Povežite se sa nama

INTERVJU

Goran Svilanović, generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju: Očekujem dogovor u Trstu o ekonomskoj saradnji Zapadnog Balkana

Objavljeno prije

na

MONITOR: U Trstu kroz nekoliko dana treba da se održi samit lidera Zapadnog Balkana. Kako teku pripreme za taj skup?
SVILANOVIĆ: Pripreme su u završnoj su fazi. Očekujem da će se lideri Zapadnog Balkana u Trstu dogovoriti i usvojiti višegodišnji akcioni plan o regionalnom ekonomskom području, koje ima za cilj bolju ekonomsku povezanost regiona. Plan sadrži četiri elementa i predviđa potpunu liberalizaciju trgovine uslugama unutar regiona, uklanjanje carinskih barijera, sve u skladu sa postojećim sporazumom CEFTA, povećanje mobilnosti radne snage, reformu investicione politike, ukidanje rominga i digitalizaciju.

MONITOR: Vi se zalažete za politiku “jedna regija, jedna ekonomija” smatrajući da je to dobro rješenje za Zapadni Balkan. Šta to konkretno podrazumijeva?
SVILANOVIĆ: Regionalno ekonomsko područje na Zapadnom Balkanu je dobrodošlo i korisno samo pod uslovom da bude neodvojiv deo procesa pridruživanja Evropskoj uniji. U intenzivnoj saradnji sa svim vladama iz regiona, Savet za regionalnu saradnju je pripremio i poslao Evropskoj komisiji višegodišnji akcioni plan za stvaranje ekonomskog područja na Zapadnom Balkanu. Međutim, predlog je stavljen na sto pod tri uslova: da zaista doprinosi ispunjavanju onoga što su države predale Evropskoj komisiji kao ekonomski reformski program (ERP); da sve ovo što se dogovara bude deo procesa pridruživanja, što znači da ubrzava proces pridruživanja zemalja individualno; i na kraju da se ovim ni na koji način ne menja proces pridruživanja niti strategija, a on je zasnovan na individualnim postignućima svake od naših ekonomija.

MONITOR: Koliko je ta ideja prihvatljiva s aspekta komunikacije regiona sa Evropskom unijom i ostalim svijetom?
SVILANOVIĆ: Apsolutno je prihvatljiva, jer je ova ideja rezultat komunikacije, razgovora i dogovora regiona prvo između sebe, a zatim i s Evropskom unijom. EU je, sagledavajući status svog procesa proširenja, shvatila da se njegovi okviri moraju prilagoditi realnim mogućnostima regiona i na taj način mu udahnuti novu snagu. U intenzivnim razgovorima i pregovorima s čelnim ljudima regiona došlo se do ovog rešenja. Naš zadatak u tom procesu je bio da taj koncept pretvorimo u realističan program aktivnosti u narednih nekoliko godina. Za koji dan ćemo videti kakav dogovor ćemo postići na Samitu u Trstu. Veoma sam optimističan po tom pitanju i verujem da ćemo za desetak dana razgovarati o tehnikalijama primene tog plana.

Nemamo mi alternativu evrointegracijama. U tome se svi slažemo. Ali da bi se i formalno pridružili moramo biti ekonomski jači, globalno konkurentniji, finansijski samoodrživiji. Nećemo to postići zatvaranjem u svoje male sredine. Moramo iskoristiti sve moguće potencijale regionalne saradnje, jer tu leži ključ našeg uspeha, a to je i jedan od osnovnih kriterijuma za pridruživanje iz Kopenhagena.

MONITOR: Često se može čuti da opada podrška građana evrointegracijama. Kako to objašnjavate?
SVILANOVIĆ: Ljudi očekuju rezultate i to da ih osete vrlo brzo. Kada oni izostanu, postavljaju pitanje da li je cilj vredan truda. Proces evrointegracija nije brz, a neophodne reforme na putu do tog cilja su drastične i bolne. Ako ta neizvesnost dugo traje, građani izgube iz vida krajnji cilj i prednosti koje on donosi. Međutim, ako gledamo širu sliku, proces promena u svakoj od ekonomija regiona je neophodan, jer sa ili bez EU na umu, svi mi želimo život u bezbednim okruženjima, stabilnim ekonomijama, u kojima smo slobodni da izrazimo svoje mišljenje i računamo na prava koja su nam zakonom zagarantovana. Socijalni i ekonomski model razvijen u EU, ubedljivo je najprivlačniji za sve građane i to pokazuju sva istraživanja javnog mnenja, pa i Balkan Barometar, koji radi Savet za regionalnu saradnju. Svaki put iznova potvrđuje se da građani žele unapređenje rada policije, reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije, slobodne medije, a sve su to oblasti kojima najveću podršku u procesu promena pruža upravo Evropska unija kroz pretpristupne fondove.

MONITOR: Prije nekoliko dana izjavili ste da ćete zatražiti novi podsticaj u evropskim integracijama Zapadnog Balkana i podršku o rješavanju bilateralnih sporova među zemljama regiona…
SVILANOVIĆ: Potrebna nam je podrška za rešavanje bilateralnih sporova koji postoje u regionu. Posebno tu mislim na sporove između uslovno rečeno nejednakih – članica EU na jednoj i nečlanica na drugoj strani. To bi nam u velikoj meri olakšalo posao i omogućilo da brže napredujemo. Takođe, mogli bismo više da uradimo sami između sebe u odnosu na teme koje nas još razdvajaju.

Što se tiče onih koji još nisu u pregovaračkom procesu, za razliku od Crne Gore i Srbije, smatram da bi bilo dobro da se uradi takozvani “pre-screening” poglavlja 23 i 24, kako bi i u tim zemljama državna administracija što pre počela pripreme za pregovarački proces.

Treće, potrebno je uravnotežiti strukturne i pretpristupne fondove. Jaz između članica EU iz regiona, kao što su Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Rumunija i Bugarska, i naših zemalja koje su u procesu pridruživanja, vremenom postaje sve veći jer je iznos sredstava koje možemo povlačiti iz EU otprilike jedan prema šest. Bojim se da ako proces pridruživanja potraje da će doći do ozbiljnog ekonomskog disbalansa, a sa njim mogu doći i razni drugi socijalni problemi, pre svega ubrzanje iseljavanja i odlazak mladih ljudi. Ukratko, smatram da nam je ekonomska, finansijska i stručna podrška EU veoma potrebna narednih godina.

MONITOR: Kako ocenjujete sadašnji nivo saradnje u regionu?
SVILANOVIĆ: Region se okupio oko zajedničkih ciljeva i prioritetnih tema. Evropska komisija stalno iskazuje svoju podršku procesu saradnje. Predstavnicima vlada iz regiona EU je otvoreno poručila da nijedna od ekonomija ne ispunjava kriterije od ključne važnosti za pristupanje EU. Jasno je rečeno da region nije konkurentan i stoga treba regionalnu ekonomsku integraciju, ali i da odgovornost za sav taj posao leži na nama samima, tj. na našim vladama. Ta poruka predstavlja putokaz – kuda i kako dalje. Od nas se očekuje ozbiljan pristup, konkretan plan saradnje i velika predanost u njegovoj realizaciji.

MONITOR: Da li države regiona bolje sarađuju na političkom ili na ekonomskom planu?
SVILANOVIĆ: Bez ozbiljne političke podrške nema značajne ekonomske saradnje. Privrednici u regionu su već shvatili mogućnosti koju nudi regionalno delovanje i odavno koriste prednosti regionalne saradnje. Proces političke saradnje, s druge strane, je uslovljen mnogim faktorima, uključujući poziciju svake od ekonomija u odnosu na EU i unutrašnje političke procese. Aktuelni politički problemi, nerazumevanja, i nerešena pitanja postanu centralna vest i preokupiraju javnost. Međutim, započeti procesi saradnje se odvijaju uglavnom neometano, a posebno kad je reč o privrednicima. Ipak, politička saglasnost je potrebna jer pojednostavljuje i dodatno ubrzava regionalnu saradnju.

MONITOR: Fokus Savjeta za regionalnu saradnju je na ekonomiji, a posebno zapošljavanju. Kakvi su rezultati ?
SVILANOVIĆ: Nedavno smo u Dubrovniku predstavili rezultate primene naše razvojne strategije za jugoistočnu Evropu SEE 2020. Ukupan napredak rezimiramo kao povratak na stabilan, iako skroman, obrazac rasta uz pozitivan trend koji se očekuje u narednom periodu. Došlo je i do dugo očekivanog oporavka u pogledu zaposlenosti i postizanja trgovinske ravnoteže. Međutim, ukupni rezultati za region su uglavnom pod uticajem dobrih rezultata manjeg broja ekonomija, tu pre svega mislim na dobre rezultate koje su postigle Crna Gora i Srbija, što znači da napredak nije jednak u celom regionu.

Dva od 11 ciljeva Strategije su već ispunjena. Prvi se odnosi na zadato smanjenje trgovinskog debalansa, kada je u pitanju region kao celina. Drugi cilj koji je ostvaren s krajem 2016. godine odnosi se na broj visokoobrazovanih mladih ljudi koji dolaze na tržište rada.

Kada govorimo o privlačenju stranih investicija Crna Gora je, na primer, lider u regionu sa 73 odsto ispunjenog cilja prema Strategiji 2020. Zatim idu Srbija. Vlada u Skoplju takodje može da bude zadovoljna postignutim, dok u drugim zemljama investicije stagniraju. Ohrabrujući su i podaci koji se odnose na porast zaposlenosti. Od 2010. do kraja 2016, u regionu je otvoreno 400.000 novih radnih mesta. Nadam se da će se ovim i još bržim tempom nastaviti. Cilj koji nije blizu ispunjenja je trgovina unutar regiona, kao indikacija ukupnog pada trgovine na globalnom tržištu zbog krize. Nemamo ohrabrujuće podatke.

MONITOR. Kako je po Vašem mišljenju moguće stabilizovati region i izbjeći nove ratne sukobe?
SVILANOVIĆ: Istina je da se u regionu napetosti smenjuju između različitih aktera i različitim povodima, ali pominjanje rata je potpuno besmisleno.

Crna Gora je uradila ogroman posao

MONITOR: Kako ocjenjujete rezultate Crne Gore koje je ostvarila na putu ka EU? U Crnoj Gori su skeptični prema formiranju carinske unije Zapadnog Balkana.
SVILANOVIĆ: Crna Gora je najdalje otišla u procesu pregovora za pridruživanje s Evropskom unijom i ogroman posao je urađen u vezi nacionalne administracije. Međutim, kao što je slučaj i sa Srbijom, i svima ostalima, ne zavisi sve samo od nas. Ono što želim da kažem jeste da je postojeći okvir pridruživanja prilično iscrpljen i potreban nam je malo drugačiji pristup, a neka pitanja moraju da budu dogovorena unutar EU, na šta nacionalne administracije nemaju dovoljan uticaj. To su teme koje EU mora da razreši.

Bojazan da bi se nacionalni uspeh i napori mogli usporiti je prirodna. Međutim, regionalno ekonomsko područje funkcionisaće kao deo procesa pridruživanja Evropskoj uniji, a ne zamena za njega. I samo ako je tako i dok je tako, ovaj akcioni plan ima smisla. Ovakav koncept samo ide na ruku svim kandidatima za članstvo u EU i Evropska komisija je to nedvosmisleno objasnila.
Predsednik Vujanović je prošle nedelje na Samitu SEECP-a u Dubrovniku jasno rekao da su integracioni procesi najbolji okvir za brži ekonomski i demokratski razvoj regiona, dodajući da je neophodno učiniti zajednički napor kako bi se obezbedila komplementarnost aktivnosti na pitanjima koja sve ekonomije regiona smatraju prioritetnima, a koje će biti razmatrane i usvojene i na prestojećem Samitu u Trstu. Ali je takođe napomenuo i da nismo dovoljno objasnili u javnosti ne samo Crne Gore, o čemu se tačno radi i da otuda ima različitih interpretacija. Nadam se da ovaj naš razgovor malo menja sliku.

Ponoviću, razgovaramo o liberalizaciji trgovine uslugama unutar regiona, uklanjanju carinskih barijera, povećanju mobilnosti radne snage kroz standardizaciju profesija i dogovor o međusobnom priznavanju diploma, harmonizaciji investicione politike i zajedničkom promovisanju regiona kao investicione destinacije, o ukidanju rominga i posebno o podstreku digitalizaciji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo