INTERVJU
MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ovakvo stanje u zemlji je neodrživo

MONITOR: U fokusu javnosti je zajedničko djelovanje opozicije, odnosno činjenica da lideri opozicije od 16. oktobra, kada je politička kriza u Crnoj Gori postala još dublja i započeo bojkot parlamenta, nijesu sjeli skupa za sto. Zašto?
LEKIĆ: Da budemo precizni – bilo je kontakata i u mjesecima nakon 16. oktobra, kao što je tačno da ih nije bilo posljednjih mjeseci.
Vidite, nedemokratski režim koji karakteriše kriminal, korupcija, finansijski slom zemlje koji se odlaže bjesomučnim zaduživanjeme zemlje, rasprodaja još preostalih nacionalnih resursa, pretežno neautonomne institucije, provincijalizacija kulture, riskantne podjele zemlje duž etničkih linija – sve to ujedinjuje opoziciju u borbi protiv takvog režima.
Ali sve to ujedinjuje opoziciju različitih političkih, ideoloških opcija, sve do različitog stila u javnom dijelovanju. U takvim uslovima treba biti realan i izbjeći krajnosti.
S jedne strane treba izbjeći nekomuniciranje i zaista nerazumno napadanje koje stvara utisak suicidne opozicije, a izvjesno ide u korist nepromienjene vlasti. S druge ne treba forsirati vještačke idile snaga koje su objektivno različitih političkih programa, vizija i opcija, možda i ciljeva.
U ovom trenutku mjera jedinstva treba da bude zajednička akcija kojom bismo ostvarili ciljeve – održavanja novih izbora odnosno vraćanje zemlje u regularno pravno–političko stanje koje je grubo narušeno izborima odražanim na dan zvanično objavljenog državnog udara. Razumije se, potrebno je obezbijediti uslove za fer izbore, što već godinama, na žalost neuspješno, traži i Evropska unija.
MONITOR: Vidimo da postoje razne platforme opozicionih partija kao pokušaji okupljanja opozicije i zajedničkog djelovanja. Da li se radi zapravo o tome koja ce opoziciona partija voditi te zajedničke akcije, preciznije – oko čije će se platforme opozicija okupiti?
LEKIĆ: Svaki stranački doprinos idejama demokratske opozicione alternative u interesu zemlje je dobrodošao. Treba izbjeći parcijalne promocije kao cilj po sebi, mislim da je javnost to pročitala, u svakom slučaju je zamorena takvom, nadam se, manjinskom praksom u opoziciji. A najgore je težiti parcijalnim interesima ne vidjevši opšti cilj, ili čak na štetu ukupnog opozicionog cilja.
I dalje vjerujem, a tome će Demos i moja malenkost davati konkretan iskren doprinos, u formiranje mogućeg realnog zajedničkog imenitelja u dijelovanju opozicije.
Uostalom, neophodna saradnja cijele opozicije, ne isključuje saradnju među strankama bližih političkih pogleda.
MONITOR: Građanska inicijativa Za Nas je takođe saopštavala da su radili na jednoj takvoj platformi koja bi vodila do slobodnih izbora, te okupila opoziciju. Šta se s tim desilo?
LEKIĆ: Najracionalnije i najdemokratskije je da svi politički, nevladini, građanski subjekti – koji rade na platformama koje bi poslužile kao ozbiljan projekat za prevazilaženje duboke kriza i koje pretenduju na okupljanje širokih snaga političke alternative – da takve platforme i projekte učine javnim. Ocjena validnosti projekata, njihova osmišljenost i domašaji se najbolje sagledavaju nakon javne prezentacije. Ovo važi za sve inicijative, razumije se, i za onu o kojoj ste me pitali.
MONITOR: SDP i Demokrate su se već izjasnile da neće biti u parlamentu kada se 29. juna bude odlučivati o ukidanju imuniteta lideru Nebojši Medojeviću. Što će uraditi Demos?
LEKIĆ: Demos neće mijenjati zajednički utvrđenu opozicionu politiku bojkota parlameta. Bojkot je demokratski odgovor na neslobodne izbore 16. oktobra. Politika bojkota je možda jedina snažna zajednička nit koja ujedinjuje opoziciju u ovom trenutku.
I činjenica da bi se Đukanovićeva vlast obradovala povratku opozicije u parlament, koji bi prestao da bude krnji, takođe upozorava na opreznost prilikom donošenja tako važne odluke.
Makar još uvijek bile ambivalentne pozicije i reakcije međunarodnih adresa, jasno je da se i tamo dobro vidi da je političko institucionalno stanje u zemlji, na čelu sa krnjim parlamentom, neregularno i neodrživo.
Demos zadržava stav, što je više puta potvrdio, pa i glasanjem u parlamentu, da skidanja imuniteta poslanicima izabranim od građana nije adekvatan metod demokratskog načina funkcionisanja pravno – političkog sistema. Neregularna vlast bi stigla do većine, razumije se neregularne većine, i uz prisustvo cjelokupne opozicije 29. juna u parlamentu.
MONITOR: Kako vidite cijeli taj slučaj, od zahtjeva tužilastva do onoga što je uslijedilo? Da li je reakcija opozicije adekvatna? Da li je bilo dovoljno solidarnosti, s obzirom da se radi o ozbiljnom državnom nasilju opasnom po slobode i ljudska prava generalno?
LEKIĆ: Izvjesno, cijeli slučaj, pored ogromnog značaja za sadašne političko – pravne procese u zemlji, ulazi i u istoriju zajedno sa svim svojim protagonistima. Razlog više za ukupnu odgovornost svih aktera i involviranih institucija.
Primarna reakcija opozicije kojom se traži puna istina o događaju je već zahtijev za pravdu i solidarnost prema nevinima. Uz princip javnosti postupka i ukupno visoku senzibilnost iste javnosti, kao i opredjeljenja optuženih da učestvuju uz advokatske timove u sudskom procesu ukazuje da se i sudskim putem može i stići do istine i pravde. A to će biti najbolji legalni odgovor na teške kvalifikacije tužilaštva, kao i na teško optužujuća javna svjedočanstva poput onog tadašnjeg premijera Srbije Vučića.
Drugo, ne izostaju ukazivanja opozicije na paralalno eklatanante i nerazjašnjene teške, skandalozne slučajeve sa tako vidljivim indicijama kriminala i korupcije na štetu države koje stvaraju utisak da su segmenti vlasti i njehove porodice van pravnog poretka. Mislim na afere Telekom, Solana, Limenka, tkz. garancije KAP-u, Primorci, propagandnom glasilu Pobjedi i da sve ne nabrajam dalje.
MONITOR: Posljednjih dana često se govorilo o izjavama lidera Fronta da sve ovo može biti uvod u građanski rat. Kako vi vidite te ocjene?
LEKIĆ: Ne mislim da je dobro s lakoćom, ne samo najavljivati, već i uoptrebljavati tako zapaljive riječi kao što je građanski rat. Ne namjeravajući da relativizujem izgovoreno treba imati u vidu da Đukanovićeva vlast načinom vladanja i agresivnom propagandom u dužem period proizvodi državne neprijatelje što je takođe vid zatrovane atmosfere građanskog rata. Oni su u stanju permanentne odbrane države i kulta višeg cilja. Ostavljam po strani farsičan detalj kojim će se baviti istoričari jednog dana da je Đukanović u svojim različitim političko-etničkim stanjima uz pomoć plaćenih medijskih posluga jednako dramatično branio različite države agresivno proizvodeći sve neistomišljenike za državne neprijatelje.
Treba dodati da u uslovima nenormalnosti političko društvenog ambijenta lako se bude i stari resantimenti raznih vrsta, koje i dalje crnogorsko društvo ne uspijeva da prevaziđe. To ne uspijevamo jer je malo ozbiljne, zrele, javne riječi, u svakom slučaju ona je u sjenci propagande i tabloidnog blata koji na ovaj ili onaj način finansira Đukanovićeva vlast.
MONITOR: A reakcije koje su na ponašanje DF uslijedile potom? Odmjerene ili prenaglašene imajući u vidu cijeli kontekst?
LEKIĆ: Utisak je da je bilo jednih i drugih.
MONITOR: Možemo li očekivati skoriji izlazak iz ove duboke političke i društvene krize u kojoj se Crna Gora nalazi?
LEKIĆ: Crna Gora i njeni građani žive sa ogromnim problemima, primarno ekonomskim, uz nemoćno posmatranje duboke kriminalizacije crnogorskog društva i poremećaja svih vrijednosti. Od tradicionalnih, do moderno -emancipatorskih koje ovdje nisu ni imale šansu da se značajnije utemelje. Ali se zato utemeljio obrazac dijelova vrha vlasti, njihovih rodbina i klijenata, dakle korumpiranih skorojevića koji pretenduju da vode državu pod njihovim nadzorima, da unište i poslednje nacionalne resurese, a da pri tom budu van pravnog poretka.
Jedan od poražavajućih momenata jeste i stanje javnosti koje je na niskom nivou, u prvom redu posredstvom ukupne političke elite ili kvazi elite, plaćenika iz dvorske tvrđave, medija ili dijela medija, i svih mehanizama manipulacija na dijelu.
Borba za Crnu Goru kao zemlju pristojnog života, slobodnih ljudi u kojoj se poštuju pravila, jeste pravedna. Rečeno tradicionalnim jezikom – nastojanje da Crna Gora bude ponovo poštena kuća, država u kojoj je moguće definisati i prihvatiti temeljne vrijednost koje bi bile u isti mah tradicionane i moderne, integrativne uz poštovanje dragocijenog mozaika kulturno-etničkih specifičnosti – jeste nešto što mora okupiti većinske snage zemlje. To je ispit ukupne javnosti, sa posebnom i ogoromnom odogvornošću snaga političke alternative.
MONITOR: Da li se značajan impuls promjenama koje bi vodile istinskoj demokratizaciji i progresu Crne Gore mogu očekivati od međunarodnih faktora u prvom redu Evropske unije?
LEKIĆ: Uvažavajući međunarodni uticaj, o njemu se može govoriti ipak primarno u kategorijama interesa. Interese treba razlikovati od vrijednosnog sistema i uticaja, koje ne bih negirao, makar oni nekada bili u drugom planu. Još uvijek, istina ponekad ne u velikom entuzijazmu, vjerujem u pozitivan uticaj Evropske unije zbog objektivno našeg velikog interesa da usvojimo evropske standarde. U prvom redu standarde pravne države i demokratskog principa podijele i kontrole vlasti.
Demokratska javnost u Crnoj Gori očekuje da EU smanji interes za očigledan cilj stabilokratije a da poveća uticaj ka osvajanju istinske demokratije. Jer ovdje stabilokratija može da protjera i ono malo demokratije koja ovdje postoji. Ne smijemo biti taoci stabilokratije.
Za dalji nastavak evropskih integracija treba napustiti birokratski metod normativnog šminkanja sistema i započeti sa provjetravanjem ustajalog vazduha u dobrom dijelu institucija, ne bi li one postale autonomne kao bitne pretpostavke utemljenja pravne države i sistema kontolisane vlasti.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
INTERVJU
DEJAN MILOVAC, MANS: Veting kao rješenje

Reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori
MONITOR: Kako komentarišete objavljene prepiske izmedju direktorice ASK Jelene Perović i bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?
MILOVAC: Mislim da je prepiska između Perović i Medenice pokazala kako je posljednjih decenija izgledao modus operandi crnogorskog pravosuđa, i sasvim sam siguran da tadašnja predsjednica cetinjskog Osnovnog suda nije bila jedina koja je na takav način tražila smjernice i nudila podršku bivšoj predsjednici Vrhovnog suda. Na stranu groteskni udvornički odnos koji je ispoljila Perović, komunikacija je pokazala koja količina moći i uticaja je bila u rukama Vesne Medenice i na koji način je ona manifestovana.
MANS je i ranije ukazivao da reforma crnogorskog pravosuđa ne može imati održive rezultate dok se do kraja ne raspetlja “hobotnica” Vesne Medenice i ispitaju sve šeme uticaja koji je ona nesporno imala na nosioce tužilačke i sudske funkcije u Crnoj Gori. Sve dok svaka od tih relacija ne bude detaljno ispitana, mi kao građani imamo pravo da sumnjamo da je pravosuđe i dalje u rukama onih koji se sumnjiče za saradnju sa kriminalnim klanovima. U ovom konkretnom slučaju MANS je već pozvao Specijalno državno tužilaštvo da formira predmet i ispita ne samo komunikaciju između Perović i Medenice, već prije svega kakve posljedice je ona imala na profesionalni integritet i odluke koje je Perović donosila u cetinjskom sudu, ali i kasnije sa mjesta direktorice Agencije za sprječavanje korupcije.
MONITOR:Da li vas iznenadjuje odnos Perović prema Medenici, koji bivša predsjednica Vrhovnog suda u porukama definiše „savjesnim“?
MILOVAC: Svjedočimo potpuno iskrivljenom sistemu vrijednosti koji je uspostavio prethodni režim na svim nivoima, pa i u pravosuđu. “Savjesno postupanje” u percepciji takozvanih vojnika bivše vlasti, kakva je Vesne Medenica, pretpostavlja gaženje procedura i zarobljavanje institucija i koncetraciju neograničene moći odlučivanja u rukama jedne osobe. Takav odnos prema integritetu nosilaca pravosudne funkcije je nešto što je “njegovano” i podsticano decenijama i sasvim moguće je postalo sastavni dio jedne potpuno izokrenute profesionalne etike.
Hijerarhija koja je postavljena na način da se lojalnost kultu ličnosti koji je Medenica uspostavila prepoznaje kao “savjesno postupanje”, najviše liči onima koje možemo da vidimo kada su u pitanju strukture organizovanog kriminala. Ovo je posebno problematično ako pretpostavimo da je takav odnos vrlo vjerovatno bio potka za donošenje odluka u sudskim predmetima u skladu sa interesima koji je nisu poklapali sa javnim interesom ili zakonom.
Nisam iznenađen odnosom i iz razloga što je dosadašnja profesionalna karijera davala prostor Vesni Medenici da utiče na izbor sudija, ima kompletan uvid u njihov rad i ocjenjivanje njihovog rada, kreirajući poziciju sa koje je od prvog dana mogla da oblikuje sudije prema onome što su bile njene potrebe i potrebe grupa koje je u pravosuđu neformalno zastupala. Zbog toga je svako “klimanje glavom” Jelene Perović bilo dočekano kao “savjesno”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR BRANKA BOŠNJAK PROFESORICA UCG I POTPREDSJEDNICA PZP-A: Temeljne reforme i dobra metla za obrazovni sistem

Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sad je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja
MONITOR: Nakon najnovije afere oko diplome pomoćnice direktora IJZ vi ste javno istupili i kazali da lažnih ima i u vrhu Vlade, te da su političke partije pune kadrova sa ovakvim znanjem. Da li je onda iluzorno očekivati da će biti političke volje da se sporne diplome provjere?
BOŠNJAK: Mi kao društvo moramo da se odlučimo da li hoćemo istinsko ozdravljenje i vraćanje pravim vrijednostima, želimo li društvo znanja, što javno propagiramo ili želimo degradaciju svih vrijednosti, koju upravo živimo.
Zato je važno da se aktuelizovao ovaj veliki problem, ali nažalost, to je samo jedan segment iz Pandorine kutije, jer mnogo je devijacija na ovom polju. Nama trebaju značajno veća ulaganja u nauku, revizija naučnih i nastavnih zvanja, nepristrasna reakreditacija studijskih programa, revizija licenci za visokoobrazovne ustanove, savremene laboratorije, dosljedna borba protiv plagijata, a preduslov svega ovoga je potpuna depolitizacija ovog sektora.
Optimista nijesam, jer živimo najbrutalniji iskaz partitokratije, a svjedok sam bila da mnogi politički lideri potpuno obesmišljavaju znanje i olako delegiraju za rukovodeće funkcije ljude bez znanja i iskustva, sa sumnjivo stečenim diplomama, jer oni prvenstveno cijene partijsku lojalnost. Koalicioni dogovori, umjesto da podrazumijevaju da stavimo na sto najbolje što imamo od kadrova i od njih napravimo najoptimalniji odabir, nažalost kažu da se niko nikome ne miješa u politička kadriranja koja su im pripala. Zato imamo ministre i predsjednike opština bez fakultetskog obrazovanja, ljude na pozicijama koji ne umiju ni napisani im tekst da pročitaju kako treba, zato su nam bordovi direktora i upravni odbori puni dojučerašnjih šofera, ljudi iz obezbjeđenja, kafe kuvarica, konduktera… Javna uprava je postala prepuna uhljebljenih bahatih neznalica. Nije ovo od juče, radio je to i bivši DPS režim, ali sa mnogo više stila, senzitivnije, neupadljivije… Ovo sada je postalo brutalno, bestidno i ogoljeno do kraja.
Mi smo malo društvo i nije problem ko je čiji, ako je sposoban, obrazovan i ako zna, ali problem je neznanje, koje onda iz kompleksa rađa umišljenost i bahatost, kao paravan, da bi se zamaskiralo neznanje i onda se proganja i mobinguje svako ko išta zna.
Dodatan problem je što Vladina komisija za politička namještenja, i ne provjerava CV predloženih kandidata no im se unaprijed vjeruje na riječ, a mnogi su zbog fotelje spremni da „nakite“ svoj CV raznim neistinama pa i onom da su završili fakultet. Predlažu se zakoni i sistematizacije, koje značajno smanjuju kriterijume za neka rukovodna mjesta, jer se sve šteluje za unaprijed odabrane pojedince.
Optimista nijesam po pitanju političke volje, ali jak pritisak javnosti može da pomjeri stvari i da krenemo ka ozdravljenju.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR LINO VELJAK, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: U ovom „tridesetgodišnjem ratu“ se već poodavno nalazimo

Ukoliko bi predsjednik Bajden uspio da pomoć Izraelu uslovi izraelskom obnovom prihvaćanja ideje dviju država, to bi predstavljalo izniman uspjeh. Ukoliko bi to uvjetovanje rezultiralo tek selektivnošću izraelskih vojnih operacija to bi bio nekakav uspjeh. No, bez temeljnih političkih promjena i u Izraelu i u njegovom arapsko-islamskom okruženju koncept dviju država ostaje privlačna i – do daljnjega, nedosežna utopija
MONITOR: Na obeležavanju godišnjice stradanja Vukovara glavnu riječ je imao gradonačelnik Ivan Penava, koji je upozorio sve koji ne respektuju njegovu, u mnogo čemu, proustašku scenografiju, da se ne priključuju događaju. U Srbiji je predizborna kampanja u koju je predsjednik Srbije, prvi put od svog dolaska na vlast, zatražio pomoć svog nekadašnjeg političkog mentora Vojislava Šešelja. Koliko su ovo tek praktički-politički aranžmani a koliko simbolički relevantni činovi?
VELJAK: Nisu to nikakvi simbolički činovi, pa ni pragmatični predizborni aranžmani, nego ih valja promatrati u kontekstu generalnog rasta desnice u Evropi i šire (rezultati izbora u Slovačkoj i Nizozemskoj, ali i u Argentini), koji ukazuju na realne dimenzije skretanja društvene svijesti u smjeru populizma i radikalne desnice. Ta je tendencija značajnim dijelom uzrokovana medijskom podrškom brutalizaciji javnog diskursa, a u našoj regiji nedvojbeno i pojačanim djelovanjem ruske agenture. Konkretno, u Hrvatskoj se zloćudan ruski utjecaj može dokazati analizom financijske baze Domovinskog pokreta (čiji je Penava predsjednik), koja je izravno povezana s oligarhijskom strukturom Putinove Rusije. Onima koji sumnjaju u ispravnost ove tvrdnje preporučujem da otkriju odgovor na pitanje: Tko kontrolira Fortenovu? Putinovim ljubiteljima neće biti jasno zbog čega ruske službe i oligarsi podržavaju obnovu ustaškog diskursa, kao što mnogima neće biti milo kad se suoče s dokazivim činjenicama koje govore o međusobnoj podršci četnika i ustaša (kako u Drugom svjetskom ratu, tako i danas, kada je to u cilju ostvarivanja političke moći i – što je najvažnije – financijskih interesa). Svađajući narode, oni jačaju svoje pozicije, a njihova međusobna solidarnost ne dolazi u pitanje. Dokaz je i pravo bratstvo i jedinstvo koje je vladalo u Hagu među optuženicima za najteže ratne zločine.
MONITOR: EU je u prvim danima posle napada Hamasa, snažno podržala pravo Izraela da se brani, čak je i redovna pomoć Palestincima bila, na kratko, obustavljena. Danas je stav Brisela izbalansiraniji. Neki su ponašanje EU administracije nazvali „ evropskim kompleksom Holokausta“. Koliko se tu radi o „kompleksu“ a koliko o, nesamostalnosti spoljne politike EU?
VELJAK: Ukoliko je riječ o Njemačkoj, kompleks Holokausta je od presudne važnosti. Ukoliko je pak riječ o EU, ključan je moment inzistiranje na potrebi evroatlantskog jedinstva, te se upravo time može objasniti relativna uravnoteženost njezinog stava.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS2 sedmice
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično