Povežite se sa nama

INTERVJU

ALEKSANDAR MUGOŠA, PREDSJEDNIK LJEKARSKE KOMORE: Neophodno je depolitizovati zdravstvo

Objavljeno prije

na

MONITOR: Prošlo je pola godine otkada ste izabrani za predsjednika Ljekarske komore, međutim od tada je rad te institucije blokiran od strane Ministarstva zdravlja. Da li ima najava da bi Ljekarska komora uskoro mogla da počne sa radom?
MUGOŠA: Ljekarska komora mora početi sa radom i to odmah. Pred organima Komore je ogroman posao – izrada novog statuta koji će biti usklađen sa zakonom o zdravstvenoj zaštiti, novog Pravilnika o izdavanju licenci za rad (bez koje nijedan ljekar u Crnoj Gori ne može biti zaposlen), formiranje stručnih tijela i komisija koje će konačno početi da rade na poboljšanju zdravstvene zaštite građana, što do sada u praksi Komore dugoj 22 godine, nažalost nije bio slučaj.

Do kraja ove godine svi ljekari, prema novom Zakonu o zdravstvenoj zastiti, moraju obnoviti licence za rad, jer će u suprotnom od 1. januara sljedeće godine svi protivzakonito obavljati svoj posao. I oni i država mogli bi u protivnom biti tuženi od svakog crnogorskog građanina. Ne postoji druga institucija u ovoj zemlji koja tako veliki posao može uraditi na zakonit način. Trenutno smo jedina zemlja na svijetu koja nema svoju Ljekarsku komoru. Blokirana je na najprimitivniji mogući način – silom čije su oružje različite administrativne mjere i to „sve po zakonu”, kako kaže pjesma Đorđa Balaševića. Postojala je duge 22 godine i funkcionisala otuđena od ljekara i građana, sve do dana kada su po prvi put legalno izabrani predstavnici ljekara izabrali svoje rukovodstvo. Od toga dana više ne postoji, jer je blokirana od strane Ministarstva zdravlja. Sve češće čujemo posljednjih dana da je novoizabrano rukovodstvo Komore politički indoktrinirano od strane opozicije i da to može predstavljati problem za Ministarstvo. To, naravno, nije tačno.

MONITOR: Koje probleme za ljekare i pacijente izaziva nefunkcionisanje Komore?
MUGOŠA: Prve ljekarske komore u Evropi su formirane još sredinom 19. vijeka sa ciljevima – poboljšanja kvaliteta ljekarske prakse i bolje zdravstvene zaštite građana. U razvijenim zemljama ciljevi su isti i nikada se neće ni promijeniti, jer je borba protiv bolesti stalna i neće prestati. U Crnoj Gori Komora od svog osnivanja nije ispunjavala te ciljeve, njena svrha je bila izopačena i to ne samo krivicom dr Đoka Jočića.

Komora mora da radi u interesu ljekara, naročito kada je u pitanju njihov profesionalni i pravni status, a uslov svih uslova funkcionisanja Komore mora biti da svi njeni članovi imaju u potpunosti jednak tretman. Ona bi trebalo da bude otvorena prema pacijentima, a prema poslodavcima i ljekarima otvorena i dijelom restriktivna.

Nefunkcionisanje Komore sada ne malom broju ljekara ograničava jedno od osnovnih ljudskih prava, a to je pravo na rad. Najveću štetu ipak trenutno trpi dvoje stalno zaposlenih radnika u Komori koji ne primaju lični dohodak već pet mjeseci.

MONITOR: Sistem crnogorskog zdravstva je već drugu godinu zaredom na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema. Novi ministar je najavio brojne promjene, a prethodni govorio o privatizaciji zdravstva.
MUGOŠA: To što je naš sistem na dnu liste evropskih zdravstvenih sistema u svakom normalnom građaninu, naravno i u nama ljekarima, budi strah. Zdravstvo nije profitabilna kategorija, ono je nasušna potreba društva. Poznate su tužne zemlje u kojima je javno zdravstvo gotovo uništeno. Svaka ozbiljna zemlja čuva svoj javni zdravstveni sistem jer se on gradi stotinama godina, njegovi resursi i kapaciteti jedino mogu da pruže potpunu zdravstvenu zaštitu svih građana. U državnim bolnicama u razvijenijim društvima rade najbolji ljekari čiji je najveći značaj u stvari u edukaciji mlađih kolega i njihovoj pripremi za preuzimanje odgovornosti, jer u medicini je ta ,,kriva učenja” veoma kompleksna i dugo traje. Država ih stimuliše da ne napuštaju javno zdravstvo. Potpuna privatizacija jednog takvog sistema je nemoguća i ideja da se zdravstveni sistem Crne Gore proda firmi sa Malte za određenu sumu novca je jedna od besmislenijih koje sam u životu čuo. Svaka privatna firma dominantno razmišlja o profitu, a zdravstvo nije profitabilna društvena kategorija, i tu počinjem i završavam svaki dalji komentar, jer o takvim stvarima mogu da govore samo neozbiljni ljudi.

U Kliničkom centru sam od 1997. i ne znam da je ikada rađena bilo kakva reforma, izuzev projekta izabrani ljekar, za koji je novac dala Svjetska banka koja je u međuvremenu konstatovala da projekat ni u jednom svom segmentu nije dao željene rezultate; preciznije rečeno izrodio se u svoju suprotnost. Za reformu sekundarnog i tercijalnog nivoa takođe je dat novac, ali ona, zbog neznanja ljudi koji su pokušali da joj daju smjernice, nikada nije ni sprovedena.

MONITOR: Nedavno je javnosti predočeno istraživanje koje pokazuje da je preko 90 odsto ljekara nezadovoljno platom.
MUGOŠA: Predsjednica Sindikata doktora medicine dr Milena Popović- Samardžić uradila je kompleksno istraživanje Stepena zadovoljstva ljekara i rezultate tog istraživanja, između ostalih, je došao da čuje gospodin Klaus Hegel, generalni sekretar Evropske konfederacije nezavisnih sindikata. Na sastanak su bili pozvani i predstavnici Ministarstva zdravlja koji se nisu pojavili, jer ih to očigledno nije interesovalo. Godinama putem medija i sa najviših državnih adresa stižu nam poruke da građani nisu zadovoljni uslugama koje im pružaju ljekari. Takođe, nedavno smo od premijera Markovića saznali da i država nije zadovoljna kako funkcioniše zdravstveni sistem koji je sama kreirala, a sada saznajemo da je čak 90% ljekara nezadovoljno, između ostalog, i svojim primanjima. Da li je to onda nešto novo što smo čuli? Osnovni razlog zbog koga veliki broj ljekara napušta javni zdravstveni sistem je ipak duboki osjećaj poniženosti i briga za svoju i sudbinu svoje porodice, s obzirom na to da smo više od deset godina sistematski stavljani na rub srama. Sve više kolega je predmet sudsko-medicinskih i krivičnih postupaka zbog kojih su neki već pravosnažno osuđivani, robijali u ZIKS-u, dok su neki postupci još u toku. Ko bi za novac koji dobija odlazio svakodnevno na posao s mišlju da baš tog dana može zaslužiti izdržavanje kazne u Spužu? Uzmite primjer Bijelog Polja, imam utisak da bi u tom gradu pacijenti linčovali ljekare ukoliko za to ne bi morali da odgovaraju.

MONITOR: Uz to primjetno je da ljekari zarađuju značajno manje od menadžera u zdravstvu.
MUGOŠA: Volio bih da mi neko najprije objasni šta rade svi ti direktori domova zdravlja, njihov mnogobrojni ,,menadžment”, razni direktori bolnica sekundarnog nivoa, članovi upravnih odbora, načelnici izmišljenih službi. Koliku su finansijsku štetu napravili zdravstvenom sistemu ne samo zbog visokih primanja, već znatno više zbog neznanja, nesposobnosti i stavljanja ličnih interesa u prvi plan. Zar ne bi bilo dovoljno da danas, u trećem milenijumu, sve te poslove nabavke sredstava za higijenu, medicinskih sredstava, ljekova koji nedostaju, bolovanja i godišnjih odmora, obavlja neki administrativni radnik u Fondu zdravstva, na primjer? Moram reći da smo nadam se, nakon dugo godina upravljanja Kliničkim centrom od strane opskurnih osoba, dobili direktora sposobnog da zaustavi vrtoglavi pad naše ustanove i vrati entuzijazam zaposlenima.

MONITOR: Sve više doktora čeka posao na birou, dok nam nedostaje veliki broj ljekara. Uz to primjetan je odliv bijelih mantila u inostranstvo. Vodi li iko brigu o ovom problemu i ima li rješenja?
MUGOŠA: Ne mogu da prihvatim činjenicu da stotinu mladih ljekara u maloj Crnoj Gori čeka posao na birou. To su najbolja djeca ove zajednice. Svi oni su upisani na Medicinski fakultet u Podgorici kao najbolji đaci u svojim školama, završili su najteže i najdugotrajnije studije, u psihološkom smislu veoma zahtjevne, dokazali da vrijede. Hoćemo li umjesto njih dovoditi ljude iz susjedne Srbije, koja je jedna od onih tužnih zemalja koje sam prethodno pomenuo u kojoj je javno zdravstvo odavno počelo da gubi bitku sa privatnim i u kojoj se sve češće i sve više pravovremeno liječe samo oni građani koji imaju novca za to? Ako izgubimo mlade ljekare, ako se nastavi odliv starijih, iskusnih ljekara ka privatnom zdravstvu, kruzerima, Kuvajtu, Emiratima zdravstveni sistem će se definitivno urušiti, jer ne postoji tržiste sa koga možemo povući nove ljekare.

MONITOR: Na koji način i za koje vrijeme bi crnogorski zdravstveni sistem mogao bar malo da se poboljša?
MUGOŠA: Naš zdravstveni sistem je dugo i sistematski uništavan i pravo je čudo da još funkcionišemo. Osnovni razlozi takvog stanja su pretjerano miješanje politike, nejasni i nedovoljni izvori finansiranja, profesionalne i ljudske slabosti ljekara koje su u vremenu u kom živimo razumljive, ali ne i opravdane. Zato neophodno je – depolitizovati zdravstvo, osloboditi ga partijskih kadrova, promijeniti u potpunosti upravljačku strukturu u svim zdravstvenim ustanovama, obezbijediti realne izvore finansiranja, pa i kroz suzbijanje svih vidova sive ekonomije.

Treba obići pod hitno sve zdravstvene ustanove i bez prisustva „menadžera” razgovarati sa ljekarima o problemima sa kojima se svakodnevno susreću. U skladu sa tim donijeti nacionalne vodiče za liječenje bolesti koji će u najvećoj mogućoj mjeri biti usklađeni sa evropskim, definisati osnovni paket usluga koji građani mogu dobiti u zdravstvenim ustanovama svih nivoa, izračunati cijenu tih usluga i ispratiti tokove novca. Omogućiti potpunu integraciju privatnog sektora u zdravstveni sistem na koji način bi se svakako povećali kapaciteti i obezbijedila pravovremena zaštita zdravlja građana, bez ikakvih dodatnih troškova. Ispitati ulogu Montefarma u procesu nabavke ljekova, ulogu najvećih veledrogerija, politiku cijena u privatnim apotekama i mogućnosti stavljanja farmaceutskog sektora pod posebnu kontrolu države. Staviti na javni uvid sve ugovore u zdravstvu. Sve to bi znatno olakšalo mogućnost povećanja zarada ljekarima i medicinskim tehničarima, što bi prve motivisalo da ostanu u zemlji i javnom zdravstvu, a drugima omogućilo iole dostojanstven život. Uz to, maksimalno povećati odgovornosti na radnom mjestu. Status quo kakav je postojao do sada svakako vodi definitivnom urušavanju zdravstvenog sistema, a u tom trenutku će biti svejedno da li ste političar, ljekar-političar, običan ljekar, politički pacijent ili samo pacijent.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANA LALIĆ-HEGEDIŠ, PREDSJEDNICA NEZAVISNOG DRUŠTVA NOVINARA VOJVODINE: Hajka će se završiti kada Vučić opozove svoje poslušnike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška međunarodnih organizacija i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka na Dinka Gruhonjića i mene završi

 

 

MONITOR: U vrijeme vanrednog stanja usled pandemije kovida, bili ste uhapšeni zbog izvještavanja o situaciji u zdravstvenim ustanovama u Novom Sadu. Sada ste ponovo na žestokom udaru, na društvenim mrežama i preko SMS poruka…Čini se kao da ste na nekom mogućem spisku „dežurnih krivaca“?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Srpskim vlastima je uvek potrebna lista “dežurnih krivaca” kojom se skreće pažnja građana sa nepočinstava, nepodopština i političkih marifetluka vladajuće koalicije. S obzirom da svojim izveštavanjem godinama ukazujem na sistemsku korupciju, nepotizam, partijsko iživljavanje nad građanima, koketiranje sa nacionalizmom, na bahatost, siledžijstvo … a uz to radim u nezavisnim medijima koje Vučić otvoreno naziva “stranoplaćeničkim i izdajničkim”, moje ime je podvučeno na svim njihovim spiskovima za obračun. Za mene ništa novo, jer prezime moje porodice se već devedesetih našlo na jednom takvom opskurnom spisku. Tada ga je sastavljao četnički vojvoda, haški osuđenik i Vučićev politički otac Vojisalav Šešelj, za potrebe proterivanja Hrvata iz Srema. Danas, njegov najbolji radikalski đak samo nastavlja Šešeljevu misiju i viziju, a to je hegemonističko društvo podeljeno na “srpske patriote” i “izdajnike” , “ustaše” i “strane plaćenike”. A zna se šta takvima treba da se dogodi …

MONITOR: Identifikovano je nekoliko  osoba od onih koji su vam prijetili, neki su uhapšeni -pa pušteni u kućni pritvor…Može li ovo što je do sada urađeno na očuvanju vaše bezbjednosti, da spriječi dalje napade? Ili je za to važnija javna podrška-kolega, strukovnih udruženja-ovdašnjih i međunarodnih, EU predstavnika i dijela javnosti, koju ste vi i vaš kolega Dinko Gruhonjić, dobili?

LALIĆ-HEGEDIŠ: Koliko god su hapšenje osoba koje su nam pretile da će nam zaklati porodice, ubiti nas, silovati decu, lomiti kosti … za nas dobra vest, toliko istovremeno izazivaju potpuni kontraefekat u javnosti. Nakon svakog uhapšenog, salve nasilja i uvreda koje primamo se multiplikuju, jer značajan deo građana Srbije, koji se svakodnevno informišu isključivo preko režimskih medija, smatra da su ljudi koji nam prete neki novi srspki Obilići, a da smo Dinko i ja izdajnici koji zaslužuju da im se stane na kraj.

Podrška međunarodnih organizacija, ali i pritisci EU zvaničnika i stranih ambasada na srpsku vlast su jedini način da se ova krvločna hajka završi. A, završiće se onda kada Vučić opozove svoje trbuhozborce sa skupštinskih govornica, poslušnike, dodvorice i armiju botova koji su po njegovom nalogu i otpočeli ovaj pir nasilja i bezumlja.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Ogoljena borba za vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda

 

 

MONITOR: Ministar policije Danilo Šaranović tužio je Vladu Upravnom sudu zbog postavljenja v.d šefa Uprave policije za koje tvrdi da je bilo nezakonito. Kako vidite tu tužbu i njenu sudbinu pred Upravnim sudom?

RADULOVIĆ: Postupak određivanja v.d. direktora Uprave policije je bio nezakonit, ali je u tom nezakonitom postupku vrlo aktivno učestvovao i ministar unutrašnjih poslova. Tužbu gospodina Šaranovića vidim kao reakciju strane koja je poražena u besprizornoj borbi za kontrolom tog značajnog dijela bezbjednosnog sektora. Međutim, ono što je bitno jeste da ministar nema aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe protiv akta u čijem je donošenju učestvovao, bez obzira na to kako je na sjednici Vlade glasao. Tužbu protiv ove odluke Vlade mogao bi podnijeti neko od kandidata koji nijesu izabrani. Prihvatanje tužbe ministra bio bi presedan u dosadašnjoj praksi Upravnog suda i zato očekujem da taj sud štiti interese zakonitosti, a ne partijske interese i neostvarene ambicije bilo kog člana Vlade.

MONITOR: Koliko su takve tužbe uobičajene?

RADULOVIĆ: Takve tužbe nijesu česte u praksi, ali dešavaju se slučajevi da tužbu podnese lice koje nema aktivnu legitimaciju. Obično takve tužbe podnose pravno neuka lica.

MONITOR: Kako vidite proces izbora vd šefa UP i šta je sve tokom tog izbora bilo nezakonito?

RADULOVIĆ: U procesu izbora v.d. direktora UP sve je bilo nezakonito. Na istoj sjednici kada je razriješen prethodni direktor policije Zoran Brđanin, Vlada je morala da odredi vršioca dužnosti na predlog ministra, kako je to propisano Zakonom o unutrašnjim poslovima.Umjesto toga, Vlada i ministar su ušli u nezakonite improvizacije, počev od raspisivanja tzv. internog oglasa, pa do poligrafskog testiranja na inicijativu ministra koje je sprovođeno proizvoljno i na način koji je izazvao brojne sumnje. Ni javnost, a ni kandidati, ne znaju ko je i na osnovu čega odredio na koje okolnosti kandidati treba da se ispitaju na poligrafu, gdje će se sprovodi ispitivanje, kojim redosljedom, da li će svima biti postavljena ista pitanja i sl. Na kraju smo došli do čak apsurdne situacije da su strožiji uslovi i komplikovanija procedura za izbor v.d. direktora, nego za izbor direktora u punom mandatu.

MONITOR: Sporni izbor odigrava se u vrijeme dok se vlasti kunu u IBAR, odnosno dobijanje Izvještaja o privremenim mjerilima za poglavlja 23, 24, koja se tiču upravo vladavne prava. Koliko je Crna Gora daleko od vladavine prava?

RADULOVIĆ: Ovaj izbor je samo jedan od primjera koji pokazuje da živimo u ambijentu u kome je sve podređeno partijskim i ličnim interesima i pokušajima da se preuzme ili sačuva kontrola nad što većim dijelom sistema. Političke partije i njihovi lideri otvoreno pokazuju da ih javni interes ne zanima. Politička scena u Crnoj Gori uglavnom je podijeljena na dva dijela, od kojih bi jedan dio prodao Crnu Goru bez razmišljanja, a drugi dio bi je poklonio drugom. Pri tome i jedni i drugi državu i njene resurse doživljavaju kao plijen i koriste ih u ličnom i partijskom interesu. Istovremeno, brojne insititucije koje treba da obezbijede poštovanje pravnog poretka su nedovoljno funkcionalne. Kad svemu tome dodamo nepodnošljivo neznanje i veoma često i loše namjere kod političara i javnih funkcionera, onda je jasno koliko smo blizu ili daleko od društva vladavine prava.

MONITOR: Gdje je u tom smislu pravosuđe, i koliko smo daleko od njegovog reformisanja?

RAULOVIĆ: Nažalost, pravosuđe još uvijek nije ušlo u proces ozbiljnih i istinskih reformi. Vesna Medenica je ukupno 17 godina rukovodila pravosuđem na jedan autokratski način koji je favorizovao nestručne kadrove bez integriteta, a istovremeno sputavao profesionalce. Tri godine nakon njene ostavke i dvije godine od kada je ona uhapšena, sistem koji je ona sa saradnicima u pravosuđu kreirala i dalje je skoro netaknut. Možda je najbolji primjer za to upravo postupak koji se vodi protiv nje, gdje je suđenje do sada 15 puta odloženo i to na način koji pokazuje da je određenim akterima postupka i dalje dozvoljeno da se sa pravosuđem i državom izruguju jednako kako su to zajedno sa g-đom Medenicim radili dok je ona pravosuđem i formalno upravljala. Mislim da će tako biti sve dok se u cjelokupnom pravosuđu ne sprovede neka vrsta vetinga ili lustracije koja će pravosuđe očistiti od kadrova koji su ga doveli u stanje u kome se nalazi i koji sada sprječavaju početak ozbiljne reforme u pravosuđu. U fokusu tog procesa, pored odgovornosti, trabalo bi da bude ispitivanje zakonitosti porijekla imovine tih lica.

MONITOR: Šta su vlasti nakon pada DPS-a propustile da urade na reformisanju pravosuđa?

RADULOVIĆ: Osim izbora Glavnog specijalnog tužioca, teško da se može govoriti o pozitivnim potezima koje su vlasti nakon pada DPS-a preduzele na reformi pravosuđa. Prije se stekao utisak da su svi koji su vršili vlast željeli da u pravosuđu imaju nekoga ko će njima biti ono što je Medenica bila DPS-u. Od kada je DPS izgubio vlast, aktuelna Vlada je treća po redu. Niti jedna od tih Vlada nije uradila gotovo ništa da državnom tužilaštvu i pravosuđu uopšte poboljša uslove rada. Pozitivne stvari u pravosuđu prethodnih godina desile su se isključivo iz dva razloga. Prvi je izbor g-dina Novovića za Glavnog specijalnog tužioca, a drugi je dokazni materijal koji je Crnoj Gori stigao od strane Europola. To je u krajnjem dovelo i do procesiuranja g-đe Medenice, pa je logično i prirodno da ona i njeni saradnici čine sve da ospore i opstruiraju aktivnosti GST-a i materijal Europola. Ipak, zabrinjavajuće je da GST i pravosuđe nemaju adekvatnu i dovoljnu podršku od onih koji, bar deklarativno, ne pripadaju sistemu čiji značajan dio je bila g-đa Medenica. Izgleda da vladavina prava ne ide u prilog ni mnogima od njih.

MONITOR: Dok se u vladi dešava sukob oko bezbjednosnog sektora, na lokalnom nivou dešavaju se turblencije. Kako vidite slučajeve Andrijevica i Šavnik iz pravnog ugla?

RADULOVIĆ: Uvođenje tzv. prinudne uprave u Andrijevici od strane Vlade bilo je opravdano. Međutim, odluka Vlade da uvede prinudnu upravu u opštini Šavnik je sporna, isto kao što je sporna i odluka Skupštine opštine Šavnik da skrati mandat koji je prestao još 2022. godine. Nakon toga, sporna je bila i odluka Vlade da “povuče” odluku i kasnije opet da je objavi. Skupštini opštine kojoj je mandat istekao ne može se skratiti mandat, niti se može raspuštiti Skupština opštine kojoj je mandat istekao. Odluke o raspuštanju ili skraćenju mandata mogu se donijeti samo dok mandat traje. Primjeri Andrijevice i Šavnika potvrđuju da Crna Gora nema funkcionalne institucije koje treba da obezbijede poštovanje zakona, odnosno u tim slučajevima održavanje sjednice Skupštine opštine i održavanje lokalnih izbora.

Mislim da je dobra odluka predsjednika Milatovića da ne raspiše izbore u opštini Šavnik jer izborni proces po ranijoj odluci o raspisivanju izbora je tamo u toku, odnosno nije okončan. Pravni izlaz iz takve situacije je u tome da institucije obezbijede da se okončaju već raspisani lokalni izbori jer je to obaveza države i njenih institucija. Nažalost, na djelu imamo ogoljenu borbu za vlast koja, u nedostatku funkcionalnih institucija, ima prednost u odnosu na pravni izlaz i poštovanje zakona.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo