Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ovakvo stanje u zemlji je neodrživo

Objavljeno prije

na

MONITOR: U fokusu javnosti je zajedničko djelovanje opozicije, odnosno činjenica da lideri opozicije od 16. oktobra, kada je politička kriza u Crnoj Gori postala još dublja i započeo bojkot parlamenta, nijesu sjeli skupa za sto. Zašto?
LEKIĆ: Da budemo precizni – bilo je kontakata i u mjesecima nakon 16. oktobra, kao što je tačno da ih nije bilo posljednjih mjeseci.

Vidite, nedemokratski režim koji karakteriše kriminal, korupcija, finansijski slom zemlje koji se odlaže bjesomučnim zaduživanjeme zemlje, rasprodaja još preostalih nacionalnih resursa, pretežno neautonomne institucije, provincijalizacija kulture, riskantne podjele zemlje duž etničkih linija – sve to ujedinjuje opoziciju u borbi protiv takvog režima.

Ali sve to ujedinjuje opoziciju različitih političkih, ideoloških opcija, sve do različitog stila u javnom dijelovanju. U takvim uslovima treba biti realan i izbjeći krajnosti.

S jedne strane treba izbjeći nekomuniciranje i zaista nerazumno napadanje koje stvara utisak suicidne opozicije, a izvjesno ide u korist nepromienjene vlasti. S druge ne treba forsirati vještačke idile snaga koje su objektivno različitih političkih programa, vizija i opcija, možda i ciljeva.

U ovom trenutku mjera jedinstva treba da bude zajednička akcija kojom bismo ostvarili ciljeve – održavanja novih izbora odnosno vraćanje zemlje u regularno pravno–političko stanje koje je grubo narušeno izborima odražanim na dan zvanično objavljenog državnog udara. Razumije se, potrebno je obezbijediti uslove za fer izbore, što već godinama, na žalost neuspješno, traži i Evropska unija.

MONITOR: Vidimo da postoje razne platforme opozicionih partija kao pokušaji okupljanja opozicije i zajedničkog djelovanja. Da li se radi zapravo o tome koja ce opoziciona partija voditi te zajedničke akcije, preciznije – oko čije će se platforme opozicija okupiti?
LEKIĆ: Svaki stranački doprinos idejama demokratske opozicione alternative u interesu zemlje je dobrodošao. Treba izbjeći parcijalne promocije kao cilj po sebi, mislim da je javnost to pročitala, u svakom slučaju je zamorena takvom, nadam se, manjinskom praksom u opoziciji. A najgore je težiti parcijalnim interesima ne vidjevši opšti cilj, ili čak na štetu ukupnog opozicionog cilja.

I dalje vjerujem, a tome će Demos i moja malenkost davati konkretan iskren doprinos, u formiranje mogućeg realnog zajedničkog imenitelja u dijelovanju opozicije.

Uostalom, neophodna saradnja cijele opozicije, ne isključuje saradnju među strankama bližih političkih pogleda.

MONITOR: Građanska inicijativa Za Nas je takođe saopštavala da su radili na jednoj takvoj platformi koja bi vodila do slobodnih izbora, te okupila opoziciju. Šta se s tim desilo?
LEKIĆ: Najracionalnije i najdemokratskije je da svi politički, nevladini, građanski subjekti – koji rade na platformama koje bi poslužile kao ozbiljan projekat za prevazilaženje duboke kriza i koje pretenduju na okupljanje širokih snaga političke alternative – da takve platforme i projekte učine javnim. Ocjena validnosti projekata, njihova osmišljenost i domašaji se najbolje sagledavaju nakon javne prezentacije. Ovo važi za sve inicijative, razumije se, i za onu o kojoj ste me pitali.

MONITOR: SDP i Demokrate su se već izjasnile da neće biti u parlamentu kada se 29. juna bude odlučivati o ukidanju imuniteta lideru Nebojši Medojeviću. Što će uraditi Demos?
LEKIĆ: Demos neće mijenjati zajednički utvrđenu opozicionu politiku bojkota parlameta. Bojkot je demokratski odgovor na neslobodne izbore 16. oktobra. Politika bojkota je možda jedina snažna zajednička nit koja ujedinjuje opoziciju u ovom trenutku.

I činjenica da bi se Đukanovićeva vlast obradovala povratku opozicije u parlament, koji bi prestao da bude krnji, takođe upozorava na opreznost prilikom donošenja tako važne odluke.

Makar još uvijek bile ambivalentne pozicije i reakcije međunarodnih adresa, jasno je da se i tamo dobro vidi da je političko institucionalno stanje u zemlji, na čelu sa krnjim parlamentom, neregularno i neodrživo.

Demos zadržava stav, što je više puta potvrdio, pa i glasanjem u parlamentu, da skidanja imuniteta poslanicima izabranim od građana nije adekvatan metod demokratskog načina funkcionisanja pravno – političkog sistema. Neregularna vlast bi stigla do većine, razumije se neregularne većine, i uz prisustvo cjelokupne opozicije 29. juna u parlamentu.

MONITOR: Kako vidite cijeli taj slučaj, od zahtjeva tužilastva do onoga što je uslijedilo? Da li je reakcija opozicije adekvatna? Da li je bilo dovoljno solidarnosti, s obzirom da se radi o ozbiljnom državnom nasilju opasnom po slobode i ljudska prava generalno?
LEKIĆ: Izvjesno, cijeli slučaj, pored ogromnog značaja za sadašne političko – pravne procese u zemlji, ulazi i u istoriju zajedno sa svim svojim protagonistima. Razlog više za ukupnu odgovornost svih aktera i involviranih institucija.

Primarna reakcija opozicije kojom se traži puna istina o događaju je već zahtijev za pravdu i solidarnost prema nevinima. Uz princip javnosti postupka i ukupno visoku senzibilnost iste javnosti, kao i opredjeljenja optuženih da učestvuju uz advokatske timove u sudskom procesu ukazuje da se i sudskim putem može i stići do istine i pravde. A to će biti najbolji legalni odgovor na teške kvalifikacije tužilaštva, kao i na teško optužujuća javna svjedočanstva poput onog tadašnjeg premijera Srbije Vučića.

Drugo, ne izostaju ukazivanja opozicije na paralalno eklatanante i nerazjašnjene teške, skandalozne slučajeve sa tako vidljivim indicijama kriminala i korupcije na štetu države koje stvaraju utisak da su segmenti vlasti i njehove porodice van pravnog poretka. Mislim na afere Telekom, Solana, Limenka, tkz. garancije KAP-u, Primorci, propagandnom glasilu Pobjedi i da sve ne nabrajam dalje.

MONITOR: Posljednjih dana često se govorilo o izjavama lidera Fronta da sve ovo može biti uvod u građanski rat. Kako vi vidite te ocjene?
LEKIĆ: Ne mislim da je dobro s lakoćom, ne samo najavljivati, već i uoptrebljavati tako zapaljive riječi kao što je građanski rat. Ne namjeravajući da relativizujem izgovoreno treba imati u vidu da Đukanovićeva vlast načinom vladanja i agresivnom propagandom u dužem period proizvodi državne neprijatelje što je takođe vid zatrovane atmosfere građanskog rata. Oni su u stanju permanentne odbrane države i kulta višeg cilja. Ostavljam po strani farsičan detalj kojim će se baviti istoričari jednog dana da je Đukanović u svojim različitim političko-etničkim stanjima uz pomoć plaćenih medijskih posluga jednako dramatično branio različite države agresivno proizvodeći sve neistomišljenike za državne neprijatelje.

Treba dodati da u uslovima nenormalnosti političko društvenog ambijenta lako se bude i stari resantimenti raznih vrsta, koje i dalje crnogorsko društvo ne uspijeva da prevaziđe. To ne uspijevamo jer je malo ozbiljne, zrele, javne riječi, u svakom slučaju ona je u sjenci propagande i tabloidnog blata koji na ovaj ili onaj način finansira Đukanovićeva vlast.

MONITOR: A reakcije koje su na ponašanje DF uslijedile potom? Odmjerene ili prenaglašene imajući u vidu cijeli kontekst?
LEKIĆ: Utisak je da je bilo jednih i drugih.

MONITOR: Možemo li očekivati skoriji izlazak iz ove duboke političke i društvene krize u kojoj se Crna Gora nalazi?
LEKIĆ: Crna Gora i njeni građani žive sa ogromnim problemima, primarno ekonomskim, uz nemoćno posmatranje duboke kriminalizacije crnogorskog društva i poremećaja svih vrijednosti. Od tradicionalnih, do moderno -emancipatorskih koje ovdje nisu ni imale šansu da se značajnije utemelje. Ali se zato utemeljio obrazac dijelova vrha vlasti, njihovih rodbina i klijenata, dakle korumpiranih skorojevića koji pretenduju da vode državu pod njihovim nadzorima, da unište i poslednje nacionalne resurese, a da pri tom budu van pravnog poretka.

Jedan od poražavajućih momenata jeste i stanje javnosti koje je na niskom nivou, u prvom redu posredstvom ukupne političke elite ili kvazi elite, plaćenika iz dvorske tvrđave, medija ili dijela medija, i svih mehanizama manipulacija na dijelu.

Borba za Crnu Goru kao zemlju pristojnog života, slobodnih ljudi u kojoj se poštuju pravila, jeste pravedna. Rečeno tradicionalnim jezikom – nastojanje da Crna Gora bude ponovo poštena kuća, država u kojoj je moguće definisati i prihvatiti temeljne vrijednost koje bi bile u isti mah tradicionane i moderne, integrativne uz poštovanje dragocijenog mozaika kulturno-etničkih specifičnosti – jeste nešto što mora okupiti većinske snage zemlje. To je ispit ukupne javnosti, sa posebnom i ogoromnom odogvornošću snaga političke alternative.

MONITOR: Da li se značajan impuls promjenama koje bi vodile istinskoj demokratizaciji i progresu Crne Gore mogu očekivati od međunarodnih faktora u prvom redu Evropske unije?
LEKIĆ: Uvažavajući međunarodni uticaj, o njemu se može govoriti ipak primarno u kategorijama interesa. Interese treba razlikovati od vrijednosnog sistema i uticaja, koje ne bih negirao, makar oni nekada bili u drugom planu. Još uvijek, istina ponekad ne u velikom entuzijazmu, vjerujem u pozitivan uticaj Evropske unije zbog objektivno našeg velikog interesa da usvojimo evropske standarde. U prvom redu standarde pravne države i demokratskog principa podijele i kontrole vlasti.

Demokratska javnost u Crnoj Gori očekuje da EU smanji interes za očigledan cilj stabilokratije a da poveća uticaj ka osvajanju istinske demokratije. Jer ovdje stabilokratija može da protjera i ono malo demokratije koja ovdje postoji. Ne smijemo biti taoci stabilokratije.

Za dalji nastavak evropskih integracija treba napustiti birokratski metod normativnog šminkanja sistema i započeti sa provjetravanjem ustajalog vazduha u dobrom dijelu institucija, ne bi li one postale autonomne kao bitne pretpostavke utemljenja pravne države i sistema kontolisane vlasti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo