Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ruger, bereta i magnum

Objavljeno prije

na

Poznati crnogorski kriminalci vole da se „okite” dobrim levorom, pa ne iznenađuje podatak da je pištolj vrlo zastupljen u prekograničnom švercu. Prema zvaničnim podacima iz Uprave carina, koji su nedavno objavljeni u Vijestima, iz Crne Gore se najviše „izvozi” droga, a najviše „uvoze” upravo pištolji.

Monitorov izvor iz crnogorske policije otkriva da je odbjegli narko bos Safet Kalić u Crnoj Gori posjedovao četiri skupocjena pištolja. ,,Njegov omiljeni pištolj je bio ,,jeriho”, devet milimetara, izraelske proizvodnje. Pored ovog, Kalić je bio u posjedu kolta ,,smit venson”, zatim pištolja ,,bereta” 9 mm, kao i ,,rugera 357 – magnum”. On je imao i lovački karabin ,,Crvena zastava”, tipa vinčester” – tvrdi naš izvor, navodeći precizne serijske brojeve svih pištolja i karabina.

Osim za kolt, Safet Kalić je imao dozvolu od crnogorske policije za svo drugo pomenuto oružje. ,,On to oružje nije nosio sa sobom, ali je, u tradiciji poznatih kriminalaca, volio da tako skupocjene pištolje ima u posjedu. Neke je kupio, neke dobio na poklon”- kaže ovaj policijski izvor.

Prema njegovim riječima omiljeni pištolji drugog odbjeglog narko bosa Nasera Keljmendija, bili su italijanska ,,bereta 92” i ,,astra”, hrvatske proizvodnje.,,Keljmendi je imao još nekoliko pištolja za koje je utvrđeno da je dobio dozvolu od kantonalnog MUP-a u Sarajevu, dok su njegovi sinovi Liridon i Elvis dozvole za pištolje dobili od MUP-a kantona Zenica” – kaže Monitorov izvor.

On napominje da ništa od naoružanja nije pronađeno prilikom pretresa stanova i prostorija u kojima je boravio narko bos Darko Šarić u Pljevljima i Beogradu.,,Šarić je imao obezbjeđenje naoružano do zuba” – kaže naš izvor.

Ovaj policijski izvor objašnjava da je za druge crnogorske kriminalce, koji su u posjedu ilegalnog naoružanja, teško znati šta sve od pištolja posjeduju, dok se ne desi neki obračun, odnosno dok se naoružanje ne zaplijeni. Pa ipak bi se sa dosta pouzdanosti moglo tvrditi da je veom čest pištolj među kriminalcima u Crnoj Gori ,,CZ 99”, lako ga je nabaviti i nije previše skup.

,,Crnogorski kriminalci dosta koriste i male pištolje, kalibara 6,35 milimetara i 7,65 mm. To su pištolji takvih dimenzija da mogu lako da se nose i sakriju u garderobi. Najčešće se radi o kragujevačkom ,,CZ 7,65”, kao i ,,zbrojevki 7,65”, češke proizvodnje” – otkriva Monitorov policijski izvor.

U crnogorskom podzemlju dosta je pristuan i pištolj američke proizvodnje ,,38 specijal – smit venson”.

,,Ovaj pištolj takođe ima prednost jer je lak za nošenje. Ima kratku cijev i takozvano burence. Nije ga teško sakriti, a vrlo je ‘moćan'” – objašnjava naš izvor.

Prema njegovim riječima u slučaju likvidacija najčešće se koriste automatski pištolji, kojih ima više vrsta, odnosno marki proizvodnje. Među njima je najzastupljeniji srbijanski ,,škorpion”, koji je izrađen po modelu iz Izraela. Često upotrebljavan u naručenim ubistvima je hekler ,,koh – petica” njemačke proizvodnje. Izraleske prozivodnje je i automatski pištolj ,,ingram”, koji ima najveću brzinu ispaljivanja metaka i koristi municiju takozvanu kratku devetku.

Vrlo rijedak, jer je skup ali i zna da ,,zešteka”, ali ipak prisutan u crnogorskom podzemlju je i automatski pištolj marke ,,uzi”, takođe izraleski.

,,Rjeđe se u obračunami koriste i savremeniji pištolji ,,broving” 9 mm, ,,siks sauer”, ,,beretka 92” i dvije češke ,,zbrojevke” koje koriste kalibar devet milimetara” – priča naš izvor iz crnogorske policije.

Daleko najzastupljeniji pištolj u Crnoj Gori i istovremeno najpoznatije oružje je ruski ,,tokarev” 7,62 milimetra, koji je dobio ime po svom konstruktoru, Rusu Tokarevu. ,,To je isto što i ,,tetejac”. ,,Tetejac M 57 – 7,62 mm” je napravljen u Kragujevcu prema modelu ,,tokarev””- objašnjava naš izvor.

Ovaj upućeni izvor ranije je za Monitor pričao o organizovanim pljačkama oružja iz krugova kasarni bivše vojske Jugoslavije, ili Srbije i Crne Gore, krajem devedestih godina, kada je samo iz kasarne u Kumboru u jednoj akciji nestalo čak četrdeset pištolja „CZ 99”, u to vrijeme najnovijih na tržištu. „Vrijednost ovih pištolja tada je bila oko hiljadu i po do dvije hiljade eura po komadu”.

Ova pljačka je, tvrdi naš izvor, obavljena vrlo organizovano, u sprezi kriminalaca, pripadnika vojske i jednog pripadnika hercegnovske policije.

„Skladište je obijeno rezačem za metal, i zatim preko ograde kasarne, prema Kumboru i Đenovićima, prebačeno vani, gdje je čekalo auto” – priča naš izvor.

Monitorov izvor iz crnogorske policije otkriva kako je kasnijom operativnom obradom jedan od pištolja ukradenih u Kumboru – pronađen u Novom Sadu.

„Svi pištolji su završili u kriminalnom miljeu u Beogradu i Novom Sadu. Samo je ovaj slučajno pronađen prilikom privođenja jednog kriminalca. Sa pištolja su bili izbrisani brojevi, ali je vještačenjem utvrđeno da je to jedan od ukradenih iz kasarne u Kumboru. Tadašnja vojna bezbjednost je sve dokazala, ko je učestvovao iz kasarne, koja kriminalna grupa je bila uključena u pljačku, ko je bio sa njima u sprezi iz hercegnovske policije. Pitanje je samo zašto to nikada nije procesuirano” – kaže naš izvor.

On podsjeća i na veliki krađu „škorpiona”, automatskih pištolja iz kasarne u Nikšiću, koji su završili kod kriminalaca unutar Crne Gore i u beogradskom podzemlju. Vrijednost tih pištolja u tom trenutku je po komadu bila dvije i po do tri hiljade eura.

Naš izvor priča da šverc oružja ne prestaje, jer je to vrlo unosan biznis. Ipak, Crna Gora je, prema njegovim riječima, uglavnom tranzitno područje, odnosno raskrsnica za šverc naoružanja svih vrsta koje iz Bosne i Hercegovine, Kosova i Albanije putuje dalje prema zapadnoj Evropi.

„Crna Gora je malo tržište i za pištolje, a istovremeno cijena pištolja i drugog oružja u zapadnoj Evropi je veća, čak tri ili četiri puta nego kod nas” – kaže Monitorov izvor iz crnogorske policije.

Da su pištolji tražena roba na crnom tržištu govori i slučaj s početka ljeta, kada je albanska policija zaplijenila na sjeveru Albanije, na graničnom prelazu kod Kukeša, 100 komada pištolja skrivenih u jednom kamionu, i uhapsila četvoricu albanskih državljana koji su pokušali da oružje prošvercuju sa Kosova u Tiranu. Švercovani pištolji bili su bili marke ,,mini blov”. Albanski mediji navode da u Albaniji već duže cvjeta šverc pištolja i da se najčešće švercuju i pištolji ,,bereta” i ,,zastava”.

Krajem proteklog ljeta crnogorska policija uhapsila je na tivatskom aerodromu rusku državljanku Lj.Z. (63) iz Sankt Petersburga, koja je pokušala da iz Crne Gore iznese 11 komada pištolja – ali mahom trofejnog. Među trofejnim pištoljima bio je samo jedan moderniji. Naš izvor iz policije objašnjava da se u ovom slučaju vjerovatno radilo o švercu pištolja za sopstvenu kolekciju ili za preprodaju drugim kolekcionarima.

Kolekcionarima pištolja bi se mogli smatrati i Safet Kalić i Naser Keljmendi, s obzirom na broj registrovanih revolvera koje su posjedovali, kada se ne bi radilo o najmodernijim i najubojitijim ,,igračkama”.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo