Povežite se sa nama

INTERVJU

Adnan Čirgić, lingvista: Orni samo za kritiku

Objavljeno prije

na

MONITOR: Od kada je crnogorski jezik 2007. godine proklamovan kao službeni, malo je toga urađeno na njegovoj promociji. Osim neznatnog broja institucija i pojedinaca u medijima koji ga primjenjuju, crnogorski je i dalje ostao jezik za ,,kućnu upotrebu’’. Čini se da je država veoma neozbiljno ušla u ovaj projekat? ČIRGIĆ: Ne bih se složio s ocjenom da je država neozbiljno ušla u projekt o kojem je riječ. U taj su projekt ušli neozbiljno neki koji su bili preuzeli obavezu da ga završe. Mislim prije svega na ljude iz struke. A zapravo se radilo samo o finalizaciji projekta. Jer crnogorski jezik nije jezik nekoga primitivnog plemena koji do tada nije nikad ni izučavan ni opisivan. No problem je bio (i ostao) u tome što većina naših lingvista koji rade na Univerzitetu ne mogu da se odreknu tradicionalističkih shvatanja o odnosu jezika i dijalekta, pa u skladu s tim sve današnje tipične crnogorske jezičke odlike posmatraju kao dijalektizme ili arhaizme, kao kakve ruralne osobine, a normu usklađuju s onim što je nametala nekadašnja serbokroatistika. Samo se tako i moglo desiti da žestoki protivnici crnogorskoga jezika i svih ostalih crnogorskih identitetskih posebitosti daju iste zamjerke na crnogorski pravopis i gramatiku kao i oni lingvisti koji se (samo) deklarativno zalažu za promociju crnogorskoga jezika. Ne može se govoriti o crnogorskome jeziku ako njegova norma treba da bude usklađena s onim dijelom srpske jezičke norme koji je namijenjen Republici Srpskoj. Kad se naši lingvisti i javni radnici oslobode kompleksa inferiornosti, problem primjene crnogorskoga jezika biće stavljen ad acta. Zato se ne može spočitavati državi da je neozbiljno ušla u proces standardizacije crnogorskoga jezika. Kad je postalo jasno da tijelo sastavljeno od domaćih stručnjaka neće finalizovati taj proces (zbog prevelike opterećenosti tradicionalističkim zabludama o crnogorskome jeziku), Vlada je formirala Komisiju, koja je angažovala inostrane slaviste da učestvuju u izradi crnogorske gramatike. Od domaćih stručnjaka kojima je opet bilo ponuđeno da u tome učestvuju poziv sam prihvatio samo ja. Ne može se država optuživati što u njoj nema dovoljno lingvista koji su voljni ili sposobni da učestvuju u afirmaciji, promociji i standardizaciji sopstvenoga jezika. Jedino za šta bi se država u tome pogledu mogla optužiti jeste što troši novac na finansiranje takvih ljudi koji neće da se bave svojim poslom.

MONITOR: Optužuju Vas za arhaizaciju jezika, navode imperfekat potencijala – hoćah viđeti i riječi poput ožljeda, kožušina, šnjegovi… U javnosti se često pominju i dileme o tome da će onaj koji piše ili govori đed ili śutra morati dosljedno da upotrebljava i manje frekventne oblike kao što su ćelohranitelj ili ćelivati.

ČIRGIĆ: Crna Gora je vjerovatno jedina zemlja na svijetu u kojoj javni radnici prvo donesu sud o knjizi, pa je tek onda pročitaju (ili – još češće – i nikako ne pročitaju), a da pri tome ne izgube na ugledu. Dobre, produktivne kritike u nas gotovo da i nema. A kritizerstva ne fali! Gramatika još nije ni objavljena, a svi već „znaju“ da je arhaična. Renomirani hrvatski lingvisti pomogli su da se okonča posao koji crnogorski lingvisti ili nijesu htjeli ili nijesu umjeli da obave – svejedno, a neki ih naši javni radnici optužili da su kroatizovali crnogorski jezik. Ono što oni nijesu uspjeli kroatizovati, to sam ja dočekao i arhaizovao. A onda je takvu normu Ministarstvo prosvjete nametnulo kao službenu. I sve to naša javnost „zna“ i prije no što je Gramatika objavljena. Takve dezinformacije i izmišljene teorije zavjere mogu imati samo jedan cilj: da se javnosti unaprijed nametne negativan stav prema sopstvenome jeziku i sopstvenoj jezičkoj normi. I u tome su zadružni i oni što negiraju crnogorski jezik i oni što ga samo deklarativno prihvataju. Nažalost, izgubljena je nekadašnja odgovornost govornika za izgovorenu riječ. U suprotnom se ne bi izricale kritike koje ste Vi citirali. Jer u Pravopisu crnogorskoga jezika nema oblika poput „ćelohranitelj“, „ćelivati“, „šnjegovi“, „ožljeda“ i sl. Ali zato postoje i „tjelohranitelj“ i „cjelivati“ i „snjegovi“ i „ozljeda“ – i to kao jedini dozvoljeni oblici! Dakle, i onaj koji upotrebljava oblik đed treba da koristi oblike tjelohranitelj, cjelivati, snjegovi, ozljeda i sl. podjednako kao i onaj što koristi oblik djed. To isto je, naravno, navedeno i u Gramatici crnogorskoga jezika, koja je usvojena kao službena. Oblici šnjegovi, ožljeda i sl. koje je toj gramatici u nekoliko navrata (u javnosti) pripisala gđa Božena Jelušić, kao član Savjeta za opšte obrazovanje, nijesu normativni. I to se u Gramatici jasno ističe: „Glasovne promjene tipa šljedeći/śljedeći, pošljednji/pośljednji, šnjegovi/śnjegovi, ožljeda/oźljeda i sl. nijesu uvažene kao standardnojezičke.“ Što se pak imperfekta tiče, odavno je u slavistici poznato da je on obilježje crnogorskih govora i da se u Crnoj Gori zadržao duže nego u ostalim područjima štokavštine. Zar to ne obavezuje na njegov opis u Gramatici?! Zašto bi smetao kome imperfekat potencijala, pogotovo ako se zna da je on onđe opisan uz napomenu: „Upotrebljava se u razgovornome i beletrističkom stilu (…) i u takvim je rečenicama zamjenljiv potencijalom.“ Treba li se poslije svega toga više baviti namjerama onih koji žele unaprijed osporiti novousvojeni pravopis i gramatiku?!

MONITOR: Članica Savjeta za opšte obrazovanje Božena Jelušić istakla je da se tekst usvojene Gramatike ,,u cijelosti oslanja na gramatike hrvatskih autora’’. Nedavno je i lingvista Miloš Kovačević u srpskoj štampi izjavio da je Gramatika crnogorskog jezika zapravo na crnogorski prevedena Gramatika hrvatskog jezika za gimnazije i visoka učilišta Josipa Silića i Iva Pranjkovića. Kako komentarišete ove optužbe?

ČIRGIĆ: Miloš Kovačević jedan je od potpisnika zloglasnoga Slova o srpskom jeziku. On je zastupnik davno prevaziđene ekspanzionističke ideološke teze Vuka Karadžića o svim štokavcima kao Srbima, odnosno teze po kojoj se štokavski jezički sistem izjednačava sa srpskim jezikom. S druge strane, postavlja se pitanje odakle može Miloš Kovačević komentarisati Gramatiku crnogorskoga jezika kad ona još nije ni objavljena?! Što se tiče komentara gđe Jelušić, već sam citatima iz Gramatike pokazao da su pojedini njezini komentari neistiniti. Ipak, radi čitalačke publike neke stvari moram pojasniti: Crna Gora pokrenula je proces standardizacije crnogorskoga jezika. Crnogorski stručnjaci taj proces nijesu mogli finalizovati. Zbog toga su angažovani i hrvatski stručnjaci. Budući da je i hrvatski jezik – kao i crnogorski, srpski i bosanski – jezik koji pripada štokavskome sistemu, prirodno je da će gramatika crnogorskoga jezika biti slična gramatici hrvatskoga jezika. Ali ona je u istoj mjeri slična i gramatici srpskoga i gramatici bosanskoga jezika! A zašto se to ne ističe? Sve te gramatike moraju biti slične onoliko koliko su slične osnove koje su poslužile za standardizaciju tih jezika. Ubijeđen sam da je naša javnost dosegla neophodni nivo kritičke svijesti i da neće olako naśesti na dezinformacije toga tipa. Na kraju, čemu toliki otpor prema prvoj službenoj gramatici crnogorskoga jezika ako (taj otpor) dolazi iz redova onih koji podržavaju afirmaciju toga jezika? Taj otpor nosi ovu poruku: Odbijte jedinu ponuđenu gramatiku crnogorskoga jezika i služite se dosadašnjim gramatikama srpskoga jezika! Je li i to afirmacija crnogorskoga jezika?!

MONITOR: U jednom intervjuu 2007. godine izjavili ste da je jedino normalno i praktično rješenje da se jezik nazove crnogorskim državnim imenom, te da bi se u suprotnom mogla desiti situacija koju imamo u Mostaru, da djeca u istoj školi uče prije podne na bosanskom jeziku, a poslije podne na hrvatskom jeziku. Čini se da smo sve bliži tom scenariju u kome će se u jednom odjeljenju na primjer 10 djece izjasniti za crnogorski, 10 za srpski, petoro za bosanski…

ČIRGIĆ: I dalje smatram da je crnogorski kao državni jezik jedino normalno i praktično rješenje u Crnoj Gori. Taj jezik kao službeni obavezan je za sve crnogorske građane. Ne vidim potrebu izvođenja nastave na kojem drugom štokavskom jeziku u Crnoj Gori jer među tim jezicima ne postoje komunikacijske prepreke. Ta potreba ne postoji i prije svega zbog toga što crnogorski jezik nije standardizovan prema uzusu onih koji se nacionalno izjašnjavaju kao Crnogorci, već prema uzusu crnogorskih građana – bez obzira na njihovo nacionalno opredjeljenje. Svi ga oni podjednako baštine. Što se tiče ostalih štokavskih standardnih jezika, oni su standardizovani u državama u kojima se upotrebljavaju: srpski u Srbiji, bosanski u BiH, hrvatski u Hrvatskoj. U tim državama štampane su i gramatike i čitanke za nastavu iz tih jezika i književnosti. Ne znam zašto bi se Crna Gora time bavila jer ni okolne zemlje – koliko je meni poznato – ne štampaju udžbenike za nastavu crnogorskoga jezika i crnogorske književnosti.

MONITOR: Da li su realna očekivanje da bi od školske 2011/12. crnogorski jezik mogao da se predaje u osnovnim školama, te da se do tada riješi pitanje udžbenika, nastavnog kadra…?

ČIRGIĆ: Mislim da su ta očekivanja sasvim realna. Naravno, realna su samo pod uslovom da u međuvremenu ne čekamo skrštenih ruku da se sve samo od sebe završi. Novousvojena gramatika i pravopis biće polazište za izradu pravopisa i gramatike koji će biti prilagođeni školskoj upotrebi. Prije svega mislim na osnovno obrazovanje.

MONITOR: U septembru prošle godine podnijeli ste ostavku na mjesto saradnika u nastavi na Filozofskom fakultetu u Nikšiću. Da li pratite dešavanja na tom fakultetu, posebno na Studijskom programu za crnogorski jezik i južnoslovenske književnosti i kako ih ocjenjujete?

ČIRGIĆ: Koliko mi je poznato, ništa se – osim šefa – na tome studijskom programu nije promijenilo. Crnogorski jezik još uvijek nije našao svoje mjesto na Studijskome programu za crnogorski jezik. Još uvijek nije zakonski izabran nijedan nastavnik za bilo koju jezičku oblast iz montenegristike. Pravopis koji je lani usvojen kao da nije obavezan za taj studijski program na kojemu važe jedino udžbenici namijenjeni za srpski ili srpskohrvatski jezik. To je jedina katedra na svijetu na kojoj nije obavezno predavati ono zbog čega je ona osnovana. Nažalost, ne čini mi se da će se stvari na toj katedri brzo promijeniti jer ne vidim interesovanje od strane nadležnih (prije svega Univerziteta Crne Gore) da obezbijede sprovođenje zakona na njoj.

Tuđice

MONITOR: Činjenica je da malo vodimo računa o jeziku i jezičkoj baštini. Skoro smo mogli čuti ministra koji pet puta ponavlja ,,nismo još dosegli taj level’’ i direktora jedne nacionalne kompanije koji kaže ,,to je optimalan sajz za Crnu Goru’’. Da ne pominjemo – agende, transparentnost, tranziciju…

ČIRGIĆ: Što se tiče upotrebe brojnih bespotrebnih i često isforsiranih tuđica, mislim da je u pitanju pokondirenost koja još uvijek nije uzela previše maha. Neke su strane riječi nezamjenljive, kao što su npr. telefon, čarapa, filozofija i sl. Neke su apsolutno odomaćene i nije potrebno forsirati neku domaću zamjenu. Takve su npr. laptop, imejl i sl. No zašto se sve češće može čuti „konsalting“ umjesto „savjetovanje“ – to već spada u domen psiholingvistike.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo