Povežite se sa nama

INTERVJU

Goran Svilanović, generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju: Očekujem dogovor u Trstu o ekonomskoj saradnji Zapadnog Balkana

Objavljeno prije

na

MONITOR: U Trstu kroz nekoliko dana treba da se održi samit lidera Zapadnog Balkana. Kako teku pripreme za taj skup?
SVILANOVIĆ: Pripreme su u završnoj su fazi. Očekujem da će se lideri Zapadnog Balkana u Trstu dogovoriti i usvojiti višegodišnji akcioni plan o regionalnom ekonomskom području, koje ima za cilj bolju ekonomsku povezanost regiona. Plan sadrži četiri elementa i predviđa potpunu liberalizaciju trgovine uslugama unutar regiona, uklanjanje carinskih barijera, sve u skladu sa postojećim sporazumom CEFTA, povećanje mobilnosti radne snage, reformu investicione politike, ukidanje rominga i digitalizaciju.

MONITOR: Vi se zalažete za politiku “jedna regija, jedna ekonomija” smatrajući da je to dobro rješenje za Zapadni Balkan. Šta to konkretno podrazumijeva?
SVILANOVIĆ: Regionalno ekonomsko područje na Zapadnom Balkanu je dobrodošlo i korisno samo pod uslovom da bude neodvojiv deo procesa pridruživanja Evropskoj uniji. U intenzivnoj saradnji sa svim vladama iz regiona, Savet za regionalnu saradnju je pripremio i poslao Evropskoj komisiji višegodišnji akcioni plan za stvaranje ekonomskog područja na Zapadnom Balkanu. Međutim, predlog je stavljen na sto pod tri uslova: da zaista doprinosi ispunjavanju onoga što su države predale Evropskoj komisiji kao ekonomski reformski program (ERP); da sve ovo što se dogovara bude deo procesa pridruživanja, što znači da ubrzava proces pridruživanja zemalja individualno; i na kraju da se ovim ni na koji način ne menja proces pridruživanja niti strategija, a on je zasnovan na individualnim postignućima svake od naših ekonomija.

MONITOR: Koliko je ta ideja prihvatljiva s aspekta komunikacije regiona sa Evropskom unijom i ostalim svijetom?
SVILANOVIĆ: Apsolutno je prihvatljiva, jer je ova ideja rezultat komunikacije, razgovora i dogovora regiona prvo između sebe, a zatim i s Evropskom unijom. EU je, sagledavajući status svog procesa proširenja, shvatila da se njegovi okviri moraju prilagoditi realnim mogućnostima regiona i na taj način mu udahnuti novu snagu. U intenzivnim razgovorima i pregovorima s čelnim ljudima regiona došlo se do ovog rešenja. Naš zadatak u tom procesu je bio da taj koncept pretvorimo u realističan program aktivnosti u narednih nekoliko godina. Za koji dan ćemo videti kakav dogovor ćemo postići na Samitu u Trstu. Veoma sam optimističan po tom pitanju i verujem da ćemo za desetak dana razgovarati o tehnikalijama primene tog plana.

Nemamo mi alternativu evrointegracijama. U tome se svi slažemo. Ali da bi se i formalno pridružili moramo biti ekonomski jači, globalno konkurentniji, finansijski samoodrživiji. Nećemo to postići zatvaranjem u svoje male sredine. Moramo iskoristiti sve moguće potencijale regionalne saradnje, jer tu leži ključ našeg uspeha, a to je i jedan od osnovnih kriterijuma za pridruživanje iz Kopenhagena.

MONITOR: Često se može čuti da opada podrška građana evrointegracijama. Kako to objašnjavate?
SVILANOVIĆ: Ljudi očekuju rezultate i to da ih osete vrlo brzo. Kada oni izostanu, postavljaju pitanje da li je cilj vredan truda. Proces evrointegracija nije brz, a neophodne reforme na putu do tog cilja su drastične i bolne. Ako ta neizvesnost dugo traje, građani izgube iz vida krajnji cilj i prednosti koje on donosi. Međutim, ako gledamo širu sliku, proces promena u svakoj od ekonomija regiona je neophodan, jer sa ili bez EU na umu, svi mi želimo život u bezbednim okruženjima, stabilnim ekonomijama, u kojima smo slobodni da izrazimo svoje mišljenje i računamo na prava koja su nam zakonom zagarantovana. Socijalni i ekonomski model razvijen u EU, ubedljivo je najprivlačniji za sve građane i to pokazuju sva istraživanja javnog mnenja, pa i Balkan Barometar, koji radi Savet za regionalnu saradnju. Svaki put iznova potvrđuje se da građani žele unapređenje rada policije, reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije, slobodne medije, a sve su to oblasti kojima najveću podršku u procesu promena pruža upravo Evropska unija kroz pretpristupne fondove.

MONITOR: Prije nekoliko dana izjavili ste da ćete zatražiti novi podsticaj u evropskim integracijama Zapadnog Balkana i podršku o rješavanju bilateralnih sporova među zemljama regiona…
SVILANOVIĆ: Potrebna nam je podrška za rešavanje bilateralnih sporova koji postoje u regionu. Posebno tu mislim na sporove između uslovno rečeno nejednakih – članica EU na jednoj i nečlanica na drugoj strani. To bi nam u velikoj meri olakšalo posao i omogućilo da brže napredujemo. Takođe, mogli bismo više da uradimo sami između sebe u odnosu na teme koje nas još razdvajaju.

Što se tiče onih koji još nisu u pregovaračkom procesu, za razliku od Crne Gore i Srbije, smatram da bi bilo dobro da se uradi takozvani “pre-screening” poglavlja 23 i 24, kako bi i u tim zemljama državna administracija što pre počela pripreme za pregovarački proces.

Treće, potrebno je uravnotežiti strukturne i pretpristupne fondove. Jaz između članica EU iz regiona, kao što su Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Rumunija i Bugarska, i naših zemalja koje su u procesu pridruživanja, vremenom postaje sve veći jer je iznos sredstava koje možemo povlačiti iz EU otprilike jedan prema šest. Bojim se da ako proces pridruživanja potraje da će doći do ozbiljnog ekonomskog disbalansa, a sa njim mogu doći i razni drugi socijalni problemi, pre svega ubrzanje iseljavanja i odlazak mladih ljudi. Ukratko, smatram da nam je ekonomska, finansijska i stručna podrška EU veoma potrebna narednih godina.

MONITOR: Kako ocenjujete sadašnji nivo saradnje u regionu?
SVILANOVIĆ: Region se okupio oko zajedničkih ciljeva i prioritetnih tema. Evropska komisija stalno iskazuje svoju podršku procesu saradnje. Predstavnicima vlada iz regiona EU je otvoreno poručila da nijedna od ekonomija ne ispunjava kriterije od ključne važnosti za pristupanje EU. Jasno je rečeno da region nije konkurentan i stoga treba regionalnu ekonomsku integraciju, ali i da odgovornost za sav taj posao leži na nama samima, tj. na našim vladama. Ta poruka predstavlja putokaz – kuda i kako dalje. Od nas se očekuje ozbiljan pristup, konkretan plan saradnje i velika predanost u njegovoj realizaciji.

MONITOR: Da li države regiona bolje sarađuju na političkom ili na ekonomskom planu?
SVILANOVIĆ: Bez ozbiljne političke podrške nema značajne ekonomske saradnje. Privrednici u regionu su već shvatili mogućnosti koju nudi regionalno delovanje i odavno koriste prednosti regionalne saradnje. Proces političke saradnje, s druge strane, je uslovljen mnogim faktorima, uključujući poziciju svake od ekonomija u odnosu na EU i unutrašnje političke procese. Aktuelni politički problemi, nerazumevanja, i nerešena pitanja postanu centralna vest i preokupiraju javnost. Međutim, započeti procesi saradnje se odvijaju uglavnom neometano, a posebno kad je reč o privrednicima. Ipak, politička saglasnost je potrebna jer pojednostavljuje i dodatno ubrzava regionalnu saradnju.

MONITOR: Fokus Savjeta za regionalnu saradnju je na ekonomiji, a posebno zapošljavanju. Kakvi su rezultati ?
SVILANOVIĆ: Nedavno smo u Dubrovniku predstavili rezultate primene naše razvojne strategije za jugoistočnu Evropu SEE 2020. Ukupan napredak rezimiramo kao povratak na stabilan, iako skroman, obrazac rasta uz pozitivan trend koji se očekuje u narednom periodu. Došlo je i do dugo očekivanog oporavka u pogledu zaposlenosti i postizanja trgovinske ravnoteže. Međutim, ukupni rezultati za region su uglavnom pod uticajem dobrih rezultata manjeg broja ekonomija, tu pre svega mislim na dobre rezultate koje su postigle Crna Gora i Srbija, što znači da napredak nije jednak u celom regionu.

Dva od 11 ciljeva Strategije su već ispunjena. Prvi se odnosi na zadato smanjenje trgovinskog debalansa, kada je u pitanju region kao celina. Drugi cilj koji je ostvaren s krajem 2016. godine odnosi se na broj visokoobrazovanih mladih ljudi koji dolaze na tržište rada.

Kada govorimo o privlačenju stranih investicija Crna Gora je, na primer, lider u regionu sa 73 odsto ispunjenog cilja prema Strategiji 2020. Zatim idu Srbija. Vlada u Skoplju takodje može da bude zadovoljna postignutim, dok u drugim zemljama investicije stagniraju. Ohrabrujući su i podaci koji se odnose na porast zaposlenosti. Od 2010. do kraja 2016, u regionu je otvoreno 400.000 novih radnih mesta. Nadam se da će se ovim i još bržim tempom nastaviti. Cilj koji nije blizu ispunjenja je trgovina unutar regiona, kao indikacija ukupnog pada trgovine na globalnom tržištu zbog krize. Nemamo ohrabrujuće podatke.

MONITOR. Kako je po Vašem mišljenju moguće stabilizovati region i izbjeći nove ratne sukobe?
SVILANOVIĆ: Istina je da se u regionu napetosti smenjuju između različitih aktera i različitim povodima, ali pominjanje rata je potpuno besmisleno.

Crna Gora je uradila ogroman posao

MONITOR: Kako ocjenjujete rezultate Crne Gore koje je ostvarila na putu ka EU? U Crnoj Gori su skeptični prema formiranju carinske unije Zapadnog Balkana.
SVILANOVIĆ: Crna Gora je najdalje otišla u procesu pregovora za pridruživanje s Evropskom unijom i ogroman posao je urađen u vezi nacionalne administracije. Međutim, kao što je slučaj i sa Srbijom, i svima ostalima, ne zavisi sve samo od nas. Ono što želim da kažem jeste da je postojeći okvir pridruživanja prilično iscrpljen i potreban nam je malo drugačiji pristup, a neka pitanja moraju da budu dogovorena unutar EU, na šta nacionalne administracije nemaju dovoljan uticaj. To su teme koje EU mora da razreši.

Bojazan da bi se nacionalni uspeh i napori mogli usporiti je prirodna. Međutim, regionalno ekonomsko područje funkcionisaće kao deo procesa pridruživanja Evropskoj uniji, a ne zamena za njega. I samo ako je tako i dok je tako, ovaj akcioni plan ima smisla. Ovakav koncept samo ide na ruku svim kandidatima za članstvo u EU i Evropska komisija je to nedvosmisleno objasnila.
Predsednik Vujanović je prošle nedelje na Samitu SEECP-a u Dubrovniku jasno rekao da su integracioni procesi najbolji okvir za brži ekonomski i demokratski razvoj regiona, dodajući da je neophodno učiniti zajednički napor kako bi se obezbedila komplementarnost aktivnosti na pitanjima koja sve ekonomije regiona smatraju prioritetnima, a koje će biti razmatrane i usvojene i na prestojećem Samitu u Trstu. Ali je takođe napomenuo i da nismo dovoljno objasnili u javnosti ne samo Crne Gore, o čemu se tačno radi i da otuda ima različitih interpretacija. Nadam se da ovaj naš razgovor malo menja sliku.

Ponoviću, razgovaramo o liberalizaciji trgovine uslugama unutar regiona, uklanjanju carinskih barijera, povećanju mobilnosti radne snage kroz standardizaciju profesija i dogovor o međusobnom priznavanju diploma, harmonizaciji investicione politike i zajedničkom promovisanju regiona kao investicione destinacije, o ukidanju rominga i posebno o podstreku digitalizaciji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo