Povežite se sa nama

INTERVJU

VASILIJE MILIČKOVIĆ, PREDSJEDNIK UDRUŽENJA MANJINSKIH AKCIONARA EPCG: Odlazak A2A je najbolja vijest za Elektroprivredu

Objavljeno prije

6 godina

na

11051317-Milickovic-

Iz Vlade je potvrđeno da su od italijanske kompanije A2A dobili zvanično obavještenje o aktiviranju put opcije definisane Akcionarskim ugovorom u Elektroprivredi Crne Gore. „Aktiviranjem ove opcije zvanično je počeo proces izlaska A2A iz vlasničkih i upravljačkih struktura EPCG. Vlada Crne Gore je u pregovorima postigla ovu opciju kako ne bi opteretila budžet Crne Gore, jer se radi o isplati u sedam godišnjih rata. Dakle, radi se o sporazumnom rješavanju odnosa dva akcionara, pod uslovima do kojih se došlo pregovorima”, navodi se u saopštenju iz Vlade CG.

Zvaničan početak raskida tog, po mnogo čemu kontroverznog, partnerstva povod je za razgovor sa Vasilijem Miličkovićem, predsjednikom Udruženja Manjinskih akcionara SPCG.

MONITOR: Partnerstvo vlasti i A2A privodi se kraju. Da li ste očekivali drugačiji epilog?
MILIČKOVIĆ: Sve sam mogao očekivati ali ovakav razvod Vlade Mila Đukanovića i njegovog omiljenog strateškog partnera A2A iz Italije, priznajem da nijesam. Još sam pod blagim stresom da se postignuti razvod ne iskomplikuje, odnosno, da se neka od strana ne predomisli.

Ukratko, srećan sam jer ima nade i za EPCG i za Crnu Goru pošto smo na pravom putu da jednu neprirodnu pijavicu skinemo sa grbače.

MONITOR: Kao manjinski akcionar koji je imao velika očekivanja od EPCG, pod vođstvom strateškog partnera, kako cijenite aranžman sa A2A?
MILIČKOVIĆ: Udruženja manjinskih akcionara AD EPCG je, to sa ponosom ističem, kandidovalo i jedino u Crnoj Gori uspjelo da natjera nestručnu i nesposobnu Vladu CG da prihvati model dokapitalizacije u EPCG, pa makar i djelimične. Da je to urađeno u svim preduzećima kod transformacije društvene svojine u privatnu, Crna Gora bi danas izgledala kao država u kojoj bi mnogi poželjeli provesti svoj životni vijek. Ponosim se i činjenicom da smo dali ključni doprinos da se vaučer uložen u AD EPCG proda za 14.700 eura.

Očekivanja malih akcionara, pa i cijele Crne Gore, su bila velika kada je bila u pitanju privatizacija EPCG, ali je sve pošlo po đavolu kada je, umjesto grčkog konzorcijuma koji je nudio 100 miliona veću cijenu za akcije i dvije milijarde eura investicija u novi RUP kao i za izgradnju nove termoelektrane snage 650 MW u širem reonu Maoča. Ali je Vujica Lazović, po nalogu Mila Đukanovića, izabrao jedinstvenu najgoru i najnižu ponudu italijanske kompanije A2A i tada su sva očekivanja raspršena u mjehuriće.

MONITOR: Šta je ovaj aranžman donio Elektroprivredi?
MILIČKOVIĆ: Ovaj nasilni i neprirodni aranžman Vlade i A2A zakočio je tehnološki i svaki drugi razvoj EPCG jer je menadžment bio u rukama nestručnih i u našim uslovima privređivanja, neprilagođenih ljudi iz Italije. Elektroprivreda je u svojim redovima imala, za razliku od menadžmenta iz A2A, mnogo stručnije, iskusnije i kvalitetnije kadrove koji su bili nažalost u drugom planu, prosto skrajnute iz žiže odlučivanja i rukovođenja, što je u tehnološkom smislu izazvalo zastoj.

Na našu sreću razvod tog neprirodnog „braka” je na vidiku i veoma sam nestrpljiv da Italijanima iz A2A vidimo leđa za sva vremena.

EPCG je izuzetno žilav i otporan sistem na sve moguće udare i iznenađenja. Ipak za ovaj osmogodišnji period upravljanja menadžmentom iz A2A možemo reći da je sistem bio žestoko ugrožen i napadnut iznutra, pa se sticao utisak da je menadžmentu bilo najvažnije kako da opljačkaju EPCG, dok su svaku pomisao o razvoju stavljali po strani. Podsjetit ću samo koliko su se Italijani odupirali izgradnji II bloka TEPV.

Kako se menadžment A2A ponašao u EPCG možda najbolje govori to što je Specijalni tužilac Milivoje Katnić hapsio finansijskog direktora Flavia Bjanka, dok je za Enrikom Malerbom i Masimo Salom raspisao interpolovu potjernicu.

MONITOR: Da li je država bolje prošla u tom poslu?
MILIČKOVIĆ: Na žalost o našoj državi niko ne vodi računa, ona služi za raskubanje. Da imamo pravnu državu Vujica Lazović – koji je u nedavnoj ispovjesti specijalnom tužiocu Veljku Rutoviću priznao zločin nad državom: grad Pljevlja je unazadio 100 godina, suspendujući prvorangirani grčki konzorcijum Golden Energy i Public Power Corporation – se ne bi vadio iz Spuža, gdje bi do kraja života pravio društvo DPS-ovim kadrovima.

MONITOR: Gdje su u toj priči Rudnik uglja i drugi blok TE?
MILIČKOVIĆ: Rudnik uglja u Pljevljima čiji je najveći vlasnik sa 40 odsto akcija A2A, bačen je na koljena, izraubovan, sa statusom najvećeg gubitaša i, iza Montenegroairlanesa, rekordni odužnik za neplaćene poreze i doprinose. Dva njegova akcionara, A2A i Aco Đukanović su sačinili scenario koji je u toku, a zamisao je da „mrtvo tele” prodaju Elektroprivredi kao najrasnijeg vola. Mali akcionari EPCG su već otvorili pravi medijski i krivično pravni rat da spriječe još jednu pljačku.

MONITOR: Da li će odlaskom A2A biti stavljena tačka i na nezakonite radnje na koje ukazujete godinama unazad?
MILIČKOVIĆ: Ja, kao predsjednik Udruženja manjinskih akcionara AD EPCG šaljem javnu ponudu talijanskoj kompaniji A2A da ću obustaviti sve krivične prijave i postupke, oprostit ću i zažmuriti na milionske iznose opljačkane kroz lažne konsultanske usluge, ukoliko A2A iskaže spremnost da uz odgovarajući diskont, sad i odmah napusti EPCG. Taj raskidni ugovor bi vratio u državno vlasništvo 99 odsto akcija EPCG i stvorio uslove za raspisivanje novog tendera za dokapitalizaciju i izbor pravog strateškog partnera koji bi, za suvlasništvo od 49 odsto, donio na žiro račun AD EPCG-a cca 700 miliona eura, što bi garantovalo veliki investicioni ciklus od kojeg novca bi se mogle izgraditi HE Kruševo, HE Komarnica i II blok TE Pljevlja, čime bi Crna Gora i EPCG postali veliki izvoznici električne energije za novo tržište Italije putem podmorskog kabla.

Vlada mora insistirati na ekspresnom raskidu ugovora što podrazumjeva i isplatu kompletnog dogovorenog novca 250 miliona eura uz odgovarajući diskont za sedam godina, što bi u konačnom bio iznos oko 180 miliona eura. Ovo iz razloga što Vlada CG mora dovesti EPCG u poziciju brzog investicionog razvoja kako bi nadoknadila ogromnih osam godina „spavanja” i tavorenja, jer sve drugo bi manje ili više bilo pogubno za CG.

Na kraju ću ipak reći hvala kompaniji A2A iz Breše što su konačno shvatili da je ovaj brak bio neprirodan, da nije imao perspektivu i da je kraj bio neminovan, sa iskrenom željom da uspiju u svojim planovima poslovanja i razvoja u Italiji.

MONITOR: Šta če biti sa Elektroprivredom nakon izlaska A2A?
MILIČKOVIĆ: EPCG će da vaskrsne kao feniks ukoliko raskid ugovora bude ekspresan, sad i odmah, ali bez Vujice, Mila i DPS-a u ulozi kormilara.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

1 dan

na

2 Juna, 2023

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

2 dana

na

2 Juna, 2023

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo