Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MUGOŠA, PREDSJEDNIK LJEKARSKE KOMORE: Neophodno je depolitizovati zdravstvo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošlo je pola godine otkada ste izabrani za predsjednika Ljekarske komore, međutim od tada je rad te institucije blokiran od strane Ministarstva zdravlja. Da li ima najava da bi Ljekarska komora uskoro mogla da počne sa radom?
MUGOŠA: Ljekarska komora mora početi sa radom i to odmah. Pred organima Komore je ogroman posao – izrada novog statuta koji će biti usklađen sa zakonom o zdravstvenoj zaštiti, novog Pravilnika o izdavanju licenci za rad (bez koje nijedan ljekar u Crnoj Gori ne može biti zaposlen), formiranje stručnih tijela i komisija koje će konačno početi da rade na poboljšanju zdravstvene zaštite građana, što do sada u praksi Komore dugoj 22 godine, nažalost nije bio slučaj.

Do kraja ove godine svi ljekari, prema novom Zakonu o zdravstvenoj zastiti, moraju obnoviti licence za rad, jer će u suprotnom od 1. januara sljedeće godine svi protivzakonito obavljati svoj posao. I oni i država mogli bi u protivnom biti tuženi od svakog crnogorskog građanina. Ne postoji druga institucija u ovoj zemlji koja tako veliki posao može uraditi na zakonit način. Trenutno smo jedina zemlja na svijetu koja nema svoju Ljekarsku komoru. Blokirana je na najprimitivniji mogući način – silom čije su oružje različite administrativne mjere i to „sve po zakonu”, kako kaže pjesma Đorđa Balaševića. Postojala je duge 22 godine i funkcionisala otuđena od ljekara i građana, sve do dana kada su po prvi put legalno izabrani predstavnici ljekara izabrali svoje rukovodstvo. Od toga dana više ne postoji, jer je blokirana od strane Ministarstva zdravlja. Sve češće čujemo posljednjih dana da je novoizabrano rukovodstvo Komore politički indoktrinirano od strane opozicije i da to može predstavljati problem za Ministarstvo. To, naravno, nije tačno.

MONITOR: Koje probleme za ljekare i pacijente izaziva nefunkcionisanje Komore?
MUGOŠA: Prve ljekarske komore u Evropi su formirane još sredinom 19. vijeka sa ciljevima – poboljšanja kvaliteta ljekarske prakse i bolje zdravstvene zaštite građana. U razvijenim zemljama ciljevi su isti i nikada se neće ni promijeniti, jer je borba protiv bolesti stalna i neće prestati. U Crnoj Gori Komora od svog osnivanja nije ispunjavala te ciljeve, njena svrha je bila izopačena i to ne samo krivicom dr Đoka Jočića.

Komora mora da radi u interesu ljekara, naročito kada je u pitanju njihov profesionalni i pravni status, a uslov svih uslova funkcionisanja Komore mora biti da svi njeni članovi imaju u potpunosti jednak tretman. Ona bi trebalo da bude otvorena prema pacijentima, a prema poslodavcima i ljekarima otvorena i dijelom restriktivna.

Nefunkcionisanje Komore sada ne malom broju ljekara ograničava jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na rad. Najveću štetu ipak trenutno trpi dvoje stalno zaposlenih radnika u Komori koji ne primaju lični dohodak već pet mjeseci.

MONITOR: Sistem crnogorskog zdravstva je već drugu godinu zaredom na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema. Novi ministar je najavio brojne promjene, a prethodni govorio o privatizaciji zdravstva.
MUGOŠA: To što je naš sistem na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema u svakom normalnom građaninu, naravno i u nama ljekarima, budi strah. Zdravstvo nije profitabilna kategorija, ono je nasušna potreba društva. Poznate su tužne zemlje u kojima je javno zdravstvo gotovo uništeno. Svaka ozbiljna zemlja čuva svoj javni zdravstveni sistem jer se on gradi stotinama godina, njegovi resursi i kapaciteti jedino mogu da pruže potpunu zdravstvenu zaštitu svih građana. U državnim bolnicama u razvijenijim društvima rade najbolji ljekari čiji je najveći značaj u stvari u edukaciji mlađih kolega i njihovoj pripremi za preuzimanje odgovornosti, jer u medicini je ta ,,kriva učenja” veoma kompleksna i dugo traje. Država ih stimuliše da ne napuštaju javno zdravstvo. Potpuna privatizacija jednog takvog sistema je nemoguća i ideja da se zdravstveni sistem Crne Gore proda firmi sa Malte za određenu sumu novca je jedna od besmislenijih koje sam u životu čuo. Svaka privatna firma dominantno razmišlja o profitu, a zdravstvo nije profitabilna društvena kategorija, i tu počinjem i završavam svaki dalji komentar, jer o takvim stvarima mogu da govore samo neozbiljni ljudi.

U Kliničkom centru sam od 1997. i ne znam da je ikada rađena bilo kakva reforma, izuzev projekta izabrani ljekar, za koji je novac dala Svjetska banka koja je u međuvremenu konstatovala da projekat ni u jednom svom segmentu nije dao željene rezultate; preciznije rečeno izrodio se u svoju suprotnost. Za reformu sekundarnog i tercijalnog nivoa takođe je dat novac, ali ona, zbog neznanja ljudi koji su pokušali da joj daju smjernice, nikada nije ni sprovedena.

MONITOR: Nedavno je javnosti predočeno istraživanje koje pokazuje da je preko 90 odsto ljekara nezadovoljno platom.
MUGOŠA: Predsjednica Sindikata doktora medicine dr Milena Popović- Samardžić uradila je kompleksno istraživanje Stepena zadovoljstva ljekara i rezultate tog istraživanja, između ostalih, je došao da čuje gospodin Klaus Hegel, generalni sekretar Evropske konfederacije nezavisnih sindikata. Na sastanak su bili pozvani i predstavnici Ministarstva zdravlja koji se nisu pojavili, jer ih to očigledno nije interesovalo. Godinama putem medija i sa najviših državnih adresa stižu nam poruke da građani nisu zadovoljni uslugama koje im pružaju ljekari. Takođe, nedavno smo od premijera Markovića saznali da i država nije zadovoljna kako funkcioniše zdravstveni sistem koji je sama kreirala, a sada saznajemo da je čak 90% ljekara nezadovoljno, između ostalog, i svojim primanjima. Da li je to onda nešto novo što smo čuli? Osnovni razlog zbog koga veliki broj ljekara napušta javni zdravstveni sistem je ipak duboki osjećaj poniženosti i briga za svoju i sudbinu svoje porodice, s obzirom na to da smo više od deset godina sistematski stavljani na rub srama. Sve više kolega je predmet sudsko-medicinskih i krivičnih postupaka zbog kojih su neki već pravosnažno osuđivani, robijali u ZIKS-u, dok su neki postupci još u toku. Ko bi za novac koji dobija odlazio svakodnevno na posao s mišlju da baš tog dana može zaslužiti izdržavanje kazne u Spužu? Uzmite primjer Bijelog Polja, imam utisak da bi u tom gradu pacijenti linčovali ljekare ukoliko za to ne bi morali da odgovaraju.

MONITOR: Uz to primjetno je da ljekari zarađuju značajno manje od menadžera u zdravstvu.
MUGOŠA: Volio bih da mi neko najprije objasni šta rade svi ti direktori domova zdravlja, njihov mnogobrojni ,,menadžment”, razni direktori bolnica sekundarnog nivoa, članovi upravnih odbora, načelnici izmišljenih službi. Koliku su finansijsku štetu napravili zdravstvenom sistemu ne samo zbog visokih primanja, već znatno više zbog neznanja, nesposobnosti i stavljanja ličnih interesa u prvi plan. Zar ne bi bilo dovoljno da danas, u trećem milenijumu, sve te poslove nabavke sredstava za higijenu, medicinskih sredstava, ljekova koji nedostaju, bolovanja i godišnjih odmora, obavlja neki administrativni radnik u Fondu zdravstva, na primjer? Moram reći da smo nadam se, nakon dugo godina upravljanja Kliničkim centrom od strane opskurnih osoba, dobili direktora sposobnog da zaustavi vrtoglavi pad naše ustanove i vrati entuzijazam zaposlenima.

MONITOR: Sve više doktora čeka posao na birou, dok nam nedostaje veliki broj ljekara. Uz to primjetan je odliv bijelih mantila u inostranstvo. Vodi li iko brigu o ovom problemu i ima li rješenja?
MUGOŠA: Ne mogu da prihvatim činjenicu da stotinu mladih ljekara u maloj Crnoj Gori čeka posao na birou. To su najbolja djeca ove zajednice. Svi oni su upisani na Medicinski fakultet u Podgorici kao najbolji đaci u svojim školama, završili su najteže i najdugotrajnije studije, u psihološkom smislu veoma zahtjevne, dokazali da vrijede. Hoćemo li umjesto njih dovoditi ljude iz susjedne Srbije, koja je jedna od onih tužnih zemalja koje sam prethodno pomenuo u kojoj je javno zdravstvo odavno počelo da gubi bitku sa privatnim i u kojoj se sve češće i sve više pravovremeno liječe samo oni građani koji imaju novca za to? Ako izgubimo mlade ljekare, ako se nastavi odliv starijih, iskusnih ljekara ka privatnom zdravstvu, kruzerima, Kuvajtu, Emiratima zdravstveni sistem će se definitivno urušiti, jer ne postoji tržiste sa koga možemo povući nove ljekare.

MONITOR: Na koji način i za koje vrijeme bi crnogorski zdravstveni sistem mogao bar malo da se poboljša?
MUGOŠA: Naš zdravstveni sistem je dugo i sistematski uništavan i pravo je čudo da još funkcionišemo. Osnovni razlozi takvog stanja su pretjerano miješanje politike, nejasni i nedovoljni izvori finansiranja, profesionalne i ljudske slabosti ljekara koje su u vremenu u kom živimo razumljive, ali ne i opravdane. Zato neophodno je – depolitizovati zdravstvo, osloboditi ga partijskih kadrova, promijeniti u potpunosti upravljačku strukturu u svim zdravstvenim ustanovama, obezbijediti realne izvore finansiranja, pa i kroz suzbijanje svih vidova sive ekonomije.

Treba obići pod hitno sve zdravstvene ustanove i bez prisustva „menadžera” razgovarati sa ljekarima o problemima sa kojima se svakodnevno susreću. U skladu sa tim donijeti nacionalne vodiče za liječenje bolesti koji će u najvećoj mogućoj mjeri biti usklađeni sa evropskim, definisati osnovni paket usluga koji građani mogu dobiti u zdravstvenim ustanovama svih nivoa, izračunati cijenu tih usluga i ispratiti tokove novca. Omogućiti potpunu integraciju privatnog sektora u zdravstveni sistem na koji način bi se svakako povećali kapaciteti i obezbijedila pravovremena zaštita zdravlja građana, bez ikakvih dodatnih troškova. Ispitati ulogu Montefarma u procesu nabavke ljekova, ulogu najvećih veledrogerija, politiku cijena u privatnim apotekama i mogućnosti stavljanja farmaceutskog sektora pod posebnu kontrolu države. Staviti na javni uvid sve ugovore u zdravstvu. Sve to bi znatno olakšalo mogućnost povećanja zarada ljekarima i medicinskim tehničarima, što bi prve motivisalo da ostanu u zemlji i javnom zdravstvu, a drugima omogućilo iole dostojanstven život. Uz to, maksimalno povećati odgovornosti na radnom mjestu. Status quo kakav je postojao do sada svakako vodi definitivnom urušavanju zdravstvenog sistema, a u tom trenutku će biti svejedno da li ste političar, ljekar-političar, običan ljekar, politički pacijent ili samo pacijent.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

MARKO SOŠIĆ, INSTITUT ALTERNATIVA:  Nije bilo lustracije budžeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana

 

MONITOR: Prva ekonomska tema koja je u ovoj godini zainteresovala političare je rebalans budžeta. Šta mislite o tom predlogu?

SOŠIĆ: Najviše zabrinjava stalni trend rasta tekućeg budžeta – razni troškovi administracije se samo povećavaju, a ne vidimo nikakav ozbiljan pokušaj štednje i racionalizacije koji bi išao mimo praznih obećanja.

U tom smislu, mnogo veći izazov će biti budžet za 2023. godinu. Sve su prilike da će ga spremati ova vlada koja je izgubila povjerenje Skupštine. Ne smije se ponoviti scenario iz 2020. godine nepredlaganja budžeta i ulaska u privremeno finansiranje – sa postojećim finansijskim problemima, taj režim bi tek sada donio probleme.

MONITOR: Koliko je rebalans iznuđen, a koliko predizborni?

SOŠIĆ: Brojke nam govore da je rebalans neophodan. Upravo smo u Monitoru prošle godine, kada se usvajao budžet koji se sada krpi, upozoravali na ishitrenost određenih Vladinih reformi, kao i na neodgovorno ponašanje poslanika koji su čašćavali građane iz džepa građana, pokušavajući da na tome politički profitiraju.

Kako se godina primiče kraju, polako saznajemo koliko nas zapravo koštaju neki od zakona koje su poslanici predložili i usvojili prošle godine, kao i neki ovogodišnji. Uglavnom ukazuju da se loše planiralo i da su obrazloženja o fiskalnom uticaju bila površna i netačna.

Na primjer, rebalans pokazuje da će nas naknade za majke koštati makar sedam miliona više nego što je bilo opredijeljeno za 9 mjeseci ove godine (25 miliona). Zbog nesistemskih izmjena Zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, trošak za zarade se morao povećati za oko 30 miliona eura.

Nisu samo poslanici nove većine velikodušni, poslanici su u julu jednoglasno usvojili prijedlog DPS – SDP – SD kojim se opštinama daje gotovo 50 miliona više na godišnjem nivou. U obrazloženju ovog zakona poslanici kažu da neće imati uticaj na budžet, a više niko ne pominje probleme neracionalnog poslovanja i povećanja broja zaposlenih na lokalnom nivou. Da ne govorimo i o nekim odlukama prethodne Vlade koje su poptuno zaboravljene u planiranju budžeta, pa se sada moraju plaćati iz budžetske rezerve.

Odgovornost za ovakvo stanje nose svi, i većina od avgusta 2020. koja je pokušala da sprovede sva svoja obećanja ne mareći mnogo koliko to košta, kao i bivša većina i partije koje je čine, koje se takođe neodgovorno odnose prema budžetu kada misle da im to politički odgovara i kada mogu da preuzmu zasluge kod građana.

Neke partije koje su danas dio vlasti ovih dana peru ruke od programa Evropa sad, prošle godine su ga zdušno podržavali i branili čak i od dobronamjerne kritike i pokušavali da preuzmu zasluge za njegovo sprovođenje. Srećom, nemamo svi tako kratko pamćenje kako se nadaju.

MONITOR: Kako vidite kritiku rebalansa u kontekstu odustajanja od kapitalnih projekata?

SOŠIĆ: Mislim da su promjene kapitalnog budžeta vjerovatno najkorisnija stvar u ovom rebalansu, a da su kritičari promašili poentu. Sve i da se rebalans ne usvoji, ti projekti neće biti ni započeti ove godine. Po priznanju same Vlade, u posljednjem smo kvartalu ove godine, a radovi nisu ni počeli. Po našim podacima, do sada se nešto uradilo na tek 70 projekata, od gotovo 350 koliko je planirano za ovu godinu. Razlog je u lošem planiranju i programu „Crna Gora odmah”, koji u jakoj konkurenciji loše osmišljenih programa te Vlade nosi najgore mjesto, upravo zbog očekivanja javnosti koja su neodgovorno podignuta.

Neodgovorni plan prošle Vlade je bio da se kapitalni budžet napuni nezrelim projektima, nekim samo na nivou blago definisanih ideja, kako bi se svima „izašlo u susret”. Onda su se probudili i poslanici i u posljednjem trenutku predložili sopstvene grube ideje i stigli smo do gotovo 350 projekata u kapitalnom budžetu, gotovo tri puta više nego u prethodnoj godini.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR HUSNIJA KAMBEROVIĆ, ISTORIČAR, REDOVNI PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U SARAJEVU: Katastrofalno bi bilo da od devedesetih nismo ništa naučili

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ono što se dešava u Ukrajini upozorava da bi Rusija mogla zapaliti fitilj i na Zapadnom Balkanu. Od snage i odlučnosti Zapada zavisiće da li će se taj fitilj zapaliti. A na svima nama je da prepoznamo te opasnosti prije nego što bude kasno

 

MONITOR: Za nekoliko dana održaće se opšti izbori u BiH. Njima prethodi dramatično nadgornjavanje nacionalnih stranaka i visokog predstavnika Kristijana Šmita u vezi sa izmjenama Izbornog zakona. Ima li pobjednika u ovom malom „ratu“?

KAMBEROVIĆ: Izbori će se definitivno održati po postojećem Izbornom zakonu, ali bi moglo biti problema u vezi s implementacijom rezultata izbora, zbog mogućih blokada HDZ. Kako bi otklonio blokade, Šmit će morati nametnuti rješenja s kojima HDZ neće biti zadovoljan, ali i ponuditi nešto što bi bilo u njihovom interesu, tako da ćemo, vjerovatno, tek za naredne izbore imati nova izborna pravila.

Ipak, Izborni zakon sâm po sebi nije problem, ali je problem zloupotreba zakona, posebno kada je u pitanju manipulacija nacionalnim identitetima, što stvara određene frustracije, posebno kod Hrvata u Bosni i Hercegovini. U tom smislu mislim da HDZ nema nikakvo pravo da tjera birače da glasaju isključivo za kandidate iz svoje nacije za članove Predsjedništva, jer nacionalni identitet i političko opredjeljenje se ne mogu izjednačavati. Ali, sigurno treba onemogućiti da se nacionalni identitet zloupotrebljava od pojedinaca i skupina kako bi se dobili poslanički mandati. Zato mislim da ima dovoljno argumenata da se kroz domove naroda i adekvatnu zastupljenost obezbijedi pravedna i odgovarajuća zaštita nacionalnog identiteta.

Ovo što Šmit radi sada je prilično kompromitirajuće za međunarodnu zajednicu. Činjenica da smo saznali da je on izmjene izbornog zakona dogovarao sa Vladom Republike Hrvatske je kompromitirajuće i mislim da je Plenković to objavio upravo da bi kompromitirao Šmita jer nije nametnuo izmjene zakona onako kako je to Hrvatska željela. O tome bi u buduće morali voditi računa u međunarodnoj zajednici.

MONITOR: Podijeljena su mišljenja u vezi sa tim da li će poslije ovih izbora pojaviti nova lica u Predsjedništvu BiH i na čelu entiteta, posebno kada se radi o Denisu Bećiroviću kao kandidatu za Predsjedništvo BiH i Jeleni Trivić kao protivkandidatkinji Miloradu Dodiku za mesto predsjednika-ce RS. Kakve bi promjene mogle doći sa njihovim izborom?

KAMBEROVIĆ: Nadmetanje za izbor Predsjedništva BiH je prilično izjednačeno, mada, po mom mišljenju, Bećirović ima više šansi da pobijedi Izetbegovića nego što je Jelena Trivić u stanju pobijediti Milorada Dodika. Osim toga, tu je i nadmetanje za člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda, gdje Šarović, izgleda, ima više šansi od Željke Cvijanović, dok ostali kandidati ipak nemaju velikih izgleda. Izbor člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda također se komplicira zbog činjenice da će veliki dio građanski orijentiranih birača podijeliti glasove između Bećirovića i Komšića, što bi moglo otvoriti male šanse za prolazak Borjane Krišto, iako to nije baš izvjesno.

Ali, ukoliko bi se desilo da u Predsjednštvu BiH imamo Bećirovića i Šarovića, to bi moglo voditi smirivanju tenzija u zemlji, ponovo uozbiljiti rad Predsjedništva, vratiti dostojanstvo državi i ponuditi neku bolju perspektivu, i stvarno i simbolički. Izetbegović bi mogao u (političku) mirovinu, a Dodik bi vjerovatno morao strahovati da bi, ukoliko bi izgubio od Jelene Trivić, mogao završiti iza rešetaka.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RADOMIR KRAČKOVIĆ, NOVI PREDJSEDNIK SINDIKATA MEDIJA CG: Za bolje sjutra profesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu

 

MONITOR: U kakvom stanju preuzimate Sindikat medija?

KRAČKOVIĆ: Izabran sam jednoglasno za predsjednika najveće organizacije u oblasti medija u cijeloj državi koja okuplja skoro 600 članova, što je velika čast i obaveza. Dosadašnje rukovodstvo na čelu sa predsjednicom Marijanom Camović – Veličković je predano radilo na razvoju organizacije pa je Sindikat medija u posljednjih nekoliko godina duplirao broj članova. Važno je istaći da  SMCG okuplja novinare i medijske radnike sa oba pola suprotstavljene medijske scene. Naši članovi su novinari i medijski radnici iz 12 pojedinačnih medija a tu je i nekoliko desetina pojedinačnih članova iz drugih medija.

Već imamo najave da će nam se pridružiti novinari i medijski radnici iz još nekih medija. Nastojaćemo da u članstvo i rad SMCG uključimo i frilensere koji su u specifičnoj poziciji jer im je radno-pravni status prilično slab ali ih je sve više u Crnoj Gori, iz raznih razloga, a najviše zbog krize u medijima koja je bila izazvana epidemijom koronavirusa.

SMCG se nametnuo kao glavna adresa za rješavanje ekonomsko-socijalnog položaja i radnih prava novinara i medijskih radnika i to su prepoznali i tzv. donosioci odluka u ovoj državi. SMCG je istovremeno za posljednje četiri godine pružio besplatnu pravnu pomoć novinarima i medijskim radnicima u preko 200 slučajeva, predložio je niz rješenje za poboljšanje medijskih zakona i propisa u Crnoj Gori i organizovao veliki broj značajnih konferencija i skupova o raznim medijskim pitanjima.

Dakle, SMCG je sada u dobrom stanju ali postoji veliki potencijal za dalji rast. Cilj nam je da što više uključimo članstvo u naše aktivnosti a naša poruka je jasna: novinari i medijski radnici u Crnoj Gori moraju jasno i glasno da govore o svojim problemima, makar upola onoliko koliko se svojim radom bore za poboljšanje položaja različitih obespravljenih grupa u našem društvu.

MONITOR: Kako ocjenjujete položaj članova Sindikata i ostalih zaposlenih u medijima? Koji su problemi sa kojima se medijski radnici najčešće susreću?

KRAČKOVIĆ: Najveći problem članova SMCG ali i velikog dijela novinara i medijskih radnika su niske plate, koje ne održavaju značaj novinarstva kao profesije.

Oko polovine novinara i medijskih radnika u Crnoj Gori prima platu nižu ili negdje na nivou prosječne u državi. Po našim podacima, svega 20-30 posto zaposlenih u medijima može se pohvaliti normalnim zaradama ali uz veliki rad. Poseban i najveći problem je kašnjenje zarada u dijelu lokalnih javnih emitera na sjeveru i jugu države gdje su pojedine kolege u zaostatku od čak godinu dana a najteže stanje u tom smislu je u Radiju Ulcinj. Takođe, u dijelu medija ne plaća se prekovremeni rad, niti isplaćuju praznične dnevnice a novinari i medijski radnici u posljednje tri godine rade mnogo više nego ranije zbog dinamične političke i ekonomske situacije u državi ali i cijelom svijetu.

Takođe, rijetki su mediji koji imaju kolektivne ugovore kojima se zaposlenima obezbjeđuje nešto veći obim prava. Dakle, situacija se ne mijenja godinama iako istraživanja SMCG pokazuju da dobar dio medija u Crnoj Gori pozitivno posluje a neki imaju i veliku dobit iz godine u godinu.

MONITOR: Nije bez značaja ni pomoć koju dobijaju mediji?

KRAČKOVIĆ: Tako je. Mediji su zbog epidemije kovida primili višemilionsku pomoć od države, država sada, osim javnim servisima, daje novac iz budžeta i privatnim medijima preko Fonda za medijski pluralizam. Mi samo tražimo da se od svega toga pravedno nagrade zaposleni jer su oni ti koji proizvode medijske sadržaje za koje njihovi mediji dobijaju sav taj novac. Pojedini mediji su to uradili ali su oni rijetki.

Nastavićemo da insistiramo da se poboljša položaj novinara i medijskih radnika u cijeloj državi jer možda nismo najvažnija profesija ali je značaj novinarstva i medija potvrđen tokom svih posljednjih burnih godina a naročito je važno podržati odgovorno i profesionalno novinarstvo u svoj ovoj poplavi lažnih vijesti, dezinformacija, hibridnih ratova i ,,zaglupljivanja masa” preko društvenih mreža. Ako ne budemo imali tačne informacije, jasno je kuda sve to vodi.

Međutim, da bismo to imali, potrebno je da imamo slobodne novinare i medijske radnike, koji su zadovoljni svojim ekonomsko-socijalnim statusom i čija se radna prava poštuju i koji mogu da izraze mišljenje o svim pitanjima unutar redakcija ali i da odbiju bilo koji radni zadatak koji znači kršenje Kodeksa novinara. SMCG je svojim predlozima koji su inkorporirani u Zakon o medijima iz 2020. obezbijedio veću nezavisnost novinara i medijskih radnika a nastavićemo da i dalje radimo na tom polju.

MONITOR: Pored radnih prava Sindikat se bavi i pitanjem bezjednosti novinara, kakvo je stanje na tom polju?

KRAČKOVIĆ: Obeshrabrujuće. SMCG od 2015. prati sve slučajeve napada na novinare, reaguje na njih i insistira kod nadležnih da se što prije riješe. Za razliku od političara koji selektivno reaguju na napade u zavisnosti od toga da li im se sviđa uređivačka politika medija iz kojeg je napadnuti novinar, SMCG je veoma konzistentan po tom pitanju i reaguje na sve napade.

U posljednje dvije godine imamo porast broja napada i prijetnji novinarima i medijskim radnicima, kao i slučajeva ometanja na radnim zadacima. Zabilježeno je skoro 50 takvih slučajeva koji su dobrim dijelom bili rezultat povećanih društveno-političkih tenzija u državi. Zahvaljujući zalaganju SMCG i NVO Akcija za ljudska prava, koje je podržalo još sedam organizacija, krajem prošle godine Skupština je jednoglasno usvojila izmjene Krivičnog zakonika kojim su povećane kazne za napade na novinare. SMCG pruža i besplatnu pravnu pomoć napadnutim novinarima u skladu sa svojim mogućnostima i nadamo se da će napada biti što manje ali i da će konačno biti rasvijetljeni i do kraja procesuirani neki od starih slučajeva napada kao što su ubistvo Duška Jovanovića, ranjavanje Olivere Lakić, paljenja vozila Vijesti, napadi na Tufika Softića…

MONITOR: Koja su glavna pitanja na čije rješavanje ćete se usmjeriti tokom svog mandata na čelu Sindikata?

KRAČKOVIĆ: Glavni cilj ostaje usvajanje novog Granskog kolektivnog ugovora u oblasti medija kojim će biti povećani koeficijenti a samim tim i zarade najvećeg mogućeg dijela naših članova ali i najvećeg mogućeg broja medijskih radnika u Crnoj Gori. Sa Unijom poslodavaca je dogovoreno da počnu pregovori i to će se uskoro desiti a nadamo se da ugovor na kraju biti i potpisan i da će biti na zadovoljstvo najvećeg dijela zaposlenih u medijima.

I dalje ćemo se boriti za veću bezbjednost zaposlenih u medijima.

Cilj nam je i povećanje broja članova SMCG i zato pozivamo novinare i medijske radnike da nam se pridruže jer kad smo zajedno – onda smo sila, a ako smo razdvojeni i posvađani – ne možemo uraditi puno na poboljšanju našeg položaja. Veliki izazov u narednom periodu ostaje nam i obezbjeđivanje finansijske održivosti Sindikata medija i dalje jačanje kapaciteta Stručne službe SMCG koja svake godine objavi nekoliko istraživanja o svim aspektima slobode medija u Crnoj Gori i dragocjen je izvor relevantnih podataka koje citiraju mnoge domaće i međunarodne organizacije.

Vjerujem da ovi ciljevi nisu nedostižni. Jasno je da će za njih biti potreban veliki rad, čvrst stav prema poslodavcima i donosiocima odluka ali i sposobnost da se kroz razgovore i pregovore nametnu rješenja koja će obezbijediti bolji položaj naših članova i medijskih radnika. Sindikat medija će, kao i do sada, beskompromisno biti uz svoje članove u borbi za bolje sjutra naše profesije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo