Povežite se sa nama

INTERVJU

DRITAN ABAZOVIĆ, LIDER URE: Sistem je ogoljen do srži

Objavljeno prije

na

MONITOR: U petak, kada ovaj broj Monitora bude u štampi, već će biti poznati rezultati glasanja parlamenta o skidanju imuniteta Nebojši Medojeviću. Hoće li URA doći u Skupštinu?
ABAZOVIĆ: URA toga dana neće biti u Skupštini. Pokušavamo da u ljudskoj ravni razumijemo razloge zbog kojih će neke kolege prisustvovatio toj sjednici, ali za nas bojkot ostaje na snazi sve do ispunjavanja ključnog uslova – datuma novih parlamentarnih izbora! To je za nas nešto preko čega nećemo preći.

MONITOR: Zašto?
ABAZOVIĆ: Zato što se moramo držati utvrđenog principa. Ranije je SDP ušao u Skupštinu radi glasanje o NATO-u, sada će poslanici DF-a to uraditi isto zbog imuniteta kolegi Medojeviću. Naravno, uvijek se može naći neki validan ili manje validan razlog, ali ne smijemo zaboraviti zbog čega smo u bojkotu. Ako smatramo da je Skupština nelegitimna zbog opšteg zastrašivanja navodnim terorizmom i državnim udarom na dan izbora, onda se u nju ne treba vraćati niko povodom nijedne oduke, sve dok zajednički uslovi opozicije ne budu ispunjeni. Ne smatram da će ovakav postupak u konkretnom slučaju narušiti bojkot, ali ipak, princip nam mora biti ispred emocija ili partijskih interesa.

MONITOR: A kako vidite ponašanje tužilaštva u ovom slučaju i reakciju parlamenta?
ABAZOVIĆ: Tužilaštvo cijelo vrijeme vrijeđa zdrav razum građana Crne Gore. Njihovo postupanje je politički motivisano i služi ispunjenju cilja koji je zacrtao DPS, a to je nasilno zadržavanje vlasti. Da budem jasan, nijesam protiv toga da se procesuira bilo ko od opozicionih poslanika, naprotiv, svi moramo biti jednaki pred zakonom. To je nešto što URA stalno ponavlja.

Ali upravo zbog toga, reakcija tužilaštva zabrinjava, oni su zanemarili na stotine prijava za zloupotrebe izbornog prava koje su podnijete tokom i nakon izbora, zastarijevaju im slučajevi visoke korupcije poput Solane i Limenke, na stotine miliona eura štete koje su funkcioneri DPS-a napravili ostaje nerasvijetljeno, a onda se odjednom po hitnom postupku pokreću procesi protiv opozicionih poslanika ili partija. Ako neko misli da je to pravda, onda neka mu takva pravda služi i na čast.Za mene su postupci tužilaštva lakrdija koja ima za cilj prikrivanje i skretanje pažnje građana sa opšte pljačke vrha DPS-a i njihovog nasilnog čuvanje vlasti.

S druge strane, parlament je suvišno i kometarisiti. To je institucija koja u suštinskom smislu ne postoji. Nakon političke korupcije koja je uvedena u januraru 2016., i onako skrojene „većine” na oktobarskim izborima, to se može nazvati svakako, samo ne predstavničkim tjelom građana. Skupština je postala „protočni bojler” koji „legalizuje”i pečatira štetne odluke Vlade Crne Gore, bez diskusija niti bilo kakvog kritičkog osvrta.

MONITOR: Koji su efekti bojkota? Mislite i dalje da on daje rezultate?
ABAZOVIĆ: Namam dilemu da je bojkot pravi i jedini mogući odgovor opozicije na dešavanja iz 16. oktobra. Preko takve pljačke i antidemokrastkih aktivnosti nismo smjeli da pređemo. Kako god se to činilo spolja ili iznutra, bojkot jako nervira aktuelne uzurpatore vlasti. Konačno je sistem ogoljen do srži, a priče o oazi demokratije na Balkanu polako ali sigurno idu u zaborav. Zato treba biti istrajan i sigurno ćemo uspjeti u svom cilju, a to je – oslobađanje Crne Gore iz politčko-kriminalnih monopola i uspostavljanje vlasti koja proizilazi iz slobodne volje građana, kako to predviđa Ustav.

MONITOR: Za vrijeme odsustva opozicije iz parlamenta vladajuća većina je na brzinu progurala i brojne izmjene zakona, koje će biti u petak na dnevnom redu Skupštine i vjerovatno izglasane, a na koje civilni sektor ima brojne primjedbe. Kako to komentarišete?
ABAZOVIĆ: Vladin cilj je da na volšeban način, ako je moguće daleko od javnosti, nastavi kontinuitet donošenja štetnih odluka po građane u cilju zaštite grupice oligarha koji na vaninstitucionalni način upravljanju Crnom Gorom. Takvu praksu teško možemo da spriječimo u ovom trenutku, ali obećavamo da ćemo nakon smjene vlasti u Crnoj Gori sve štetne odluke poništiti, a one koji su ih svjesno donosili adekvatno procesuirani u skladu sa Ustavom i Zakom.

MONITOR: I dalje se čeka na zajedničko djelovanje opozicije. Dešava li se neka komunikacija između lidera partija trenutno?
ABAZOVIĆ: Kritike da u opoziciji nema jedinstvenog djelovanja po meni su prenaglašene i ne oslikavaju realno stanje stvari. Nema potrebe da glumimo homogenost kada smo značajno različitih programskih i ideoloških profila. Da nije tako, svi bi bili u jednoj partiji. Međutim, u opoziciji ima zajedničkog djelovanja oko pitanja bojkota, insistiranja na slobodnim i fer izborima, promjenama i unapređenju izbornog sistema, nastupa na lokalnim izborima. Tu je i saradnja u opštinama gdje ima većinu i gdje vrši vlast.

Možda ovo nije dovoljno i prirodno je da građani očekuju više, ali ne možemo reći da komunikacija i saradnja baš i ne postoji. Moja glavna zamjerka kolegama iz opozicije je međusobno napadanje. Tako nešto zaista šteti našem ukupnom imidžu, a jača DPS. Stoga pozivam sve kolege na veći stepen odgovornosti i međusobno uvažavanje, a to što na neka pitanja gledamo različito, nije strašno. To je treniranje demokratije.

MONITOR: Šta je sa vašom partijom nakon kongresa? Razmišljate li o nekim koalicijama?
ABAZOVIĆ: Pokret URA radi intenzivno i naše aktivnosti su u stalnom povećanju nakon kongresa. Kao i što smo obećali na kongresu, prezentovali smo ekonomski program, u skladu sa našim nastojanjima da budemo kvalitetna alternativa na političkoj sceni. U narednom periodu predstavićemo i reformu zdravstvenog, kao i reformu obrazovnog sistema. Radimo i pojedinačne programe kakav je u Podgorici za blokove V i VI. Trenutno se intenzivno spremamo za ciklus lokalnih izbora na Cetnju, Mojkovcu, Ulcinju i Petnjici koje će URA dočekati potpuno spremna. Za sada je rano govoriti o načinu izlaska na izbore. Poznato je da mi vodimo otvorenu i prijateljsku politiku tako da ne bih anulirao mogućnost bilo kakve saradnje.

MONITOR: Napokon je, nakon prozivki civilnog sektora da ga čuvaju kao tajnu, Vlada objavila izvještaj EK o stanju pregovora u poglavljima 23, 24. Mislite li da u tim poglavljima ima pomaka?
ABAZOVIĆ: Vlada Crne Gore inače djeluje kao tajno- zavjereničko društvo, tako da me takvo njihovo ponašenja uopšte ne čudi. U izvještajima EK se inače stalno ponavljaju iste teze – da nema dovoljno konkretnih rezultata u borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala. Tako nešto teško Vlada može da sakrije, to i ptice na granama znaju.

MONITOR: A kako vidite najavu premijera Duška Markovića da možda ipak neće povećati PDV?
ABAZOVIĆ: Kada je ekonomska politika u pitanju, Vlada je tu zaista najtanja, da ne kažem smiješna. Nemaju nikakvu viziju što raditi sa zemljom, kako reformisati postojeći neodrživi sistem pa srljalju kao „guske u magli”. Takva im je i ova najava. Prvo nešto kažu, pa pokleknu. Zamislite taj stepen neozbiljnosti u odnosu na one koji planiraju ozbiljan biznis u Crnoj Gori. Na kraju će povisiti PDV ali čekaju da narod malo apsorbuje te tužne vijesti. Naši ekonomski parametri su katastrofalni, a Vladine mjere služe više kao loš marketing nego li što suštinski zadiru u problem. Treba nam ekonomski zaokret, za koji ova garnitura politčara na vlasti nije spremna.

MONITOR: Može li se, po Vašem mišljenju, izlazak Crne Gore iz političke, ali i ekonomske krize dogoditi uskoro?
ABAZOVIĆ: Može, ali za to postoji jedan preduslov – smjena aktelnog režima! Bilo kakvo šminkanje ili prividne promjene bile bi samo nastavak agonije koja nas vodi u političko-ekonomsko-moralni bankrot. Sa uspostavom nove odgovorne i posvećene Vlade, Crna Gora sa svojim resursima može računati na prilično brz oporavak, koji, po procjenama ekonomskog tima URA, može da bude realizovan srednjeročno. Ali ponavljam, to ne mogu uraditi političke elite ratnih profitera, vođe organizovanih kriminalnih grupa ili ljudi koji ne razumiju demokratske standarde. Potrebne su nam nove ideje za Crnu Goru, a samim tim i novi lideršip, profesionalan, posvećen i što je najvažnije – pošten.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo