Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MUGOŠA, PREDSJEDNIK LJEKARSKE KOMORE: Neophodno je depolitizovati zdravstvo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošlo je pola godine otkada ste izabrani za predsjednika Ljekarske komore, međutim od tada je rad te institucije blokiran od strane Ministarstva zdravlja. Da li ima najava da bi Ljekarska komora uskoro mogla da počne sa radom?
MUGOŠA: Ljekarska komora mora početi sa radom i to odmah. Pred organima Komore je ogroman posao – izrada novog statuta koji će biti usklađen sa zakonom o zdravstvenoj zaštiti, novog Pravilnika o izdavanju licenci za rad (bez koje nijedan ljekar u Crnoj Gori ne može biti zaposlen), formiranje stručnih tijela i komisija koje će konačno početi da rade na poboljšanju zdravstvene zaštite građana, što do sada u praksi Komore dugoj 22 godine, nažalost nije bio slučaj.

Do kraja ove godine svi ljekari, prema novom Zakonu o zdravstvenoj zastiti, moraju obnoviti licence za rad, jer će u suprotnom od 1. januara sljedeće godine svi protivzakonito obavljati svoj posao. I oni i država mogli bi u protivnom biti tuženi od svakog crnogorskog građanina. Ne postoji druga institucija u ovoj zemlji koja tako veliki posao može uraditi na zakonit način. Trenutno smo jedina zemlja na svijetu koja nema svoju Ljekarsku komoru. Blokirana je na najprimitivniji mogući način – silom čije su oružje različite administrativne mjere i to „sve po zakonu”, kako kaže pjesma Đorđa Balaševića. Postojala je duge 22 godine i funkcionisala otuđena od ljekara i građana, sve do dana kada su po prvi put legalno izabrani predstavnici ljekara izabrali svoje rukovodstvo. Od toga dana više ne postoji, jer je blokirana od strane Ministarstva zdravlja. Sve češće čujemo posljednjih dana da je novoizabrano rukovodstvo Komore politički indoktrinirano od strane opozicije i da to može predstavljati problem za Ministarstvo. To, naravno, nije tačno.

MONITOR: Koje probleme za ljekare i pacijente izaziva nefunkcionisanje Komore?
MUGOŠA: Prve ljekarske komore u Evropi su formirane još sredinom 19. vijeka sa ciljevima – poboljšanja kvaliteta ljekarske prakse i bolje zdravstvene zaštite građana. U razvijenim zemljama ciljevi su isti i nikada se neće ni promijeniti, jer je borba protiv bolesti stalna i neće prestati. U Crnoj Gori Komora od svog osnivanja nije ispunjavala te ciljeve, njena svrha je bila izopačena i to ne samo krivicom dr Đoka Jočića.

Komora mora da radi u interesu ljekara, naročito kada je u pitanju njihov profesionalni i pravni status, a uslov svih uslova funkcionisanja Komore mora biti da svi njeni članovi imaju u potpunosti jednak tretman. Ona bi trebalo da bude otvorena prema pacijentima, a prema poslodavcima i ljekarima otvorena i dijelom restriktivna.

Nefunkcionisanje Komore sada ne malom broju ljekara ograničava jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na rad. Najveću štetu ipak trenutno trpi dvoje stalno zaposlenih radnika u Komori koji ne primaju lični dohodak već pet mjeseci.

MONITOR: Sistem crnogorskog zdravstva je već drugu godinu zaredom na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema. Novi ministar je najavio brojne promjene, a prethodni govorio o privatizaciji zdravstva.
MUGOŠA: To što je naš sistem na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema u svakom normalnom građaninu, naravno i u nama ljekarima, budi strah. Zdravstvo nije profitabilna kategorija, ono je nasušna potreba društva. Poznate su tužne zemlje u kojima je javno zdravstvo gotovo uništeno. Svaka ozbiljna zemlja čuva svoj javni zdravstveni sistem jer se on gradi stotinama godina, njegovi resursi i kapaciteti jedino mogu da pruže potpunu zdravstvenu zaštitu svih građana. U državnim bolnicama u razvijenijim društvima rade najbolji ljekari čiji je najveći značaj u stvari u edukaciji mlađih kolega i njihovoj pripremi za preuzimanje odgovornosti, jer u medicini je ta ,,kriva učenja” veoma kompleksna i dugo traje. Država ih stimuliše da ne napuštaju javno zdravstvo. Potpuna privatizacija jednog takvog sistema je nemoguća i ideja da se zdravstveni sistem Crne Gore proda firmi sa Malte za određenu sumu novca je jedna od besmislenijih koje sam u životu čuo. Svaka privatna firma dominantno razmišlja o profitu, a zdravstvo nije profitabilna društvena kategorija, i tu počinjem i završavam svaki dalji komentar, jer o takvim stvarima mogu da govore samo neozbiljni ljudi.

U Kliničkom centru sam od 1997. i ne znam da je ikada rađena bilo kakva reforma, izuzev projekta izabrani ljekar, za koji je novac dala Svjetska banka koja je u međuvremenu konstatovala da projekat ni u jednom svom segmentu nije dao željene rezultate; preciznije rečeno izrodio se u svoju suprotnost. Za reformu sekundarnog i tercijalnog nivoa takođe je dat novac, ali ona, zbog neznanja ljudi koji su pokušali da joj daju smjernice, nikada nije ni sprovedena.

MONITOR: Nedavno je javnosti predočeno istraživanje koje pokazuje da je preko 90 odsto ljekara nezadovoljno platom.
MUGOŠA: Predsjednica Sindikata doktora medicine dr Milena Popović- Samardžić uradila je kompleksno istraživanje Stepena zadovoljstva ljekara i rezultate tog istraživanja, između ostalih, je došao da čuje gospodin Klaus Hegel, generalni sekretar Evropske konfederacije nezavisnih sindikata. Na sastanak su bili pozvani i predstavnici Ministarstva zdravlja koji se nisu pojavili, jer ih to očigledno nije interesovalo. Godinama putem medija i sa najviših državnih adresa stižu nam poruke da građani nisu zadovoljni uslugama koje im pružaju ljekari. Takođe, nedavno smo od premijera Markovića saznali da i država nije zadovoljna kako funkcioniše zdravstveni sistem koji je sama kreirala, a sada saznajemo da je čak 90% ljekara nezadovoljno, između ostalog, i svojim primanjima. Da li je to onda nešto novo što smo čuli? Osnovni razlog zbog koga veliki broj ljekara napušta javni zdravstveni sistem je ipak duboki osjećaj poniženosti i briga za svoju i sudbinu svoje porodice, s obzirom na to da smo više od deset godina sistematski stavljani na rub srama. Sve više kolega je predmet sudsko-medicinskih i krivičnih postupaka zbog kojih su neki već pravosnažno osuđivani, robijali u ZIKS-u, dok su neki postupci još u toku. Ko bi za novac koji dobija odlazio svakodnevno na posao s mišlju da baš tog dana može zaslužiti izdržavanje kazne u Spužu? Uzmite primjer Bijelog Polja, imam utisak da bi u tom gradu pacijenti linčovali ljekare ukoliko za to ne bi morali da odgovaraju.

MONITOR: Uz to primjetno je da ljekari zarađuju značajno manje od menadžera u zdravstvu.
MUGOŠA: Volio bih da mi neko najprije objasni šta rade svi ti direktori domova zdravlja, njihov mnogobrojni ,,menadžment”, razni direktori bolnica sekundarnog nivoa, članovi upravnih odbora, načelnici izmišljenih službi. Koliku su finansijsku štetu napravili zdravstvenom sistemu ne samo zbog visokih primanja, već znatno više zbog neznanja, nesposobnosti i stavljanja ličnih interesa u prvi plan. Zar ne bi bilo dovoljno da danas, u trećem milenijumu, sve te poslove nabavke sredstava za higijenu, medicinskih sredstava, ljekova koji nedostaju, bolovanja i godišnjih odmora, obavlja neki administrativni radnik u Fondu zdravstva, na primjer? Moram reći da smo nadam se, nakon dugo godina upravljanja Kliničkim centrom od strane opskurnih osoba, dobili direktora sposobnog da zaustavi vrtoglavi pad naše ustanove i vrati entuzijazam zaposlenima.

MONITOR: Sve više doktora čeka posao na birou, dok nam nedostaje veliki broj ljekara. Uz to primjetan je odliv bijelih mantila u inostranstvo. Vodi li iko brigu o ovom problemu i ima li rješenja?
MUGOŠA: Ne mogu da prihvatim činjenicu da stotinu mladih ljekara u maloj Crnoj Gori čeka posao na birou. To su najbolja djeca ove zajednice. Svi oni su upisani na Medicinski fakultet u Podgorici kao najbolji đaci u svojim školama, završili su najteže i najdugotrajnije studije, u psihološkom smislu veoma zahtjevne, dokazali da vrijede. Hoćemo li umjesto njih dovoditi ljude iz susjedne Srbije, koja je jedna od onih tužnih zemalja koje sam prethodno pomenuo u kojoj je javno zdravstvo odavno počelo da gubi bitku sa privatnim i u kojoj se sve češće i sve više pravovremeno liječe samo oni građani koji imaju novca za to? Ako izgubimo mlade ljekare, ako se nastavi odliv starijih, iskusnih ljekara ka privatnom zdravstvu, kruzerima, Kuvajtu, Emiratima zdravstveni sistem će se definitivno urušiti, jer ne postoji tržiste sa koga možemo povući nove ljekare.

MONITOR: Na koji način i za koje vrijeme bi crnogorski zdravstveni sistem mogao bar malo da se poboljša?
MUGOŠA: Naš zdravstveni sistem je dugo i sistematski uništavan i pravo je čudo da još funkcionišemo. Osnovni razlozi takvog stanja su pretjerano miješanje politike, nejasni i nedovoljni izvori finansiranja, profesionalne i ljudske slabosti ljekara koje su u vremenu u kom živimo razumljive, ali ne i opravdane. Zato neophodno je – depolitizovati zdravstvo, osloboditi ga partijskih kadrova, promijeniti u potpunosti upravljačku strukturu u svim zdravstvenim ustanovama, obezbijediti realne izvore finansiranja, pa i kroz suzbijanje svih vidova sive ekonomije.

Treba obići pod hitno sve zdravstvene ustanove i bez prisustva „menadžera” razgovarati sa ljekarima o problemima sa kojima se svakodnevno susreću. U skladu sa tim donijeti nacionalne vodiče za liječenje bolesti koji će u najvećoj mogućoj mjeri biti usklađeni sa evropskim, definisati osnovni paket usluga koji građani mogu dobiti u zdravstvenim ustanovama svih nivoa, izračunati cijenu tih usluga i ispratiti tokove novca. Omogućiti potpunu integraciju privatnog sektora u zdravstveni sistem na koji način bi se svakako povećali kapaciteti i obezbijedila pravovremena zaštita zdravlja građana, bez ikakvih dodatnih troškova. Ispitati ulogu Montefarma u procesu nabavke ljekova, ulogu najvećih veledrogerija, politiku cijena u privatnim apotekama i mogućnosti stavljanja farmaceutskog sektora pod posebnu kontrolu države. Staviti na javni uvid sve ugovore u zdravstvu. Sve to bi znatno olakšalo mogućnost povećanja zarada ljekarima i medicinskim tehničarima, što bi prve motivisalo da ostanu u zemlji i javnom zdravstvu, a drugima omogućilo iole dostojanstven život. Uz to, maksimalno povećati odgovornosti na radnom mjestu. Status quo kakav je postojao do sada svakako vodi definitivnom urušavanju zdravstvenog sistema, a u tom trenutku će biti svejedno da li ste političar, ljekar-političar, običan ljekar, politički pacijent ili samo pacijent.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo