Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Naša i njihova Prva familija

Objavljeno prije

na

Velika specijalizovana naftna kompanija, bez poslovnog iskustva u turizmu, investira u dalekom inostranstvu stotine miliona u zakup nekretnina koje tek treba pretvoriti u risort – ekskluzivni hotelski kompleks sa četiri i po i pet zvjezdica. Otkud takav aranžman?

Bivši garnizon Orjenski bataljon u Kumboru – ukupno 241.695 m2, plus 90 objekata bruto površine 62.782 m2 – ugovorom o zakupu sa Vladom Crne Gore od 10. jula je preuzela Državna naftna kompanija Republike Azerbejdžan (SOCAR).

Zakupnina na 90 godina se sastoji od jednog eura po kvadratu i pet odsto varijabilne zakupnine od dobiti koju zakupac ostvari. Fiksna zakupnina, ugovoreno je, platiće se unaprijed za prvih 45 godina. SOCAR je obavezan da investira najmanje 52 miliona eura u naredne četiri godine, odnosno ukupno 258 miliona eura tokom prvih osam godina zakupa.

Tender za Orjenski bataljon je raspisan 14. septembra prošle godine, ali se SOCAR u prvoj fazi nije pojavio. Tendersku dokumentaciju su otkupili NHC – američki konzorcijum, a za SOCAR Triangle Investments and Development Limited iz Londona. Rok za dostavljanje ponuda bio je produžavan dva puta i tek su 15. marta podnešene ponude.

U međuvremenu, Milo Đukanović i Milan Roćen su 21. i 22. decembra bili u Bakuu. Đukanović je tamo otputovao „na lični poziv” predsjednika naftom i gasom prebogate zemlje na Kavkazu – Ilhama Alijeva, ujedno i predsjednika partije Novi Azerbejdžan. Roćen je bio „u svojstvu člana Predsjedništva DPS-a”.

Ulogu je odigrao i Igor Lukšić. Imenovao je 16. maja 2011. Tendersku komisiju za valorizaciju vojne imovine. Većina od sedmoro članova je bila iz Ministarstva odbrane: eks ministar Boro Vučinić, viceadmiral Dragan Samardžić, Vučinićevi pomoćnici Ivan Mašulović i Mira Cerović. Kada je proglasio SOCAR za tenderskog pobjednika, Vučinić je već bio direktor ANB-a.

Odluku da Orjenski bataljon u zakup dobiju Azerbejdžanci, NHC je osporavao i na sudu, nakon što je Lukšićeva vlada odbačila žalbu „jer nije uložena u propisanom roku”. HNC je u tužbi tvrdio da su im pojedini članovi Vučinićeve tenderske komisije i „visoki vladini zvaničnici” davali lažne informacije oko ograničenja izgradnje, što se odrazilo na bodovanje ponuda na njihovu štetu.

Amerikanci su dobili manje poena za investicioni program od SOCAR-a koji je dostavio projekat manjeg obima izgradnje stambenih površina, nezavisno od hotelskih kapaciteta. Predstavnicima NHC-a je prethodno rečeno da „lokacija mora da ima veoma malu stambenu površinu”.

U Ugovoru o zakupu postoji odredba (čl. 19.3) da se „odobrava i ustupa” SOCAR-u „i njegovim pravnim sljedbenicima opcija da steknu puno pravo vlasništva na zgradama i zemljištu koje čine stambene vile/stambene jedinice, koje će biti izgrađene na lokaciji u skladu sa investicionim planom i studijom lokacije” i da se takva opcija može iskoristiti „kad god za to postoji prilika i u bilo koje vrijeme” i to „bez ograničenja broja stambenih vila/stambenih jedinica”.

Vučinićeva komisija je prihvatila preliminarne ideje SOCAR-a za izgradnju nekoliko vještačkih ostrva i kanala u tjesnacu Kumbora, ali „iz nekog razloga, ne postoje procjene da li je takav poduhvat ostvarljiv, zakonit, ekonomičan, ili čak moguć”. Nije prikazana finansijska podrška za takve poduhvate… Međutim, tužba HNC-a je oborena na Upravnom i po žalbi na Apelacionom sudu – sve u rekordno kratkom roku.

Pet dana nakon potpisivanja Ugovora o zakupu, Lukšić je sa svitom otputovao u posjetu Azerbejdžanu, gdje je tamošnjim zvaničnicima svečano garantovao aranžman sa SOCAR-om. Prethodno je Gafar Gurbanov, koji je za SOCAR kao suvlasnik Trianglea otkupio tendersku dokumentaciju, osnovao u Podgorici Azmont investments, firmu za iznajmljivanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina i upravljanje…

U pozadini priče nalazi se njegova ekselencija Eldar Hasanov, izvanredni i opunomoćeni ambasador Azerbejdžana. Do oktobra 2010, kada je predao akreditivna pisma Filipu Vujanoviću, nikakvi posebni aranžmani Crne Gore i Azerbejdžana nijesu postojali. Premda je zvanični Baku priznao crnogorsku nezavisnost još 24. jula 2006, sve do dolaska Hasanova interese Azerbejdžana kod nas je zastupala Bugarska.

Hasanov je, po prirodi posla, tokom prvog boravka u Podgorici kontaktirao Milana Roćena koji se novembra 2010. zaputio u Azerbejdžan. Bio je to, reklo bi se, „početak jednog divnog prijateljstva”. Od tada kod nas je dolazio ministar vanjskih poslova Eljar Mamadjarov; kod njih je putovao i Vujanović, a Lukšić dva puta. Roćen je rezignirao sa ministarske funkcije kada je ugovor sa SOCAR-om, nakon sudskih odluka, postao izvjestan.

Saopšteno je kako su toku pripreme za posjetu azerbejdžanskog predsjednika Ilhana Alijeva – koji je godinama bio jedan od rukovodilaca SOCAR-a. U protekle dvije godine je potpisano najmanje šest crnogorsko-azerbejdžanskih sporazuma. Osim Orjenskog bataljona, službeno i neslužbeno se najavljuju i druge investicije: Luka Bar, gradnja brze ceste Tivat – Budva, tunel ispod Bokokotorskog zaliva, auto-put Bar – Boljari, istraživanje naftnih i gasnih nalazišta u Južnom Jadranu, kombinacije oko naftovoda i-ili gasovoda…

Hasanov je krajem 2011. prisustvovao otvaranju kulturno-ekonomskog centra u Baru – Azmonta. No, pod tom egidom nalazi se zapravo Az Mont d.o.o. za konsultantske aktivnosti u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem.

Az Mont je osnovan marta 2011. u partnerstvu Šahina Hadžijeva (66,6 odsto) i Igora Baraća (33,3 odsto). Barać je sin biznismena Mirka Baraća, koji u Perazića Dolu investira u divlji objekat od 24.000 kvadrata. Dva mjeseca nakon osnivanja, Az Mont je postao stoprocentno vlasništvo Hadžijeva. Kao ovlašćeni zastupnik je upisan Rašad Iskandarov, oficijelo i direktor azerbejdžanskog kulturno-informativnog centra.

Ambasador Hasanov je razvio živu aktivnost i u Srbiji, gdje je u parku Tašmajdan podignut spomenik bivšem azerbejdžanskom predsjedniku, diktatoru Hajdaru Alijevu. Srbiji je pod povoljnim uslovima odobren kredit od 308 miliona eura za izgradnju dionice auto-puta E-763. Hasnov je za srpske medije povukao paralelu između problema koje Azerbejdžan ima sa otcijepljenom enklavom Nagorno-Karabah i Srbija sa Kosovom.

Prema Hasanovu, postoje zajednički imenitelji Azerbejdžana i Crne Gore. „Mogu reći da su ponositost, iskrenost, marljivost, predanost, druževnost, familijarnost, tolerantnost ka svim religijama i nacionalnim manjinama, osnovne crte koje zbližavaju naša dva naroda”, kazao je proljetos u intervjuu Pobjedi.

Imao je više susreta sa gradonačelnicima: Dejanom Mandićem – jedan uz izričit zahtjev da o njemu ne budu obaviješteni novinari, zatim Žarkom Pavićevićem, Miomirom Mugošom… Podgorica je i dalje grad-pobratim sa Jerevanom, glavnim gradom Jermenije s kojom je Azerbejdžan zbog Nagorno-Karabaha na stalnoj ivici rata.

Ko je, u stvari, Eldar Hasanov? Rođen 1955, diplomirao je na Politehničkom institutu, od 1977. radio u policiji – kao inspektor i šef kriminalistike. Kada je Azerbejdžan dobio nezavisnost, postao je načelnik jednog rejona u Bakuu, zatim je 1992-1993. šef azerbejdžanskog NCB Interpola, potom zamjenik ministra unutrašnjih poslova.

Uspon Hasanova 1993. u vrh hijerarhije se poklapa sa dolaskom na vlast general-pukovnika Hajdara Alijeva, bivšeg šefa KGB-a za Azerbejdžan i oca sadašnjeg predsjednika Ilhana Alijeva. Od 1995. do 2000. Hasanov je vrhovni državni tužilac. Nakon nekoliko usputnih poslova, imenovan je za ambasadora u Rumuniji. Od marta 2010. je nerezidencijalni ambasador u Srbiji, zatim u Crnoj Gori, od januara 2011. i u BiH. U biografijama se navodi da je doktor pravnih nauka i general-lajtnant policije.

Neslužbeni bekgraund njegove karijere je daleko uzbudljiviji. Pripada lokalnom kagebeovskom gremiju koji je pod pokroviteljstvom Alijeva starijeg preživio tranziciju silno uvećavši moć. No, njegova postsovjetska karijera nije išla glatko, naprotiv, visila je u nekoliko navrata o koncu. Hasanov je 2001. de facto dobio „častan egzil” kao ambasador u Rumuniji, jer je Alijev stariji procijenio da njegovom sinu, sadašnjem predsjedniku, može postati konkurent.

Politički protivnici azerbejdžanske vlasti opisuju okolnosti da je Hasanov uz mnogo „gorljivog makevijalizma” prošao kroz nekoliko kritičnih sukoba sa tamošnjom Prvom familijom. Na primjer, tokom karijere u tužilaštvu, testirana je lojalnost Hasanova. Druga su mu iz djetinjstva uhapsili i optužili za pokušaj državnog udara. Odlučili su da ih u kancelariji ministra unutrašnjih poslova suoče. Iako Hasanov ima karakter „ekstremne suzdržanosti i pribranosti”, doslovno je eksplodirao, skočio na svog druga i počeo ga udarati.

„Kako se usuđuješ podići ruku na našu državnost? Smrt prestupniku!”, opisali su svjedoci reakciju Hasanova. Kasnije istog dana, prezentni ambasador je otišao do rođaka svog uhapšenog prijatelja. Obećao je pomoć i pokušao opravdati svoju brutalnost.

Postoji i druga strana priče. Kao vrhovni državni tužilac Hasanov je 1997-1998. u strogoj diskreciji za svoj račun navodno dokumentovao i na sigurno pohranio tačne činjenice ubistva u centru Bakua Zie Bunijatova, akademika i harizmatičnog nacionalističkog političara. Kontra dinastije Alijev je identifikovao i mehanizme iznošenja i novca u inostrane banke; hrpa dokumenata o tome, tvrdi se, omogućila je Hasanovu da preživi u establišmentu.

Nakon smrti Hajdara Alijeva, Hasanov se 2003. transformisao u njegovog grlatog sljedbenika, promovišući kult hajdarizma. Uspio je, na bazi „donacija” za komunalno uređenje, da se jedna od avenija u Bukureštu nazove po azerbejdžanskom diktatoru. U međuvremenu, tamo je izgrađen i spomenik Alijevu starijem.

I drugim potezima se pokušao preporučiti njegovom sinu-nasljedniku ne bi li mu odobrio povratak u domovinu i nagradio ga istaknutom funkcijom.To se nije desilo. Sadašnjeg predsjednika je jedan bliski saradnik navodno upozorio: „Možete odobriti povratak Hasanova, ali to će biti kraj vaše moći”.

Uprkos tome, Hasanov je posljednjih godina u Bukureštu, osim diplomatskog, razradio takođe i komercijalni, vjeruje se i obavještajni netvork. Tamošnja Ambasada Azerbejdžana je po formatu trebalo da bude skromna, no Hasanov misiju obavlja na visokom nivou; pojaviti se na njegovim prijemima je rumunskim političkim, poslovnim i diplomatskim trendseterima stvar prestiža.

Slično se dešava i u Beogradu. U toku su pripreme reprize i kod nas. Oficijelno je iz Bakua saopšteno da će se u Podgorici graditi velelepna ambasada Azerbejdžana. Za taj poduhvat je odobreno 4,22 miliona eura.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo