Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MUGOŠA, PREDSJEDNIK LJEKARSKE KOMORE: Neophodno je depolitizovati zdravstvo

Objavljeno prije

na

170130001-Aleksandar-Sasa-M

MONITOR: Prošlo je pola godine otkada ste izabrani za predsjednika Ljekarske komore, međutim od tada je rad te institucije blokiran od strane Ministarstva zdravlja. Da li ima najava da bi Ljekarska komora uskoro mogla da počne sa radom?
MUGOŠA: Ljekarska komora mora početi sa radom i to odmah. Pred organima Komore je ogroman posao – izrada novog statuta koji će biti usklađen sa zakonom o zdravstvenoj zaštiti, novog Pravilnika o izdavanju licenci za rad (bez koje nijedan ljekar u Crnoj Gori ne može biti zaposlen), formiranje stručnih tijela i komisija koje će konačno početi da rade na poboljšanju zdravstvene zaštite građana, što do sada u praksi Komore dugoj 22 godine, nažalost nije bio slučaj.

Do kraja ove godine svi ljekari, prema novom Zakonu o zdravstvenoj zastiti, moraju obnoviti licence za rad, jer će u suprotnom od 1. januara sljedeće godine svi protivzakonito obavljati svoj posao. I oni i država mogli bi u protivnom biti tuženi od svakog crnogorskog građanina. Ne postoji druga institucija u ovoj zemlji koja tako veliki posao može uraditi na zakonit način. Trenutno smo jedina zemlja na svijetu koja nema svoju Ljekarsku komoru. Blokirana je na najprimitivniji mogući način – silom čije su oružje različite administrativne mjere i to „sve po zakonu”, kako kaže pjesma Đorđa Balaševića. Postojala je duge 22 godine i funkcionisala otuđena od ljekara i građana, sve do dana kada su po prvi put legalno izabrani predstavnici ljekara izabrali svoje rukovodstvo. Od toga dana više ne postoji, jer je blokirana od strane Ministarstva zdravlja. Sve češće čujemo posljednjih dana da je novoizabrano rukovodstvo Komore politički indoktrinirano od strane opozicije i da to može predstavljati problem za Ministarstvo. To, naravno, nije tačno.

MONITOR: Koje probleme za ljekare i pacijente izaziva nefunkcionisanje Komore?
MUGOŠA: Prve ljekarske komore u Evropi su formirane još sredinom 19. vijeka sa ciljevima – poboljšanja kvaliteta ljekarske prakse i bolje zdravstvene zaštite građana. U razvijenim zemljama ciljevi su isti i nikada se neće ni promijeniti, jer je borba protiv bolesti stalna i neće prestati. U Crnoj Gori Komora od svog osnivanja nije ispunjavala te ciljeve, njena svrha je bila izopačena i to ne samo krivicom dr Đoka Jočića.

Komora mora da radi u interesu ljekara, naročito kada je u pitanju njihov profesionalni i pravni status, a uslov svih uslova funkcionisanja Komore mora biti da svi njeni članovi imaju u potpunosti jednak tretman. Ona bi trebalo da bude otvorena prema pacijentima, a prema poslodavcima i ljekarima otvorena i dijelom restriktivna.

Nefunkcionisanje Komore sada ne malom broju ljekara ograničava jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na rad. Najveću štetu ipak trenutno trpi dvoje stalno zaposlenih radnika u Komori koji ne primaju lični dohodak već pet mjeseci.

MONITOR: Sistem crnogorskog zdravstva je već drugu godinu zaredom na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema. Novi ministar je najavio brojne promjene, a prethodni govorio o privatizaciji zdravstva.
MUGOŠA: To što je naš sistem na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema u svakom normalnom građaninu, naravno i u nama ljekarima, budi strah. Zdravstvo nije profitabilna kategorija, ono je nasušna potreba društva. Poznate su tužne zemlje u kojima je javno zdravstvo gotovo uništeno. Svaka ozbiljna zemlja čuva svoj javni zdravstveni sistem jer se on gradi stotinama godina, njegovi resursi i kapaciteti jedino mogu da pruže potpunu zdravstvenu zaštitu svih građana. U državnim bolnicama u razvijenijim društvima rade najbolji ljekari čiji je najveći značaj u stvari u edukaciji mlađih kolega i njihovoj pripremi za preuzimanje odgovornosti, jer u medicini je ta ,,kriva učenja” veoma kompleksna i dugo traje. Država ih stimuliše da ne napuštaju javno zdravstvo. Potpuna privatizacija jednog takvog sistema je nemoguća i ideja da se zdravstveni sistem Crne Gore proda firmi sa Malte za određenu sumu novca je jedna od besmislenijih koje sam u životu čuo. Svaka privatna firma dominantno razmišlja o profitu, a zdravstvo nije profitabilna društvena kategorija, i tu počinjem i završavam svaki dalji komentar, jer o takvim stvarima mogu da govore samo neozbiljni ljudi.

U Kliničkom centru sam od 1997. i ne znam da je ikada rađena bilo kakva reforma, izuzev projekta izabrani ljekar, za koji je novac dala Svjetska banka koja je u međuvremenu konstatovala da projekat ni u jednom svom segmentu nije dao željene rezultate; preciznije rečeno izrodio se u svoju suprotnost. Za reformu sekundarnog i tercijalnog nivoa takođe je dat novac, ali ona, zbog neznanja ljudi koji su pokušali da joj daju smjernice, nikada nije ni sprovedena.

MONITOR: Nedavno je javnosti predočeno istraživanje koje pokazuje da je preko 90 odsto ljekara nezadovoljno platom.
MUGOŠA: Predsjednica Sindikata doktora medicine dr Milena Popović- Samardžić uradila je kompleksno istraživanje Stepena zadovoljstva ljekara i rezultate tog istraživanja, između ostalih, je došao da čuje gospodin Klaus Hegel, generalni sekretar Evropske konfederacije nezavisnih sindikata. Na sastanak su bili pozvani i predstavnici Ministarstva zdravlja koji se nisu pojavili, jer ih to očigledno nije interesovalo. Godinama putem medija i sa najviših državnih adresa stižu nam poruke da građani nisu zadovoljni uslugama koje im pružaju ljekari. Takođe, nedavno smo od premijera Markovića saznali da i država nije zadovoljna kako funkcioniše zdravstveni sistem koji je sama kreirala, a sada saznajemo da je čak 90% ljekara nezadovoljno, između ostalog, i svojim primanjima. Da li je to onda nešto novo što smo čuli? Osnovni razlog zbog koga veliki broj ljekara napušta javni zdravstveni sistem je ipak duboki osjećaj poniženosti i briga za svoju i sudbinu svoje porodice, s obzirom na to da smo više od deset godina sistematski stavljani na rub srama. Sve više kolega je predmet sudsko-medicinskih i krivičnih postupaka zbog kojih su neki već pravosnažno osuđivani, robijali u ZIKS-u, dok su neki postupci još u toku. Ko bi za novac koji dobija odlazio svakodnevno na posao s mišlju da baš tog dana može zaslužiti izdržavanje kazne u Spužu? Uzmite primjer Bijelog Polja, imam utisak da bi u tom gradu pacijenti linčovali ljekare ukoliko za to ne bi morali da odgovaraju.

MONITOR: Uz to primjetno je da ljekari zarađuju značajno manje od menadžera u zdravstvu.
MUGOŠA: Volio bih da mi neko najprije objasni šta rade svi ti direktori domova zdravlja, njihov mnogobrojni ,,menadžment”, razni direktori bolnica sekundarnog nivoa, članovi upravnih odbora, načelnici izmišljenih službi. Koliku su finansijsku štetu napravili zdravstvenom sistemu ne samo zbog visokih primanja, već znatno više zbog neznanja, nesposobnosti i stavljanja ličnih interesa u prvi plan. Zar ne bi bilo dovoljno da danas, u trećem milenijumu, sve te poslove nabavke sredstava za higijenu, medicinskih sredstava, ljekova koji nedostaju, bolovanja i godišnjih odmora, obavlja neki administrativni radnik u Fondu zdravstva, na primjer? Moram reći da smo nadam se, nakon dugo godina upravljanja Kliničkim centrom od strane opskurnih osoba, dobili direktora sposobnog da zaustavi vrtoglavi pad naše ustanove i vrati entuzijazam zaposlenima.

MONITOR: Sve više doktora čeka posao na birou, dok nam nedostaje veliki broj ljekara. Uz to primjetan je odliv bijelih mantila u inostranstvo. Vodi li iko brigu o ovom problemu i ima li rješenja?
MUGOŠA: Ne mogu da prihvatim činjenicu da stotinu mladih ljekara u maloj Crnoj Gori čeka posao na birou. To su najbolja djeca ove zajednice. Svi oni su upisani na Medicinski fakultet u Podgorici kao najbolji đaci u svojim školama, završili su najteže i najdugotrajnije studije, u psihološkom smislu veoma zahtjevne, dokazali da vrijede. Hoćemo li umjesto njih dovoditi ljude iz susjedne Srbije, koja je jedna od onih tužnih zemalja koje sam prethodno pomenuo u kojoj je javno zdravstvo odavno počelo da gubi bitku sa privatnim i u kojoj se sve češće i sve više pravovremeno liječe samo oni građani koji imaju novca za to? Ako izgubimo mlade ljekare, ako se nastavi odliv starijih, iskusnih ljekara ka privatnom zdravstvu, kruzerima, Kuvajtu, Emiratima zdravstveni sistem će se definitivno urušiti, jer ne postoji tržiste sa koga možemo povući nove ljekare.

MONITOR: Na koji način i za koje vrijeme bi crnogorski zdravstveni sistem mogao bar malo da se poboljša?
MUGOŠA: Naš zdravstveni sistem je dugo i sistematski uništavan i pravo je čudo da još funkcionišemo. Osnovni razlozi takvog stanja su pretjerano miješanje politike, nejasni i nedovoljni izvori finansiranja, profesionalne i ljudske slabosti ljekara koje su u vremenu u kom živimo razumljive, ali ne i opravdane. Zato neophodno je – depolitizovati zdravstvo, osloboditi ga partijskih kadrova, promijeniti u potpunosti upravljačku strukturu u svim zdravstvenim ustanovama, obezbijediti realne izvore finansiranja, pa i kroz suzbijanje svih vidova sive ekonomije.

Treba obići pod hitno sve zdravstvene ustanove i bez prisustva „menadžera” razgovarati sa ljekarima o problemima sa kojima se svakodnevno susreću. U skladu sa tim donijeti nacionalne vodiče za liječenje bolesti koji će u najvećoj mogućoj mjeri biti usklađeni sa evropskim, definisati osnovni paket usluga koji građani mogu dobiti u zdravstvenim ustanovama svih nivoa, izračunati cijenu tih usluga i ispratiti tokove novca. Omogućiti potpunu integraciju privatnog sektora u zdravstveni sistem na koji način bi se svakako povećali kapaciteti i obezbijedila pravovremena zaštita zdravlja građana, bez ikakvih dodatnih troškova. Ispitati ulogu Montefarma u procesu nabavke ljekova, ulogu najvećih veledrogerija, politiku cijena u privatnim apotekama i mogućnosti stavljanja farmaceutskog sektora pod posebnu kontrolu države. Staviti na javni uvid sve ugovore u zdravstvu. Sve to bi znatno olakšalo mogućnost povećanja zarada ljekarima i medicinskim tehničarima, što bi prve motivisalo da ostanu u zemlji i javnom zdravstvu, a drugima omogućilo iole dostojanstven život. Uz to, maksimalno povećati odgovornosti na radnom mjestu. Status quo kakav je postojao do sada svakako vodi definitivnom urušavanju zdravstvenog sistema, a u tom trenutku će biti svejedno da li ste političar, ljekar-političar, običan ljekar, politički pacijent ili samo pacijent.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo