Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Vatra koja tinja

Objavljeno prije

na

Pošto su opozicija i sindikati u 2011. kada su protesti u pitanju zamrznuli svoje djelovanje, nezadovoljni tranzicionom stvarnošću pronalazili su nove modele bunta. Internet je postao udarni medij za razobličavanje i ironisanje društvenih laži. Portal javniservis.me jedan je od prvih koji je armiji nezadovoljnika pružio mogućnost da svakodnevno komentarišu aktuelna zbivanja. Od većinskog početnog žala što ne postoji neka društvena snaga, poput nekadašnjeg LSCG, koja bi objedinila i artikulisala nezadovoljstvo, postepeno se budila ideja da treba smišljati nove načine bunta.

Sredinom februara na Fejsbuku je osnovana grupa Uličnim protestima protiv mafije. Njihov ,,manifest” bio je – smjena crnogorskog režima. ,,Rapidan pad standarda stanovništa tjera nas da pokušamo sve što je u našoj moći da zaustavimo posrtanje i naše države i građana dok mafijaški režim više nego ikada uvećava svoj opljačkani imetak”.

Za mjesec dana grupi se pridružilo preko hiljadu ljudi. Najavili su protest ispred Skupštine Crne Gore. Uprava policije zabranila im je okupljanje. Protest, saopštila je policija, ne može biti organizovan ispred zgrade Skupštine. Rizično je.

Nekoliko stotina ljudi ipak se 21. marta okupilo ispred Skupštine. Protest je podstakao živu diskusiju, kako dalje sa vaninstitucionalnim vidovima bunta, na Fejsbuku i internet portalima. Broj članova grupe Uličnim protestima protiv mafije porastao je na 2500.

Zbog ,,kratkog ugrožavanja saobraćaja” tokom protestne šetnje 30. marta, predsjednik nevladine organizacije Libertas, koja je organizovala Fejsbuk proteste, Robert Velašević kažnjen je sa 825 eura. Velašević je isticao da novih protestnih okupljanja u organizaciji ove Fejsbuk grupe najvjerovatnije neće biti ako ne dobiju podršku opozicije. ,,Mi sami, bez infrastrukture, ne možemo izvesti kritičnu masu za smjenu režima koji je sa ulice došao na vlast i samo tako može da ode”, zaključio je Velašević.

Sredinom aprila Fejskup grupa pozvala je građane, slobodne novinare, novinarska udruženja i intelektualce, da se okupe ispred zgrade RTCG na protest solidarnosti protiv suspenzije novinara te medijske kuće Marka Milačića. Prisustvovanje na Fejsbuk protestima bio je razlog da Milačiću iz ,,javnog servisa” preporuče da se odmori i ne pojavljuje na ekranima, dok se situacija ne slegne. Milačić nije pristao i javno je progovorio o šikaniranju i političkoj cenzuri na RTCG.

Nakon što su zakazali protest, organizatoru Fejsbuk grupe Velaševiću direktorka TVCG Radojka Rutović je predala dokumenta koja potvrđuju da će Milačić biti vraćen na posao.

Nekoliko mjeseci kasnije Milačić je izbačen iz Televizije. Fejsbuk protesti se gase.

Koliko je teško animirati građanstvo za ,,šetnju” pokazao je protest Ujedinjeni za globalne promjene, koji je kao dio svjetskog pokreta Prava demokratija, odmah, organizovan u 951 gradu u 82 zemlje, održan 15. oktobra i u Podgorici. Predstavnik organizacije SMS Aco Tabaš najavio je da će antivladina organizacija Solidarnost, mir, sloboda šetnjom od spomenika kralja Nikole, preko puta Skupštine, do Tehničkih fakulteta dići glas protiv političara, bankara, domaćih oligarha i velikih korporacija. Šetnja nije održana, nešto preko 50 ljudi okupilo se ispred Skupštine. Organizatori su kroz šalu podsjetili da su i protesti u Njujorku počeli sa svega 14 ljudi.

Onda su na ulice izašli studenti. Preko četiri hiljade studenata prošetalo je, 17. novembara, od Tehničkih fakulteta do Skupštine. Usput su na kratko blokirali i Blažov most. Brojnost, kreativnost, mladalački i urbani duh iznenadili su javnost, političare, a i same studente. Iznijeli su svoje zahtjeve za poboljšanje nastave i uslova studiranja i položaja državnog univerziteta. Dominirali su transparenti: „Mi studiramo, oni profitiraju”, „Otpor je naša dužnost”, „Bolonjska degeneracija”, „Sloboda se ne dobija, za slobodu se bori”, „Mi se budimo, a vi?”.

Predstavnik studenata sa Filozofskog fakulteta iz Nikšića Ognjen Jovović pročitao je prijeteću poruku koju je dobio uoči protesta: ,„Nesoju, sram te bilo! Ovo nije studentski protest, ovo je politizacija. Špijunu srpski… Čeka te gepek…”.

Na krilima prvog uspješnog okupljanja, studenti su za decembar zakazali ponovno okupljanje. Najavljeno je da će zajedno sa radnicima i Unijom slobodnih sindikata vlastima ponoviti svoje zahtjeve. No, iz Studentskog parlamenta, čiji su članovi tek nakon prvog protesta zamrznuli članstvo u vladajućim strankama, odlučili su da sa radnicima ne može.

Protesti su propali. Studentski parlament je na dan zakazanih studentsko-radničkih protesta organizovao ,,čajanku” u holu Tehničkih fakulteta. Indikativana je bila parola: ,,Predsjedniče Vlade, jedino su nam u tebi nade!!!”

I pored slamanja studentskog procesa, on je pokazao da među mladima, pored brojnih partijskih klonova, ima onih koji su itekako svjesni šta ih čeka u društvu nejednakih šansi.

,,Naša mumija, simboličan prikaz studenta, odmotaće se kada osjetimo da počinjemo ostvarivati slobodu. Mumija je zanijemjela pred poistovjećivanjem države sa jednim čovjekom, poistovećivanjem države sa jednom partijom, članskim kartama koje određuju i nacionalno osjećanje i svako drugo, određuju tok života velikoj većini društva…”, poručio je jedan od vođa studentskog protesta Ognjen Jovanović.

Student Fakulteta političkih nauka Demir Hodžić je obznanio da su mu iz DPS-a nudili posao u zamjenu da odustane od organizacije studentskih protesta. ,,Spaliću člansku kartu DPS-a”, izjavio je Hodžić i, u pratnji predstavnika medija, ušao u zgradu podgoričkog odbora DPS-a i tražio da mu predaju njegov partijski karton. On tvrdi da nije član DPS-a, a da ga je mimo njegovog znanja učlanio otac, koji je to morao da učini pod pritiskom.

Hodžić svjedoči da su nakon što je odbio posao prešli na prijetnje: ,,Pokazaćemo mi tebi revoluciju na rebrima… Da me prate i prisluškuju i da će moj drug, doslovno, ‘najebati ako nastavi da se druži sa mnom’, a da ću ja uskoro biti sankcionisan”.

Za razliku od svog nekadašnjeg partijskog kolege Svetozara Marovića koji je početkom godine obznanio da je nakon svih problema sa strankom odlučio da se brani ćutanjem, Hodžić je smogao snage da ,,spali” partijsku kartu za Bolji život, i da progovori kao slobodan čovjek.

,,Nisam mogao, riješio sam da idem do kraja, pa što bude”, objasnio je za Monitor Hodžić.

,,Nestali su kodeksi, ostali su kompleksi”, ,,Probudi um!”, ,,Čojstvo i junaštvo R.I.P”, ,,Studenti ne treba da se boje vlasti, vlast treba da se boji studenata”, ,,Strah životu kalja obraz često”, ,,Slobodan pojedinac = Slobodno društvo”, osvanulo je nakon što su propali studentski protesti na transparentima okačenim na podgoričkim spomenicima. Odgovornost za, kako su je nazvali, Operaciju Buđenje, preuzela je organizacija Anonymous.

,,Slobodni građani Crne Gore, mi smo organizacija Anonymous. Budno smo motrili dešavanja proteklih mjesec dana i odlučili da konačno moramo da djelujemo. 14. decembra ove godine sproveli smo svoju prvu operaciju, Operacija Buđenje… kojoj ste bili svjedoci i kojom pokušavamo da pokrenemo omladinu i radni narod ove zemlje koji je više od 20 godina u stanju potpune apatije i indiferentnosti. Stanje je alarmantno. Nešto mora da se mijenja, a očigledno je da se neće promijeniti samo od sebe”, poručili su iz ove internet organizacije.

Internet zajednica nezadovoljnih sve se više širi. Portali kao javniservis.me, slobodnacrnagora.eu, monitor.co.me,portal lista Vijesti, Blogofanzin otvorili su nove prostore kritičkog preispitivanja stvarnosti. Komentar mjeseca na portalu javniservis.me, koji potpisuje Đakomo Galanda, glasi: ,,Broj veoma zadovoljnih raste, najviše zbog prekomjerne upotrebe ironije. Broj veoma nezadovoljnih pada, laka im crna zemlja.”

Jedan od komentatora koji koristi ime Perfekt Strendžer je u intervjuju za Press ovako objasnio ko se krije iza ovog pseudonima: ,,Perfekt Strendžer je građanin koji vjeruje da će na ovim prostorima, i pored višedecenijskih tužnih iskustava, demokratija zakucati na vrata građana. Nijesam jedini, ima nas dovoljno”.

Pojedinačni protesti, koji su još više incident nego pravilo, i masovna ali anonimna kritika postojećeg stanja, mogu biti prva naznaka da ćemo jednog dana kao društvo uspjeti da zakucamo na vrata slobode.

Duh globalne revolucije

Godina 2011. je bila godina protesta i demonstranata. Od trga Tahrir u Kairu do Zakoti parka u Njujorku, demonstranti su poljuljali samu srž uspostavljenih poredaka i ušančenih elita.

Pobunama Arapskog proljeća, koje su izbile u Tunisu u januaru, srušeni su članovi vremešnog arapskog autokratskog kluba uključujući Hosnija Mubaraka u Egiptu, Zin El Abadin Ben Alija u Tunisu i pukovnika Moamera Gadafija u Libiji.

U Grčkoj, građani su protestvovali protiv mjera štednje. U Londonu su se pobunili jer su bijesni na policiju i privilegije.

,,Treba pošteno reći da je 2011. godina bila neka vrsta globalnih skupina omamljenih. Ukoliko ste ubitačni arapski diktator, grčki državni činovnik ili londonski student, onda ste u nezavidnoj situaciji”, ocijenio je Ričard Gudvin iz londonskog Ivning standarda.

Pokret Okupirajmo je tekuća serija demonstracija koje je 17. septembra pokrenula kanadska grupa aktivista Adbasters u Zukoti Parku, u finansijskoj četvrti Vol Strit u Njujorku. Protesti su usmjereni protiv socijalne i ekonomske nejednakosti, nezaposlenosti, pohlepe, kao i korupcije i neprikladnog uticaja korporacija – pogotovo onih iz sektora finansijskih usluga – na administracije SAD.

Slogan demonstranata Mi predstavljamo 99 odsto odnosi se na sve veću razliku u raspodjeli imetka u SAD, između najbogatijih jedan odsto i ostatka stanovništva. Slični pokreti su se odvijali i prethodnih mjeseci širom svijeta.

Za sve to vrijeme, na internetu Anonimni i njegova vesela družina hakera vode pobunu. Londonski desničarski Dejli telegraf je 10. novembra 2011, objavio kako je riječ ,,okupirati” bila najčešće korišćeni engleski izraz na internetu u proteklih 12 mjeseci.

Početkom godine se zahvaljujući Fejsbuku, uzburkalo i u Zagrebu. Svakog drugog dana ulicama glavnog grada Hrvatske prolamale su se parole kojima Zagrepčani pozivaju na ostavku premijerku Jadranku Kosor i njezine ministre. Zajedničke su im bile dvije parole – ,,Dolje Vlada!” i ,,HDZ lopovi”.

Duh globalne pobune ne pokazuje znake stišavanja kako se godina bliži kraju. Ruski prodemokratski i antikorupcijski demonstranti pitaju da li će premijer i budući predsjednik Vladimir Putin konačno popustiti u čvrstom držanju vlasti. Da li bi takozvana Ruska zima mogla dovesti do iznenadnog kraja putinizma kao što su revolucije jasmina srušile Mubaraka i Ben Alija?

Svakako da se mnogobrojni ovogodišnji protesti razlikuju po uzrocima i ciljevima. Međutim Kurt Anderson iz Tajm magazina je primijetio: ,,Značajno je koliko zajedničkog imaju predvodnici ovih protesta. Oni su uvijek veoma mladi, potiču iz srednje klase i obrazovani su. Skoro svi protesti ove godine su počeli kao nezavisni događaju, bez mnogo podrške ili odobravanja kod postojećih političkih stranaka ili opozicionih zvijerki. Širom svijeta, demonstranti iz 2011. dijele uvjerenje da su politički sistemi i privrede njihovih zemalja postali nefunkcionalni i korumpirani.”

U središtu nekih od najvećih vijesti iz 2011, od Okupiraj Vol strit do Arapskog proljeća, su bile društvene mreže. Ima mišljenja da su čak i pokretale neke od glavnih protestnih priča. Digitalne mreže kao, Jutjub, Tviter, Fejsbuk su obilježile ovogodišnje društvene pokrete time što su dale podstrek novoj generaciji aktivizma. Pošto se sve više ljudi povezuje preko mreže, revolucionari širom svijeta dobijaju snagu kao nikada ranije.

Pol Mejson, ekonomski urednik Večernjeg programa britanske medijske kuće Bi-Bi-Si i autor knjige koja uskoro izlazi Zašto ključa svuda: Nove globalne revolucije je donekle optimista: ,,Najveći izvor nade za mene predstavlja to što vidim da stasava generacija koja uviđa da su svi oblici hijerarhijskih ideoloških aktivnosti glupost. Čak i najpohlepniji ljudi u svjetskom finansijskom sistemu shvataju da je bezosjećajni oblik kapitalizma neodrživ. Morali biste da slavite taj trenutak, jer nije bilo mnogo takvih momenata.”

Milan BOŠKOVIĆ
Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo