Povežite se sa nama

INTERVJU

Vladimir Gligorov, profesor na bečkom Institutu za međunarodne ekonomske studije: Demokratija je uslov stabilnosti balkanskih zemalja

Objavljeno prije

na

MONITOR: Neposredan povod za ovaj razgovor je ideja Njemačke o formiranju zajedničkog tržišta Zapadnog Balkana. Kakav je Vaš stav o tome?
GLOGOROV: CEFTA je praktično već stvorena sa tim ciljem. Bilo bi dobro da se taj proces ubrza. Problem je jednim delom teškoća sa stvaranjem carinske unije. To bi verovatno bilo najlakše tako što bi sve zemlje preuzele trgovinski režim EU prema trećim zemljama, što će reći ako bi se pristupilo carinskoj uniji sa EU.

MONITOR: U Crnoj Gori se protive toj ideji jer smatraju da je to politički, a ne ekonomski projekat i da predstavlja svojevrsno odgađanje integracija Crne Gore u Evropsku uniju…
GLIGOROV: Koliko ja to razumem, cilj je pre svega da se regija učini privlačnijom za ulaganja iz EU. Jer su zemlje male i stoga nedovoljno zanimljive za veće multinacionalne kompanije. Zajedno, to je kao rumunska privreda, što je praktično drugi red privrednih veličina.

MONITOR: Profesorica Ekonomskog fakulteta u Podgorici i bivša ministarka evropskih integracija Gordana Đurović izjavila je da zajedničko tržište za jedne zemlje predstavlja podsticaj integracijama, a za druge odgađanje integracija u EU i pokušaj pravljenja balkanskog integracionog konvoja, umjesto važećeg „regata” pristupa i da ne treba ulaziti u takvu avanturu.
GLIGOROV: Ne mislim da će se postojeći pristup integracijama menjati. Ne verujem da bi stvaranje zajedničkog tržišta značilo da bi, recimo, Crna Gora morala da sačeka Kosovo da bi postala član EU. Imajući u vidu trgovačke i druge odnose sa EU, koji su regulisani Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, kao i proces pregovaranja, to ne bi ni bilo moguće. Podstakle bi se evroskeptičnije i zemlje koje zaostaju, iz jednog ili drugog razloga, ali bi se verovatno podstakla i zemlja kao što je Crna Gora da ubrza proces pregovaranja, u meri u kojoj to od nje zavisi.

MONITOR: Da li je do pristupanja Evropskoj uniji, dovoljno da Crna Gora bude zona slobodne trgovine zemalja regiona, kao što su bile zemlje istoka Evrope?
GLIGOROV: Za članstvo ništa od toga nije uslov. Postoji opšti uslov regionalne saradnje, koji podrazumeva dobrosusedske odnose i rešavanje problema sa susedima. Ostalo je stvar privrednih i drugih interesa.

MONITOR: Da li države Zapadnog Balkana treba prije evropskog da prave zajedničko balkansko tržište i da li je realizacija takve ideje moguća zbog zakonodavnih okvira i praktičnih potreba ekonomskog razvoja tih zemalja?
GLIGOROV: Pa, sve zemlje imaju sporazume sa EU koji donose određeni nivo međusobne harmonizacije. Potom tu je proces pregovaranja, koji takođe povećava harmonizaciju sa EU i međusobnu. Tako da bi svako povećanje regionalne integracije moralo da bude u okviru postojećih sporazuma sa EU i u skladu sa procesom pregovaranja, bilo da je on već u toku ili se očekuje da će otpočeti.

MONITOR: Premijer Albanije Edi Rama takođe je kazao da mu nije prihvatljiva ideja o zajedničkom tržištu, odnosno da neće da prihvati nikakvu ,,alternativu evropskim integracijama”…
GLIGOROV: Da ponovim, to nisu alternative. Ideja jeste da se region učini privredno važnijim za EU u smislu ulaganja i u smislu normalizacije prilika. Koliko sam u stanju da vidim, Albanija i Kosovo bi na taj način ubrzale svoj put ka EU.

MONITOR: Američki analitičar Januš Bugajski smatra da iza takvih ideja zapravo stoji Rusija.
GLIGOROV: To ne razumem.

MONITOR: Da li je onda korisnije formiranje balkanske carinske unije?
GLIGOROV: To je izvodljivije ukoliko bi to bila carisnka unija sa EU, jer bi u tom slučaju bilo lakše Srbiji da se odrekne ugovora o slobodnoj trgovini sa Rusijom. Jer ga se svakako mora odreći pri pristupanju u EU. Ukoliko bi to bila samo regionalna carinska unija, mislim da bi to bilo politički teže Srbiji, osim ukoliko bi Rusija bila spremna da carinskoj uniji ponudi ugovor o slobodnoj trgovini, što mi se čini nerealnim.

MONITOR: Hoće li opstati Evropska unija s obzirom na to da je zasnovana na ugovoru, da nema značajniji uticaj na socijalnu bezbjednost svojih građana, nema vojsku, policiju, izvršnu vlast…
GLIGOROV: Hoće dok god ima jedinstveno tržište i dok postoje interesi da se dodatno integriše. To bi sada trebalo da bude sadržano u novoj Francusko-Nemačkoj inicijativi koja bi trebalo da sadrži određene elemente zajedničke fiskalne politike. To je ključni korak ka održivosti, ukoliko za to bude volje.

MONITOR: Može li Bregzit uticati na ulazak Crne Gore u EU?
GLIGOROV: Može, u meri u kojoj će se Komisija mnogo više baviti time nego proširenjem. Pored toga, UK je bila promotor proširenja, a sada više na to neće imati uticaj. Svejedno, mislim da će to biti više problem drugih zemalja kandidata a ne Crne Gore. Pridruživanje Crne Gore bi trebalo da je relativno lak zadatak, ukoliko bi se uložilo više truda pre svega na crnogorskoj strani.

MONITOR: Pošto se bavite globalnim problemima, šta je, po Vašem mišljenju, savremeni svijet – globalna zajednica ili samo arena u kojoj se nadmeću države i drugi razni akteri?
GLIGOROV: Pa, globalizacija je i privredno i sa stanovišta bezbednosti prirodan politički odgovor na dva svetska rata plus jedan svetski hladni rat. To jeste arena konkurencije, ali ne bi trebalo da je poprište borbi za moć, da se tako izrazim. Upravo zbog toga što znamo iz iskustva prošloga veka šta to znači. Mislim da će ovo razumevanje globalne zajednice prevladati, ako bude razuma.

MONITOR: Sudeći po aktuelnoj situaciji, u državama bivše Jugoslavije nisu riješeni dugoročni politički problemi. Naprotiv. Da li to može biti povod za nove ratne sukobe?
GLIGOROV: Prostor bivše Jugoslavije nije samoodrživ sa stanovišta regionalne bezbednosti. Zbog postojanja zamrznutih sukoba, dakle teritorijalnih sukoba. Usled toga je i tako veliki strani nadzor. Usled toga, zaista ukoliko bi se promenile spoljašnje okolnosti, nasilna posezanja za jednom ili drugom spornom teritorijom su svakako mogući. Bilo bi svakako dobro kada bi se postigao neki regionalni sporazum o uzajamnom priznanju, o normalizaciji i o poštovanju granica. Da se to skine sa dnevnog reda, onda bi sve bilo jednostavnije i unutar regije i prema EU i svetu uopšte.

MONITOR: Šta je cilj ruske politike kada je riječ o Srbiji i Crnoj Gori?
GLIGOROV: Dugoročno posmatrano, ruska politika bi trebalo da bude pijateljska prema tim dvema zemljama. Trenutna ruska politika nije u skladu sa dugoročnim ruskim interesima manje više svuda u svetu i rukovodi se ciljem proširenja uticaja pre svega u Evropi kroz sukob sa SAD. Tako da je reč o politici koja teži da se koristi sukobima u Evropi kako bi eventualno bila partner dogovora sa SAD o zajedničkoj upravi nad Evropom, kao za vreme hladnog rata. Tako da se radi na političkoj nestabilnosti gde god je to moguće. Ali to će se promeniti. Rusija bi mogla da igra konstruktivnu ulogu na Balkanu, i računam da će tako i biti kada se promene političke okolnosti u samoj Rusiji.

MONITOR: Kako je moguće da u Crnoj Gori, a i u državama u okruženju, toliko dugo opstaju autokratski režimi?
GLIGOROV: Zapravo, balkanske zemlje mogu da budu stabilne samo kao demokratije. U Crnoj Gori je srpska politika bila pogrešna, jer je težila polarizaciji i negiranju crnogorske državnosti. Tako da efektivne opozicije nije bilo. Kada se to promeni, Crna Gora će se dodatno demokratizovati. U okruženju, jedino u Srbiji postoji zabluda poželjnosti i održivosti autokratskog režima. Jednim delom zbog još uvek nerazrešene nacionalističke ambicije, gde se veruje da bi jak vođa konačno rešio srpsko teritorijalno pitanje. Drugim delom su tu pokušaji stranaka i njihovih vođa da produže vreme na vlasti, pre svega da bi se obezbedile privatne koristi. No, autokratska vlast u Srbiji izaziva otpor koliko i podstiče ambicije, usled čega i te turbulentne promene na vlasti.

MONITOR: Imaju li države bivše Jugoslavije, prije svega Crna Gora, vladu u uobičajenom smislu te riječi?
GLIGOROV: Imaju. Pitanje je više legitimnosti tih vlada. U Crnoj Gori se mogu naravno osporavati izborni rezultati, kao što se može svakako postaviti pitanje dugovečne vladavine jedne stranke i njenog vođe, što otvara problem legitimnosti, ali stvarni će test biti kada se oformi demokratska opozicija koja će biti sposobna da ponudi crnogorski odgovor glasačima. Ne u nacionalnom, već u ustavnom i političkom smislu. To je u određenom smislu i generacijsko pitanje.

MONITOR: Zašto bi njihovo eventualno uspostavljanje destabilizovalo sistem vlasti i otežalo poslovanje i uopšte funkcionisanje svakodnevnog života?
GLIGOROV: Stabilizacija demokratskog načina rešavanja sporova je svakako dobra i za vladavinu prava i za privredni napredak.

MONITOR: Jednom ste rekli da se neoliberalizam, o kojem se ovdje dosta govori, sastoji od nacionalizma, protekcionizma i realizma u međunarodnim odnosima. Šta mu je alternative?
GLIGOROV: Svuda imate nacionaliste koji se pozivaju na privredne slobode i koji razumeju međunarodne odnose kao sukob nacionalnih interesa koji ne priznaju ništa osim relativne moći. To je jedna verzija toga što se naziva neoliberalizmom. To je naravno u neskladu kako sa liberalnom mišlju tako pogotovo sa klasičnim liberalizmom, što je zapravo značenje pojma neoliberalizam. To je istorijski posmatrano problem balkanskog liberalizma, no to je tema za neki drugi razgovor.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo