Povežite se sa nama

OKO NAS

VELIK DIO PROMETA U KOLAŠINSKIM PRODAVNICAMA I DALJE NA VERESIJU: Riječ vrednija od keša

Objavljeno prije

na

U gotovo svim prodavnicama u Kolašinu, koje nijesu dio nacionalnih trgovinskih lanaca, znatan dio prometa obavlja se „na veresiju”. Ta vrsta „odloženog plaćanja”, uglavnom, mimo fiskalnih kasa uobičajena je i u buticima i na kioscima čiji su vlasnici Kolašinci. Veresija se koristi i na pijaci, pri plaćanju zanatskih usluga, pri nabavci drva za ogrijev, kod frizera, kozmetičara… Pritisnuti oštrom konkurencijom od kada su otvoreni marketi Voli, Franca i Roda, vlasnici malih prodavnica tvrde da nemaju drugog načina da zadrže mušterije, jer cijenama i raznovrsnošću artikala u svojim radnjama ne mogu da se upuste u ravnopravnu trku s velikim trgovinama. Zbog toga su, kažu, prinuđeni na „upisivanje u sveske” velikog broja svojih sugrađana. U nekim radnjama je čak 80 odsto dnevnog pazara novac koji će u kasu stići tek za mjesec ili dva.

„Ja ne znam bi li mi troje ljudi dnevno prešlo prag prodavnice da ne dozvoljavam veresiju. Nekad mi se čini da je to jedini motiv da trguju kod mene. Naravno, da ne mogu držati cijene kao u Voli, recimo, pa nemam drugog izbora. Trenutno mi je u svesci u koju upisujem dužnike bar 30 ljudi. Na ‘crtu’ kupuju mnogi, najviše penzioneri, koji su i najodgovorniji kada treba vratiti dug. To obično rade onog dana kad prime penzije. Čim to vrate zadužuju se na račun sljedeće penzije i sve tako godinama”, priča jedan vlasnik manje bakalnice u Kolašinu.

Mnoge dužnike, kaže, mora da čeka i po nekoliko mjeseci, što zbog neredovnih plata, što zbog neodgovornosti. Nekolicina radnika lokalne uprave svoje obaveze izmirili su tek nakon godinu, jer za sve to vrijeme nijesu primali plate. Nijesu rijetki ni oni koji potpuno „zaborave” na dug, pa i uprkos mnogim pozivima i upozorenjima nikad više ne svrate u prodavnicu. Pred sud se u tom slučaju nema kud. No, da ih se dužnici nikad više ne sjete rizik je koji prihvataju gotovo svi kolašinski trgovci.

„Drugi rizik su inspekcije. Krijemo sveske s imenima dužnika, dovijamo se kako znamo i umijemo. Trgovci su solidarni, pa kad inspektori krenu u provjeru, onaj kod kojeg prvo uđu obavijesti ostale. Zatvaramo radnje na nekoliko sati u tom slučaju ili prosto sklonimo dokaze”, kaže dugogodišnji kolašinski bakalin.

„Na riječ” se kupuju, uglavnom, osnovne životne namirnice i bira se najeftinije. Iako na taj način, ipak u trgovinama, na kraju ostave mnogo više novca, nego što bi ih recimo to koštalo u velikim marketima sa znatno nižim cijenama i čestim „akcijama”, Kolašinci kažu da im je veresija spas.

„Zahvalna sam kada mi dozvole veresiju kao da su mi poklonili. Godinama nijesam zaposlena, a imam troje djece, koje sama izdržavam. Zarađujem čisteći tuđe stanove, cijepajući drva, ili od skupljanja pečuraka i šumskih plodova. Ja ovog trenutka ne znam kada ću opet imati novac u rukama, ali znam da ću do tada moći da uzimam u prodavnici hranu. Neće mi djeca biti gladna. Naravno, čim nešto zaradim, prvo mi je da vratim dug”, kaže četrdesetpetogodišnja Kolašinka.

Na veresiju su joj kaže ljetos moleri i okrečili stan, a još nije platila ni drva za ogrijev. Polovinu namještaja i kuhinjskih aprata u svom stanu, takođe, još nije otplatila. Tako živi godinama i tvrdi da nikad nikom nije ostala dužna, to jest da nikad nije izbjegla da plati dug.

„Ne razmišljam ja o tome da li trgovci zaobilaze zakon kada ne daju račune za ono što kupim. Nije ni njima lako, uskoro će ih sve zatvoriti ove velike samoposluge. U Kolašinu je malo onih koji odmah mogu da plate kupljeno, ne znam šta ćemo ako se veresija nekad potpuno ukine”, kaže ona.

No, ne tjera uvijek samo muka na taj način zaduživanja. U svakom trenutku u „dužničkoj” svesci jedne kolašinske frizerke je, kako tvrdi, bar 400 eura duga. Kolašinke se „friziraju” redovno kaže ona, ali plaćaju od prvog do prvog, nekad i rjeđe. Među mušerijama koje imaju najveći dug je i jedna srednjovječna gospođa, koja se hvali da nikada nije sama oprala kosu. Uvijek zbog toga ide u frizerski salon.

„To je žena koja je nekada živjela dobro. Sada više nema ni približno novca kao nekada, promijenila se vremena, ali su joj navike ostale iste. Pamtim dane i kada mi je ostavljala bakšiš višestruko vredniji od onoga koliko je trebalo da plati za pranje i feniranje kose, pa je sada ne mogu odbiti ni kada mjesecima ne plati moje usluge i kad moram da je podsjećam da mi je dužna”, kaže frizerka.

Teško je, uvjeravaju prodavci na kioscima, odbiti i sugrađana koji dođe da traži na veresiju nekoliko kutija cigareta. Zavisnici od nikotina najuporniji su i djeluju najočajnije. Veresija je već dugo uobičajena stvar i u nekoliko kolašinskih kafana. No, u ugostiteljskim objektima na „odloženo” piju uglavnom provjereni gosti, koji redovno plaćaju.

„To su mi i gosti i prijatelji. Redovno su u mojoj kafani. Pitanje časti je da se ‘okrene tura’ ili uzvati onome ko je prvi platio piće, a novca nema uvijek dovoljno. Tada imamo dogovoreni znak da ja donesem piće i upišem dug. Nikada se nije desilo da mi neko ostane dužan”, iskustvo je jednog kafedžije.

Da se piće na „crtu”, ipak, ponekad omakne kontroli nedavno je novinarima potvrdio jedan Kolašinac. On je, tvrdi, uzimajući na veresiju piće za sebe i svoje društvo, ostao bez porodične kuće i šest kosa livade, koje je prodao da bi namirio dugove od nekoliko desetina hiljada eura, potrošenih, uglavnom, na pivo i rakuju.

S druge strane, činjenica je da su zbog neodgovornosti svojih mušterija minule decenije mnogi vlasnici prodavnica zatvorili svoje radnje.

„Zatvarao sam i opet otvarao prodavnice. Kolašinci su mi samo sredinom devedesetih ostali dužni oko 160.000 maraka. Nevjerovatno, ali istinito. Sada niko od tih ljudi sa mnom ne razgovara, kleveću me i ogovaraju po gradu. I sada ‘držim’ prodavnicu i opet ima veresije. Kako odbiti nekoga ko dođe da uzme đeci ‘ljeb i mlijeko. Ne mogu ja to, samo, poučen ranijim iskustvom sada sam ograničio vrijednost kupovine na taj način”, kaže sagovornik Monitora.

Prema njegovim riječima, u malim mjestima, kao što je Kolašin dok je sitnih trgovaca i sirotinje biće i veresije. Iako se na više načina u tom slučaju krši zakon, kaže, da je kupovanje „na crtu” spasilo gladi mnoge porodice i da je jedna vrsta „socijalnog programa”. Upkros rizicima koje snose trgovci, uvjeren je naš sagovornik, veresija je ujedno i pokazatelj da se ljudima još vjeruje, a da je data riječ još uvijek vrednija od keša.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KASARNA U ANDRIJEVICI OSTAJE PREDIZBORNO OBEĆANJE DPS: Na mjestu voljno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno razgovarala o obećanoj kasarni VCG sa rukovodstvom opštine i saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Neophodan novac (17 miliona eura) potrebniji je na nekim drugim mjestima

 

Među brojnim nerealizovanim projektima koji su se proteklih godina nalazili na listi obećanja biviše vlasti, našla i izgradnja kasarne u Andrijevici u kojoj je trebalo da se stacionira blizu dvije stotine vojnika. Mahom mještana tog kraja.

Obećanja je, najšire ruke, dijelio bivši ministar odbrane Predrag Bošković, kada je i u posljednjoj predizbornoj kampanji, kao koordinator DPS za Berane i Anadrijevicu, potencijalnim glasačima nudio posao, primajući građane na razgovor u jednom poznatom ugostiteljskom objektu u Beranama. Tu, za jednim stolom,  naočigled drugih gostiju i ugostiteljskog osoblja, bili su njegov predizborni štab i kancelarija iz koje je regrutovao i buduće vojnike Vojske Crne Gore.

Posao u VCG obično je bila prva ponuda. Pa još začinjena mogućnošću da se službuje u kasarni u Andrijevici koja se gradi i otvara već nekoliko godina, ali nikako da se zaista sagradi i useli. A prema informacijama do kojih je došao Monitor, ništa od obećavanoga se u skorije vrijeme neće ni desiti.

Poslije avgustovske smjene vlasti, nova ministrica odbrane Olivera Injac je nedavno, u prolasku kroz Andrijevicu, razgovarala o obećanoj kasarni sa rukovodstvom opštine i jasno saopštila da od te ideje, koju je DPS raubovao u nekoliko izbornih utrka, za sada nema ništa. Zato ostaje za tu namjenu kupljeno, odnosno eksproprisano, zemljište u Andrijevici, ispod varoši, u mjestu Prljanije, i to ne po povoljnim cijenama. Koje sada zarasta u travu i korov.

Ako se pogledaju izjave bivšeg ministra odbrane i nekadašnjeg predsjednika opštine Andrijevica Srđana Mašovića, date prije nekoliko godina, taj objekat, čija je vrijednost procjenjivana na oko sedamnaest miliona eura, trebalo je davno da bude završen. Međutim, do sada nije postavljen ni kamen temeljac. Od kasarne u Andrijevici, koja je, prema najavama, trebalo da ponese ime Vojvoda Miljan Vukov još uvijek nema ništa, iako je Mašović sa pozicije prvog čovjeka Opštine prije tri godine kazao da se do 2020. godine u Andrijevici  mora stacionirati elitna jedinica od 150 vojnika.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

JEDINI MORSKI AKVARIJUM U CRNOJ GORI U KOTORU: Spomenik kulture, nauke i prirodnog bogatstva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi i jedini morski akvarijum u Crnoj Gori, Akvarijum Boka, otvoren je nedavno u Kotoru. Najbolje promoviše raznovrsnost morskog dobra naše države, a služiće i u naučne svrhe. Ideja o otvaranju jednog takvog akvarijuma postojala je duži niz decenija

Centar za zaštitu biodiverziteta Jadrana Akvarijum Boka, otvoren nedavno u Kotoru, istinski je spomenik kulture i prirodnog bogatstva Crne Gore. Kao naučni park, i sjedište Instituta za biologiju mora, tek će otvoriti nove vidike.

Ideja o otvaranju morskog akvarijuma u Crnoj Gori postojala je duži niz decenija, kaže za Monitor rukovodilac Akvarijuma Boka dr Mirko Đurović i nekadašnji direktor pomenutog Instituta.

Inicijativa je bila i od strane Instituta, i od zainteresovanih pojedinaca. ,,Za turističku i mediteransku zemlju sasvim je prirodno bilo razmišljati u pravcu otvaranja ovakvog sadržaja, naročito u nekom od primorskih gradova. Institut za biologiju mora je davnih 70-ih i 80-ih godina prošlog vijeka imao funkcionalan akvarijum, ali je on služio isključivo u eksperimentalno-naučne svrhe, dok su tadašnji rukovodioci predlagali da se, po uzoru na dubrovački akvarijum, otvori nešto slično unutar zidina Starog grada Kotora. Međutim i pored postojanja stručnih kapaciteta i neophodnih tehnoloških preduslova, kao što su dobar kvalitet morske vode, blizina mora i veliki broj posjetilaca tokom ljetnjih mjeseci, nije postojala inicijativa sa bilo kog nivoa odlučivanja za otvaranje jednog ovakvog atraktivnog prostora“, ističe Đurović.

Akvarijum Boka danas je sastavni dio Centra za zaštitu biodiverziteta Jadrana, podorganizacione jedinice Instituta za biologiju mora. Nastao je kao produkt projekta MONTEAQUA, vrijedan preko milion eura, koji je finansirala Ambasada Kraljevine Norveške u Beogradu, uz podršku partnera iz Akvarijuma Kragujevac sa kragujevačkog Prirodno-matematičkog fakulteta.

Pripreme za ovaj poduhvat trajale su dugo. Preispitivano je da li se upuštati u jednu ovakvu avanturu. Iz Instituta, koji je naučno-istraživačka jedinica Univerziteta Crne Gore, bili su svjesni da će realizacijom ovog projekta proširiti svoju djelatnost u edukativnom i turističkom smjeru. ,,Ipak nas je vodila želja da vratimo nekadašnji sjaj dijelu zgrade Instituta, da renoviramo u potpunosti bivši eksperimentalni akvarijum (napušten i neupotrebljiv posljednjih tridesetak godina) i da budemo ponosni vlasnici prvog morskog akvarijuma u Crnoj Gori“, kaže dr Đurović.

Trideset šest mjeseci intenzivnog rada bilo je potrebno da se osposobi moderan i tehnološki savremeno opremljen akvarijum sa 16 bazena različitih dimenzija. Smjestiti šarenoliki živi svijet Jadrana u ograničeni prostor i u objekat koji je pod zaštitom spomenika kulture, samo je po sebi, izazov.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SJEVER I 5G TEHNOLOGIJA: Testiranje mreže i predrasuda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora i dalje čeka na stvaranje regulatornih i tehničkih uslova za implementaciju 5G mreže na nivou države. No, minule sedmice, Crnogorski Telekom je, bez najave, pustio u probni rad bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama, čime je testirana 5G mreža. To je izazvalao burne reakcije, ali i strah, dijela građana u te dvije opštine

 

Građani sjevera Crne Gore još imaju puno nedoumica, ali i straha vezano za 5G tehnologiju, pokazalo se minule sedmice. Negodovanje, uznemirenost i optužbe na račun Crnogorskog Telekoma,  pratili su puštanje u eksperimentalni rad dvije bazne stanice u Bijelom Polju i Beranama. Ako je  suditi i prema onome što je poručeno iz ekoloških organizacija na sjeveru,  država, odnosno,  mobilni oprateri,  prije  implementacije 5G tehnologije moraće da ulože mnogo truda na edukaciji i informisanju građana. Reakcije sa sjevera pokazale su i da to do sada nije činjeno na odgovorajući način.

Kako za Monitor kaže Zdravko Janušević, izvršni direktor NVO Bjelopoljski demokratski centar,  najproblematičnije je  što  su iz „cijelog procesa izopšteni građani“. On skreće pažnju i na, kako tvrdi, činjenicu da je prilikom postavljanja i puštanja u probni rad baznih stanica zaobiđena i lokalna uprava.

„To sam provjerio i u nadležnom sekretarijatu, uopšte nijesu bili obaviješteni o svemu ovome. Sve ostale bazne stanice pratila je odgovorajuća dokumentacija sa lokalnog nivoa. Ovog puta ne. Nije bilo prilike za javnu raspravu, nema Elaborata o procjeni uticaja na životnu sredinu. Ne znamo koje su posljedice po zdravlje građana. Telekom je pokazao određenu drskost i nezainteresovanost za stav građana… “, kaže sagovornik Monitora.

On podsjeća da je grupa NVO sa sjevera,  prije nekoliko dana,  na konferenciji za štampu, postavila brojna pitanja tom mobilnom operateru.  Interesovalo ih je „da  li su sprovedena mjerenja zračenja i koliki je uticaj elekromagnetnog zračenja na građane“.  Pitali su i zbog čega Elaborat,  koji je uradio Elektrotehnički fakultet, nije javno prezentovan. Zamjerili su i što se postavljanje 5G mreže desilo u samom centru Bijelog Polja.

„Ono što nijesmo spomenuli na konferenciji za novinare, kada smo čuli za probni rad baznih stanica, je i dilema oko opreme koja je postavljena. Zbog toga sada pitam Crnogorski Telekom da li je riječ o Huawei opremi. Poznato je da je prošle godine EU upozorila članice i zemlje kanditate  da vode računa o opremi  rizičnih dobavljača 5G opreme“, objašnjava Janjušević.

Prema njegovim riječima, čudne su neke konstatacije iz saopštenja  Crnogorskog telekoma. Iz te kompanije, podsjeća izvršni direktor Bjelopoljskog  demokratskog centra, kazali su da ukoliko se poštuju preporučene granične vrijednosti, 5G tehnologija ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi.

„Ukoliko i ako… Ko nama garantuje da će biti poštovane granične vrijednosti. Ko je to i kada objasnio građanima, ko će to kontrolisati i ko će odgovarati ako tako ne bude. Imamo puno razloga za nezadovoljstvo i sumnju, čak i strah. Pozivam nadležne da riješe ovu situaciju“, poručuje sagovornik Monitora.

Izršni direktor Mreže NVO sjevera Milorad Mitrović, minule sedmice, upozorio je javnost na „štetnost izloženosti zračenju sa baznih stanica mobilne telefonije“. On je upozorio na rezultate istraživanja italijanskog Instituta Ramacini. Ta studija, tvrdi Mitrović, pokazala je „da su životinje koje su dugo bile izložene uobičajenim nivoima zračenja baznih stanica za mobilnu telefoniju oboljele od švanoma (vrsta raka)“.

Bjelopoljac i prosvjetni radnik Željko Madžgalj, za Monitor kaže da je nije čuo za zabrinutost svojih sugrađana NVO aktivista. Nije ni obaviješten o probnom radu baznih stanica za 5G, ali tvrdi i da nema ni predrasuda ni straha vezano za tu tehnologiju.

„Zaista vjerujem struci i nauci i 5G tehnologiju doživljavam kao popravljanje kvaliteta nekih segmenata naših žiovota. Naravno, čuo sam za teorije zavjere i oko te tehnologije, ali  ne obraćam pažnju. Međutim,  jasno je da  prije svake inovacije,  građani treba da su informisani sa odgovornih i stručnih adresa. Treba da imaju prilku da iznesu svoje nedomumice, da pitaju i da dobiju objašnjenje. Tako će se izbjeći problemi. Transparetan i javan rad je način za razbijanje predrasuda, a relevantni izvori informacija način da se neodomuce riješe“, poručuje sagovornik Monitora.

Iz  Crnogorskog Telekoma su, regujući na negodovanje dijela  civilnog sektora sa sjevera, podsjetili da su „sve zemlje u Evropi i svijetu prošle kroz sličan proces kada je riječ o uvođenju 5G mreže“.

„U svakoj od zemalja su odgovorna tijela i operatori zajednički radili na predstavljanju i edukaciji kada je riječ o toj temi. Isto tako, identični razgovori vodili su se u protekloj deceniji kada su predstavljane 3G i 4G mreže, koje sada koriste svi građani Crne Gore i bez kojih ne mogu da zamisle svoju svakodnevicu“, kažu u toj kompaniji.

Najavili su i da će učestvovati i u organizovanju panel diskusija i predavanja na temu implementacije 5G mreže. Sve sa ciljem, kako objašnjavaju, otklanjanja sumnji i spekulacije kada je riječ o novoj tehnologiji. Tvrde i da su, prije  puštanje u rad baznih stanica,  „urađena sva neophodna mjerenja i provjere u skladu sa crnogorskim zakonima i propisima“.

„Za potrebe testiranja 5G mreže urađen je „Izvještaj o ispitivanju nivoa električnog polja“ na te dvije lokacije. Izvještaj je uradila Laboratorija za mjerenje nivoa elektromagnetnih emisija Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta Crne Gore. Riječ je o jedinom licenciranom tijelu za ovu vrstu mjerenja u Crnoj Gori“, piše u saopštenju  Crnogorskog Telekoma.

Poručuju i da ne postoje naučni dokazi o bilo kakvim štetnim uticajima na zdravlje uzrokovanim elektromagnetnim poljima električnih uređaja ili frekvencija. Pod uslovom, objašnjavaju, da se poštuju preporučene granične vrijednosti.

Kako je lani najavljeno iz regulatorne agencije i mobilnih kompanija koje posluju u Crnoj Gori, prve 5G mreže u Crnoj Gori mogli bi da očekujemo do kraja 2022. godine.

U mnogim državama aktuelne su brojne dileme  oko eventualnog štetnog uticaja 5G tehnologije na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Njih prate i sumnje oko  sigurnosti komunikacije i rizika od zloupotrebe tehnologije u cilju ugrožavanja nacionalne bezbjednosti. To su bili razlozi što je, na primjer Slovenija, prošle godine privremeno odložila implementaciju 5G mreža.

Zvaničan stav Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) je da ne postoje kredibilni naučni dokazi o štetnom uticaju na zdravlje ljudi izlaganja elktromagnetnim poljima unutar preporučenih granica. Međunarodna komisija za zaštitu od nejonizujućih zračenja (ICNIRP) ne nalazi potrebu za izmjenom važećih normi u ovoj oblasti, koje su uspostavljene 1999. godine. I Američka agencija za hranu i ljekove (FDA) nedavno je objavila izvještaj o uticajima EM zračenja na zdravlje, kojim je obuhvaćena naučna literatura na ovu temu objavljena između 2008. i 2018. Prema FDA, ne postoje dokazi da se izlaganje EM talasima iz radio spektra na bilo koji način može povezati sa rakom.

                                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo