Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOSA: Ovakvo stanje u zemlji je neodrživo

Objavljeno prije

na

MONITOR: U fokusu javnosti je zajedničko djelovanje opozicije, odnosno činjenica da lideri opozicije od 16. oktobra, kada je politička kriza u Crnoj Gori postala još dublja i započeo bojkot parlamenta, nijesu sjeli skupa za sto. Zašto?
LEKIĆ: Da budemo precizni – bilo je kontakata i u mjesecima nakon 16. oktobra, kao što je tačno da ih nije bilo posljednjih mjeseci.

Vidite, nedemokratski režim koji karakteriše kriminal, korupcija, finansijski slom zemlje koji se odlaže bjesomučnim zaduživanjeme zemlje, rasprodaja još preostalih nacionalnih resursa, pretežno neautonomne institucije, provincijalizacija kulture, riskantne podjele zemlje duž etničkih linija – sve to ujedinjuje opoziciju u borbi protiv takvog režima.

Ali sve to ujedinjuje opoziciju različitih političkih, ideoloških opcija, sve do različitog stila u javnom dijelovanju. U takvim uslovima treba biti realan i izbjeći krajnosti.

S jedne strane treba izbjeći nekomuniciranje i zaista nerazumno napadanje koje stvara utisak suicidne opozicije, a izvjesno ide u korist nepromienjene vlasti. S druge ne treba forsirati vještačke idile snaga koje su objektivno različitih političkih programa, vizija i opcija, možda i ciljeva.

U ovom trenutku mjera jedinstva treba da bude zajednička akcija kojom bismo ostvarili ciljeve – održavanja novih izbora odnosno vraćanje zemlje u regularno pravno–političko stanje koje je grubo narušeno izborima odražanim na dan zvanično objavljenog državnog udara. Razumije se, potrebno je obezbijediti uslove za fer izbore, što već godinama, na žalost neuspješno, traži i Evropska unija.

MONITOR: Vidimo da postoje razne platforme opozicionih partija kao pokušaji okupljanja opozicije i zajedničkog djelovanja. Da li se radi zapravo o tome koja ce opoziciona partija voditi te zajedničke akcije, preciznije – oko čije će se platforme opozicija okupiti?
LEKIĆ: Svaki stranački doprinos idejama demokratske opozicione alternative u interesu zemlje je dobrodošao. Treba izbjeći parcijalne promocije kao cilj po sebi, mislim da je javnost to pročitala, u svakom slučaju je zamorena takvom, nadam se, manjinskom praksom u opoziciji. A najgore je težiti parcijalnim interesima ne vidjevši opšti cilj, ili čak na štetu ukupnog opozicionog cilja.

I dalje vjerujem, a tome će Demos i moja malenkost davati konkretan iskren doprinos, u formiranje mogućeg realnog zajedničkog imenitelja u dijelovanju opozicije.

Uostalom, neophodna saradnja cijele opozicije, ne isključuje saradnju među strankama bližih političkih pogleda.

MONITOR: Građanska inicijativa Za Nas je takođe saopštavala da su radili na jednoj takvoj platformi koja bi vodila do slobodnih izbora, te okupila opoziciju. Šta se s tim desilo?
LEKIĆ: Najracionalnije i najdemokratskije je da svi politički, nevladini, građanski subjekti – koji rade na platformama koje bi poslužile kao ozbiljan projekat za prevazilaženje duboke kriza i koje pretenduju na okupljanje širokih snaga političke alternative – da takve platforme i projekte učine javnim. Ocjena validnosti projekata, njihova osmišljenost i domašaji se najbolje sagledavaju nakon javne prezentacije. Ovo važi za sve inicijative, razumije se, i za onu o kojoj ste me pitali.

MONITOR: SDP i Demokrate su se već izjasnile da neće biti u parlamentu kada se 29. juna bude odlučivati o ukidanju imuniteta lideru Nebojši Medojeviću. Što će uraditi Demos?
LEKIĆ: Demos neće mijenjati zajednički utvrđenu opozicionu politiku bojkota parlameta. Bojkot je demokratski odgovor na neslobodne izbore 16. oktobra. Politika bojkota je možda jedina snažna zajednička nit koja ujedinjuje opoziciju u ovom trenutku.

I činjenica da bi se Đukanovićeva vlast obradovala povratku opozicije u parlament, koji bi prestao da bude krnji, takođe upozorava na opreznost prilikom donošenja tako važne odluke.

Makar još uvijek bile ambivalentne pozicije i reakcije međunarodnih adresa, jasno je da se i tamo dobro vidi da je političko institucionalno stanje u zemlji, na čelu sa krnjim parlamentom, neregularno i neodrživo.

Demos zadržava stav, što je više puta potvrdio, pa i glasanjem u parlamentu, da skidanja imuniteta poslanicima izabranim od građana nije adekvatan metod demokratskog načina funkcionisanja pravno – političkog sistema. Neregularna vlast bi stigla do većine, razumije se neregularne većine, i uz prisustvo cjelokupne opozicije 29. juna u parlamentu.

MONITOR: Kako vidite cijeli taj slučaj, od zahtjeva tužilastva do onoga što je uslijedilo? Da li je reakcija opozicije adekvatna? Da li je bilo dovoljno solidarnosti, s obzirom da se radi o ozbiljnom državnom nasilju opasnom po slobode i ljudska prava generalno?
LEKIĆ: Izvjesno, cijeli slučaj, pored ogromnog značaja za sadašne političko – pravne procese u zemlji, ulazi i u istoriju zajedno sa svim svojim protagonistima. Razlog više za ukupnu odgovornost svih aktera i involviranih institucija.

Primarna reakcija opozicije kojom se traži puna istina o događaju je već zahtijev za pravdu i solidarnost prema nevinima. Uz princip javnosti postupka i ukupno visoku senzibilnost iste javnosti, kao i opredjeljenja optuženih da učestvuju uz advokatske timove u sudskom procesu ukazuje da se i sudskim putem može i stići do istine i pravde. A to će biti najbolji legalni odgovor na teške kvalifikacije tužilaštva, kao i na teško optužujuća javna svjedočanstva poput onog tadašnjeg premijera Srbije Vučića.

Drugo, ne izostaju ukazivanja opozicije na paralalno eklatanante i nerazjašnjene teške, skandalozne slučajeve sa tako vidljivim indicijama kriminala i korupcije na štetu države koje stvaraju utisak da su segmenti vlasti i njehove porodice van pravnog poretka. Mislim na afere Telekom, Solana, Limenka, tkz. garancije KAP-u, Primorci, propagandnom glasilu Pobjedi i da sve ne nabrajam dalje.

MONITOR: Posljednjih dana često se govorilo o izjavama lidera Fronta da sve ovo može biti uvod u građanski rat. Kako vi vidite te ocjene?
LEKIĆ: Ne mislim da je dobro s lakoćom, ne samo najavljivati, već i uoptrebljavati tako zapaljive riječi kao što je građanski rat. Ne namjeravajući da relativizujem izgovoreno treba imati u vidu da Đukanovićeva vlast načinom vladanja i agresivnom propagandom u dužem period proizvodi državne neprijatelje što je takođe vid zatrovane atmosfere građanskog rata. Oni su u stanju permanentne odbrane države i kulta višeg cilja. Ostavljam po strani farsičan detalj kojim će se baviti istoričari jednog dana da je Đukanović u svojim različitim političko-etničkim stanjima uz pomoć plaćenih medijskih posluga jednako dramatično branio različite države agresivno proizvodeći sve neistomišljenike za državne neprijatelje.

Treba dodati da u uslovima nenormalnosti političko društvenog ambijenta lako se bude i stari resantimenti raznih vrsta, koje i dalje crnogorsko društvo ne uspijeva da prevaziđe. To ne uspijevamo jer je malo ozbiljne, zrele, javne riječi, u svakom slučaju ona je u sjenci propagande i tabloidnog blata koji na ovaj ili onaj način finansira Đukanovićeva vlast.

MONITOR: A reakcije koje su na ponašanje DF uslijedile potom? Odmjerene ili prenaglašene imajući u vidu cijeli kontekst?
LEKIĆ: Utisak je da je bilo jednih i drugih.

MONITOR: Možemo li očekivati skoriji izlazak iz ove duboke političke i društvene krize u kojoj se Crna Gora nalazi?
LEKIĆ: Crna Gora i njeni građani žive sa ogromnim problemima, primarno ekonomskim, uz nemoćno posmatranje duboke kriminalizacije crnogorskog društva i poremećaja svih vrijednosti. Od tradicionalnih, do moderno -emancipatorskih koje ovdje nisu ni imale šansu da se značajnije utemelje. Ali se zato utemeljio obrazac dijelova vrha vlasti, njihovih rodbina i klijenata, dakle korumpiranih skorojevića koji pretenduju da vode državu pod njihovim nadzorima, da unište i poslednje nacionalne resurese, a da pri tom budu van pravnog poretka.

Jedan od poražavajućih momenata jeste i stanje javnosti koje je na niskom nivou, u prvom redu posredstvom ukupne političke elite ili kvazi elite, plaćenika iz dvorske tvrđave, medija ili dijela medija, i svih mehanizama manipulacija na dijelu.

Borba za Crnu Goru kao zemlju pristojnog života, slobodnih ljudi u kojoj se poštuju pravila, jeste pravedna. Rečeno tradicionalnim jezikom – nastojanje da Crna Gora bude ponovo poštena kuća, država u kojoj je moguće definisati i prihvatiti temeljne vrijednost koje bi bile u isti mah tradicionane i moderne, integrativne uz poštovanje dragocijenog mozaika kulturno-etničkih specifičnosti – jeste nešto što mora okupiti većinske snage zemlje. To je ispit ukupne javnosti, sa posebnom i ogoromnom odogvornošću snaga političke alternative.

MONITOR: Da li se značajan impuls promjenama koje bi vodile istinskoj demokratizaciji i progresu Crne Gore mogu očekivati od međunarodnih faktora u prvom redu Evropske unije?
LEKIĆ: Uvažavajući međunarodni uticaj, o njemu se može govoriti ipak primarno u kategorijama interesa. Interese treba razlikovati od vrijednosnog sistema i uticaja, koje ne bih negirao, makar oni nekada bili u drugom planu. Još uvijek, istina ponekad ne u velikom entuzijazmu, vjerujem u pozitivan uticaj Evropske unije zbog objektivno našeg velikog interesa da usvojimo evropske standarde. U prvom redu standarde pravne države i demokratskog principa podijele i kontrole vlasti.

Demokratska javnost u Crnoj Gori očekuje da EU smanji interes za očigledan cilj stabilokratije a da poveća uticaj ka osvajanju istinske demokratije. Jer ovdje stabilokratija može da protjera i ono malo demokratije koja ovdje postoji. Ne smijemo biti taoci stabilokratije.

Za dalji nastavak evropskih integracija treba napustiti birokratski metod normativnog šminkanja sistema i započeti sa provjetravanjem ustajalog vazduha u dobrom dijelu institucija, ne bi li one postale autonomne kao bitne pretpostavke utemljenja pravne države i sistema kontolisane vlasti.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo