Povežite se sa nama

INTERVJU

Marina Crnogorac Dimitrijević, grafički dizajner: Fantastična zoologija

Objavljeno prije

na

U manifestaciji Noći kulture u Herceg Novom, preformansom Fantastična zoologija, ove subote Marina Crnogorac- Dimitrijević predstavlja svoj slikarski opus. Kao grafička dizajnerka i slikarka, izlaže, stvara i komunicira s publikom ,,širokog spektra’’. Ova vrlo nadarena Novljanka, živi i radi u Beogradu. Iako cetinjski đak, studije likovnih umjetnosti završava u Novom Sadu. Član ULUPUDS-a, izlagač je na samostalnim i kolektivnim izložbama i predstavnik Crne Gore u inostranstvu. Dobitnica je nagrada za ilustracije životinjice i alhemičar. Šest godina za redom izrađivla je grafički identitet Jugoslovenskog filmskog festivala. Prepoznatljiva i svoja, toplim koloritom, jasnom konturom tka rukopis koji potpisuje po bilbordima, plakatima, crtežima, slikama, razglednicama… Izložbom Ponoćna transformacija, kroz veče kulture u gradu festivala, poziva i priziva nove trendove na radost svekolike publike, gostiju i likovnih kritičara. Izgled foajea dvorane Park, promijeniće dvije naizmjenične postavke, Tamare Stupar-Đurković i Marine Crnogorac-Dimitrijević.

MONITOR: Riječkom izložbom, započeli ste završni opus fantastične zoologije. Da li ste namjerno ,,iskočili’’ iz dizajna i koliko se to isplati?

CRNOGORAC-DIMITRIJEVIĆ: Dosadio mi je rad sa klijentima, pa sam naprosto promijenila izraz i vratila se slikarstvu. Ne bježim od dizajna. Njegov uticaj je prisutan i vidi se na mojim slikama. One su svedene i čine jasnu formu, jakog kolorita. Za ovaj rad, fantastična zoologija, ,,kriv’’ je Borhes. Inspirisao me je prije mnogo godina knjigom poezije i fantastičnom zoologijom. Tako sam uradila svoje životinje za koje kažu da ,,nose izgubljeni raj’’. One su simbolički jake, s uticajem Afrike i crnom konturom koja se pojavljuje svuda, na svim slikama. Obzirom da se slikarstvo isplati, samo ukoliko vam se prodaju slike, odgovor je pozitivan.

MONITOR: Da li postoji neka caka, projekat, makar ideja s dizajnerske tačke gledišta, za promjenom svijeta oko nas? Ima li nade da neko ukine onaj šareniš od natpisa, plakata, putokaza…?

CRNOGORAC-DIMITRIJEVIĆ: Kod nas postoje razna udruženja dizajnera. No za takvo što zaista treba jaka ,,podrška’’. Trenutno, niko iz svijeta umjetnosti nema toliko slobodnog i finansijski jakog prostora, da bi to učinio. Ako govorimo o konkretnoj podršci, nju ćemo malo sačekati. A to je najteže. Da se ne bi protumačilo maliciozno i zlonamjerno, treba progovoriti kako jeste. Ljudi od struke, trebaju postati koherentniji i u većoj slozi, pa načinjeti pomak unaprijed. Što se standarda tiče, mišljenja sam da tu ne postoji zakonski kodeks. Grafički dizajneri su u načelu, najviše vezani za papir. Ministarstvo kulture, bi trebalo napraviti neki konkurs pa izmjestiti čitavu stvar na viši nivo. Komisija od usko stručnih ljudi, na tako formiranoj tribini mogla bi odlučiti šta vrijedi podržati. Dokle god budemo imali direktore, koji po funkciji odgovaraju na ovako zahtijevna i sofisticirana dizajnerska rješenja, biće nam ovako. Slažem se sa vama, da nam je sve naopako izgleda, od natpisa ulica do svega ostalog izloženog, vidljivog i upadljivog… Teška je to priča, vjerujte.

MONITOR: Šta mislite o bilbordima i porukama koje nisu reklama?

CRNOGORAC-DIMITRIJEVIĆ: Takvi projekti se ,,događaju’’ u nekim sretnijim i razvijenijim zemljama. Doduše prije nekoliko godina, imali smo akciju Ne brže od života. Bilbord je jako moćno sredstvo reklamiranja ili obraćanja pažnje. On stoji na mjestu koje se vidi i jako je uticajan. Prenosi brzo poruku, koristi se za sve sfere društva i bilo bi jako bitno na njemu raditi poruke koje su šokantne i koje se urezuju u pamćenje. Tako plasirana poruka mora biti brza i jasna. Na taj način je treba ,,čitati’’.

MONITOR: Šta je s plakatima koje ,,bodu oči’’. Kakva su tu pravila?

CRNOGORAC-DIMITRIJEVIĆ: Na ulicama je gomila plakata i nema određenih mjesta. Sve se lijepi jedno preko drugoga, bez koncepta i smisla. Naravno, sve su to slike na zidu i lično mi mnogo ne smeta. Treba postojati neko određeno mjesto koje obavještava. Valja reći da je mnogo nekvalitetnog materijala, koji izlazi iz štampe. To se događa zbog nedostatka likovnosti, i osjećaja mjere. Oglašivači naručuju materijal po svom ukusu, pa se proizvodi sve ,,to’’ što je jako naporno za gledanje. Na fonu je marketinški aspekt koji prevazilazi sve ostale, preskače umjetnost, rukopis autora, izraz, sve…

MONITOR: Šta mislite o privatnim umjetničkim fakultetima? Da li je to privatni štanc za određenu sumu eura ili je u pitanju nešto sasvim drugo?

CRNOGORAC-DIMITRIJEVIĆ: Uglavnom su to perionice novca. Generalno gledano, kod nas se sve svodi na isto. Na privatnim fakultetima ima nekvalitetnih predavača, koji neće ili ne žele da prenesu znanje. Najgora varijanta je kad nemaju znanje, a takav je slučaj sa ,,privatnicima’’. I najgore od svega što nema pravila. Na privatnom fakultetu gdje radim u Beogradu,a zove se Akademija lepih umetnosti stručan profesorski kadar opravdava povjerenje svojih studenata. S druge strane na državnim fakultetima, ima korupcije koliko hoćete, uče se bespotrebne stvari, mnogo je gnjavaže koja nikome ne ide u prilog. Najteže je izabrati put. Navikli smo, pa nam je nekako svejedno.

MONITOR: Koliko su nagrade važne za umjetnost i kako tumačite opšte nezadovoljstvo kriterijumima u našoj zemlji?

CRNOGORAC-DIMITRIJEVIĆ: Ukoliko se neko od umjetnika nalazi u udruženju, svakako ima više šansi da učestvuje na konkursima i da ima svoju samostalnu izložbu u dobrim galerijama. Ne može se učestvovati na konkursima, ako negdje ne pripadaš. Sreća je što u današnjem vremenu postoji internet. Tako da je to poimanje nekog svjetskog ,,učestvovanja’’ svedeno u realne okvire i svima nam dostupno. Ima dosta slučajeva da se umjetnici sami angažuju, te da šalju radove na sve strane svijeta, na razne konkurse. ,,Samo’’ imaju jedan mali problem – novac. Za aplikaciju i slanje radova, troškovi su veliki odnosno neizdržljivo skupi. Tako da je to uglavnom smetnja. Uostalom i ako nagrada izostane, ni to nije neko mjerilo. Jeste bitno, ali nije nikakav dokaz uspješnosti.

MONITOR: Šta očekujete od novske publike u Noći kulture?

CRNOGORAC-DIMITRIJEVIĆ: Očekujem da će uploviti u neki drugačiji svijet mašte i da će se barem malo otrgnuti od realnosti i surove svakodnevice. Znam, uživaće.

Iz recenzije

Mr. Bojana Sinđić-Antonijević: ,,Dok posmatram fantazmični svet Marininih slika, osećam radost. U tom svetu zagonetno nas posmatraju i smeše se lica čudesnih životinja. Bajkoviti simbolizam, solarnih boja, izražen je preciznim i čvrstim crtežom, koji poseduje duboku svest o beskonačnosti arhetipskih mitova. Njene boje vibriraju u čistim tonovima, koji kao da su uzeti sa palete: neba, pašnjaka, zvezdanog svoda, feniksovog pera, mesečeve prašine, ruže Malog Princa, ljubičastih zmajeva…”.

Marija ČOLPA

Komentari

INTERVJU

MIORAG VUJOVIĆ, ORGANIZACIJA KOD: Stvaraju se preduslovi za raspodjelu nacionalnih resursa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete najavu izmjena Zakona o državnoj imovini ?

VUJOVIĆ: Ne možete pravdati izbjegavanje poštovanja procedura i zaobilaženje zakona time da želite brže donositi odluke. Javne finansije i državna imovina su zaštićene upravo tim procedurama i tim zakonima. To nisu privatne finansije niti privatna imovina da bi sa njom raspolagali na taj način. U privatnom biznisu stvari stoje drugačije, ali u onome što je opšti interes, uz mehanizme kontrole i provjere, a uz podrazumijevanu strategiju djelovanja, što je moguće dužu, vi smanjujete mogućnost greške. Zašto je to važno? Pa svaka greška na tom polju košta mnogo i nekada su potrebne decenije za ispravku. Ujedno, korupcija je tada lakše moguća, jer kada potisnete osigurače koje štite opšte dobro, tada je i rizik od te pojave veći. Procedura i transparentnost se uvode da bi se uz pomoć javnosti državna imovina  zaštitila od bilo kakve mogućnosti njenog umanjenja ili devastiranja.

MONITOR: Aktuelni zakon obavezuje Vladu da traži dozvolu od parlamenta za valorizaciju imovine vrijedne do 150 miliona. Izmjenama bi se ta vrijednost podigla na 300 miliona eura. Šta bi to značilo?

VUJOVIĆ: Razumijem da se desila inflacija, ali ne vidim zašto bi Vlada bježala od toga da se u Skupštini javno pretrese svaka odluka kojom se raspolaže državna imovina, dakle imovina građana. Zar ona ne bi trebala da bude okrenuta ka tome da sa parlamentom podijeli odgovornost u donošenju takvih odluka. Priča da treba brže djelovati ne stoji, jer i parlament može brzo reagovati ako se radi o stvarima koje mogu biti na dobrobit građana u smislu da vi nekoj imovini dajete dodatu vrijednost. Sve ukazuje na to da se stvaraju preduslovi za rasprodaju nacionalnih resursa kako bi se pokrivale fiskalne avanture i velika zaduženja bez realnog osnova u privrednom rastu.

Dopuštanje ovakve odluke bi u praksi značilo da Vlada ima dodatnu koncentraciju moći na polju ekonomije i fiskalne politike uopšte, da je manje kontrolisana i da uticaj ekstremno krupnog kapitala kroz takve odluke može da poraste do neviđenih proporcija, jer možete tada prodavati ili zalagati državnu imovinu za sve i svašta.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR RADE  VELJANOVSKI, POLITIČKI I MEDIJSKI ANALITIČAR, PROFESOR FPN U BEOGRADU U PENZIJI: Najveća opasnost po region bilo bi Vučićevo potpuno okretanje ka Istoku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Brisel i Vašington imaju bojazan da napetosti u regionu ne eskaliraju-a oni znaju koliko je u tome Srbija važna, pa im je bitnije da se održi stabilnost nego da se promijeni vlast. Od ovih centara moći se može očekivati diskretno ohrabrivanje opozicije da izvede promjene, ali ne i da oni urade posao umjesto nje

 

 

 

MONITOR:. Jedno vrijeme ste bili aktivni u srpskoj politici. Da li ste  iznenađeni prilično oštrom podjelom u koaliciji Srbija protiv nasilja i kakva bi bila Vaša odluka?

VELJANOVSKI: Nisam iznenađen podelom u koaliciji Srbija protiv nasilja, zapravo je to sasvim logično. Tu koaliciju je okupljalo iskreno odupiranje nasilju i zajednička želja da se promeni vlast, ali to nije dovoljno za političko delovanje. Ne mogu istim putem oni koji su za Evropsku uniju i oni koji su protiv, oni koji smatraju da je u Srebrenici bio genocid i oni koji to negiraju i čak slave zločince iz srpskog naroda, stranke koje se zalažu za stvarne demokratske vrednosti i imaju svest o realnosti kosovskog problema i one koje veličaju mitove prošlosti i traže da se na Kosovu proglasi okupacija. Ja i dok sam bio više u politici nisam imao nikakav uticaj, ali bih se zalagao za jasno profilisanje svake partrije i zajedničko delovanje isključivo po programskim ciljevima.

MONITOR: Na izborima je,  prvi put, učestvovao i „narodni tribun“ Savo Manojlović i osvojio značajan broj glasova. On je, po završetku izbora, pozvao na neku vrstu postizbornog bojkota republičke skupštine i dijela lokalnih parlamenata. Kako ocjenjujete njegov iznenadni ulazak u institucionalizovanu politiku i očigledan pokušaj da bude i tu proaktivan?

VELJANOVSKI: Savo Manojlović je samo još jedan dokaz nezrelosti opozicione scene u Srbiji. Inače, u politiku se i može ući samo institucionalizovano, sve ostalo je amaterizam ili NGO građanski aktivizam, što ima dodirnih tačaka sa politikom, ali nema mnogo izgleda da se poentira. Izlaskom na izbore, a zatim pozivom na bojkot odnosno izlazak iz lokalnih parlamenata, Manojlović je doprineo konfuziji koja je već postojala, a što obeshrabruje birače i dovodi do apatije. Respektabilan broj glasova koje je ova opcija dobila tu i tamo, takođe dokazuje da je građanima potrebno nešto novo, što odavno očekuju, ali čega nema.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVANA MAROVIĆ, SAVJETODAVNA GRUPA BALKAN U EVROPI: Predstoji nam ogroman posao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti. I ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima

 

 

MONITOR:  Momenat kada ćemo znati da li smo dobili IBAR približava se. Je li IBAR izvjestan?

MAROVIĆ: Da, dobijanje IBAR-a je izvjesno i ne bi tu  trebalo da bude nikakvih iznenađenja. S jedne strane, proces evropske integracije je zasnovan na principu zasluga (merit-based) i u okviru njega Evropska komisija utvrđuje politiku uslovljavanja, definiše mjerila koja treba ispuniti, prati njihovu realizaciju i daje svoju (pr)ocjenu o postignutom napretku. Zbog toga bi trebalo da je od presudnog značaja izvještaj koji je Evropska komisija već izradila i njime dala zeleno svjetlo da pređemo u završnu fazu pregovora. S druge strane, proces je i politički, države imaju pravo veta i mogu da blokiraju kandidatkinju za članstvo bez obzira na rezultate. U ovoj fazi, nema najave blokiranja i zato očekujem da ćemo krajem juna i formalno imati čemu se da se radujemo.

MONITOR: Slažete li se sa onima koji smatraju da je usvajanje IBAR zakona pokazalo da se reforma jedne od najvažnjih oblasti svela na  štrikiranje zadataka?

MAROVIĆ: Uzimajući u obzir preostala prelazna mjerila, njih 31, koje je ova Vlada „preuzela“ od prethodnih i krenula u njihovo ispunjavanje, a zbog specifičnih političkih prilika u državi, do sada su se pokazali kao najzahtjevniji politički uslovi koji su se odnosili na imenovanja u pravosuđu, a za koja je potrebna 2/3 ili 3/5 većina u Skupštini. Kada je ovo postignuto u parlamentu, „prozor i šansa“, koji se ukazali zbog geopolitičke situacije, su se još više odrškrinuli, a skroz otvorili zbog izbora za Evropski parlament na kojim su države članice željele da se pohvale i određenim rezultatima na Zapadnom Balkanu. Otuda smo imali intenzivnu komunikaciju institucija sa Evropskom komisijom, brze reakcije sa obje strane, konstruktivnu saradnju koja je u svakom trenutku imala jasan cilj – IBAR. Naravno, bilo je i lakše doći do tog cilja utoliko što smo još  na nivou ispunjavanja tehničkih uslova i tek predstoji da se usvojeno i sprovede u praksi. Zbog brzine su  napravljeni određeni propusti, koji nisu beznačajni, a odnose na često neadekvatno uključivanje zainteresovane javnosti, zanemarivanje konstruktivnih predloga, usvajanje problematičnih rješenja i sveukupno utisak je  da ćemo vrlo brzo morati dodatno da unaprjeđujemo ove zakone. IBAR jeste tehnički izvještaj i on do sada u procesu pregovora nije ni postojao, već su postojala samo mjerila za otvaranje i zatvaranje poglavlja, pa je zbog toga Evropskoj komisiji i bilo lakše da zažmuri na određene propuste. Iz „IBAR epizode“ treba izvući pouke za dalji tok pregovora: zadržati posvećen odnos s obje strane, a otkloniti nedostatke, i tehničke i suštinske.

MONITOR:  Kako vidite odnose na relaciji ministar pravde Andrej Milović i premijer Milojko Spajić, te najavu Milovićevog razrešenja?

MAROVIČ: Loša je poruka koju premijer šalje predlogom za razrješenje ministra pravde nekoliko dana nakon što su usvojeni zakoni potrebni za IBAR, a koje je pripremilo  Ministarstvo pravde na čijem čelu je Milović. Iako je taj predlog očigledan rezultat političkih razmimoilaženja, trebalo je da se desi kada je Milović isključen iz PES-a, a ne sada kada bi premijer trebalo da bude zahvalan zbog ostvarenih rezultata. Isto tako, nejasan je i potez Milovića kojim on umjesto da podnese ostavku ako se ne slaže sa politikom premijera i Vlade, upućuje na svoje razrješenje. U oba slučaja je riječ o neodgovornim potezima nekoliko sedmica prije očekivanog dobijanja IBAR-a, čime pada u vodu priča da je IBAR iznad svega. Iako je, kao što sam već rekla, EK dala zeleno svjetlo za IBAR, ovakav razvoj događaja pokazuje da IBAR, ipak, nije iznad političkih razmirica i partijskih interesa. Sve češće turbulencije u PES-u, ali i između koalicionih partnera, nisu ohrabrujuće za političku situaciju u zemlji koja mora biti stabilna da bismo se mogli posvetiti reformama.

MONITOR:  Kako komentarišete odluku Vlade da zbog prihvaćenog amandmana u Skupštini, Milović ne prisustvuje sjednici parlamenta, odnosno Spajićevo obavezujuće uputstvo ministrima da o svakom amandmanskom djelovanju na IBAR zakone moraju obavijestiti najprije Vladu?

MAROVIĆ: Logično objašnjenje za „uputstvo“ da Vlada mora da da zeleno svjetlo za amandmane na IBAR zakone je to da je ona u komunikaciji sa Evropskom komisijom i da se nije željelo rizikovati s eventualnim odstupanjima. Međutim, ministar pravde predstavlja Vladu, zakoni su iz njegove nadležnosti i ne vidim šta je moglo da pođe „po zlu“ i zašto je Vlada morala da ga povlači „navrat- nanos“ iz Skupštine. Ukratko, na ovom primjeru smo konkretno vidjeli paradoks da Vlada ne vjeruje svom ministru i da ne vrednuje njegov rad.

MONITOR: Predsjednik države Jakov Milatović odbio je da potpiše dva IBAR zakona. Može li to uticati na proces dobijanja IBAR-a?

MAROVIĆ:Evropska komisija je dala pozitivnu procjenu ispunjenosti mjerila i prije nego što su svi potrebni zakoni za IBAR bili usvojeni u Skupštini. Smatram da se niko na političkom nivou u EU neće baviti formalnim stvarima, posebno što, iako su primjedbe Predsjednika opravdane, zakoni nakon drugog glasanja moraju biti potpisani.

MONITOR: Kako vidite konstataciju premijera o “koordinisanoj opstrukciji Andreja Milovića i Jakova Milatovića” evropskog puta CG?

MAROVIĆ: PES je u više navrata, otkad je u situaciji da vodi proces evropske integracije Crne Gore, stavljao do znanja da svi koji su protiv njih su protiv našeg evropskog puta, pa, čak, kao što je to često slučaj, kad taj neko štiti zakon. U stvari je riječ o čuvanju pozicije i političkim sukobljavanjima.

MONITOR: Kako komentarišete prisustvo predsjednika Parlamenta Andrije Mandića na Svesrpskom saboru u Beogradu?

MAROVIĆ: Andrija Mandić je bio na „saboru Srbije i Srpske“ . Nije mu tamo bilo mjesto kao predstavniku Crne Gore i samim tim to nije ni mogao biti, već ili kao običan posmatrač, što je nedopustivo budući da je predsjednik Skupštine Crne Gore, ili, što je izvjesnije, dužnik višegodišnjeg političkog saveznika i ideološkog vođe Aleksandra Vučića. Takva pozicija bi bila kompromitujuća i ponižavajuća za svakoga, osim za Andriju Mandića, koji tako ne poštuje sopstvenu državu i omalovažava jednu od najviših funkcija u njoj.

MONITOR: U otvorenom pismu premijeru, kritikovali ste njegov stav da “IBAR nije postojao prije PES-a”, kako ste kazali, ali i ocijenili da nam sa ovom parlamentarnom većinom IBAR ništa neće značiti?

MAROVIĆ: I prije i poslije političkih promjena u državi, svi koji su na bilo koji način učestvovali u procesu su se zalagali za određene olakšice, promjenu politike uslovljavanja i ispunjavanje mjerila po prioritetima, intenzivniji monitoring Evropske komisije… Premijer, reakcijom da niko prije 44. Vlade nije pominjao IBAR, kao da je želio da izbriše sve prethodne napore, umjesto da sopstveni uspjeh učini još većim isticanjem da se do njega došlo zajedničkim trudom i radom.

Crna Gora treba da uđe u EU kao građanska država u kojoj se jednako garantuju prava svima i teško mi je zamisliti da se to može desiti uz većinu u čijem su sastavu oni koji negiraju crnogorsku naciju i ne priznaju državu koju treba da predstavljaju u institucijama Unije. To je paradoks i utoliko je i čudna pozicija EU, koja se i sama suočava sa jačanjem desničarskih partija i populista, i koja godinama nije blagonaklono gledala na takvu koaliciju u Crnoj Gori, a sada je zove „evropskom“.

MONITOR:  Kako vidite ovdašnje reakcije na glas Vlade za usvajanje Rezolucije UN o Srebrenici, te Rezoluciju o Jasenovcu koja je u parlamentu?

MAROVIĆ: Reakcije su različite i bespotrebno ispolitizovane i one su skrenule pažnju sa suštine: ovdje se ne radi o većem ili manjem značaju rezolucija, ovdje je riječ o tome da je Rezolucija o Srebrenici bila na dnevnom redu GS UN-a, da smo se kao članica morali izjasniti, a da je naš stav o tom pitanju odavno utvrđen, zasnovan na presudama međunarodnih sudova i civilizacijskoj obavezi. Ponoviću: najmanje što možemo da učinimo za žrtve genocida u Srebrenici je da ih se sjetimo 11. jula, a Rezolucija je važna i zbog toga što se sam genocid u javnosti često negira. Rezolucija o Jasenovcu koja bi bila usvojena u Skupštini Crne Gore ne bi suštinski ništa promijenila, jer se 22. april već obilježava kao dan proboja zarobljenih iz jasenovačkog logora i komemoraciji svake godine prisustvuje državni vrh Hrvatske, a, takođe, u javnosti niko nikada ne negira Jasenovac. Rezolucijom o Jasenovcu možemo pogoršati odnose sa Hrvatskom koja je dobar susjed i pruža nam podršku na svim poljima u procesu demokratizacije, a pogrešan je i motiv usvajanja Rezolucije da bi određena politička grupacija ostala na vlasti i to je nepoštovanje samih žrtava.

MONITOR: Šta nas čeka poslije IBAR-a?

MAROVIĆ: Dobijanjem IBAR-a ne zatvaramo ni jedno pitanje i ni jednu oblast „na duže staze“, u smislu da smo napravili toliki iskorak i postigli velike rezultate i da se time ne moramo više baviti, a samim tim što i ona poglavlja koja su spremna za zatvaranje zatvaramo samo privremeno, predstoji nam ogroman posao na svim poljima. Najzahtjevniji će, opet, biti rad na vladavini prava, odnosno jačanju institucija, borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, neselektivnoj primjeni zakona u svim oblastima. Pregovori u poglavljima 23 i 24 će ubuduće biti usmjereni na ispunjavanje završnih mjerila, a koje ćemo dobiti u Zajedničkoj poziciji. Od presudne je važnosti da napravimo jasnu mapu puta, prioritete po godinama u trogodišnjem periodu, te da oko tih prioriteta gradimo konsenzus.

Glasanje za IBAR zakone je pokazalo da, iako vlast ne radi na toj sponi sa opozicijom, prvi put smo imali jasnu poruku opozicije da ne želi da blokira EU put. Da li je to bilo zbog „signala“ iz EU da ćemo IBAR dobiti bez obzira na sve, pa niko nije htio da političkim protivnicima pruži priliku da u njih upiru prstom, ili je rezultat, konačnog shvatanja da je EU cilj svih nas i da svi moramo učestvovati u njegovom ostvarivanju, ostaje da se vidi, ali je jasan putokaz u kom pravcu se mora ići.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo