Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URE: Sistem je ogoljen do srži

Objavljeno prije

na

MONITOR: U petak, kada ovaj broj Monitora bude u štampi, već će biti poznati rezultati glasanja parlamenta o skidanju imuniteta Nebojši Medojeviću. Hoće li URA doći u Skupštinu?
ABAZOVIĆ: URA toga dana neće biti u Skupštini. Pokušavamo da u ljudskoj ravni razumijemo razloge zbog kojih će neke kolege prisustvovatio toj sjednici, ali za nas bojkot ostaje na snazi sve do ispunjavanja ključnog uslova – datuma novih parlamentarnih izbora! To je za nas nešto preko čega nećemo preći.

MONITOR: Zašto?
ABAZOVIĆ: Zato što se moramo držati utvrđenog principa. Ranije je SDP ušao u Skupštinu radi glasanje o NATO-u, sada će poslanici DF-a to uraditi isto zbog imuniteta kolegi Medojeviću. Naravno, uvijek se može naći neki validan ili manje validan razlog, ali ne smijemo zaboraviti zbog čega smo u bojkotu. Ako smatramo da je Skupština nelegitimna zbog opšteg zastrašivanja navodnim terorizmom i državnim udarom na dan izbora, onda se u nju ne treba vraćati niko povodom nijedne oduke, sve dok zajednički uslovi opozicije ne budu ispunjeni. Ne smatram da će ovakav postupak u konkretnom slučaju narušiti bojkot, ali ipak, princip nam mora biti ispred emocija ili partijskih interesa.

MONITOR: A kako vidite ponašanje tužilaštva u ovom slučaju i reakciju parlamenta?
ABAZOVIĆ: Tužilaštvo cijelo vrijeme vrijeđa zdrav razum građana Crne Gore. Njihovo postupanje je politički motivisano i služi ispunjenju cilja koji je zacrtao DPS, a to je nasilno zadržavanje vlasti. Da budem jasan, nijesam protiv toga da se procesuira bilo ko od opozicionih poslanika, naprotiv, svi moramo biti jednaki pred zakonom. To je nešto što URA stalno ponavlja.

Ali upravo zbog toga, reakcija tužilaštva zabrinjava, oni su zanemarili na stotine prijava za zloupotrebe izbornog prava koje su podnijete tokom i nakon izbora, zastarijevaju im slučajevi visoke korupcije poput Solane i Limenke, na stotine miliona eura štete koje su funkcioneri DPS-a napravili ostaje nerasvijetljeno, a onda se odjednom po hitnom postupku pokreću procesi protiv opozicionih poslanika ili partija. Ako neko misli da je to pravda, onda neka mu takva pravda služi i na čast.Za mene su postupci tužilaštva lakrdija koja ima za cilj prikrivanje i skretanje pažnje građana sa opšte pljačke vrha DPS-a i njihovog nasilnog čuvanje vlasti.

S druge strane, parlament je suvišno i kometarisiti. To je institucija koja u suštinskom smislu ne postoji. Nakon političke korupcije koja je uvedena u januraru 2016., i onako skrojene „većine” na oktobarskim izborima, to se može nazvati svakako, samo ne predstavničkim tjelom građana. Skupština je postala „protočni bojler” koji „legalizuje”i pečatira štetne odluke Vlade Crne Gore, bez diskusija niti bilo kakvog kritičkog osvrta.

MONITOR: Koji su efekti bojkota? Mislite i dalje da on daje rezultate?
ABAZOVIĆ: Namam dilemu da je bojkot pravi i jedini mogući odgovor opozicije na dešavanja iz 16. oktobra. Preko takve pljačke i antidemokrastkih aktivnosti nismo smjeli da pređemo. Kako god se to činilo spolja ili iznutra, bojkot jako nervira aktuelne uzurpatore vlasti. Konačno je sistem ogoljen do srži, a priče o oazi demokratije na Balkanu polako ali sigurno idu u zaborav. Zato treba biti istrajan i sigurno ćemo uspjeti u svom cilju, a to je – oslobađanje Crne Gore iz politčko-kriminalnih monopola i uspostavljanje vlasti koja proizilazi iz slobodne volje građana, kako to predviđa Ustav.

MONITOR: Za vrijeme odsustva opozicije iz parlamenta vladajuća većina je na brzinu progurala i brojne izmjene zakona, koje će biti u petak na dnevnom redu Skupštine i vjerovatno izglasane, a na koje civilni sektor ima brojne primjedbe. Kako to komentarišete?
ABAZOVIĆ: Vladin cilj je da na volšeban način, ako je moguće daleko od javnosti, nastavi kontinuitet donošenja štetnih odluka po građane u cilju zaštite grupice oligarha koji na vaninstitucionalni način upravljanju Crnom Gorom. Takvu praksu teško možemo da spriječimo u ovom trenutku, ali obećavamo da ćemo nakon smjene vlasti u Crnoj Gori sve štetne odluke poništiti, a one koji su ih svjesno donosili adekvatno procesuirani u skladu sa Ustavom i Zakom.

MONITOR: I dalje se čeka na zajedničko djelovanje opozicije. Dešava li se neka komunikacija između lidera partija trenutno?
ABAZOVIĆ: Kritike da u opoziciji nema jedinstvenog djelovanja po meni su prenaglašene i ne oslikavaju realno stanje stvari. Nema potrebe da glumimo homogenost kada smo značajno različitih programskih i ideoloških profila. Da nije tako, svi bi bili u jednoj partiji. Međutim, u opoziciji ima zajedničkog djelovanja oko pitanja bojkota, insistiranja na slobodnim i fer izborima, promjenama i unapređenju izbornog sistema, nastupa na lokalnim izborima. Tu je i saradnja u opštinama gdje ima većinu i gdje vrši vlast.

Možda ovo nije dovoljno i prirodno je da građani očekuju više, ali ne možemo reći da komunikacija i saradnja baš i ne postoji. Moja glavna zamjerka kolegama iz opozicije je međusobno napadanje. Tako nešto zaista šteti našem ukupnom imidžu, a jača DPS. Stoga pozivam sve kolege na veći stepen odgovornosti i međusobno uvažavanje, a to što na neka pitanja gledamo različito, nije strašno. To je treniranje demokratije.

MONITOR: Šta je sa vašom partijom nakon kongresa? Razmišljate li o nekim koalicijama?
ABAZOVIĆ: Pokret URA radi intenzivno i naše aktivnosti su u stalnom povećanju nakon kongresa. Kao i što smo obećali na kongresu, prezentovali smo ekonomski program, u skladu sa našim nastojanjima da budemo kvalitetna alternativa na političkoj sceni. U narednom periodu predstavićemo i reformu zdravstvenog, kao i reformu obrazovnog sistema. Radimo i pojedinačne programe kakav je u Podgorici za blokove V i VI. Trenutno se intenzivno spremamo za ciklus lokalnih izbora na Cetnju, Mojkovcu, Ulcinju i Petnjici koje će URA dočekati potpuno spremna. Za sada je rano govoriti o načinu izlaska na izbore. Poznato je da mi vodimo otvorenu i prijateljsku politiku tako da ne bih anulirao mogućnost bilo kakve saradnje.

MONITOR: Napokon je, nakon prozivki civilnog sektora da ga čuvaju kao tajnu, Vlada objavila izvještaj EK o stanju pregovora u poglavljima 23, 24. Mislite li da u tim poglavljima ima pomaka?
ABAZOVIĆ: Vlada Crne Gore inače djeluje kao tajno- zavjereničko društvo, tako da me takvo njihovo ponašenja uopšte ne čudi. U izvještajima EK se inače stalno ponavljaju iste teze – da nema dovoljno konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Tako nešto teško Vlada može da sakrije, to i ptice na granama znaju.

MONITOR: A kako vidite najavu premijera Duška Markovića da možda ipak neće povećati PDV?
ABAZOVIĆ: Kada je ekonomska politika u pitanju, Vlada je tu zaista najtanja, da ne kažem smiješna. Nemaju nikakvu viziju što raditi sa zemljom, kako reformisati postojeći neodrživi sistem pa srljalju kao „guske u magli”. Takva im je i ova najava. Prvo nešto kažu, pa pokleknu. Zamislite taj stepen neozbiljnosti u odnosu na one koji planiraju ozbiljan biznis u Crnoj Gori. Na kraju će povisiti PDV ali čekaju da narod malo apsorbuje te tužne vijesti. Naši ekonomski parametri su katastrofalni, a Vladine mjere služe više kao loš marketing nego li što suštinski zadiru u problem. Treba nam ekonomski zaokret, za koji ova garnitura politčara na vlasti nije spremna.

MONITOR: Može li se, po Vašem mišljenju, izlazak Crne Gore iz političke, ali i ekonomske krize dogoditi uskoro?
ABAZOVIĆ: Može, ali za to postoji jedan preduslov – smjena aktelnog režima! Bilo kakvo šminkanje ili prividne promjene bile bi samo nastavak agonije koja nas vodi u političko-ekonomsko-moralni bankrot. Sa uspostavom nove odgovorne i posvećene Vlade, Crna Gora sa svojim resursima može računati na prilično brz oporavak, koji, po procjenama ekonomskog tima URA, može da bude realizovan srednjeročno. Ali ponavljam, to ne mogu uraditi političke elite ratnih profitera, vođe organizovanih kriminalnih grupa ili ljudi koji ne razumiju demokratske standarde. Potrebne su nam nove ideje za Crnu Goru, a samim tim i novi lideršip, profesionalan, posvećen i što je najvažnije – pošten.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo