Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naša i njihova Prva familija

Objavljeno prije

na

Velika specijalizovana naftna kompanija, bez poslovnog iskustva u turizmu, investira u dalekom inostranstvu stotine miliona u zakup nekretnina koje tek treba pretvoriti u risort – ekskluzivni hotelski kompleks sa četiri i po i pet zvjezdica. Otkud takav aranžman?

Bivši garnizon Orjenski bataljon u Kumboru – ukupno 241.695 m2, plus 90 objekata bruto površine 62.782 m2 – ugovorom o zakupu sa Vladom Crne Gore od 10. jula je preuzela Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR).

Zakupnina na 90 godina se sastoji od jednog eura po kvadratu i pet odsto varijabilne zakupnine od dobiti koju zakupac ostvari. Fiksna zakupnina, ugovoreno je, platiće se unaprijed za prvih 45 godina. SOCAR je obavezan da investira najmanje 52 miliona eura u naredne četiri godine, odnosno ukupno 258 miliona eura tokom prvih osam godina zakupa.

Tender za Orjenski bataljon je raspisan 14. septembra prošle godine, ali se SOCAR u prvoj fazi nije pojavio. Tendersku dokumentaciju su otkupili NHC – američki konzorcijum, a za SOCAR Triangle Investments and Development Limited iz Londona. Rok za dostavljanje ponuda bio je produžavan dva puta i tek su 15. marta podnešene ponude.

U međuvremenu, Milo Đukanović i Milan Roćen su 21. i 22. decembra bili u Bakuu. Đukanović je tamo otputovao „na lični poziv” predsjednika naftom i gasom prebogate zemlje na Kavkazu – Ilhama Alijeva, ujedno i predsjednika partije Novi Azerbejdžan. Roćen je bio „u svojstvu člana Predsjedništva DPS-a”.

Ulogu je odigrao i Igor Lukšić. Imenovao je 16. maja 2011. Tendersku komisiju za valorizaciju vojne imovine. Većina od sedmoro članova je bila iz Ministarstva odbrane: eks ministar Boro Vučinić, viceadmiral Dragan Samardžić, Vučinićevi pomoćnici Ivan Mašulović i Mira Cerović. Kada je proglasio SOCAR za tenderskog pobjednika, Vučinić je već bio direktor ANB-a.

Odluku da Orjenski bataljon u zakup dobiju Azerbejdžanci, NHC je osporavao i na sudu, nakon što je Lukšićeva vlada odbačila žalbu „jer nije uložena u propisanom roku”. HNC je u tužbi tvrdio da su im pojedini članovi Vučinićeve tenderske komisije i „visoki vladini zvaničnici” davali lažne informacije oko ograničenja izgradnje, što se odrazilo na bodovanje ponuda na njihovu štetu.

Amerikanci su dobili manje poena za investicioni program od SOCAR-a koji je dostavio projekat manjeg obima izgradnje stambenih površina, nezavisno od hotelskih kapaciteta. Predstavnicima NHC-a je prethodno rečeno da „lokacija mora da ima veoma malu stambenu površinu”.

U Ugovoru o zakupu postoji odredba (čl. 19.3) da se „odobrava i ustupa” SOCAR-u „i njegovim pravnim sljedbenicima opcija da steknu puno pravo vlasništva na zgradama i zemljištu koje čine stambene vile/stambene jedinice, koje će biti izgrađene na lokaciji u skladu sa investicionim planom i studijom lokacije” i da se takva opcija može iskoristiti „kad god za to postoji prilika i u bilo koje vrijeme” i to „bez ograničenja broja stambenih vila/stambenih jedinica”.

Vučinićeva komisija je prihvatila preliminarne ideje SOCAR-a za izgradnju nekoliko vještačkih ostrva i kanala u tjesnacu Kumbora, ali „iz nekog razloga, ne postoje procjene da li je takav poduhvat ostvarljiv, zakonit, ekonomičan, ili čak moguć”. Nije prikazana finansijska podrška za takve poduhvate… Međutim, tužba HNC-a je oborena na Upravnom i po žalbi na Apelacionom sudu – sve u rekordno kratkom roku.

Pet dana nakon potpisivanja Ugovora o zakupu, Lukšić je sa svitom otputovao u posjetu Azerbejdžanu, gdje je tamošnjim zvaničnicima svečano garantovao aranžman sa SOCAR-om. Prethodno je Gafar Gurbanov, koji je za SOCAR kao suvlasnik Trianglea otkupio tendersku dokumentaciju, osnovao u Podgorici Azmont investments, firmu za iznajmljivanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina i upravljanje…

U pozadini priče nalazi se njegova ekselencija Eldar Hasanov, izvanredni i opunomoćeni ambasador Azerbejdžana. Do oktobra 2010, kada je predao akreditivna pisma Filipu Vujanoviću, nikakvi posebni aranžmani Crne Gore i Azerbejdžana nijesu postojali. Premda je zvanični Baku priznao crnogorsku nezavisnost još 24. jula 2006, sve do dolaska Hasanova interese Azerbejdžana kod nas je zastupala Bugarska.

Hasanov je, po prirodi posla, tokom prvog boravka u Podgorici kontaktirao Milana Roćena koji se novembra 2010. zaputio u Azerbejdžan. Bio je to, reklo bi se, „početak jednog divnog prijateljstva”. Od tada kod nas je dolazio ministar vanjskih poslova Eljar Mamadjarov; kod njih je putovao i Vujanović, a Lukšić dva puta. Roćen je rezignirao sa ministarske funkcije kada je ugovor sa SOCAR-om, nakon sudskih odluka, postao izvjestan.

Saopšteno je kako su toku pripreme za posjetu azerbejdžanskog predsjednika Ilhana Alijeva – koji je godinama bio jedan od rukovodilaca SOCAR-a. U protekle dvije godine je potpisano najmanje šest crnogorsko-azerbejdžanskih sporazuma. Osim Orjenskog bataljona, službeno i neslužbeno se najavljuju i druge investicije: Luka Bar, gradnja brze ceste Tivat – Budva, tunel ispod Bokokotorskog zaliva, auto-put Bar – Boljari, istraživanje naftnih i gasnih nalazišta u Južnom Jadranu, kombinacije oko naftovoda i-ili gasovoda…

Hasanov je krajem 2011. prisustvovao otvaranju kulturno-ekonomskog centra u Baru – Azmonta. No, pod tom egidom nalazi se zapravo Az Mont d.o.o. za konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.

Az Mont je osnovan marta 2011. u partnerstvu Šahina Hadžijeva (66,6 odsto) i Igora Baraća (33,3 odsto). Barać je sin biznismena Mirka Baraća, koji u Perazića Dolu investira u divlji objekat od 24.000 kvadrata. Dva mjeseca nakon osnivanja, Az Mont je postao stoprocentno vlasništvo Hadžijeva. Kao ovlašćeni zastupnik je upisan Rašad Iskandarov, oficijelo i direktor azerbejdžanskog kulturno-informativnog centra.

Ambasador Hasanov je razvio živu aktivnost i u Srbiji, gdje je u parku Tašmajdan podignut spomenik bivšem azerbejdžanskom predsjedniku, diktatoru Hajdaru Alijevu. Srbiji je pod povoljnim uslovima odobren kredit od 308 miliona eura za izgradnju dionice auto-puta E-763. Hasnov je za srpske medije povukao paralelu između problema koje Azerbejdžan ima sa otcijepljenom enklavom Nagorno-Karabah i Srbija sa Kosovom.

Prema Hasanovu, postoje zajednički imenitelji Azerbejdžana i Crne Gore. „Mogu reći da su ponositost, iskrenost, marljivost, predanost, druževnost, familijarnost, tolerantnost ka svim religijama i nacionalnim manjinama, osnovne crte koje zbližavaju naša dva naroda”, kazao je proljetos u intervjuu Pobjedi.

Imao je više susreta sa gradonačelnicima: Dejanom Mandićem – jedan uz izričit zahtjev da o njemu ne budu obaviješteni novinari, zatim Žarkom Pavićevićem, Miomirom Mugošom… Podgorica je i dalje grad-pobratim sa Jerevanom, glavnim gradom Jermenije s kojom je Azerbejdžan zbog Nagorno-Karabaha na stalnoj ivici rata.

Ko je, u stvari, Eldar Hasanov? Rođen 1955, diplomirao je na Politehničkom institutu, od 1977. radio u policiji – kao inspektor i šef kriminalistike. Kada je Azerbejdžan dobio nezavisnost, postao je načelnik jednog rejona u Bakuu, zatim je 1992-1993. šef azerbejdžanskog NCB Interpola, potom zamjenik ministra unutrašnjih poslova.

Uspon Hasanova 1993. u vrh hijerarhije se poklapa sa dolaskom na vlast general-pukovnika Hajdara Alijeva, bivšeg šefa KGB-a za Azerbejdžan i oca sadašnjeg predsjednika Ilhana Alijeva. Od 1995. do 2000. Hasanov je vrhovni državni tužilac. Nakon nekoliko usputnih poslova, imenovan je za ambasadora u Rumuniji. Od marta 2010. je nerezidencijalni ambasador u Srbiji, zatim u Crnoj Gori, od januara 2011. i u BiH. U biografijama se navodi da je doktor pravnih nauka i general-lajtnant policije.

Neslužbeni bekgraund njegove karijere je daleko uzbudljiviji. Pripada lokalnom kagebeovskom gremiju koji je pod pokroviteljstvom Alijeva starijeg preživio tranziciju silno uvećavši moć. No, njegova postsovjetska karijera nije išla glatko, naprotiv, visila je u nekoliko navrata o koncu. Hasanov je 2001. de facto dobio „častan egzil” kao ambasador u Rumuniji, jer je Alijev stariji procijenio da njegovom sinu, sadašnjem predsjedniku, može postati konkurent.

Politički protivnici azerbejdžanske vlasti opisuju okolnosti da je Hasanov uz mnogo „gorljivog makevijalizma” prošao kroz nekoliko kritičnih sukoba sa tamošnjom Prvom familijom. Na primjer, tokom karijere u tužilaštvu, testirana je lojalnost Hasanova. Druga su mu iz djetinjstva uhapsili i optužili za pokušaj državnog udara. Odlučili su da ih u kancelariji ministra unutrašnjih poslova suoče. Iako Hasanov ima karakter „ekstremne suzdržanosti i pribranosti”, doslovno je eksplodirao, skočio na svog druga i počeo ga udarati.

„Kako se usuđuješ podići ruku na našu državnost? Smrt prestupniku!”, opisali su svjedoci reakciju Hasanova. Kasnije istog dana, prezentni ambasador je otišao do rođaka svog uhapšenog prijatelja. Obećao je pomoć i pokušao opravdati svoju brutalnost.

Postoji i druga strana priče. Kao vrhovni državni tužilac Hasanov je 1997-1998. u strogoj diskreciji za svoj račun navodno dokumentovao i na sigurno pohranio tačne činjenice ubistva u centru Bakua Zie Bunijatova, akademika i harizmatičnog nacionalističkog političara. Kontra dinastije Alijev je identifikovao i mehanizme iznošenja i novca u inostrane banke; hrpa dokumenata o tome, tvrdi se, omogućila je Hasanovu da preživi u establišmentu.

Nakon smrti Hajdara Alijeva, Hasanov se 2003. transformisao u njegovog grlatog sljedbenika, promovišući kult hajdarizma. Uspio je, na bazi „donacija” za komunalno uređenje, da se jedna od avenija u Bukureštu nazove po azerbejdžanskom diktatoru. U međuvremenu, tamo je izgrađen i spomenik Alijevu starijem.

I drugim potezima se pokušao preporučiti njegovom sinu-nasljedniku ne bi li mu odobrio povratak u domovinu i nagradio ga istaknutom funkcijom.To se nije desilo. Sadašnjeg predsjednika je jedan bliski saradnik navodno upozorio: „Možete odobriti povratak Hasanova, ali to će biti kraj vaše moći”.

Uprkos tome, Hasanov je posljednjih godina u Bukureštu, osim diplomatskog, razradio takođe i komercijalni, vjeruje se i obavještajni netvork. Tamošnja Ambasada Azerbejdžana je po formatu trebalo da bude skromna, no Hasanov misiju obavlja na visokom nivou; pojaviti se na njegovim prijemima je rumunskim političkim, poslovnim i diplomatskim trendseterima stvar prestiža.

Slično se dešava i u Beogradu. U toku su pripreme reprize i kod nas. Oficijelno je iz Bakua saopšteno da će se u Podgorici graditi velelepna ambasada Azerbejdžana. Za taj poduhvat je odobreno 4,22 miliona eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SUDSKI SAVJET OSTAJE U NELEGITIMNOM SASTAVU: Evropski put čeka boljeg „šofera“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skupština Crne Gore ni u drugom glasanju nije izabrala četiri člana Sudskog savjeta, što je bio jedan od ključnih uslova za nastavak EU integracija

 

Crna Gora nema kompletiran Sudski savjet. A to je ključni preduslov za promjene u sudskoj grani vlasti. Pokazalo se, tako, da su proljetošnje najave deblokade pravosuđa bile, najblaže rečeno, preuranjene.

Premijer Dritan Abazović i predsjednik skupštinskog kluba koalicije Crno na bijelo Miloš Konatar formiranje manjinske Vlade, uz podršku „kriminalne“ i „neprijateljske“ Demokratske partije socijalista (DPS), pravdali su pridobijanjem neophodne većine za izbor četiri člana Sudskog savjeta, koje bira Skupština iz reda uglednih pravnika. Kasnije su iste argumente koristili kao opravdanje za žurno izglasavanje i potpisivanje Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Međutim, nijedan od četiri predložena kandidata u parlamentu nije dobio dvotrećinsku većinu, dok je u drugom krugu tropetinsku većinu (49 poslanika) dobio samo penzionisani profesor Pravnog fakulteta Radoje Korać.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava Nebojša Vučinić, advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć i advokat Fikret Kurgaš nijesu dobili dovoljan broj glasova, čime je agonija Sudskog savjeta produžena. Korać je dobio 65 glasova poslanika, bez glasa protiv ili uzdržanih. Za Kurgaša je glasalo 47, dok su za Šoća glasala 43 poslanika, tri su bila uzdržana. Profesor Vučinić dobio je 46, uz dva glasa protiv. Zanimljivo je da je Vučinić u prvom krugu glasanja, prije dvadesetak dana, dobio 49 glasova koji bi mu u utorak bila dovoljna za izbor. Ali, poneko se u međuvremenu predomislio. Ili procijenio da mu politički odgovara produbljivanje postojeće institucionalne krize.

Predsjednica Skupštine Crne Gore Danijela Đurović najavila je novi konkurs za popunu upražnjenih mjesta u Sudskom savjetu. ,,Kako nismo izabrali sva četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika pozivam nadležno radno tijelo – Odbor za politički sistem, pravosuđe i upravu da saglasno članu 16a Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, po isteku roka od dva mjeseca, raspiše javni poziv sve do izbora članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika u punom sastavu”, kazala je Đurovićeva na kraju sjednice.

Ugledni pravnici u Sudskom savjetu, koji su izabrani još 2. jula 2014. godine, a koji više od četiri godine rade u neustavnom mandatu, ostaće na funkciji sve do novog postupka ali i raspleta političke krize i ishoda međupartijskog dogovora o budućim kandidatima. Zakon o Sudskom savjetu i sudijama predviđa da ako Skupština izabere manje od četiri člana Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, žrijeb određuje ko će od njih biti zamijenjen novim članom.

Privremena predsjednica Sudskog savjeta Vesna Simović-Zvicer uoči glasanja apelovala je da je krajnje vrijeme da se izaberu sva četiri člana Sudskog savjeta. „Nama je mandat produžen, evo počela je peta godina, a članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, između ostalih Dobrica Šljivančanin i Ljoro Markić, birani su 2014. Krajnje je vrijeme da se postigne ta potrebna većina. Ako se kojim slučajem to ne desi, mi po Zakonu o Sudskom savjetu i sudijama nastavljamo mandat do izbora novih članova“, kazala je Simović-Zvicer.

I Delegacija Evropske unije u Crnoj Gori oglasila se uoči glasanja. Pozvali su sve političke aktere da se uključe u širok i konstruktivan dijalog kako bi se izgradio konsenzus i zajedno radilo na usvajanju i implementaciji reformi koje se odnose na EU. „Zabrinuti smo zbog funkcionalnosti institucija i posebno ističemo hitnu potrebu imenovanja sudija Ustavnog suda, članova Sudskog savjeta i Vrhovnog državnog tužioca, kako bi se obezbijedilo pravilno i efikasno funkcionisanje institucija Crne Gore“, naveli su u saopštenju. Uzalud.

Tokom političkih dogovora, Korać je bio načelni predlog DPS-a. Vučinića su predložili iz SDP-a, dok je Bošnjačka stranka insistirala da advokat Kurgaš bude njihov kandidat za Sudski savjet. URA i SNP su tokom dogovora predložili advokata Šoća.

Profesor Branislav Radulović smatra da insitucionalna kriza koja dovodi do blokade rada Ustavom definisanih organa, različitih nivoa i vrsta vlasti, već duže ima hronične, a sada i dramatične obrise jer, kako kaže, „agoniji“ ovih insitucija se ne naslućuje kraj. „Dodatno, obeshrabruju se potencijalni, kredibilni i sa biografijama nesporni kandidati, da uđu u taj proces. Negativno iskustvo profesora Vučinića, utemeljenog i priznatnog pravnika, sa prestižnom biografijom i međunarodnom karijerom odista zabrinjava i dovodi u upit šta su stvarni kriterijumi za izbor i dobijanje povjerenja. Zasigurno sve ovo nije poruka koja ohrabruje, prije svega mlađe naraštaje crnogorskih pravnika i ne uliva nadu da evropske vrijednosti i standardi jesu ili će uskoro biti neupitno vrijednosti i standardi ove generacije crnogorske političke elite“, ocijenio je Radulović.

Akcija za ljudska prava (HRA) izrazila je veliko razočaranje činjenicom da su poslanici sinoć odlučili da izaberu samo jednog umjesto četiri člana Sudskog savjeta. Iz te nevladine organizacije, na čijem  čelu je Tea Gorjanc Prelević pitaju koji su to razlog poslanici imali da ne izaberu  profesora Vučinića, bivšeg sudiju Evropskog suda za ljudska prava ili advokata i nekadašnjeg ministra Šoća ili advokata Kurgaša.

„Čime su to postojeći članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika zaslužili da i dalje, poslije osam godina ostanu na istim funkcijama – možda izborom Medenice na neustavni 3. mandat? Izborom predsjednika sudova na čak šesti i osmi mandat? Lažiranjem ocjena sa intervjua”, upitali su iz Akcije za ljudska prava.

Poslanici iz Demokratske Crne Gore nijesu glasali ni za jednog od predloženih kandidata. Sa druge strane, DPS, URA, Civis i manjinske partije glasale su za sve kandidate. Predsjednik Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu i poslanik Demokratske Crne Gore Momo Koprivica  kazao je Vijestima da je epilog postupka za izbor članova Sudskog savjeta, posljedica zakulisnih igara DPS-a i GP URA, kao i izostanka dijaloga sa opozicijom.

,,Jednostrano je utvrđena lista predloženih kandidata od strane većine koja je izabrala Abazovićevu Vladu, čime je uskraćena opozicija u mogućnosti da da svoj doprinos. Nakon toga, SNP kao konstituent 43. Vlade, izbjegla je u drugom krugu da glasa za jednog kandidata, iako su glasali za njega na Odboru i u prvom krugu skupštinskog glasanja. To su dokazi da je priča o deblokadi pravosuđa bila obična farsa”, rekao je Koprivica.

Odgovorila je potpredsjednica Građanskog pokreta URA i ministarka evropskih integracija u tehničkom mandatu Jovana Marović. Ona je kazala da je Demokratska Crna Gora ,,time što nije glasala ni za jednog od predloženih kandidata za člana Sudskog savjeta pokazala koliko je privržena Evropi i evropskim integracijama”. Pa podsjetila je da je URA glasala za sva četiri kandidata. „To što nikad nemate stav o bilo čemu je vaš problem, a ne URA. Ovo je uslov za ubrzanje evropskih integracija”, napisala je Marović na Tviteru.

Udruženje pravnika Crne Gore saopštilo je da se institucionalna agonija nastavlja sa nesagledivim posljedicama za crnogorski pravosudni sistem i vladavinu prava. A sudeći po prepucavanju između političkih partija, kriza će potrajati, dok će  „evropski put“ morati da sačeka novog „šofera“.

 

BS: Glasanje pokazalo kome odgovara kriza

Iz Bošnjačke stranke su saopštili da je političko kalkulisanje i neprincipijelno glasanje za članove Sudskog savjeta jasno pokazalo kome odgovara da Crna Gora ostane u institucionalnoj krizi. Ostaje žal, kažu, što je Fikretu Kurgašu, jedinom predloženom kandidatu iz redova manjinskog naroda nedostajalo dva glasa za izbor i ,,da taster nije pritisnut od kolega iz Socijaldemokrata, koji se deklarišu kao zastupnici građanskog koncepta društva”.

,,Iako smo očekivali da će i kolege iz drugih partija biti konstruktivne i dati doprinos da se izaberu četiri kandidata i tako kompletira Sudski savjet, pokazalo se da nije svima u Crnoj Gori u interesu da institucije profunkcionišu”, ocijenili su iz te partije.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

RAT KLANOVA NAKON UBISTVA JOVANA VUKOTIĆA: Smrt brža od zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun kotorskih klanova, smatraju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se „škaljarci“ primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke

 

Još jednom su pripadnici kriminalnih grupa pokazali da su organizovaniji od službi bezbjednosti kada je riječ o pronalasku odbjeglih kriminalaca – rivala iz konkurentskih klanova. Kao da su uporniji, bolje opremljeni i spremniji da prate tragove skrivenih protivnika i daleko od zemlje u kojoj su, zvanično, traženi.

O tome svjedoči prošlonedjeljno ubistvo u Istanbulu. Likvidiran je Kotoranin Jovan Vukotić, koji je prema operativnim podacima važio za apsolutnog vođu škaljarskog kriminalnog klana nakon što su, sredinom januara 2020, u Atini, na sličan način, pred suprugama i djecom ubijeni njegov kum Igor Dedović i prijatelj Stevan Stamatović.

I dalje nepoznate osobe, motorom su se dovezle pored automobila u kojem se nalazio Vukotić sa suprugom i maloljetnim djetetom. Pet hitaca u njega ispalila je osoba koja je sjedjela iza vozača motora. To je turskim istražiteljima rekla Vukotićeva nevjenčana supruga koja je objasnila da su tog dana krenuli u šoping.

Vukotić koji je već godinu, zvanično, bio u bjekstvu pred zakonom (njegovo skrivanje pred egzekutorima konkurentskog kavačkog klana trajalo je mnogo duže), u tom trenutku nije imao lično obezbjeđenje. „Bez obzira što je znao da mu je život ugrožen, vjerovao je da turskom teritorijom može slobodno da šeta, a prema nekim podacima, imao je i zaštitu tamošnjeg podzemlja”, navodi naš sagovornik iz bezbjednosnih krugova.

Tvrdnje da je škaljarski klan obezglavljen nakon ubistva u Istanbulu nijesu daleko od stvarnog stanja stvari u toj kriminalnoj organizaciji, smatra naš sagovornik. Podsjeća ipak da se ista ocjena mogla čuti i nakon ubistva Dedovića i Stamatovića u Atini. „Djelovanje kriminalnih grupa je takvo da se one, pokazalo je i vrijeme za nama, u veoma kratkom roku pregrupišu, a onda postaju jači, organizovaniji i opasniji nego što su bili. Neće biti iznenađenje ako škaljarski kriminalni klan uzvrati žestok udarac suprotstavljenoj kriminalnoj grupi – kavčanima”.

U ovom trenutku oni jesu ostali bez vođe, ali teško da se može zaključiti da je ubistvom Vukotića stavljena tačka na osmogodišnji krvavi obračun. Jedino što se u ovom trenutku može očekivati jeste da se primire na neko vrijeme jer su u nekoliko mjeseci pretrpjeli velike gubitke kada govorimo o ljudstvu, dodaju upućeni u dešavanja u balkanskom podzemlju.

Samo od juna, a prije prošlonedjeljnog ubistva, škaljarski kriminalni klan izgubio je dva visokopozicionirana člana. Prvo je u Budvi ubijen Podgoričanin Milić Minja Šaković, koji je prema podacima policije važio za šefa podgoričkog ogranka te kriminalne organizacije. Ubica mu je sedamnaeste junske noći prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi.

Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova sklopili mozaik zločina i došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

„Tanasković je 29. maja, koristeću falsifikovana dokumenta, u Budvi iznajmio stan i platio ga do 15. jula. Takođe, on je kupio hranu za sebe i Pilčevića, kao i električni trotinet koji su koristili dok su pripremali likvidaciju. Prema dokazima prikupljenim u ovoj fazi istrage, nadzorne kamere s više objekata snimile su ga 10. i 11. juna u Budvi”, objavile su Vijesti. Istovremeno, odgovarajući na novinarska pitanja, viši policijski inspektor u Sektoru za borbu protiv kriminala Draško Kalinić rekao je da se ubistvo Šakovića može dovesti u vezu sa sukobom i djelovanjem organizovanih kriminalnih grupa s područja Crne Gore. „Osumnjičeni se ne mogu dovesti u direktnu vezu sa sada pokojnim Šakovićem, što ukazuje da su ih angažovali pripadnici kriminalne organizacije suprotstavljene ovom klanu”, kazao je Kalinić.

Oružje se još nije ni ohladilo, a u regionu se pročula vijest o ubistvu škaljarca Gorana Vlaovića na Pagu. Vlaović je, prema operativnim podacima policije, takođe važio za jednu od ključnih figura u škaljarskom kriminalnom klanu. Crnogorskoj policiji je postao poznat nakon što je uhapšen zbog sumnje da je u julu 2009. godine počinio krivično djelo „pomoć učiniocu nakon počinjenog krivičnog djela“, odnosno da je nakon ubistva vođe navijača Delija Marka Vesnića pružio pomoć braći Roganović Vladimiru i Dušku, kojima se sudilo za ovaj zločin. U tom periodu nije bilo podjele na škaljarkski i kavački klan. Međutim, par godina kasnije, Roganovići su, prema operativnim podacima, pristupili kavčanima dok je Vlaović izabrao škaljarski klan.

U kratkom roku hrvatski istražitelji su uhapsili ubicu i ubrzo se utvrdilo da je hitac u ubijenog ispalio Kragujevčanin koji se sumnjiči da je pružao pomoć Šakovićevom ubici. Slijedila je egzekucija u Istanbulu.

Ubijeni Jovan Vukotić je drugi član porodice ubijen u ratu kotorskih narko- klanova. U aprilu 2019. godine u kotorskom naselju Dobrota, ispred porodičnih apartmana ubijen je Veselin-Vesko Vukotić otac navodnih vođa škaljarskog kriminalnog klana – Jovana i Igora. Napadač mu je prišao dok je izlazio iz automobila i u njega ispalio više hitaca, a potom pobjegao sa mjesta zločina. Do danas nije identifikovan.

Jovanov rođeni brat Igor Vukotić nalazi se u bjekstvu već godinama. Za njim je raspisana potjernica zbog sumnje da je član grupe koja je pripremala likvidacije bivših i sadašnjih policijskih službenika Zorana Lazovića, Duška Golubovića i Duška Koprivice, njegovog sina Strahinje Koprivice i navodnih članova kavačkog klana Darka Janjića, Radovana Mujovića, braće Nikole i Vladimira Banićevića. Članovima te grupe i dalje se sudi u podgoričkom Višem sudu, iza zatvorenih vrata. Optužnica protiv njih je potvrđena krajem decembra 2018. godine, ali do danas nije donijeta ni prvostepena presuda.

Još veći ceh u ratu kotorskih klanova platili su članovi porodice Roganović. Ubijeni su Niko Roganović, njegov sin Šćepan i sinovac Vladimir dok je njegov drugi sin Duško preživio atentat bombom podmetnutom ispod automobila, ali je ostao bez nogu.

Dok se traga za ubicama vođe škaljarskog klana, njegov supranik Radoje Zvicer, koji slovi za jednog od vođa kavčana u utorak je, u odsustvu, u Višem sudu u Novom Sadu osuđen na dvije godine i pet mjeseci zatvora zbog falsifikovanja isprava. I on je u bjekstvu a za njim je u aprilu prošle godine raspisana potjernica od strane nadležnih organa Republike Srbije.

I Zvicer se u maju 2020. godine u Kijevu našao na meti atentatora. Prema dokazima tamošnjih istražitelja, njega su pokušali da ubiju Barani Stefan Đukić i Emil Tuzović te srpski državljani Milan Branković i Petar Jovanović.

Sumnja se da su Tuzović i Đukić ispalili više od deset hitaca u Zvicera, koji je uspio da preživi napad. Njegova supruga Tamara, zabilježile su sigurnosne kamere, u trenutku pucnjave istrčala je iz zgrade u kojoj su živjeli i zapucala na napadače. Tako je postala prva žena za koju je nedvosmisleno utvrđeno da se, sa oružjem u ruci, aktivno ukuljučila u obračun suprotstavljenih klanova.

Crnogorski zvaničnici nijesu se oglašavali nakon ubistva Jovana Vukotića, pa je bez odgovora ostalo i pitanje kako su ubijenoga „kavčani” pronašli prije ovdašnje policije i njihovih međunarodnih partnera.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRAĐA ŠLJUNKA IZ MORAČE: Ko štiti građevinsku mafiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja. I nikom – ništa

 

Izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, iz kojeg se snabdijeva crnogorsko primorje, prije 15 godina iznosila je oko 2.000 litara u sekundi, a danas je to oko 700 litara, saopštio je vršilac dužnosti direktora Regionalnog vodovoda Borislav Ivanković u emisiji Radija CG. On je ponovio da je najveći problem koji na to utiče izvlačenje prijeska iz korita rijeke Morače.

U Regionalni vodovod je uloženo preko 100 miliona eura, a građevinske firme su nesmetano iz korita Morače ukrale isto toliko novca ostavljajući za sobom pustoš. Nivo korita Morače je spušten za deset metara, a nivo vode u bunarima u blizini rijeke je opao za preko pet metara. Jedna od posljedica divljanja na Morači je i ugrožavanje vodosnadbijevanja primorja, jer je zbog iskopavanja šljunka iz Morače kapacitet vodoizvorišta Bolje sestre za deset godina drastično smanjen.

Prošlog petka nelegalno vađenje šljunka je ponovo bila tema na sjednici Vlade. Premijer u tehničkom mandatu Dritan Abazović se pitao da li inspekciju interesuje gdje je ukradeni pijesak, te prozvao kompanije koje imaju nelegalne objekte: ,,Zašto građevinska inspekcija ne ode da sruši te objekte i to je pitanje”. Jeste, ali za koga ako ne za premijera.

Najava vlasti da će zaustaviti krađu šljunka odavno je postala farsa. Krajem prošle godine tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je javno progovorio o onom što svako zna – da su rijeke uništavane na zvjerski način. Javašluku poluga sistema čudio se i tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: ,,Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade Dritan Abazović je izjavio da je ,,Vlada  odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom. Raditi ovo godinama, na ovakav način, katastrofa je i mi smo odlučni da tome stanemo na kraj”.

Nakon decenija krađe uz amin države u novembru prošle godine uhapšeni su vlasnik firme Cijevna Comerc Danilo Petrović, vlasnik firme Per Mar Predrag Maraš, i još par osoba. Privedena je i direktorka Montenegro petrola Andreja Šuškavčević – Novović. Svi su pušteni da se brane sa slobode. Da nešto nije u redu sa pravdom bilo je jasno kada su neposredno nakon hapšenja  kamioni Cijevne Comerc  i pored zabrane i hapšenja snimljeni kako nesmetano odnose šljunak.

,,Policijska akcija koja je realizovana prošle godine rezultirala je sa dvije pojave, doprinijela je porastu cijena šljunka i greze, a u drugom dijelu pokazala nemoć i neozbiljnost države.  Za sada je smanjena samo eksploatacija šljunka iz same rijeke Morače, a  zbog porasta cijena i oslobađanja odgovornosti nelegalnih eksploatatora ili kažnjavanjem istih malim novčanim kaznama došli smo do toga da se nakon akcije intezivirala eksploatacija šljunka na državnim parcelama”, kaže za Monitor Vuk Vujisić, novinar koji ovu temu, uz brojne prijetnje mještana i vlasnika građevinskih firmi, drži u stalnom fokusu javnosti.

Objašnjava da u Osnovnom državnom tužilaštvu ove slučajeve nijesu shvatili ozbiljno, pa su u nekoliko slučajeva bez istrage odbacivali krivične prijave Uprave policije. Odbačeno je čak 18 prijava. U slučajevima gdje su postojali video dokazi nije se imalo kud pa su kradljivci kažnjeni novčanim kaznama od oko hiljadu eura. Beznačajna suma koja se na krađi pijeska zaradi za par sati.

Vujisić ističe da su osim tužilaštva odgovorne i građevinska inspekcija, Uprava za inspekcijske poslove, ali i ostale službe koje su trebale da krenu u oslobađanje državne imovine i procesuiranje onih koji samo za jednu godinu sa ovog prostora ukupno prihoduju i nekoliko desetina miliona eura.

Pored uništene rijeke i ekosistema, Centar za zaštitu i proučavanje ptica je iznio računicu da je do sada samo iz Morače izvučeno 138 miliona eura. Bivši ministar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. I dok je građevinski lobi zarađivao milione uništavajući Moraču, za rubriku Vjerovali ili ne je informacija iz 2016. da je Opština Podgorica na osnovu naknade za korišćenje šljunka imala prihod od 3,91 eura. Mafija je, zbog nemoći države, toliko osilila da je oko Morače na području Grbavaca i Mahale devastirala i uzurpirala stotine hiljada kvadrata državnog zemljišta.

,,Država je odmah trebala da sprovede zakone, da procesuira lica koja i danas kradu državno dobro, uništavaju životnu sredinu, uzurpiraju državno zemljište. Država ima mehanizme da sruši nelegalne separacije, da konfiskuje mašine kojima se vrši krivično djelo i procesuira odgovorne i nakon vještačenja i čiščenja prostora naplati štetu. Stvari su ovdje jednostavne, pitanje je samo političke volje i to da li su službenici ogrezli u korupciji. Da postoji političke volje sve bi se riješilo pa čak i procesuirali korumpirani službenici koji štite kradljivce šljunka i uzurpatore”, ističe Vujisić.

Iako je očigledno da sem retoričke, prave političke volje i odlučnosti nema, Vujisić se nada da će djelovanje novinara, pojedinih građana, Zorana Lakušića iz Regionalnog vodovoda, i prije svega Institucije zaštitnika imovinsko-pravnih interesa Crne Gore, dovesti do toga da osim samih eksploatatora u budućem periodu odgovaraju i službenici koji su zbog nesavjesnog rada u službi potpomogli eksploataciju ili nisu radili svoj posao kako bi istu zaustavili.

,,Sav dokazni materijal predat je u SDT i sada se čeka reakcija glavnog specijanog tužioca Vladimira Novovića jer su pojedini specijalni tužioci odbacivali prijave”, navodi Vujisić. On kaže da sve materijale o krađi šljunka koje prikupi  ustupa Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa koji ih dalje šalje na dopunu u SDT.

,,Zanimljivo je da tek nakon što su materijali stigli do SDT-a da su pojedine institucije proradile, pa ćemo u nekim slučajevima imati i pomake u odbrani državne svojine i javnog interesa. Očekujem da će i pored ove situacije i zatrpanosti SDT-a koji vidimo posvećeno radi i na drugim slučajevima i u ovom slučaju SDT pokrenuti procese i razobličiti ovu organizovanu pljačku državnih resursa koja je godinama imala uporište u institucijama, a nažalost ima ih i dalje”, zaključuje Vujisić.

Ili to ili će pojedini i dalje krasti milione iz rijeka uz slijeganje ramena novih i starih vlastodržaca. Uz sumnju da i oni sami imaju koristi od ovako očiglednog unitšavanja i otimačine.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo