Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MUGOŠA, PREDSJEDNIK LJEKARSKE KOMORE: Neophodno je depolitizovati zdravstvo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošlo je pola godine otkada ste izabrani za predsjednika Ljekarske komore, međutim od tada je rad te institucije blokiran od strane Ministarstva zdravlja. Da li ima najava da bi Ljekarska komora uskoro mogla da počne sa radom?
MUGOŠA: Ljekarska komora mora početi sa radom i to odmah. Pred organima Komore je ogroman posao – izrada novog statuta koji će biti usklađen sa zakonom o zdravstvenoj zaštiti, novog Pravilnika o izdavanju licenci za rad (bez koje nijedan ljekar u Crnoj Gori ne može biti zaposlen), formiranje stručnih tijela i komisija koje će konačno početi da rade na poboljšanju zdravstvene zaštite građana, što do sada u praksi Komore dugoj 22 godine, nažalost nije bio slučaj.

Do kraja ove godine svi ljekari, prema novom Zakonu o zdravstvenoj zastiti, moraju obnoviti licence za rad, jer će u suprotnom od 1. januara sljedeće godine svi protivzakonito obavljati svoj posao. I oni i država mogli bi u protivnom biti tuženi od svakog crnogorskog građanina. Ne postoji druga institucija u ovoj zemlji koja tako veliki posao može uraditi na zakonit način. Trenutno smo jedina zemlja na svijetu koja nema svoju Ljekarsku komoru. Blokirana je na najprimitivniji mogući način – silom čije su oružje različite administrativne mjere i to „sve po zakonu”, kako kaže pjesma Đorđa Balaševića. Postojala je duge 22 godine i funkcionisala otuđena od ljekara i građana, sve do dana kada su po prvi put legalno izabrani predstavnici ljekara izabrali svoje rukovodstvo. Od toga dana više ne postoji, jer je blokirana od strane Ministarstva zdravlja. Sve češće čujemo posljednjih dana da je novoizabrano rukovodstvo Komore politički indoktrinirano od strane opozicije i da to može predstavljati problem za Ministarstvo. To, naravno, nije tačno.

MONITOR: Koje probleme za ljekare i pacijente izaziva nefunkcionisanje Komore?
MUGOŠA: Prve ljekarske komore u Evropi su formirane još sredinom 19. vijeka sa ciljevima – poboljšanja kvaliteta ljekarske prakse i bolje zdravstvene zaštite građana. U razvijenim zemljama ciljevi su isti i nikada se neće ni promijeniti, jer je borba protiv bolesti stalna i neće prestati. U Crnoj Gori Komora od svog osnivanja nije ispunjavala te ciljeve, njena svrha je bila izopačena i to ne samo krivicom dr Đoka Jočića.

Komora mora da radi u interesu ljekara, naročito kada je u pitanju njihov profesionalni i pravni status, a uslov svih uslova funkcionisanja Komore mora biti da svi njeni članovi imaju u potpunosti jednak tretman. Ona bi trebalo da bude otvorena prema pacijentima, a prema poslodavcima i ljekarima otvorena i dijelom restriktivna.

Nefunkcionisanje Komore sada ne malom broju ljekara ograničava jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na rad. Najveću štetu ipak trenutno trpi dvoje stalno zaposlenih radnika u Komori koji ne primaju lični dohodak već pet mjeseci.

MONITOR: Sistem crnogorskog zdravstva je već drugu godinu zaredom na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema. Novi ministar je najavio brojne promjene, a prethodni govorio o privatizaciji zdravstva.
MUGOŠA: To što je naš sistem na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema u svakom normalnom građaninu, naravno i u nama ljekarima, budi strah. Zdravstvo nije profitabilna kategorija, ono je nasušna potreba društva. Poznate su tužne zemlje u kojima je javno zdravstvo gotovo uništeno. Svaka ozbiljna zemlja čuva svoj javni zdravstveni sistem jer se on gradi stotinama godina, njegovi resursi i kapaciteti jedino mogu da pruže potpunu zdravstvenu zaštitu svih građana. U državnim bolnicama u razvijenijim društvima rade najbolji ljekari čiji je najveći značaj u stvari u edukaciji mlađih kolega i njihovoj pripremi za preuzimanje odgovornosti, jer u medicini je ta ,,kriva učenja” veoma kompleksna i dugo traje. Država ih stimuliše da ne napuštaju javno zdravstvo. Potpuna privatizacija jednog takvog sistema je nemoguća i ideja da se zdravstveni sistem Crne Gore proda firmi sa Malte za određenu sumu novca je jedna od besmislenijih koje sam u životu čuo. Svaka privatna firma dominantno razmišlja o profitu, a zdravstvo nije profitabilna društvena kategorija, i tu počinjem i završavam svaki dalji komentar, jer o takvim stvarima mogu da govore samo neozbiljni ljudi.

U Kliničkom centru sam od 1997. i ne znam da je ikada rađena bilo kakva reforma, izuzev projekta izabrani ljekar, za koji je novac dala Svjetska banka koja je u međuvremenu konstatovala da projekat ni u jednom svom segmentu nije dao željene rezultate; preciznije rečeno izrodio se u svoju suprotnost. Za reformu sekundarnog i tercijalnog nivoa takođe je dat novac, ali ona, zbog neznanja ljudi koji su pokušali da joj daju smjernice, nikada nije ni sprovedena.

MONITOR: Nedavno je javnosti predočeno istraživanje koje pokazuje da je preko 90 odsto ljekara nezadovoljno platom.
MUGOŠA: Predsjednica Sindikata doktora medicine dr Milena Popović- Samardžić uradila je kompleksno istraživanje Stepena zadovoljstva ljekara i rezultate tog istraživanja, između ostalih, je došao da čuje gospodin Klaus Hegel, generalni sekretar Evropske konfederacije nezavisnih sindikata. Na sastanak su bili pozvani i predstavnici Ministarstva zdravlja koji se nisu pojavili, jer ih to očigledno nije interesovalo. Godinama putem medija i sa najviših državnih adresa stižu nam poruke da građani nisu zadovoljni uslugama koje im pružaju ljekari. Takođe, nedavno smo od premijera Markovića saznali da i država nije zadovoljna kako funkcioniše zdravstveni sistem koji je sama kreirala, a sada saznajemo da je čak 90% ljekara nezadovoljno, između ostalog, i svojim primanjima. Da li je to onda nešto novo što smo čuli? Osnovni razlog zbog koga veliki broj ljekara napušta javni zdravstveni sistem je ipak duboki osjećaj poniženosti i briga za svoju i sudbinu svoje porodice, s obzirom na to da smo više od deset godina sistematski stavljani na rub srama. Sve više kolega je predmet sudsko-medicinskih i krivičnih postupaka zbog kojih su neki već pravosnažno osuđivani, robijali u ZIKS-u, dok su neki postupci još u toku. Ko bi za novac koji dobija odlazio svakodnevno na posao s mišlju da baš tog dana može zaslužiti izdržavanje kazne u Spužu? Uzmite primjer Bijelog Polja, imam utisak da bi u tom gradu pacijenti linčovali ljekare ukoliko za to ne bi morali da odgovaraju.

MONITOR: Uz to primjetno je da ljekari zarađuju značajno manje od menadžera u zdravstvu.
MUGOŠA: Volio bih da mi neko najprije objasni šta rade svi ti direktori domova zdravlja, njihov mnogobrojni ,,menadžment”, razni direktori bolnica sekundarnog nivoa, članovi upravnih odbora, načelnici izmišljenih službi. Koliku su finansijsku štetu napravili zdravstvenom sistemu ne samo zbog visokih primanja, već znatno više zbog neznanja, nesposobnosti i stavljanja ličnih interesa u prvi plan. Zar ne bi bilo dovoljno da danas, u trećem milenijumu, sve te poslove nabavke sredstava za higijenu, medicinskih sredstava, ljekova koji nedostaju, bolovanja i godišnjih odmora, obavlja neki administrativni radnik u Fondu zdravstva, na primjer? Moram reći da smo nadam se, nakon dugo godina upravljanja Kliničkim centrom od strane opskurnih osoba, dobili direktora sposobnog da zaustavi vrtoglavi pad naše ustanove i vrati entuzijazam zaposlenima.

MONITOR: Sve više doktora čeka posao na birou, dok nam nedostaje veliki broj ljekara. Uz to primjetan je odliv bijelih mantila u inostranstvo. Vodi li iko brigu o ovom problemu i ima li rješenja?
MUGOŠA: Ne mogu da prihvatim činjenicu da stotinu mladih ljekara u maloj Crnoj Gori čeka posao na birou. To su najbolja djeca ove zajednice. Svi oni su upisani na Medicinski fakultet u Podgorici kao najbolji đaci u svojim školama, završili su najteže i najdugotrajnije studije, u psihološkom smislu veoma zahtjevne, dokazali da vrijede. Hoćemo li umjesto njih dovoditi ljude iz susjedne Srbije, koja je jedna od onih tužnih zemalja koje sam prethodno pomenuo u kojoj je javno zdravstvo odavno počelo da gubi bitku sa privatnim i u kojoj se sve češće i sve više pravovremeno liječe samo oni građani koji imaju novca za to? Ako izgubimo mlade ljekare, ako se nastavi odliv starijih, iskusnih ljekara ka privatnom zdravstvu, kruzerima, Kuvajtu, Emiratima zdravstveni sistem će se definitivno urušiti, jer ne postoji tržiste sa koga možemo povući nove ljekare.

MONITOR: Na koji način i za koje vrijeme bi crnogorski zdravstveni sistem mogao bar malo da se poboljša?
MUGOŠA: Naš zdravstveni sistem je dugo i sistematski uništavan i pravo je čudo da još funkcionišemo. Osnovni razlozi takvog stanja su pretjerano miješanje politike, nejasni i nedovoljni izvori finansiranja, profesionalne i ljudske slabosti ljekara koje su u vremenu u kom živimo razumljive, ali ne i opravdane. Zato neophodno je – depolitizovati zdravstvo, osloboditi ga partijskih kadrova, promijeniti u potpunosti upravljačku strukturu u svim zdravstvenim ustanovama, obezbijediti realne izvore finansiranja, pa i kroz suzbijanje svih vidova sive ekonomije.

Treba obići pod hitno sve zdravstvene ustanove i bez prisustva „menadžera” razgovarati sa ljekarima o problemima sa kojima se svakodnevno susreću. U skladu sa tim donijeti nacionalne vodiče za liječenje bolesti koji će u najvećoj mogućoj mjeri biti usklađeni sa evropskim, definisati osnovni paket usluga koji građani mogu dobiti u zdravstvenim ustanovama svih nivoa, izračunati cijenu tih usluga i ispratiti tokove novca. Omogućiti potpunu integraciju privatnog sektora u zdravstveni sistem na koji način bi se svakako povećali kapaciteti i obezbijedila pravovremena zaštita zdravlja građana, bez ikakvih dodatnih troškova. Ispitati ulogu Montefarma u procesu nabavke ljekova, ulogu najvećih veledrogerija, politiku cijena u privatnim apotekama i mogućnosti stavljanja farmaceutskog sektora pod posebnu kontrolu države. Staviti na javni uvid sve ugovore u zdravstvu. Sve to bi znatno olakšalo mogućnost povećanja zarada ljekarima i medicinskim tehničarima, što bi prve motivisalo da ostanu u zemlji i javnom zdravstvu, a drugima omogućilo iole dostojanstven život. Uz to, maksimalno povećati odgovornosti na radnom mjestu. Status quo kakav je postojao do sada svakako vodi definitivnom urušavanju zdravstvenog sistema, a u tom trenutku će biti svejedno da li ste političar, ljekar-političar, običan ljekar, politički pacijent ili samo pacijent.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo