Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Politička autonomija

Objavljeno prije

na

Politička uprava Univerziteta Crne Gore, kamuflirana u akademska zvanja, ostvarila je svoj naum na Pravnom fakultetu. Upravni odbor UCG razrješio je dužnosti dekana Draga Radulovića.

Bivšem dekanu Raduloviću nije pomoglo ni to što je u naknadno datom roku od sedam dana dostavio izvještaj o zaradama zaposlenih i prihodima te univerzitetske jedinice.

UO je ekspresno na elektronskoj sjednici 9. oktobra donio novi pravilnik kojim se predviđa mogućnost uvođenja vanrednih mjera na fakultetima po hitnom postupku.

Radulović je odgovorio da je na Pravnom izvršen puč. Reagovao je i Kolektiv Pravnog fakulteta: ,,Ovo se dešava prvi put u istoriji UCG, a nezabilježeno je u akademskoj praksi. Profesori PF zajedno sa Studentskim vijećem i studentima staće u odbranu svoje autonomije i na Ustavu i zakonima zasnovanih prava”.

Oglasila se i grupa profesora Pravnog fakulteta: ,,Za samo nekoliko sati pravilnik je elektronskim putem usvojen, objavljen i primijenjen. Na sadržinu i posljedice glasanja za pravilnik članovi UO, od kojih niko nema pravničko obrazovanje, nijesu upozoreni. Stvoren je opasan presedan i otvoren prostor za najgrublju zloupotrebu prava”. Oni smatraju da je 9. oktobra ukinuta sloboda i autonomija Univerziteta Crne Gore: ,,Danas je žrtva ovog pučističkog akta Pravni fakultet i dekan, a samo je pitanje ko će biti sljedeći”.

Danilo Ajković iz Centra za građansko obrazovanje za Monitor kaže: ,,Statut UCG i Pravilnici jasno propisuju proceduru za biranje i razrješenje rektora i dekana. Međutim, novi saziv UO, koji se ponaša kao partijska ćelija a ne organ u okviru akademske institucije, je u kasnu noć donio Pravilnik kojim do tada važeće proglašavaju nevažećim”.

Famozni UO je 13-člano tijelo koje je proljetos dobilo novi saziv. Po Statutu, predstavnike akademskog osoblja, njih sedam, bira Senat, tri spoljna člana imenuje vlada, kao i jednog predstavnika neakadamskog osoblja i dva predstavnika studenata. Njegovo konstituisanje okončano je 11. jula ove godine, kada je za predsjednika imenovan Duško Bjelica, dekan Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje u Nikšiću. Samo dvadeset dana ranije Bjelicu je Glavni odbor DPS-a, na prijedlog Predsjedništva partije, postavio na čelo novoformirane Komisije za sport, omladinu i saradnju sa civilnim sektorom.

,,Pravilnik ne propisuje postupak u kome se dekan može izjasniti na optužbe koje mu se stavljaju na teret, a što je najvažnije Pravilnik je suprotno zakonu donijet. Dodatno, to što je dekan Radulović razriješen bez učešća u glasanju predstavnice Pravnog fakulteta te uzdržanosti predstavnika studenata, predstavnika neakademskog osoblja i predstavnice Vlade, jasno govori sa kojim legitimitetom je odluka donesena, nakon što je prije toga satima sjednica odlagana sa težnjom da se obezbijedi kvorum i izvrši pritisak na članove UO”, smatraju u CGO-u.

Bivši dekan Radulović je izjavio da je ,,dolaskom novog Upravnog odbora i njegovog predsjednika odluka već bila spremana i samo se tražio povod…”.

On je naveo i da je dolaskom na funkciju dekana 19. avgusta prošle godine zatekao gotovo prazan podračun Pravnog fakulteta, a da je prethodni dekan 150.000 eura prebacio UCG. Taj novac još nije vraćen.

Više naših sagovornika sumnja i da je jedan od razloga smjene i finansijska kriza koja muči Rektorat. Te da bi se velika novčana sredstva iz budžeta Pravnog fakulteta mogla prenijeti u budžet Univerziteta, koji je u minusu većem od šest miliona eura. A na Pravnom se u posljednjih 20 mjeseci svojski trošilo. Vijesti su nezvanično saznale da su,prema finansijskom izvještaju, od početka 2011. do avgusta ove godine sumu od blizu 385.000 eura podijelili profesori Drago Radulović, Ranko Mujović, Velimir Rakočević, Zoran Rašović i Slavko Lukić.

U CGO smatraju da je upitno i zašto odmah po razrješenju nije pokrenuta procedura za izbor novog dekana, iako sva tijela na fakultetu nadležna za to pitanje funkcionišu (Fakultetska izborna komisija i Vijeće fakulteta) već rukovođenje preuzima tzv. Upravljačko tijelo.

Pravnim fakultetom sada upravlja petočlano Upravljačko tijelo zajedno sa rektorom Predragom Miranovićem.

Nakon smjene dekana, ovo tijelo je nastavilo sa smjenama. Otkaze su dobile i prodekanke za nastavu Snežana Miladinović i Ivana Jelić.

Pored rektora članovi Upravljačkog tijela su još i dvojica članova Upravnog odbora, i to predsjednik UO Duško Bjelica, Igor Radusinović, profesor na Elektrotehničkom fakultetu, i generalni sekretar UCG Jelena Pajković. Naknadno su u Upravljačko tijelo izabrani i dva profesora sa Pravnog Biljana Đuričin i Dragan Radonjić. Radonjić je potpredsjednik CANU, a pored brojnih funkcija bio je i predsjednik Skupštine CG i dekan Pravnog fakulteta. Profesorica Đuričin je jedno vrijeme bila prodekan za nastavu u vrijeme dekana Ranka Mujovića.

Predsjednik UO Bjelica najavljuje da će prinudna uprava na Pravnom da potraje: ,,U roku od šest mjeseci, koliko traju mandat i nadležnosti Upravljačkog tijela, trebalo bi da se izabere novi dekan Pravnog fakulteta”.

Bjelica naglašava da Pravni fakultet nije ni u kakvom vanrednom stanju te da fakultet normalno funkcioniše. Profesori sa kojima smo razgovarali za Monitor tvrde suprtono, a studenti su svoje rekli kada su odmah nakon smjene dekana na ulazu u Pravni fakultet okačili transparent: Fakultet pripada svima.

Dekan Radulović je nakon smjene odbio ponude kolektiva i studenata da se obustavi rad na fakultetu, a nastava bojkutuje. Najavio je da će podnijeti tužbu nadležnim sudskim instancama, prvenstveno Upravnom sudu.

Bivši saradnici u nastavi na Pravnom fakultetu Lana Burić, Slađana Asanović i Nikola Mugoša ocijenili su da je odluka UO veoma hrabra. Javna je tajna na Pravnom da su pojedini otpušteni saradnici prijetili dekanu i profesorima i pozivali se na veze na partijskom i državnom nivou. A zatim je krenula medijska haranga.

Zadovoljan je i bivši dekan Mujović. Ističe da za vrijeme njegovog mandata nije bilo mobinga, protjerivanja sa posla, kao i da on nikada nije zapošljavao djecu, rođake i kumove. Mujović je saopštio i da se za razliku od Radulovića, nikada nije bavio politikom na fakultetu! Treba li podsjećati da je Mujović DPS veteran.

Mujović je likovanje završio tvrdnjom da je ,,Radulović crnogorske kadrove potiskivao, a dovodio druge van Crne Gore, suprotno uputstvu Univerziteta o tome da se zbog principa racionalizacije moraju koristiti crnogorski kadrovi”.

Mujović i ,,patriotski” mediji su po oprobanom receptu vješto provlačili tezu da je Radulović dođoš, izbjeglica iz Bosne. A u njihovoj nacionalizmom osjenčenoj viziji to nije dobra preporuka za napredak Pravnog i države.

Radulović je u izjavi, kojom kako je rekao završava prepisku sa UO i Mujovićem, odgovorio na optužbe za nepotizam tvrdnjom da je njegov sin na Pravnom fakultetu zapošljen već 11 godina i ne predaje na njegovom predmetu. On je podsjetio na nelegalno zapošljavanje i trošenje para za vrijeme Mujovićevog mandata, te na ,,prijetnje otkazom, zavrtanja ruku službenicima, nasrtaje na profesorice, studente…”.

Napomenuo je i da je na mjesto dekana izabran u uslovima kakvi nisu zabilježeni u istoriji tog fakulteta i kada skoro dvije godine nije funkcionisalo Vijeće kao najviši stručni organ. ,,Kada je kolektiv, počev od nastavnika pa do studenata, uporno zahtijevao da se uvede red na Pravni fakultet i da se zaštite njegova sredstva, ugled i autonomija, Univerzitet je ćutao!”.

Univerzitet je sada konačno progovorio i to gromoglasno kroz odluke UO i njegovog predsjednika Bjelice. Po partijskoj direktivi.

DANILO AJKOVIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE
Dvostruki standardi

DPS i SDP već jako dugo Univerzitet Crne Gore tretiraju kao dio plijena koji ulazu u ukupnu raspodjelu moći među koalicionim partnerima.

Uporedimo malo dekane Mujovića i Radulovića. Činjenica je da, i pored prilično utemeljenih krivičnih prijava koje su podnošene protiv Mujovića, Tužilaštvo nije nikada pokrenulo postupak protiv njega. Činjenica je da i pored nepravilnosti i akademski neprimjerene atmosfere koja je vladala u vrijeme Mujovićevog mandata, a zbog kojih se oPravnom fakultetu izvještavalo kao o kontinuiranom skandalu, njega nijesu pozvali na odgovornost rektor ili Upravni odbor UCG. Da li to što se radi o omiljenom mentoru DPS-ovih političara i bliskih moćnika, članu Tužilačkog savjeta i funkcioneru vladajuće partije treba u ovom slučaju zanemariti? Da li treba zanemariti činjenicu da dvije trećine članova UO čine ljudi bliski vladajućoj koaliciji koji posvećeno štite interese te koalicije, a ne UCG? Naravno da ne i jasno je da je sva šteta koju je pravio Pravnom fakultetu njemu bila praštana zbog veze sa DPS-om.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

U konkretnom slučaju, kako objašnjavaju iz Kancelarije ombudsmana, odgovorost je na roditeljima ili starateljima, kao i u brojnim sličnim situacijama – uključujući i primjere da roditelji putem svojih profila na društvenim mrežama učine javno dostupnim fotografije ili video zapise u kojima njihova djeca propagiraju političke, vjerske, nacionalne i druge stavove.

Zloupotrebe djece događale su se i tokom trajanja litija 2020.  Brojne su fotografije na kojima se vide djeca sa transparentima na kojima su natpisi sa političkim ili vjerskim porukama. Ni tada niko iz nadležnih institucija nije reagovao.

Djeca su iskorišćavana i u svrhe predizbornih kampanja. U aktivnostima koalicije Za budućnost Nikšića, pred izbore u tom gradu u martu ove godine, na pultovima na glavnom gradskom trgu angažovan je veći broj djece koja su ulazila u političku komunikaciju sa građanima i dijelila im različiti propagandni materijal, direktno i otvoreno agitujući za partije okupljene oko te koalicije.

Posebno je opasno kada se ulična prepucavanja prenesu u škole.  Učiteljica Osnovne škole Jugoslavija u Baru, Rada Višnjić zadala je prošle godine djeci da crtaju trobojke, i to djelo objelodanila na društvenim mrežama. Monitor je pisao o njenom slučaju.

Tokom nedavnih protesta na Cetinju, litija, izbora u Nikšiću, pa i u slučaju Višnjićeve, mediji su  se , većinski, selektivno bavili ovim problemom. Jedni su  kritikovali  zloupotrebu djece na litijama, a drugi  na protestima na Cetinju.

Prema Konvenciji o pravima djeteta Ujedinjenih nacija (UN), koju je ratifikovala Crna Gora, dijete ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti, a dužnost je roditelja, odnosno zakonitih staratelja, da ga usmjeravaju u ostvarivanju prava na način koji je u skladu sa njegovim razvojnim sposobnostima. Sloboda ispoljavanja ubjeđenja, kako to propisuje ta UN-ova konvencija, može da podliježe samo onim ograničenjima koja su neophodna radi zaštite javne sigurnosti, reda, zdravlja ili morala ili osnovnih prava i sloboda drugih. Svi nacionalni i međunarodni propisi obavezuju sve društvene subjekte da vode računa o zaštiti najboljeg interesa djeteta, da ga zaštite od štetnih sadržaja i materijala, i da zabrane njegovu zloupotrebu u bilo koje svrhe.

Zavod za socijalnu i dječju zaštitu Crne Gore (ZSDZCG), prema Zakonu o socijalnoj i dječjoj zaštiti, ima obavezu da istražuje socijalne pojave i probleme, kao i da izrađuje analize i izvještaje i predlaže mjere za unaprjeđenje u oblasti dječje zaštite. Isti zakon propisuje novčanu kaznu u iznosu od 500 do 5 hiljada eura ukoliko pravno lice ne obavlja djelatnost za koju je osnovano. Ta institucija se, do sada, nije oglašavala povodom sve učestalijih slučajeva u kojima se djeca  iskorišćavaju u političke ili vjerske svrhe.

Izvršna direktorica Udruženja roditelja smatra da se, ako već ne umijemo sami,  moraju uključiti institucije koje će  da utiču i na djecu i na roditelje, kao i na cjelokupni sistem.

Da bismo djecu zaštitili od loših uticaja potrebno je ozbiljnije raditi na edukaciji. Odraslih.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Iz crnogorskog MUP-a saopštili su da su srbijanske vlasti na vrijeme bile obaviještene o posjeti Krivokapićevog sina i da je riječ o štićenoj ličnosti. Više izvora Monitora koji se razumiju u policijske procedure, pojašnjavaju da su na osnovu registarskih oznaka policajci mogli vidjeti kome vozilo pripada, dok bi sigurno znali o kome je riječ kada se policajac u pratnji premijerovog sina legitimisao. Takođe kada štićena ličnost putuje u stranu državu, Crna Gora je dužna da tu državi obavijesti u kom svojstvu dolazi, koja će vozila koristiti i ko će im biti pratnja. Takođe obavještava da li će pratnja biti naoružana.

Iz Vlade Crne Gore saopšteno je da su srpski policajci ,,atakovali” na Krivokapićevog sina dok je dolazio u posetu jednoj od svojih sestra koja živi u glavnom gradu Srbije. Tvrde da policajci nijesu pokazali  pisani nalog.

„U pratnji premijerovog sina, koji je štićena ličnost, bio je policijski službenik UP Crne Gore. Policijski službenici Republike Srbije, repetirajući pištolje, zatražili su od premijerovog sina, u trenutku kada je izlazio iz automobila, da stavi ruke na glavu, pa na krov automobila, pravdajući svoj postupak naredbom koju su dobili, ne pokazavši pri tom nikakav pisani nalog“, saopšteno je tada iz Krivokapićevog kabineta.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kazao je da ,,nema šta da doda” saopštenju Vulinovog resora povodom navoda saopštenih iz Vlade Crne Gore o ponašanju srpskih policajaca prilikom legitimisanja osoba iz pratnje njegovog sina. Vučić je pravdao postupak time da je vozilo imalo crnogorske tablice – države iz koje potiču takozvani škaljarski i kavački klan.

Iz Ministarstva vanjskih poslova (MVP) su saopštili da izražavaju ,,veliku zabrinutost” i apeluju da ovakav odnos srbijanskih vlasti – ,,zemlje koju smatramo prijateljskom i sa kojom želimo najbolje odnose, odmah prestane”.  Nakon stava MUP-a Srbije da nije riječ o maltretiranju već o profesionalnom postupanju i u skladu sa zakonom, iz MVP navode da žele ,,da vjeruju da je po srijedi bila ‘neophodna provjera’, kako je to saopšteno”.

Ministasrtvo vanjskih poslova  nastaviće komunikaciju sa vlastima Srbije, kako kažu, u dobroj vjeri da se dogodio veliki propust, a ne ,,još jedno nekorektno postupanje prema državljanima Crne Gore, ili poruka Vladi ili premijeru”. Kako Vulin ne prestaje da svojim izjavama ponižava Crnu Goru i njene državne institucije, postoji opravdana sumnja da će ovakvo ,,slanje poruka” prestati.

 

Vučićeve garancije

Kćerke premijera Jelena i Milena Krivokapić su krajem juna, nakon hajke koja je pokrenuta u beogradskim tabloidima, kazale da se ne osjećaju bezbjedno u Srbiji i da je njihova porodica izložena nezapamćenom medijskom linču. Nakon što su napustile Beograd, Vučić je pozvao Krivokapićeve kćerke da dođu u Srbiju i poručio im da su dobrodošle da žive tamo.

,,Garantovaćemo im bezbjednost, Srbija je zemlja dobrih domaćina i dobrih ljudi i kod nas suprotno ne smije da se dešava”, kazao je tada Vučić. One su potom saopštile da su odlučile da se vrate u Beograd. Nakon nove neprijatnosti ponovo su ga napustile.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo