Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vaskrsnuće Marovića

Objavljeno prije

na

Demokratska partija socijalista sa partnerima, Socijaldemokoratskom i Liberalnom partijom osvojila je apsolutnu vlast na lokalnim izborima u Budvi 14. oktobra, što koaliciji Evropska Crna Gora nije pošlo za rukom ni na parlamentarnim niti na izborima u Nikšiću i Kotoru.

Iako tijesna, izborna pobjeda u Budvi bez sumnje je lični trijumf Budvanina Svetozara Marovića, potpredsjednika DPS-a. Na teritoriji budvanske opštine koju suvereno kontroliše, Marović je bio uspješniji od partijskih drugova u centrali i svog šefa Mila Đukanovića, nosioca izborne liste koja je apsolutnu većinu u republičkom parlamentu, izgubila.

Vlast je osvojena jedino u Budvi, u gradu u kome je DPS kompromitovana brojnim aferama u koje su umiješani visoki opštinski i partijski funkcioneri. Dvadesetak istaknutih članova DPS-a, među kojima bivši predsjednik Opštine Rajko Kuljača i potpredsjednik Dragan Marović, poslanici i odbornici, direktori i saradnici, osuđeni su na višegodišnje kazne zatvora zbog zloupotreba službenog položaja, što nije omelo građane Budve da ovoj partiji ponovo ukažu povjerenje, istina u mnogo manjem broju nego na prethodnim izborima.

Blijeda pobjeda tročlane koalicije svojevrsna je satisfakcija Marovića koji je uprkos brojnim problemima u posljednje dvije godine uspio da zadrži svoj partijski status i zauzme treću poziciju na izbornoj listi koalicije Evropska Crna Gora – Milo Đukanović. Činilo se da su problemi sa aferama i spektakuarnim hapšenjima čelnika Budve koji su gotovo pola godine odležali u istražnom zatvoru, tokom izbora ostavljeni po strani. Na završnoj izbornoj konvenciji u Budvi Rajko Kuljača srdačno se rukovao sa Milom Đukanovićem. Međutim, samo nekoliko sati nakon zatvaranja birališta, inspektori Specijalnog tužilaštva za suzbijanje organizovanog kriminala posjetili su bivšeg predsjednika Kuljaču radi provjere poslovnih knjiga firme njegove supruge.

Svako rukovanje sa partijskim šefom po Kuljaču postaje kobno. Ono čuveno hapšenje u zoru uoči Božića 2011. uslijedilo je noć nakon što je Kuljača iz ruku Đukanovića primio nekakva priznanja na svečanosti na Cetinju.

Lista Evropska Crna Gora osvojila je u Budvi 5.274 glasa ili 50.08 procenata ukupnog broja glasova. Disciplinovani DPS birači glasali su gotovo identično na oba nivoa, sa 20 glasova manje za listu kandidata za poslanike.

Slično su postupili i glasači opozicije. Strankama koje su samostalno nastupile davali su više glasova na lokalu nego na republičkom nivou gdje su se opredjeljivali za ujedinjenu opoziciju i podržali listu Demokratskog fronta.

Koalicija DPS-SDP-LP osvojila je tijesnu većinu od 17 odborničkih mjesta u skupštini Budve koja broji ukupno 32 odbornika. Izgubili su šest odborničkih mjesta jer su u prethodnom sazivu, bez odbornika LP, imali 22 mandata, što je gubitak oko 1.500 glasova u odnosu na lokalne izbore 2009. godine.

Sa samo jednim odbornikom koji garantuje skupštinsku većinu, DPS je izgubila onu moć i snagu iz perioda apsolutne vladavine koja nije zavisila od volje odbornika iz redova koalicionih partnera. Formiranje skupštinskog kvoruma i većine za donošenje odluka zavisiće u narednom periodu od SDP i nejakih liberala, partija kojima se otvorio prostor za ucjene svakojake vrste.

Lista Evropska Crna Gora izgubila je većinsku podršku građana u gradskom jezgru Budve. Stanovnici Starog grada i naselja Gospoština uskratili su povjerenje DPS-u i njenim satelitima, čime su izrazili nezadovoljstvo načinom na koji su vršili vlast.

DPS je izgubio uticaj u Paštrovićima, odnosno na Svetom Stefanu i u Bečićima gdje su građani većinom glasali za Demokratski front, SNP i Pozitivnu CG.

Opozicione stranke dobile su više glasova i u naselju Jaz, na granici Budve i opštine Kotor.

Zanimljivo je da je koalicija DPSDPLP izgubila izbore i u naselju Brajići, rodnom mjestu poslaničkog kandidata na listi Evropske Crne Gore iz redova Liberalne partije, Dragana-Purka Ivančevića.

Pad povjerenja birača zabilježila je i Socijalistička narodna partija. U gradu u kome živi lider SNP-a Srđan Milić ova je stranka osvojila svega tri mandata, jedan manje nego na izborima 2009. i izgubila status najjače opozicione stranke. SNP je osvojio 1.092 glasa za lokalni parlament, dok je Milićeva republička lista dobila povjerenje 849 građana Budve.

Pristalice SNP-a u Budvi platile su ceh pogrešnih političkih poteza šefa stranke, njegovih nezakonitih građevinskih poduhvata i koketiranja sa lokalnim funkcionerima DPS-a.

Za ime Srđana Milića vezuje se netransparentna privatizacija budvanskog Zavoda za izgradnju iz vremena kada je njegova stranka vršila vlast u ovom gradu kao i drugi projekti koje birači ne opraštaju.

Vodeća opoziciona stranka u turističkoj Budvi postao je Demokratski front sa osvojenih osam odborničkih mjesta i 2.605 osvojenih glasova, dok je za sastav parlamenta Front dobio podršku 2.719 Budvana.

Treća po snazi politička stranka u Budvi postala je Pozitivna Crna Gora osvojivši četiri mandata u lokalnom parlamentu. Za Pozitivnu, koja je na ovim izborima debitovala, glasali su mahom razočarani depeesovci i raniji neopredijeljeni birači. Politička scena u vodećem turističkom centru znatno je izmijenjena. Odnos vlasti i opozicije mjeren mandatima je 17:15.

Moć DPS-a značajno je opala i to se u gradu osjeća. Mnogi Budvani ocjenjuju da je snaga partije koja je gradom vladala dvije decenije realno manja nego što osvojeni mandati to pokazuju. Aktivisti DPS-a vršili su neviđen pritisak na građane Budve, zaposlene u lokalnoj upravi, javnim ustanovama i preduzećima, hotelima, školama, državnim firmama Pošti, Elektrodistribuciji i medijima čiji je osnivač Opština.

Pritisak na birače bio je uočljiv i na biračkim mjestima na dan izbora. Članovi biračkih odbora iz DPS-a budno su pratili izlaznost „sigurnih” glasača tako što su sa biračkog spiska zapisivali imena onih koji do određenog doba dana nisu glasali i o tome izvještavali izborni štab da lijene pozovu telefonom i „opomenu” kako moraju obaviti tu građansku dužnost.

U tom nečasnom poslu isticali su se službenici lokalne uprave i članovi njihovih familija čija će imena biti navedena u primjedbama predstavnika opozicije na regularnost izbora.

Pobjeda kapitala

Izbore u Budvi dobio je građevinski lobi koji u ovom gradu ima velike projekte i planove. Izborna pobjeda „proslavljena” je otvaranjem gradilišta i izlaskom velikog broja građevinskih mašina, bagera i kranova na ulice Budve odmah nakon izbora. Iako je građevinska sezona počela 1. oktobra investitori su mirovali čekajući rezultate izborne trke. Da bi dva dana kasnije, kao po komandi, startovali na više lokacija u gradu. U samo jednom danu, 16. oktobra, srušene su dvije porodične kuće u centru Budve, koje će zamijeniti nove višespratnice.

Počele su pripreme za rušenje poznatog hotela i restorana Fontana, na atraktivnoj lokaciji pored mora, nadomak gradske Pošte na kojoj počinje gradnja čudovišnog stambenog kompleksa sa dvije kule od 11 spratova i par nešto nižih zgrada.

Istog dana počelo je rušenje objekata na Jadranskom sajmu na kome se planira gradnja niza višespratnica i solitera sa 25 spratova. Riječ je o investiciji Atlas grupe Duška Kneževića i partnera, gradnji hotela, stambenih zgrada i novog sajmišta.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo