Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naša i njihova Prva familija

Objavljeno prije

na

Velika specijalizovana naftna kompanija, bez poslovnog iskustva u turizmu, investira u dalekom inostranstvu stotine miliona u zakup nekretnina koje tek treba pretvoriti u risort – ekskluzivni hotelski kompleks sa četiri i po i pet zvjezdica. Otkud takav aranžman?

Bivši garnizon Orjenski bataljon u Kumboru – ukupno 241.695 m2, plus 90 objekata bruto površine 62.782 m2 – ugovorom o zakupu sa Vladom Crne Gore od 10. jula je preuzela Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR).

Zakupnina na 90 godina se sastoji od jednog eura po kvadratu i pet odsto varijabilne zakupnine od dobiti koju zakupac ostvari. Fiksna zakupnina, ugovoreno je, platiće se unaprijed za prvih 45 godina. SOCAR je obavezan da investira najmanje 52 miliona eura u naredne četiri godine, odnosno ukupno 258 miliona eura tokom prvih osam godina zakupa.

Tender za Orjenski bataljon je raspisan 14. septembra prošle godine, ali se SOCAR u prvoj fazi nije pojavio. Tendersku dokumentaciju su otkupili NHC – američki konzorcijum, a za SOCAR Triangle Investments and Development Limited iz Londona. Rok za dostavljanje ponuda bio je produžavan dva puta i tek su 15. marta podnešene ponude.

U međuvremenu, Milo Đukanović i Milan Roćen su 21. i 22. decembra bili u Bakuu. Đukanović je tamo otputovao „na lični poziv” predsjednika naftom i gasom prebogate zemlje na Kavkazu – Ilhama Alijeva, ujedno i predsjednika partije Novi Azerbejdžan. Roćen je bio „u svojstvu člana Predsjedništva DPS-a”.

Ulogu je odigrao i Igor Lukšić. Imenovao je 16. maja 2011. Tendersku komisiju za valorizaciju vojne imovine. Većina od sedmoro članova je bila iz Ministarstva odbrane: eks ministar Boro Vučinić, viceadmiral Dragan Samardžić, Vučinićevi pomoćnici Ivan Mašulović i Mira Cerović. Kada je proglasio SOCAR za tenderskog pobjednika, Vučinić je već bio direktor ANB-a.

Odluku da Orjenski bataljon u zakup dobiju Azerbejdžanci, NHC je osporavao i na sudu, nakon što je Lukšićeva vlada odbačila žalbu „jer nije uložena u propisanom roku”. HNC je u tužbi tvrdio da su im pojedini članovi Vučinićeve tenderske komisije i „visoki vladini zvaničnici” davali lažne informacije oko ograničenja izgradnje, što se odrazilo na bodovanje ponuda na njihovu štetu.

Amerikanci su dobili manje poena za investicioni program od SOCAR-a koji je dostavio projekat manjeg obima izgradnje stambenih površina, nezavisno od hotelskih kapaciteta. Predstavnicima NHC-a je prethodno rečeno da „lokacija mora da ima veoma malu stambenu površinu”.

U Ugovoru o zakupu postoji odredba (čl. 19.3) da se „odobrava i ustupa” SOCAR-u „i njegovim pravnim sljedbenicima opcija da steknu puno pravo vlasništva na zgradama i zemljištu koje čine stambene vile/stambene jedinice, koje će biti izgrađene na lokaciji u skladu sa investicionim planom i studijom lokacije” i da se takva opcija može iskoristiti „kad god za to postoji prilika i u bilo koje vrijeme” i to „bez ograničenja broja stambenih vila/stambenih jedinica”.

Vučinićeva komisija je prihvatila preliminarne ideje SOCAR-a za izgradnju nekoliko vještačkih ostrva i kanala u tjesnacu Kumbora, ali „iz nekog razloga, ne postoje procjene da li je takav poduhvat ostvarljiv, zakonit, ekonomičan, ili čak moguć”. Nije prikazana finansijska podrška za takve poduhvate… Međutim, tužba HNC-a je oborena na Upravnom i po žalbi na Apelacionom sudu – sve u rekordno kratkom roku.

Pet dana nakon potpisivanja Ugovora o zakupu, Lukšić je sa svitom otputovao u posjetu Azerbejdžanu, gdje je tamošnjim zvaničnicima svečano garantovao aranžman sa SOCAR-om. Prethodno je Gafar Gurbanov, koji je za SOCAR kao suvlasnik Trianglea otkupio tendersku dokumentaciju, osnovao u Podgorici Azmont investments, firmu za iznajmljivanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina i upravljanje…

U pozadini priče nalazi se njegova ekselencija Eldar Hasanov, izvanredni i opunomoćeni ambasador Azerbejdžana. Do oktobra 2010, kada je predao akreditivna pisma Filipu Vujanoviću, nikakvi posebni aranžmani Crne Gore i Azerbejdžana nijesu postojali. Premda je zvanični Baku priznao crnogorsku nezavisnost još 24. jula 2006, sve do dolaska Hasanova interese Azerbejdžana kod nas je zastupala Bugarska.

Hasanov je, po prirodi posla, tokom prvog boravka u Podgorici kontaktirao Milana Roćena koji se novembra 2010. zaputio u Azerbejdžan. Bio je to, reklo bi se, „početak jednog divnog prijateljstva”. Od tada kod nas je dolazio ministar vanjskih poslova Eljar Mamadjarov; kod njih je putovao i Vujanović, a Lukšić dva puta. Roćen je rezignirao sa ministarske funkcije kada je ugovor sa SOCAR-om, nakon sudskih odluka, postao izvjestan.

Saopšteno je kako su toku pripreme za posjetu azerbejdžanskog predsjednika Ilhana Alijeva – koji je godinama bio jedan od rukovodilaca SOCAR-a. U protekle dvije godine je potpisano najmanje šest crnogorsko-azerbejdžanskih sporazuma. Osim Orjenskog bataljona, službeno i neslužbeno se najavljuju i druge investicije: Luka Bar, gradnja brze ceste Tivat – Budva, tunel ispod Bokokotorskog zaliva, auto-put Bar – Boljari, istraživanje naftnih i gasnih nalazišta u Južnom Jadranu, kombinacije oko naftovoda i-ili gasovoda…

Hasanov je krajem 2011. prisustvovao otvaranju kulturno-ekonomskog centra u Baru – Azmonta. No, pod tom egidom nalazi se zapravo Az Mont d.o.o. za konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.

Az Mont je osnovan marta 2011. u partnerstvu Šahina Hadžijeva (66,6 odsto) i Igora Baraća (33,3 odsto). Barać je sin biznismena Mirka Baraća, koji u Perazića Dolu investira u divlji objekat od 24.000 kvadrata. Dva mjeseca nakon osnivanja, Az Mont je postao stoprocentno vlasništvo Hadžijeva. Kao ovlašćeni zastupnik je upisan Rašad Iskandarov, oficijelo i direktor azerbejdžanskog kulturno-informativnog centra.

Ambasador Hasanov je razvio živu aktivnost i u Srbiji, gdje je u parku Tašmajdan podignut spomenik bivšem azerbejdžanskom predsjedniku, diktatoru Hajdaru Alijevu. Srbiji je pod povoljnim uslovima odobren kredit od 308 miliona eura za izgradnju dionice auto-puta E-763. Hasnov je za srpske medije povukao paralelu između problema koje Azerbejdžan ima sa otcijepljenom enklavom Nagorno-Karabah i Srbija sa Kosovom.

Prema Hasanovu, postoje zajednički imenitelji Azerbejdžana i Crne Gore. „Mogu reći da su ponositost, iskrenost, marljivost, predanost, druževnost, familijarnost, tolerantnost ka svim religijama i nacionalnim manjinama, osnovne crte koje zbližavaju naša dva naroda”, kazao je proljetos u intervjuu Pobjedi.

Imao je više susreta sa gradonačelnicima: Dejanom Mandićem – jedan uz izričit zahtjev da o njemu ne budu obaviješteni novinari, zatim Žarkom Pavićevićem, Miomirom Mugošom… Podgorica je i dalje grad-pobratim sa Jerevanom, glavnim gradom Jermenije s kojom je Azerbejdžan zbog Nagorno-Karabaha na stalnoj ivici rata.

Ko je, u stvari, Eldar Hasanov? Rođen 1955, diplomirao je na Politehničkom institutu, od 1977. radio u policiji – kao inspektor i šef kriminalistike. Kada je Azerbejdžan dobio nezavisnost, postao je načelnik jednog rejona u Bakuu, zatim je 1992-1993. šef azerbejdžanskog NCB Interpola, potom zamjenik ministra unutrašnjih poslova.

Uspon Hasanova 1993. u vrh hijerarhije se poklapa sa dolaskom na vlast general-pukovnika Hajdara Alijeva, bivšeg šefa KGB-a za Azerbejdžan i oca sadašnjeg predsjednika Ilhana Alijeva. Od 1995. do 2000. Hasanov je vrhovni državni tužilac. Nakon nekoliko usputnih poslova, imenovan je za ambasadora u Rumuniji. Od marta 2010. je nerezidencijalni ambasador u Srbiji, zatim u Crnoj Gori, od januara 2011. i u BiH. U biografijama se navodi da je doktor pravnih nauka i general-lajtnant policije.

Neslužbeni bekgraund njegove karijere je daleko uzbudljiviji. Pripada lokalnom kagebeovskom gremiju koji je pod pokroviteljstvom Alijeva starijeg preživio tranziciju silno uvećavši moć. No, njegova postsovjetska karijera nije išla glatko, naprotiv, visila je u nekoliko navrata o koncu. Hasanov je 2001. de facto dobio „častan egzil” kao ambasador u Rumuniji, jer je Alijev stariji procijenio da njegovom sinu, sadašnjem predsjedniku, može postati konkurent.

Politički protivnici azerbejdžanske vlasti opisuju okolnosti da je Hasanov uz mnogo „gorljivog makevijalizma” prošao kroz nekoliko kritičnih sukoba sa tamošnjom Prvom familijom. Na primjer, tokom karijere u tužilaštvu, testirana je lojalnost Hasanova. Druga su mu iz djetinjstva uhapsili i optužili za pokušaj državnog udara. Odlučili su da ih u kancelariji ministra unutrašnjih poslova suoče. Iako Hasanov ima karakter „ekstremne suzdržanosti i pribranosti”, doslovno je eksplodirao, skočio na svog druga i počeo ga udarati.

„Kako se usuđuješ podići ruku na našu državnost? Smrt prestupniku!”, opisali su svjedoci reakciju Hasanova. Kasnije istog dana, prezentni ambasador je otišao do rođaka svog uhapšenog prijatelja. Obećao je pomoć i pokušao opravdati svoju brutalnost.

Postoji i druga strana priče. Kao vrhovni državni tužilac Hasanov je 1997-1998. u strogoj diskreciji za svoj račun navodno dokumentovao i na sigurno pohranio tačne činjenice ubistva u centru Bakua Zie Bunijatova, akademika i harizmatičnog nacionalističkog političara. Kontra dinastije Alijev je identifikovao i mehanizme iznošenja i novca u inostrane banke; hrpa dokumenata o tome, tvrdi se, omogućila je Hasanovu da preživi u establišmentu.

Nakon smrti Hajdara Alijeva, Hasanov se 2003. transformisao u njegovog grlatog sljedbenika, promovišući kult hajdarizma. Uspio je, na bazi „donacija” za komunalno uređenje, da se jedna od avenija u Bukureštu nazove po azerbejdžanskom diktatoru. U međuvremenu, tamo je izgrađen i spomenik Alijevu starijem.

I drugim potezima se pokušao preporučiti njegovom sinu-nasljedniku ne bi li mu odobrio povratak u domovinu i nagradio ga istaknutom funkcijom.To se nije desilo. Sadašnjeg predsjednika je jedan bliski saradnik navodno upozorio: „Možete odobriti povratak Hasanova, ali to će biti kraj vaše moći”.

Uprkos tome, Hasanov je posljednjih godina u Bukureštu, osim diplomatskog, razradio takođe i komercijalni, vjeruje se i obavještajni netvork. Tamošnja Ambasada Azerbejdžana je po formatu trebalo da bude skromna, no Hasanov misiju obavlja na visokom nivou; pojaviti se na njegovim prijemima je rumunskim političkim, poslovnim i diplomatskim trendseterima stvar prestiža.

Slično se dešava i u Beogradu. U toku su pripreme reprize i kod nas. Oficijelno je iz Bakua saopšteno da će se u Podgorici graditi velelepna ambasada Azerbejdžana. Za taj poduhvat je odobreno 4,22 miliona eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo