Povežite se sa nama

INTERVJU

PERO ZUBAC, PJESNIK IZ NOVOG SADA: Književnost (ne) može promijeniti svijet

Objavljeno prije

na

MONITOR: ,,Mostarske kiše” objavili se kao dvadesetogodišnjak 1965. godine. Ta pjesma je dugo, a mnogima i danas, bila prva asocijacija na Vas iako ste napisali veliki broj pjesama. Čime to objašnjavate?
ZUBAC: Ta je pesma, jednostavno rečeno, našla svoje čitaoce i ,,fanove” u svim generacijama koje su obitavale i obitavaju u ovim prostorima. Imala je nečega u sebi u čemu su se mnogi prepoznavali. Imala je i mnogo izdanja, na četrnaest jezika je prevedena. Samo ruski prevod Irine Čivilihine objavljen je u Sovjetskom Savezu u 19 miliona i 750 hiljada primeraka. Pa šta bih ja tu mogao da promenim, i internet je samo dodao zlaćanog praha na reči te moje davne kantilene.

MONITOR: Pratite li savremenu poeziju i čije pjesme volite da čitate?
ZUBAC: Pratim koliko uspem. Već nekoliko godina sam predsednik žirija Festivala mladih pesnika u Vrbasu i onda se, jednom godišnje, suočim sa stotinama rukopisa iz celog ,,regiona”, iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije najviše, a ove godine stigle su pošiljke i iz Slovenije. Nagradimo najbolje i tako imam uvid u stvaralalaštvo mladih pesnika, a čitam i časopise, gledam po internetu, šalju mi pesnici, i znani i neznani, svoje knjige.

MONITOR: Godinama ste bili glavni i odgovorni urednik Kulturno-umjetničkog programa TV Novi Sad i urednik Programa za djecu. Kakvo je Vaše mišljenje o današnjem novinarstvu?
ZUBAC: Onih godina bilo je manje tabloidnih izdanja i pisalo se otmenije i ozbiljnije. Kakvo vreme takvi i novinari.

MONITOR: Kao televizijski autor i urednik napisali ste i realizovali više od 400 scenarija za dokumentarne, muzičke, zabavne, umjetničke i emisije za djecu i mlade. S obzirom na to bogato iskustvo kako Vam izgledaju današnji televizijski programi?
ZUBAC: Mnogo više televizijskih postaja, raznih televizija, snaga emitera i ogromna ponuda kanala po meni je išla na uštrb kvaliteta. Dominantni su zabavni, filmski i sportski programi. Ostali su razređeni, nema puno serija, nema dečjeg programa, nema humora.

MONITOR: Da Ii i po Vašem mišljenju na ovim prostorima decenijama traje srozavanje moralnih, kulturnih i ostalih vrijednosti i da li se za to zloupotrebjava književnost ?
ZUBAC: Ne radi se tu ni o kakvoj zaveri velikih prema malima. Radi se o siromaštvu. ,,Sirotinjo i Bogu si teška.”

MONITOR: Može li književnost da promijeni svijet?
ZUBAC: Može da promeni jedinke u svetu, a svet ne može.

MONITOR: Kandidovali ste se na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Novom Sadu ispred humanitarnog fonda koji je nastupio kao stranka ,,Socijalna pravda”. Da li imate političke ambicije i šta mislite o današnjim političarima u Srbiji?
ZUBAC: Nisam ni tada imao političke ambicije, a nemam ih ni sada. Ima političara u Srbiji, koje cenim i poštujem, to su oni retki i time su mi draži, koji mene podsećaju na zlatno vreme moje mladosti i mojih Dana mladosti, a ima ih koji nisu dorasli toj teškoj ,,zanimaciji” u oskudnim vremenima, a traju.

MONITOR: U Srbiji, Hrvatskoj i BiH u novije vrijeme jača ekstremna desnica, nacionalizmi, četništvo i ustaštvo… Odnosi između tri pomenute države su pogoršani. Koliko je sve to prijetnja miru i dobrosusjedskim odnosima?
ZUBAC: Ko išta pomnije zna o meni, o mojoj biografiji, mome radu i svakolikom angažmanu za dobro među ljudima, zna koliko je – sve to što spominjete meni strano. I sad je pretnja i uvek će biti pretnja, a nadam se da zlokobna vremena, prohujala ovim prostorom, neće ponovo zakucati na naša vrata.

MONITOR: Mostar je, zahvaljujući nacionalistima, danas podijeljen grad. Kako to Vi doživljavate?
ZUBAC: Iako nisam nikada živeo u Mostaru boli me, dabome, što je Mostar podeljen grad. Kada sam pre petnaestak godina u Mostaru u Narodnom pozorištu govorio pesme iz moje knjige Povratak Mostaru u sali, prepunoj, bilo je ljudi sa obe strane, i mostarske elite i mostarske raje.

MONITOR: Da li su Novi Sad, u kojem sada živite, i ostali dio Vojvodine i dalje uzoran primjer multikulturalnosti?
ZUBAC: Jesu, teško je to promeniti, dugo traje i dugo je negovano da bi uvelo i nestalo.

MONITOR: Prije desetak godina napisali ste da su žene bolji dio svijeta. Žena je, prvi put u istoriji Srbije, kandidatkinja za premijera. Vaš komentar?
ZUBAC: I sada mislim da su žene bolji deo sveta i radujem se što žena u Srbiji može da bude premijerka. Zašto da ne. Lepo je to i čuti, a i videti.

MONITOR: Jedan od Vaših stavova glasi: ,,Najvažnije je voljeti ljude oko sebe i prepoznati dobro u njima”. Kako u današnjim ljudima prepoznati dobro?
ZUBAC: Dobri ljudi se prepoznaju lako i jedni druge traže da bi lakše preživeli ova vremena.

MONITOR: Za pjesme ste dobili brojne nagrade na jugoslovenskim festivalima. Nagrađeni ste i u Podgorici, Rožajama i Nikšiću. Pratite li savremenu crnogorsku poeziju i koje biste crnogorske pjesnike posebno izdvojili.
ZUBAC: I u Baru sam dobio Staru maslinu i mnogo mi je draga ta nagrada. Zamalo da dobijem i Nagradu Risto Ratković 2002. godine, falio mi je jedan glas, javio mi je moj prijatelj Ismet Rebronja. A pratim savremenu poeziju koliko mogu. Da se moji prijatelji u Crnoj Gori, moja pesnička braća, ne naljute, da ih ne bih nabrajao a nekoga, nehatom, zaboravio da spomenem, spomenuću moje najdraže pesnike sa ,,druge obale”: Aleksandra Lesa Ivanovića i Vita Nikolića, princa poezije za decu Dragana Radulovića i prozno delo Sretena Asanovića.

MONITOR: Šta Pero Zubac sada priprema čitaocima?
ZUBAC: Pišem pomalo i pokatkad. Nedavno mi je u Sarajevu kod Art Rabica objavljena knjiga pesama Glasovi u tišini. Iz nje vam prepisujem jednu pesmu koja se oslanja na prethodno pitanje.

Zvuk iz mladanja

Ko da u snu čuh Kare Šabanove,
klokot točkova rasu mi snove.
Taj pozni zvuk, iz ranog mladanja,
rasturi tugu, žudi, nadanja.
Sve što sam snio, rasu se u trenu
i bar da zapamtih onu ženu
koja se nadnela na moje lice
dok zalud hvatah snohvatice.

U jesen, 2001.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo