Povežite se sa nama

INTERVJU

PERO ZUBAC, PJESNIK IZ NOVOG SADA: Književnost (ne) može promijeniti svijet

Objavljeno prije

na

MONITOR: ,,Mostarske kiše” objavili se kao dvadesetogodišnjak 1965. godine. Ta pjesma je dugo, a mnogima i danas, bila prva asocijacija na Vas iako ste napisali veliki broj pjesama. Čime to objašnjavate?
ZUBAC: Ta je pesma, jednostavno rečeno, našla svoje čitaoce i ,,fanove” u svim generacijama koje su obitavale i obitavaju u ovim prostorima. Imala je nečega u sebi u čemu su se mnogi prepoznavali. Imala je i mnogo izdanja, na četrnaest jezika je prevedena. Samo ruski prevod Irine Čivilihine objavljen je u Sovjetskom Savezu u 19 miliona i 750 hiljada primeraka. Pa šta bih ja tu mogao da promenim, i internet je samo dodao zlaćanog praha na reči te moje davne kantilene.

MONITOR: Pratite li savremenu poeziju i čije pjesme volite da čitate?
ZUBAC: Pratim koliko uspem. Već nekoliko godina sam predsednik žirija Festivala mladih pesnika u Vrbasu i onda se, jednom godišnje, suočim sa stotinama rukopisa iz celog ,,regiona”, iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije najviše, a ove godine stigle su pošiljke i iz Slovenije. Nagradimo najbolje i tako imam uvid u stvaralalaštvo mladih pesnika, a čitam i časopise, gledam po internetu, šalju mi pesnici, i znani i neznani, svoje knjige.

MONITOR: Godinama ste bili glavni i odgovorni urednik Kulturno-umjetničkog programa TV Novi Sad i urednik Programa za djecu. Kakvo je Vaše mišljenje o današnjem novinarstvu?
ZUBAC: Onih godina bilo je manje tabloidnih izdanja i pisalo se otmenije i ozbiljnije. Kakvo vreme takvi i novinari.

MONITOR: Kao televizijski autor i urednik napisali ste i realizovali više od 400 scenarija za dokumentarne, muzičke, zabavne, umjetničke i emisije za djecu i mlade. S obzirom na to bogato iskustvo kako Vam izgledaju današnji televizijski programi?
ZUBAC: Mnogo više televizijskih postaja, raznih televizija, snaga emitera i ogromna ponuda kanala po meni je išla na uštrb kvaliteta. Dominantni su zabavni, filmski i sportski programi. Ostali su razređeni, nema puno serija, nema dečjeg programa, nema humora.

MONITOR: Da Ii i po Vašem mišljenju na ovim prostorima decenijama traje srozavanje moralnih, kulturnih i ostalih vrijednosti i da li se za to zloupotrebjava književnost ?
ZUBAC: Ne radi se tu ni o kakvoj zaveri velikih prema malima. Radi se o siromaštvu. ,,Sirotinjo i Bogu si teška.”

MONITOR: Može li književnost da promijeni svijet?
ZUBAC: Može da promeni jedinke u svetu, a svet ne može.

MONITOR: Kandidovali ste se na prošlogodišnjim lokalnim izborima u Novom Sadu ispred humanitarnog fonda koji je nastupio kao stranka ,,Socijalna pravda”. Da li imate političke ambicije i šta mislite o današnjim političarima u Srbiji?
ZUBAC: Nisam ni tada imao političke ambicije, a nemam ih ni sada. Ima političara u Srbiji, koje cenim i poštujem, to su oni retki i time su mi draži, koji mene podsećaju na zlatno vreme moje mladosti i mojih Dana mladosti, a ima ih koji nisu dorasli toj teškoj ,,zanimaciji” u oskudnim vremenima, a traju.

MONITOR: U Srbiji, Hrvatskoj i BiH u novije vrijeme jača ekstremna desnica, nacionalizmi, četništvo i ustaštvo… Odnosi između tri pomenute države su pogoršani. Koliko je sve to prijetnja miru i dobrosusjedskim odnosima?
ZUBAC: Ko išta pomnije zna o meni, o mojoj biografiji, mome radu i svakolikom angažmanu za dobro među ljudima, zna koliko je – sve to što spominjete meni strano. I sad je pretnja i uvek će biti pretnja, a nadam se da zlokobna vremena, prohujala ovim prostorom, neće ponovo zakucati na naša vrata.

MONITOR: Mostar je, zahvaljujući nacionalistima, danas podijeljen grad. Kako to Vi doživljavate?
ZUBAC: Iako nisam nikada živeo u Mostaru boli me, dabome, što je Mostar podeljen grad. Kada sam pre petnaestak godina u Mostaru u Narodnom pozorištu govorio pesme iz moje knjige Povratak Mostaru u sali, prepunoj, bilo je ljudi sa obe strane, i mostarske elite i mostarske raje.

MONITOR: Da li su Novi Sad, u kojem sada živite, i ostali dio Vojvodine i dalje uzoran primjer multikulturalnosti?
ZUBAC: Jesu, teško je to promeniti, dugo traje i dugo je negovano da bi uvelo i nestalo.

MONITOR: Prije desetak godina napisali ste da su žene bolji dio svijeta. Žena je, prvi put u istoriji Srbije, kandidatkinja za premijera. Vaš komentar?
ZUBAC: I sada mislim da su žene bolji deo sveta i radujem se što žena u Srbiji može da bude premijerka. Zašto da ne. Lepo je to i čuti, a i videti.

MONITOR: Jedan od Vaših stavova glasi: ,,Najvažnije je voljeti ljude oko sebe i prepoznati dobro u njima”. Kako u današnjim ljudima prepoznati dobro?
ZUBAC: Dobri ljudi se prepoznaju lako i jedni druge traže da bi lakše preživeli ova vremena.

MONITOR: Za pjesme ste dobili brojne nagrade na jugoslovenskim festivalima. Nagrađeni ste i u Podgorici, Rožajama i Nikšiću. Pratite li savremenu crnogorsku poeziju i koje biste crnogorske pjesnike posebno izdvojili.
ZUBAC: I u Baru sam dobio Staru maslinu i mnogo mi je draga ta nagrada. Zamalo da dobijem i Nagradu Risto Ratković 2002. godine, falio mi je jedan glas, javio mi je moj prijatelj Ismet Rebronja. A pratim savremenu poeziju koliko mogu. Da se moji prijatelji u Crnoj Gori, moja pesnička braća, ne naljute, da ih ne bih nabrajao a nekoga, nehatom, zaboravio da spomenem, spomenuću moje najdraže pesnike sa ,,druge obale”: Aleksandra Lesa Ivanovića i Vita Nikolića, princa poezije za decu Dragana Radulovića i prozno delo Sretena Asanovića.

MONITOR: Šta Pero Zubac sada priprema čitaocima?
ZUBAC: Pišem pomalo i pokatkad. Nedavno mi je u Sarajevu kod Art Rabica objavljena knjiga pesama Glasovi u tišini. Iz nje vam prepisujem jednu pesmu koja se oslanja na prethodno pitanje.

Zvuk iz mladanja

Ko da u snu čuh Kare Šabanove,
klokot točkova rasu mi snove.
Taj pozni zvuk, iz ranog mladanja,
rasturi tugu, žudi, nadanja.
Sve što sam snio, rasu se u trenu
i bar da zapamtih onu ženu
koja se nadnela na moje lice
dok zalud hvatah snohvatice.

U jesen, 2001.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo