Povežite se sa nama

DRUŠTVO

V.d. pravda

Objavljeno prije

na

Nakon sudske vlasti i tužilačka organizacija će de iure 10. aprila biti obezglavljena. Vrhovnoj državnoj tužiteljki (VDT) će tog datuma otkucati petogodišnji mandat a nema zvaničnih i konačnih vijesti što će se desiti: da li će u penziju, hoće li na reizbor, nastavlja li kao „vršiteljka dužnosti”?

„Dobro bi bilo da se Tužilaštvo poštedi v.d. stanja, zato bi trebalo da se vrlo brzo uđe u proceduru imenovanja novog tužioca”, kazala je Ranka Čarapić 29. marta na Televiziji Atlas. No, odluku da li će se kandidovati, rekla je, „donijeću nakon 10. aprila” i zaključila da „odluka zavisi da li će se VDT birati po starim ili novim ustavnim rješenjima”

Nacrt amandmana na Ustav Crne Gore, izglasan 28. maja 2012. u parlamentranom Odboru za ustavna pitanja i zakonodavstvo, predviđao je da kandidat za VDT prolazi ukoliko dobije prostu većinu glasova – za razliku od predložene dvotrećinske podrške za izbor nosilaca najviših funkcija sudske vlasti.

Međutim, sredinom decembra je Venecijanska komisija (VK), autoritetom savjetodavnog tijela Savjeta Evrope, preporučila da se – uz pronalaženje mehanizma koji ne bi omogućio ni vlasti ni opoziciji da blokira taj proces – takođe i VDT bira dvotrećinskom parlamentarnom većinom.

Ekspertizi VK-a nije promakla predložena „korisna nejasnoća” izglasana od DPS-SDP poslanika: da se u čl. 82 Ustava riječi „Vrhovni državni tužilac” brišu sa liste koje imenuje i razrješava Skupština, a da čl. 135 Ustava ostaje nepromijenjen i navodi da Skupština imenuje VDT-a, ali i sve druge državne tužioce.

O preporukama VK-a će nadležni Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo nastaviti raspravu na sjednici zakazanoj za 9. april – svega dan uoči isteka mandata Ranki Čarapić. Sasvim je sigurno da se ustavni amandmani, koje je ona pomenula u citiranom intervjuu kao glavne za odluku da se opet kandiduje, ne mogu usvojiti u par dana – sve i da postoji dvotrećinska kvota glasova.

Takođe nije pokrenuta ni procedura izbora VDT-a po sadašnjem ustavnom šablonu, premda je nezvanično lansiran kandidat – Veselin Vučković, sadašnji zamjenik VDT-a i predsjednik Tužilačkog savjeta. Prema verziji objavljenoj u štampi, Čarapićeva je sa (neimenovanog) mjerodavnog mjesta „već oba¬vi¬je¬šte-na da vi¬še ne¬će po¬kri¬va¬ti tu funk¬ci¬ju”.

Navodno će urbi et orbi po isteku man¬da¬ta sa¬op¬šti¬ti da od¬la¬zi u pen¬zi¬ju. Ali kako ni¬je ste¬kla za¬kon¬ski osnov za penzionisanje – tek u oktobru puni 60 godina – pod¬nijeće za¬htjev za pri¬je¬vre¬me¬nu. U svakom slučaju, tužilačka organizacija – i to u periodu kada je u središtu najglasnije polemike od kada postoji – od 10. aprila ulazi u v.d. stanje.

Suštinski identična, a u nekim bitinim aspektima i opasnija je situacija u sudskoj vlasti. Vesna Medenica, predsjednica Vrhovnog suda (VS), ukoliko se ne izglasaju ustavne promjene može, blagoslovom „korisne nejasnoće” iz čl. 127 Ustava, doživotno ostati na toj poziciji. Izabrana je davnog 19. decembra 2007. i jedini je nosilac javne funkcije bez vremenski ograničenog mandata (npr. svi drugi predsjednici sudova biraju se na pet godina).

I dok je Zakonom o izmjenama i dopunama zakona o državnom tužilaštvu – stupio na snagu sredinom 2012. – propisano da VDT nije kao do tada istovremeno i predsjednik Tužilačkog savjeta već samo član po položaju, te da neće moći biti predsjednik, niti član bilo koje komisije, Medenica ne samo da je šefica VS-a, već automatski i Sudskog savjeta (SS); takođe, upravlja i organizuje rad Konferencije sudija.

Medenici je prošle godine izglasan drugi četvorogodišnji mandat predsjednice SS-a. To je bila i prilika da se, kako je primjetio dr Blagota Mitrić, „pravna praznina” o trajanju mandata predsjednice VS-a i SS-a popuni primjenom ustavne odredbe, po kojoj je SS viši organ vlasti od VS-a: raspuštanjem prvog saziva SS-a prestaje i njen mandat predsjednice VS-a. Niko se nije ni osvrnuo na to, čak ni opozicija – koja je uredno delegirala svog člana u taj organ (Nevena Gošovića, SNP).

Medenici su na raspolaganju snažni instrumenti kontrole kojim izigrava ustavnu odredbu o nezavisnosti u radu sudija i sudova, jer njoj podložan SS bira i razrješava sudije i predsjednike sudova; utvrđuje prestanak sudijske funkcije; odlučuje o imunitetu sudija; obavlja kontrolu rada sudija i sudova; pokreće disciplinske postupke protiv sudija, itd.

S obzirom na takvo stanje – u kojem Medenica i Čarapićeva kontrolišu sudske i tužilačke efektive – da li su prepucavanja između VDT-a i Apelacionog suda (AS) zapravo njihov sukob?

Presude viših sudova, bjelopoljskog i podgoričkog u predmetima Šarić- Lončar i Zavala su oborene u kratkom roku i sa, za Tužilaštvo, veoma bolnim obrazloženjima. VDT je ocjenila da AS donosi „akademske odluke o teškim predmetima” i da bi taj „Sud trebalo da se pozabavi stanjem, jer imamo neujednačenu sudsku praksu”.

Predsjednica AS-a Svetlana Vujanović je uzvratila ocjenom da je „neprimjereno da VDT, mimo pravnih sredstava, javno komentariše nepravosnažne sudske odluke”.

U njenom saopštenju se detaljno ponavlja zbog čega je AS oslobodio Duška Šarića od optužbi za stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćenu proizvodnju, držanje i stavljanje u promet opojnih droga – tvrdi da u tužbom naznačenom periodu to krivično djelo nije bilo definisano zakonom.

No, iako je i laicima jasno kako slučaj Šarić- Lončar nije okončan – ponovo im se sudi – Vujanovićeva je obznanila da se, zbog javnih kritika VDT-a, „o predmetu Zavala krivično odjeljenje AS-a neće izjašnjavati, jer je u pitanju nepravosnažna sudska odluka”!

Malo je vjerovatno kako se radi o njenom previdu da u oba predmeta nema pravosnažnih presuda. Zbog čega Vujanovićeva ne komentariše Zavalu?

Morala bi se i javno odrediti prema odluci njenog Suda da, zbog pronevjere opštinskih 821.599 eura, ukine prvostepenih pet godina zatvora Rajku Kuljači i četiri Draganu Maroviću, te manje ukinute presude njihovim ortacima, pod obrazloženjem da je „prvostepena presuda nerazumljiva”.

Naime, Svetlana Vujanović, kao v.d. predsjednica AS-a, 14. marta 2012. je sebi uskratila obavezu odlučivanja po zahtjevu odbrane optuženih – a ima ih ukupno tridesetak! – u predmetu Zavala za izuzeće Mušike Dujovića, odnosno Valentine Pavličić, predsjednika Višeg suda u Podgorici i postupajuće sutkinje.

Ona je kao razlog samoizuzeća „navela porodično prijateljstvo” a nezvanično, objavile su Vijesti, to je zato što su Vujanovići, Svetlana i Filip, prijatelji sa Svetozarom Marovićem, čiji je brat Dragan optužen u ovom predmetu. Marović je, proteklih neđelja, bio istaknuti govornik na Vujanovićevim predizbornim skupovima.

Odluku je donijela lično Medenica – prihvatila je obrazloženje Vujanovićeve ali i odbila zahtjev za izuzeće Dujovića i Pavličićeve. Nakon toga, 11. aprila prošle godine, Svetlana Vujanović je izabrana za predsjednicu Apelacionog suda, dok je Medenica tim povodom o njoj govorila biranim riječima.

Zauzvrat, nekadašnji karijerni pravnik Filip Vujanović, nije reagovao na činjenicu da je prestankom mandata u SS-u Medenici de facto istekao i mandat predsjednice VS-a. U prividu potpune regularnosti je za članove novog saziva Medeničinog SS-a iz „iz redova uglednih pravnika” izabrao dvojicu penzionisanih sudija.

Tako je sa javne scene na određeno vrijeme skrajnut konflikt bez nevinih ili djevica, iniciran Zavalom a prikriven potpuno drugim narativima. Na zajedničkom kolegijumu svih sudija VS-a i AS-a, koji je održan marta 2011, Radule Kojović – Medeničin zamjenik u VS-u i SS-u i šampion sudstva u prihodima po osnovu vanrednih angažmana – obrušio se na AS. Upravo tada je bio aktuelan zahtjev AS-a upućen Višem sudu da se Maroviću, Kuljači i drugima ukine pritvor.

Ukoliko preispitamo hronologiju, podsjetićemo se da je slučaj Zavala javno eksplodirao hapšenjima onda kada je za vicepremijera i ministra pravde izabran Duško Marković. Oko spekulacija da će Ranka Čarapić i Vesna Medenica biti zbog loših rezultata razriješene, Marković je početkom 2012. odbačio takav rasplet jer „ostaju na svojim funkcijama do kraja mandata”.

„Za to ih, prije svega preporučuje odgovoran i profesionalan odnos”, ocijenio je Marković, „i rezultati koji su prepoznati u Izvještaju Evropske komisije”. U pomenutom Izvještaju im se odaje priznanje upravo zbog – Zavale!

U međuvremenu, potvrđeno je da su, od kraja prošle godine – zbog procjene bezbjednosnih službi da su ugroženi zbog funkcije koju obavljaju – povećane mjere obezbjeđenja Markoviću i Medenici. Danonoćno ih čuvaju po četiri službenika Sektora za obezbjeđenje ličnosti i objekata Uprave policije (UP).

„Policija preduzima mjere zaštite u skladu sa čl. 3 Odluke o određivanju ličnosti i objekata”, saopštilla je 3. marta UP.

Po funkciji, UP na „mjestu rada, stanovanja i u pokretu” štiti predsjednicu VS-a i VDT; vicepremijer i ministar pravde nije po funkciji štićena ličnost.

Pomenuti čl. 3 predviđa da UP „štiti ličnu sigurnost i drugih ličnosti kada to odredi Vlada, po prethodnoj bezbjednosnoj procjeni o ugroženosti”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo