Povežite se sa nama

INTERVJU

Goran Svilanović, generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju: Očekujem dogovor u Trstu o ekonomskoj saradnji Zapadnog Balkana

Objavljeno prije

na

MONITOR: U Trstu kroz nekoliko dana treba da se održi samit lidera Zapadnog Balkana. Kako teku pripreme za taj skup?
SVILANOVIĆ: Pripreme su u završnoj su fazi. Očekujem da će se lideri Zapadnog Balkana u Trstu dogovoriti i usvojiti višegodišnji akcioni plan o regionalnom ekonomskom području, koje ima za cilj bolju ekonomsku povezanost regiona. Plan sadrži četiri elementa i predviđa potpunu liberalizaciju trgovine uslugama unutar regiona, uklanjanje carinskih barijera, sve u skladu sa postojećim sporazumom CEFTA, povećanje mobilnosti radne snage, reformu investicione politike, ukidanje rominga i digitalizaciju.

MONITOR: Vi se zalažete za politiku “jedna regija, jedna ekonomija” smatrajući da je to dobro rješenje za Zapadni Balkan. Šta to konkretno podrazumijeva?
SVILANOVIĆ: Regionalno ekonomsko područje na Zapadnom Balkanu je dobrodošlo i korisno samo pod uslovom da bude neodvojiv deo procesa pridruživanja Evropskoj uniji. U intenzivnoj saradnji sa svim vladama iz regiona, Savet za regionalnu saradnju je pripremio i poslao Evropskoj komisiji višegodišnji akcioni plan za stvaranje ekonomskog područja na Zapadnom Balkanu. Međutim, predlog je stavljen na sto pod tri uslova: da zaista doprinosi ispunjavanju onoga što su države predale Evropskoj komisiji kao ekonomski reformski program (ERP); da sve ovo što se dogovara bude deo procesa pridruživanja, što znači da ubrzava proces pridruživanja zemalja individualno; i na kraju da se ovim ni na koji način ne menja proces pridruživanja niti strategija, a on je zasnovan na individualnim postignućima svake od naših ekonomija.

MONITOR: Koliko je ta ideja prihvatljiva s aspekta komunikacije regiona sa Evropskom unijom i ostalim svijetom?
SVILANOVIĆ: Apsolutno je prihvatljiva, jer je ova ideja rezultat komunikacije, razgovora i dogovora regiona prvo između sebe, a zatim i s Evropskom unijom. EU je, sagledavajući status svog procesa proširenja, shvatila da se njegovi okviri moraju prilagoditi realnim mogućnostima regiona i na taj način mu udahnuti novu snagu. U intenzivnim razgovorima i pregovorima s čelnim ljudima regiona došlo se do ovog rešenja. Naš zadatak u tom procesu je bio da taj koncept pretvorimo u realističan program aktivnosti u narednih nekoliko godina. Za koji dan ćemo videti kakav dogovor ćemo postići na Samitu u Trstu. Veoma sam optimističan po tom pitanju i verujem da ćemo za desetak dana razgovarati o tehnikalijama primene tog plana.

Nemamo mi alternativu evrointegracijama. U tome se svi slažemo. Ali da bi se i formalno pridružili moramo biti ekonomski jači, globalno konkurentniji, finansijski samoodrživiji. Nećemo to postići zatvaranjem u svoje male sredine. Moramo iskoristiti sve moguće potencijale regionalne saradnje, jer tu leži ključ našeg uspeha, a to je i jedan od osnovnih kriterijuma za pridruživanje iz Kopenhagena.

MONITOR: Često se može čuti da opada podrška građana evrointegracijama. Kako to objašnjavate?
SVILANOVIĆ: Ljudi očekuju rezultate i to da ih osete vrlo brzo. Kada oni izostanu, postavljaju pitanje da li je cilj vredan truda. Proces evrointegracija nije brz, a neophodne reforme na putu do tog cilja su drastične i bolne. Ako ta neizvesnost dugo traje, građani izgube iz vida krajnji cilj i prednosti koje on donosi. Međutim, ako gledamo širu sliku, proces promena u svakoj od ekonomija regiona je neophodan, jer sa ili bez EU na umu, svi mi želimo život u bezbednim okruženjima, stabilnim ekonomijama, u kojima smo slobodni da izrazimo svoje mišljenje i računamo na prava koja su nam zakonom zagarantovana. Socijalni i ekonomski model razvijen u EU, ubedljivo je najprivlačniji za sve građane i to pokazuju sva istraživanja javnog mnenja, pa i Balkan Barometar, koji radi Savet za regionalnu saradnju. Svaki put iznova potvrđuje se da građani žele unapređenje rada policije, reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije, slobodne medije, a sve su to oblasti kojima najveću podršku u procesu promena pruža upravo Evropska unija kroz pretpristupne fondove.

MONITOR: Prije nekoliko dana izjavili ste da ćete zatražiti novi podsticaj u evropskim integracijama Zapadnog Balkana i podršku o rješavanju bilateralnih sporova među zemljama regiona…
SVILANOVIĆ: Potrebna nam je podrška za rešavanje bilateralnih sporova koji postoje u regionu. Posebno tu mislim na sporove između uslovno rečeno nejednakih – članica EU na jednoj i nečlanica na drugoj strani. To bi nam u velikoj meri olakšalo posao i omogućilo da brže napredujemo. Takođe, mogli bismo više da uradimo sami između sebe u odnosu na teme koje nas još razdvajaju.

Što se tiče onih koji još nisu u pregovaračkom procesu, za razliku od Crne Gore i Srbije, smatram da bi bilo dobro da se uradi takozvani “pre-screening” poglavlja 23 i 24, kako bi i u tim zemljama državna administracija što pre počela pripreme za pregovarački proces.

Treće, potrebno je uravnotežiti strukturne i pretpristupne fondove. Jaz između članica EU iz regiona, kao što su Mađarska, Slovenija, Hrvatska, Rumunija i Bugarska, i naših zemalja koje su u procesu pridruživanja, vremenom postaje sve veći jer je iznos sredstava koje možemo povlačiti iz EU otprilike jedan prema šest. Bojim se da ako proces pridruživanja potraje da će doći do ozbiljnog ekonomskog disbalansa, a sa njim mogu doći i razni drugi socijalni problemi, pre svega ubrzanje iseljavanja i odlazak mladih ljudi. Ukratko, smatram da nam je ekonomska, finansijska i stručna podrška EU veoma potrebna narednih godina.

MONITOR: Kako ocenjujete sadašnji nivo saradnje u regionu?
SVILANOVIĆ: Region se okupio oko zajedničkih ciljeva i prioritetnih tema. Evropska komisija stalno iskazuje svoju podršku procesu saradnje. Predstavnicima vlada iz regiona EU je otvoreno poručila da nijedna od ekonomija ne ispunjava kriterije od ključne važnosti za pristupanje EU. Jasno je rečeno da region nije konkurentan i stoga treba regionalnu ekonomsku integraciju, ali i da odgovornost za sav taj posao leži na nama samima, tj. na našim vladama. Ta poruka predstavlja putokaz – kuda i kako dalje. Od nas se očekuje ozbiljan pristup, konkretan plan saradnje i velika predanost u njegovoj realizaciji.

MONITOR: Da li države regiona bolje sarađuju na političkom ili na ekonomskom planu?
SVILANOVIĆ: Bez ozbiljne političke podrške nema značajne ekonomske saradnje. Privrednici u regionu su već shvatili mogućnosti koju nudi regionalno delovanje i odavno koriste prednosti regionalne saradnje. Proces političke saradnje, s druge strane, je uslovljen mnogim faktorima, uključujući poziciju svake od ekonomija u odnosu na EU i unutrašnje političke procese. Aktuelni politički problemi, nerazumevanja, i nerešena pitanja postanu centralna vest i preokupiraju javnost. Međutim, započeti procesi saradnje se odvijaju uglavnom neometano, a posebno kad je reč o privrednicima. Ipak, politička saglasnost je potrebna jer pojednostavljuje i dodatno ubrzava regionalnu saradnju.

MONITOR: Fokus Savjeta za regionalnu saradnju je na ekonomiji, a posebno zapošljavanju. Kakvi su rezultati ?
SVILANOVIĆ: Nedavno smo u Dubrovniku predstavili rezultate primene naše razvojne strategije za jugoistočnu Evropu SEE 2020. Ukupan napredak rezimiramo kao povratak na stabilan, iako skroman, obrazac rasta uz pozitivan trend koji se očekuje u narednom periodu. Došlo je i do dugo očekivanog oporavka u pogledu zaposlenosti i postizanja trgovinske ravnoteže. Međutim, ukupni rezultati za region su uglavnom pod uticajem dobrih rezultata manjeg broja ekonomija, tu pre svega mislim na dobre rezultate koje su postigle Crna Gora i Srbija, što znači da napredak nije jednak u celom regionu.

Dva od 11 ciljeva Strategije su već ispunjena. Prvi se odnosi na zadato smanjenje trgovinskog debalansa, kada je u pitanju region kao celina. Drugi cilj koji je ostvaren s krajem 2016. godine odnosi se na broj visokoobrazovanih mladih ljudi koji dolaze na tržište rada.

Kada govorimo o privlačenju stranih investicija Crna Gora je, na primer, lider u regionu sa 73 odsto ispunjenog cilja prema Strategiji 2020. Zatim idu Srbija. Vlada u Skoplju takodje može da bude zadovoljna postignutim, dok u drugim zemljama investicije stagniraju. Ohrabrujući su i podaci koji se odnose na porast zaposlenosti. Od 2010. do kraja 2016, u regionu je otvoreno 400.000 novih radnih mesta. Nadam se da će se ovim i još bržim tempom nastaviti. Cilj koji nije blizu ispunjenja je trgovina unutar regiona, kao indikacija ukupnog pada trgovine na globalnom tržištu zbog krize. Nemamo ohrabrujuće podatke.

MONITOR. Kako je po Vašem mišljenju moguće stabilizovati region i izbjeći nove ratne sukobe?
SVILANOVIĆ: Istina je da se u regionu napetosti smenjuju između različitih aktera i različitim povodima, ali pominjanje rata je potpuno besmisleno.

Crna Gora je uradila ogroman posao

MONITOR: Kako ocjenjujete rezultate Crne Gore koje je ostvarila na putu ka EU? U Crnoj Gori su skeptični prema formiranju carinske unije Zapadnog Balkana.
SVILANOVIĆ: Crna Gora je najdalje otišla u procesu pregovora za pridruživanje s Evropskom unijom i ogroman posao je urađen u vezi nacionalne administracije. Međutim, kao što je slučaj i sa Srbijom, i svima ostalima, ne zavisi sve samo od nas. Ono što želim da kažem jeste da je postojeći okvir pridruživanja prilično iscrpljen i potreban nam je malo drugačiji pristup, a neka pitanja moraju da budu dogovorena unutar EU, na šta nacionalne administracije nemaju dovoljan uticaj. To su teme koje EU mora da razreši.

Bojazan da bi se nacionalni uspeh i napori mogli usporiti je prirodna. Međutim, regionalno ekonomsko područje funkcionisaće kao deo procesa pridruživanja Evropskoj uniji, a ne zamena za njega. I samo ako je tako i dok je tako, ovaj akcioni plan ima smisla. Ovakav koncept samo ide na ruku svim kandidatima za članstvo u EU i Evropska komisija je to nedvosmisleno objasnila.
Predsednik Vujanović je prošle nedelje na Samitu SEECP-a u Dubrovniku jasno rekao da su integracioni procesi najbolji okvir za brži ekonomski i demokratski razvoj regiona, dodajući da je neophodno učiniti zajednički napor kako bi se obezbedila komplementarnost aktivnosti na pitanjima koja sve ekonomije regiona smatraju prioritetnima, a koje će biti razmatrane i usvojene i na prestojećem Samitu u Trstu. Ali je takođe napomenuo i da nismo dovoljno objasnili u javnosti ne samo Crne Gore, o čemu se tačno radi i da otuda ima različitih interpretacija. Nadam se da ovaj naš razgovor malo menja sliku.

Ponoviću, razgovaramo o liberalizaciji trgovine uslugama unutar regiona, uklanjanju carinskih barijera, povećanju mobilnosti radne snage kroz standardizaciju profesija i dogovor o međusobnom priznavanju diploma, harmonizaciji investicione politike i zajedničkom promovisanju regiona kao investicione destinacije, o ukidanju rominga i posebno o podstreku digitalizaciji.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo