žestoki protivnici crnogorskoga jezika i svih ostalih crnogorskih identitetskih posebitosti daju iste zamjerke na crnogorski pravopis i gramatiku kao i oni lingvisti koji se (samo) deklarativno zalažu za promociju crnogorskoga jezika. Ne može se govoriti o crnogorskome jeziku ako njegova norma treba da bude usklađena s onim dijelom srpske jezičke norme koji je namijenjen Republici Srpskoj. Kad se naši lingvisti i javni radnici oslobode kompleksa inferiornosti, problem primjene crnogorskoga jezika biće stavljen ad acta. Zato se ne može spočitavati državi da je neozbiljno ušla u proces standardizacije crnogorskoga jezika. Kad je postalo jasno da tijelo sastavljeno od domaćih stručnjaka neće finalizovati taj proces (zbog prevelike opterećenosti tradicionalističkim zabludama o crnogorskome jeziku), Vlada je formirala Komisiju, koja je angažovala inostrane slaviste da učestvuju u izradi crnogorske gramatike. Od domaćih stručnjaka kojima je opet bilo ponuđeno da u tome učestvuju poziv sam prihvatio samo ja. Ne može se država optuživati što u njoj nema dovoljno lingvista koji su voljni ili sposobni da učestvuju u afirmaciji, promociji i standardizaciji sopstvenoga jezika. Jedino za šta bi se država u tome pogledu mogla optužiti jeste što troši novac na finansiranje takvih ljudi koji neće da se bave svojim poslom.

MONITOR: Optužuju Vas za arhaizaciju jezika, navode imperfekat potencijala – hoćah viđeti i riječi poput ožljeda, kožušina, šnjegovi… U javnosti se često pominju i dileme o tome da će onaj koji piše ili govori đed ili śutra morati dosljedno da upotrebljava i manje frekventne oblike kao što su ćelohranitelj ili ćelivati.

ČIRGIĆ: Crna Gora je vjerovatno jedina zemlja na svijetu u kojoj javni radnici prvo donesu sud o knjizi, pa je tek onda pročitaju (ili – još češće – i nikako ne pročitaju), a da pri tome ne izgube na ugledu. Dobre, produktivne kritike u nas gotovo da i nema. A kritizerstva ne fali! Gramatika još nije ni objavljena, a svi već „znaju“ da je arhaična. Renomirani hrvatski lingvisti pomogli su da se okonča posao koji crnogorski lingvisti ili nijesu htjeli ili nijesu umjeli da obave – svejedno, a neki ih naši javni radnici optužili da su kroatizovali crnogorski jezik. Ono što oni nijesu uspjeli kroatizovati, to sam ja dočekao i arhaizovao. A onda je takvu normu Ministarstvo prosvjete nametnulo kao službenu. I sve to naša javnost „zna“ i prije no što je Gramatika objavljena. Takve dezinformacije i izmišljene teorije zavjere mogu imati samo jedan cilj: da se javnosti unaprijed nametne negativan stav prema sopstvenome jeziku i sopstvenoj jezičkoj normi. I u tome su zadružni i oni što negiraju crnogorski jezik i oni što ga samo deklarativno prihvataju. Nažalost, izgubljena je nekadašnja odgovornost govornika za izgovorenu riječ. U suprotnom se ne bi izricale kritike koje ste Vi citirali. Jer u Pravopisu crnogorskoga jezika nema oblika poput „ćelohranitelj“, „ćelivati“, „šnjegovi“, „ožljeda“ i sl. Ali zato postoje i „tjelohranitelj“ i „cjelivati“ i „snjegovi“ i „ozljeda“ – i to kao jedini dozvoljeni oblici! Dakle, i onaj koji upotrebljava oblik đed treba da koristi oblike tjelohranitelj, cjelivati, snjegovi, ozljeda i sl. podjednako kao i onaj što koristi oblik djed. To isto je, naravno, navedeno i u Gramatici crnogorskoga jezika, koja je usvojena kao službena. Oblici šnjegovi, ožljeda i sl. koje je toj gramatici u nekoliko navrata (u javnosti) pripisala gđa Božena Jelušić, kao član Savjeta za opšte obrazovanje, nijesu normativni. I to se u Gramatici jasno ističe: „Glasovne promjene tipa šljedeći/śljedeći, pošljednji/pośljednji, šnjegovi/śnjegovi, ožljeda/oźljeda i sl. nijesu uvažene kao standardnojezičke.“ Što se pak imperfekta tiče, odavno je u slavistici poznato da je on obilježje crnogorskih govora i da se u Crnoj Gori zadržao duže nego u ostalim područjima štokavštine. Zar to ne obavezuje na njegov opis u Gramatici?! Zašto bi smetao kome imperfekat potencijala, pogotovo ako se zna da je on onđe opisan uz napomenu: „Upotrebljava se u razgovornome i beletrističkom stilu (…) i u takvim je rečenicama zamjenljiv potencijalom.“ Treba li se poslije svega toga više baviti namjerama onih koji žele unaprijed osporiti novousvojeni pravopis i gramatiku?!

MONITOR: Članica Savjeta za opšte obrazovanje Božena Jelušić istakla je da se tekst usvojene Gramatike ,,u cijelosti oslanja na gramatike hrvatskih autora’’. Nedavno je i lingvista Miloš Kovačević u srpskoj štampi izjavio da je Gramatika crnogorskog jezika zapravo na crnogorski prevedena Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka učilišta Josipa Silića i Iva Pranjkovića. Kako komentarišete ove optužbe?

ČIRGIĆ: Miloš Kovačević jedan je od potpisnika zloglasnoga Slova o srpskom jeziku. On je zastupnik davno prevaziđene ekspanzionističke ideološke teze Vuka Karadžića o svim štokavcima kao Srbima, odnosno teze po kojoj se štokavski jezički sistem izjednačava sa srpskim jezikom. S druge strane, postavlja se pitanje odakle može Miloš Kovačević komentarisati Gramatiku crnogorskoga jezika kad ona još nije ni objavljena?! Što se tiče komentara gđe Jelušić, već sam citatima iz Gramatike pokazao da su pojedini njezini komentari neistiniti. Ipak, radi čitalačke publike neke stvari moram pojasniti: Crna Gora pokrenula je proces standardizacije crnogorskoga jezika. Crnogorski stručnjaci taj proces nijesu mogli finalizovati. Zbog toga su angažovani i hrvatski stručnjaci. Budući da je i hrvatski jezik – kao i crnogorski, srpski i bosanski – jezik koji pripada štokavskome sistemu, prirodno je da će gramatika crnogorskoga jezika biti slična gramatici hrvatskoga jezika. Ali ona je u istoj mjeri slična i gramatici srpskoga i gramatici bosanskoga jezika! A zašto se to ne ističe? Sve te gramatike moraju biti slične onoliko koliko su slične osnove koje su poslužile za standardizaciju tih jezika. Ubijeđen sam da je naša javnost dosegla neophodni nivo kritičke svijesti i da neće olako naśesti na dezinformacije toga tipa. Na kraju, čemu toliki otpor prema prvoj službenoj gramatici crnogorskoga jezika ako (taj otpor) dolazi iz redova onih koji podržavaju afirmaciju toga jezika? Taj otpor nosi ovu poruku: Odbijte jedinu ponuđenu gramatiku crnogorskoga jezika i služite se dosadašnjim gramatikama srpskoga jezika! Je li i to afirmacija crnogorskoga jezika?!

MONITOR: U jednom intervjuu 2007. godine izjavili ste da je jedino normalno i praktično rješenje da se jezik nazove crnogorskim državnim imenom, te da bi se u suprotnom mogla desiti situacija koju imamo u Mostaru, da djeca u istoj školi uče prije podne na bosanskom jeziku, a poslije podne na hrvatskom jeziku. Čini se da smo sve bliži tom scenariju u kome će se u jednom odjeljenju na primjer 10 djece izjasniti za crnogorski, 10 za srpski, petoro za bosanski…

ČIRGIĆ: I dalje smatram da je crnogorski kao državni jezik jedino normalno i praktično rješenje u Crnoj Gori. Taj jezik kao službeni obavezan je za sve crnogorske građane. Ne vidim potrebu izvođenja nastave na kojem drugom štokavskom jeziku u Crnoj Gori jer među tim jezicima ne postoje komunikacijske prepreke. Ta potreba ne postoji i prije svega zbog toga što crnogorski jezik nije standardizovan prema uzusu onih koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, već prema uzusu crnogorskih građana – bez obzira na njihovo nacionalno opredjeljenje. Svi ga oni podjednako baštine. Što se tiče ostalih štokavskih standardnih jezika, oni su standardizovani u državama u kojima se upotrebljavaju: srpski u Srbiji, bosanski u BiH, hrvatski u Hrvatskoj. U tim državama štampane su i gramatike i čitanke za nastavu iz tih jezika i književnosti. Ne znam zašto bi se Crna Gora time bavila jer ni okolne zemlje – koliko je meni poznato – ne štampaju udžbenike za nastavu crnogorskoga jezika i crnogorske književnosti.

MONITOR: Da li su realna očekivanje da bi od školske 2011/12. crnogorski jezik mogao da se predaje u osnovnim školama, te da se do tada riješi pitanje udžbenika, nastavnog kadra…?

ČIRGIĆ: Mislim da su ta očekivanja sasvim realna. Naravno, realna su samo pod uslovom da u međuvremenu ne čekamo skrštenih ruku da se sve samo od sebe završi. Novousvojena gramatika i pravopis biće polazište za izradu pravopisa i gramatike koji će biti prilagođeni školskoj upotrebi. Prije svega mislim na osnovno obrazovanje.

MONITOR: U septembru prošle godine podnijeli ste ostavku na mjesto saradnika u nastavi na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Da li pratite dešavanja na tom fakultetu, posebno na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti i kako ih ocjenjujete?

ČIRGIĆ: Koliko mi je poznato, ništa se – osim šefa – na tome studijskom programu nije promijenilo. Crnogorski jezik još uvijek nije našao svoje mjesto na Studijskome programu za crnogorski jezik. Još uvijek nije zakonski izabran nijedan nastavnik za bilo koju jezičku oblast iz montenegristike. Pravopis koji je lani usvojen kao da nije obavezan za taj studijski program na kojemu važe jedino udžbenici namijenjeni za srpski ili srpskohrvatski jezik. To je jedina katedra na svijetu na kojoj nije obavezno predavati ono zbog čega je ona osnovana. Nažalost, ne čini mi se da će se stvari na toj katedri brzo promijeniti jer ne vidim interesovanje od strane nadležnih (prije svega Univerziteta Crne Gore) da obezbijede sprovođenje zakona na njoj.

Tuđice

MONITOR: Činjenica je da malo vodimo računa o jeziku i jezičkoj baštini. Skoro smo mogli čuti ministra koji pet puta ponavlja ,,nismo još dosegli taj level’’ i direktora jedne nacionalne kompanije koji kaže ,,to je optimalan sajz za Crnu Goru’’. Da ne pominjemo – agende, transparentnost, tranziciju…

ČIRGIĆ: Što se tiče upotrebe brojnih bespotrebnih i često isforsiranih tuđica, mislim da je u pitanju pokondirenost koja još uvijek nije uzela previše maha. Neke su strane riječi nezamjenljive, kao što su npr. telefon, čarapa, filozofija i sl. Neke su apsolutno odomaćene i nije potrebno forsirati neku domaću zamjenu. Takve su npr. laptop, imejl i sl. No zašto se sve češće može čuti „konsalting“ umjesto „savjetovanje“ – to već spada u domen psiholingvistike.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DARKO DRLJEVIĆ, KARIKATURISTA: Karikatura ne može promijeniti svijet ali može svijest

Objavljeno prije

na

Objavio:

Karikatura je jednostavno glas razuma i duha, moćna onoliko koliko ima svijesti i kulture u društvu. Moćna koliko ima duha u narodu. Koliko ima prostora za nju u štampi i medijima. Ako toga nema, ona gubi svaki smisao

 

 

MONITOR: Od kada smo prvi put razgovarali, gotovo uvijek Vas pitam koliko nagrada ste do sada osvojili? Poslednjih mjeseci pristigla su neka nova priznanja. Važno je i reći da se radi o internacionalnim nagradama.

DRLJEVIĆ: Da, nagrade pristižu, povećava im se broj. U pravu ste, radi se o internacionalnim nagradama, njih i brojim. Domaćih ili nacionalnih gotovo da i nema, jer nema ni nacionalnih takmičenja. Ali imam jedno veliko priznanje, nije na spisku nagrada za karikaturu. Njega  sam dobio, a ne osvojio. A to je nagrada ili plaketa grada Kolašina za moj sveukupan doprinos kulturi mog rodnog grada, kojom se ponosim.

MONITOR: Za oko mi je zapala vaša novija karikatura „Pregovori“. Osim vrhunske ideje i izvedbe, vjerovatno i zbog aktuelnosti teme. Uvijek neki pregovori, i kod nas i u svijetu. Možete li je opisati i reći kako teče proces nastanka jednog ovakvog bisera?

DRLJEVIĆ: Radi se o karikaturi koja je upravo selektovana za nagradu u Brazilu. Pa eto, konstatujući da se puno pregovara, a  malo dogovara, napravio sam ilustraciju kako to ustvari izgleda. Naime, pošto su se ljudi toliko udaljili i otuđili, jedni druge niti čuju niti  razumiju. To mi liči na pijetla i sovu koji se uopšte ne mogu susresti, jer dok jedan spava  drugi je budan, i obratno.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR TRIFUNOVIĆ, GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK BANJALUČKOG PORTALA BUKA: Nemoguća je misija ideju Velike Srbije sprovjesti u djelo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris Deklaracije usvojene  na Svesrpskom saboru u Beogradu – tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima.  Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima

 

 

MONITOR: Na nedavno održanim prvom Svesrpskom saboru u Beogradu, usvojena a je i Deklaracija o zajedničkoj budućnosti srpskog naroda. Nenad Stevandić, predsjednik Skupštine RS, tvrdi da se ne radi o projektu Velike Srbije. Kakvo je Vaše mišljenje?

TRIFUNOVIĆ: Na sreću srpskog naroda koji živi van Srbije, trenutno ne postoji neka vrsta političkog pokreta niti neka vrsta političke mogućnosti da se na projektu Velike Srbije radi na bilo koji način. Ta ideja je najviše štete upravo donijela srpskom narodu. Revitalizacija te ideje-pa makar i verbalna, donijela bi veliku štetu i mislim da akteri političke scene za tako šta ne mare. Ali, najveći je problem što političari koji trenutno vladaju na prostorima na kojima žive Srbi, bagatelišu ideju jedinstva- pa na svaki pomen kulturnog ili sličnog ekonomskog  povezivanja Srba, iz regije dobijamo bojazan i strahove da se tu ipak ne radi o nekom pokušaju objedinjavanja teritorija. Kako ne vjerujem u iskrenost naših političara ma šta da pričaju-sa trenutnim političkim i ekonomskim snagama, Veliku Srbiju sprovesti u djelo  to je nemoguća misija. I ako bi neko sa tim i krenuo, to bi se obilo Srbima o glavu, prije svih.

MONITOR: Stevandić je, u intervjuu RTS, rekao da će ona biti početkom jula ratifikovana u parlamentu RS, a da je njen značaj i u tome što tekst Deklaracije pokazuje i adekvatno razumijevanje novih globalnih geopolitičkih odnosa. Kakav  „pogled na svijet“ nudi ovaj srpsko-srpski dokument?

TRIFUNOVIĆ: Parlament RS  će da ratifikuje sve što Dodik zamišlja. Vi nemate društveni dijalog na bilo koju temu. Na temu ovako ozbiljnu-ako su tu temu o srpskom jedinstvu tako shvatili kao što su to tvrdili na Svesrpskom saboru, nije bilo nikakve debate u društvu. Čak nije bilo ni unutar političke scene jer je opozicija bila isključena iz svega toga da bi i oni rekli neko svoje mišljenje. Mada je ovdašnja opozicija isto toliko „zaljubljena“ u Vučića koliko je to  u Vučića politički zaljubljen i Dodik. Naravno, možemo pričati koliko je u tome iskrenosti. Ali, jednostavno, u ovom trenutku u politici RS, odgovara da oni prikažu da imaju slogu sa Vučićem. Što se tiče pogleda na svijet-to je, po meni, najvažniji obris ove Deklaracije, tu je rečeno vrlo jasno: Nas svijet ne zanima. Srbi šalju poruku svijetu: Jedino smo mi ispravni-svijet nije, pa ćemo mi funkcionisati po našim pravilima. To je, samo potvrda toga kako se politički Srbi ponašaju. To ide na štetu, prije svega-Srbima u RS i Srbiji. Ne postoji nikakav pogled na svijet –mi „žmirimo“ prema svijetu gledajući šta se tamo dešava i kako se svijet brzo mijenja. I poručujemo: Mi ćemo po našem. To je nemoguća misija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo