Izdvojeno
VELJKO USKOKOVIĆ, VATERPOLISTA: Disciplinovanost, preciznost, predanost

Sa 16 godina je dio ekipe kadetske i juniorske vatrepolo reprezentacije SFRJ, tima koji je osvojio i svjetski i evropski šampionat. Sa dvadeset godina je seniorski reperezentaivac SFRJ na Evropskom prvenstvu u Atini. Za reprezentaciju SRJ igrao je do 2002. Tu rezentaciju napušta 2002, a u svojoj 37- oj godini, postaje kapiten reprezentacije crnogorske države. Pod njegovim vođstvom 2008. sa Evropskog prvenstva u Malagi stigla je zlatna medalja u Crnu Goru
Nerado govori za medije, ali na razgovor za Monitor, ipak, pristaje. U prijatnoj hladovini kivija, u Radovićima, selu u blizini tivatskih Plavih horizonata, sa Veljkom Uskokovićem, legendom crnogorskog i jugoslovenskog vaterpola sjećamo se njegovih brojnih i velikih uspjeha.
Poput mnogih kotorskih dječaka, prva iskustva stekao je u vaterpolo klubu Primorac. Predano i disciplinovano trenira svakodnevno na otvorenom bazenu stotinjak metara od kuće u kojoj zivi. Zimi na treninge se odlazi u Kupare, Podgoricu, Risan, Herceg Novi …Kotor tada nema zatvoreni bazen. Uporedo, par godina trenira i džudo, ali vaterpolo, ipak postaje i ostaje prvi Veljkov izbor…
Sa 16 godina je dio ekipe kadetske i juniorske vatrepolo reprezentacije SFRJ, tima koji je osvojio i svjetski i evropski šampionat. Pripreme u seniorskoj reprezentaciji počeo je 1990. a godinu kasnije, tada 20 godišnji Veljko dobio je šansu da igra za reprezentaciju Jugoslavije na Evropskom prvenstvu u Atini. I iskoristio je. Hrvatski i slovenački vaterpolisti desetak dana pred prvenstvo povukli su se iz repezentacije SFRJ. Veljko se našao među vaterpolo asovima Vitomira Padovana, Mirka Vičevića, Aleksandra Šoštara, Igora Milanovića, Viktora Jelenića…predvođenih selektorom Nikolom Stamenićem. Ekipa Jugoslavije osvojila je te 1991. zlatnu evropsku medalju. A, Veljko Uskoković predstavio je svijetu svoj talenat. Bio je drugi strijelac i nezvanično najbolji igrač prvenstva. Iste godine proglašen je i najboljim sportistom Crne Gore.
Jugoslavija se raspada, a SRJ svijet izriče sankcije. Politički i istorijski trenutak nije išao na ruku Veljku i toj generaciji mladih sportista. Nastup na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. baš kao i na svim velikim takmičenjima narednim godinama 93’, 94’, 95’, spriječile su sankcije.
”Spremali smo se za Barcelonu skoro dva mjeseca, i po mnogima, bili smo favoriti. Olimpijada je počela, vaterpolo turnir je ‘kretao’ osmi dan i do zadnjeg momenta nadali smo se da ćemo ipak igrati.A onda su nas obavijestili da nam je nastup zabranjen. Bio je to težak trenutak, možda i najteži u mojoj karijeri…”
Tek 1996, SRJ je dobila pravo učešća na Olimpijadi koja se održala u Atlanti.” Godinu ranije vratili smo se na svjetsku scenu pobjedom na Univerzijadi, ali tada smo igrali univerzitetskom zastavom”, sjeća se Uskoković
Za reprezentaciju SRJ igrao je sve do 2002 , a od 1996 do 2001.. bio je i kapiten ekipe.Na 300 utakmica, koliko je odigrao za reprezentaciju, osvojio je oko 450 golova. Tu reprezentaciju napušta 2001, a onda, na na poziv tadašnjeg selektora Petra Porobića, Veljko u svojoj 37- oj godini, postaje kapiten reprezentacije crnogorske države. Pod njegovim vodstvom 2008. sa Evropskog prvenstva u Malagi stigla je zlatna medalja u Crnu Goru.
”Malaga je bila velika priča. Uspjeh koji smo sanjali, za koji sam strahovao da se neće brzo ponoviti.Bila je to neverovatna energija, između igrača i stručnog tima. Velika podrška publike koja je iza Crne Gore došla da nas bodri.Mnogo nam je to značilo.Zlato kao nagrada za sve protekle godine i neodigrane mečeve…”, kaže Uskoković. Rado se sjeća i dočeka na tivatskom aerodromu, mase ljudi koji su ih pozdravljali putem od Tivta do Kotora, dočeka u Kotoru. Veliki uspjeh koji je cijela Crna Gora danima slavila.
Poslednje takmičenje za reprezentaciju bila su Olimpijske igre u Pekingu avgusta 2008 .Vaterpolisti Crne Gore završili su na četvrtom mjestu, ali taj je događaj ostao urezan u sjećanju. Na svečanom defileu otvaranja Olimpijskih igara, među najboljim sportistima svijeta, a na čelu crnogorskih sportista, Veljko nosi crnogorsku zastavu. Za reprezentaciju Crne Gore odigraće 60 utakmica i dati 56 golova, prije no što se, na revijalnoj utakmici između Crne Gore i SAD- a, u organizaciji Vatrepolo saveza Crne Gore, a povodom Dana državnosti i na godišnjicu uspjeha u Malagi, 2009 oprosti sa reprezentacijom.
Ostali su zapisani veliki datumi i priznanja koje je Veljko Uskoković u dresu reprezentacija ostvario. Zlatne, srebrne i bronzane medalje sa Evropskih i Svjetskih šampionata, učešća na Olimpijskim i Mediteranskim igrama, nastupi za reprezentaciju svijeta…
Ništa manje nije, ”ljevoruki bombarder sa srcem kao Lovčen”, ostvario i tokom svoje klupske karijere . Kotorski Primorac’ napušta 1993, odlazi u Italiju gdje dvije godine igra za tamošnje klubove. Po povratku u Crnu Goru, igra za Budvansku rivijeru, a dvije godine kasnije za Bečej. ”Bio je to zlatni period moje karijere”, opisuje Veljko period od 1997, do 2001, koji je odigrao za Bečej, sa kojim je 2000, osvojio Kup evropskih šampiona.. Opet odlazi u Italiju. Od 2001, do 2006. igra za Kamolji i Salerno.Vraća se u Budvu 2006, i nakon tri sezone igre ”kači kapicu o klin”.
Septembra 2009. godine Veljko postaje član stručnog štaba Catara. Onda dvije godine vodi mladu selekciju Primorca, dječake do 15 godina. U ovom periodu trenira i mlade pri Vaterpolo savezu Crne Gore.
”Živio sam i živim normalan obični život i trudim se da uvijek stojim čvrsto sa obje noge na zemlji. I u vrjeme kad sam igrao i sada kada sam uskočio u trenerske vode.Uvijek maksimalno disciplinovan, precizan i posvećen” kaže vaterpolo šampion. Njegovo ponašanje oličenje je njegovih riječi.
Ne krije ponos dok nam govori o supruzi Maji, direktorici Pomorskog muzeja Crne Gore. ”Cio život bila je moja najveća podrška. Studije i posao kojim je oduvijek željela da se bavi onemogućio je vaterpolo jer smo se stalno selili.A, onda je došlo njenih pet minuta. Magistrirala je na studiju za restauraciju i konzervaciju papira i ostvarila svoje profesionalne snove”, priča Veljko. I sinovi Mijat i Igor, danas studenti, donedavno bavili su se vaterpolom.
Na nagovor i uz podršku prijatelja, Veljko Uskoković priprema knjigu. ”Mislim da o našem sportu ima vrlo malo pisanog traga”, kaže. Naći će se, možda, na ovim stranicama, u javnosti manje poznati detalji iz života velikog vateropoliste. Poput sjećanja davnu 1991. godinu kada mu je, dok je u restoranu sjedio sa svojom Majom, novinar Duško Davidović saopštio da će biti proglašen sportistom godine. ”Maja apsulutno nije pratila sport i iznenadila se, da tako kažem, mojom popularnošću. Ili, zapis o tome kako su stručnjaci australijskog Kambera, proučavali njegov specifični i snažni šut, peli se na krovov bazena i snimali ga odozgo. ”Sve u pokušaju da odgovore zašto je moj šut toliko jači i brži od njihovog…”
Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO
Komentari
FOKUS
MJESEC DO POPISA: Priprema, pozor, prebrojavanje

Više od 80 pitanja neći će se u upitnicima skoro 4.000 popisivača kada krenu na svoj posao. Sve je izvjesnije da će to biti 1. novembra. Kao i da će ih mnogi dočekati kao nezvane goste. Uz malo truda i dobre volje koja nije pokazana, sve je moglo biti mnogo bolje. Umjesto vjerskog i nacionalnog prebrojavanja mogli smo imati pravi popis
Kako se približava termin održavanje Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova, sve JE više onih koji smatraju da ga treba – odložiti. Jedni predlažu na mjesec, drugi kažu do daljnjeg. Odnosno, dok se ne steknu uslovi, tenhički ali i politički, za njegovo nesmetano održavanje.
Iz Vlade insistiraju da se popis održi u terminu koji su oni zimus zacrtali svojom Uredbom. Dakle, od 1. do 15 novembra.
“Mislim da smo dovoljno uradili da ne postoji ni teoretska šansa da bilo kome na pamet padne da pokuša da omete ovaj proces”, rekao je ministar finansija Aleksandar Damjanović na sjednici Vlade sredinom septembra, priznajući da u Monstatu (državna statistika radi pod ingerencijom Ministarstva finasija) još nijesu završene sve pripremne radnje neophodne za nesmetano i tačno sprovođenje popisa.
Potom je i premijer Dritan Abazović, pritvrdio da do odlaganja popisa neće doći. “To se neće desiti. Ne pravimo od toga bauk. Od 1. do 15. novembra je popis i to je to.” Konačno i iz Monstata je saopšteno da trenutno nema zakonskih mogućnosti za odlaganje popisa.
Za neupućene, državni statističari su samo konstatovali da Crna Gora trenutno nema funkcionalnu zakonodavnu vlast (parlament) koja bi mogla da stavi van snage ili izmijeni prošle godine osvojeni Zakon o popisu. Istovremeno su potvrdili sumnje da oni za popis još nijesu spremni. Na zvaničnom sajtu Monstata, u dijelu koji se odnosi na predstojeći popis i danas (četvrtak 28. septembar), stoji informacija: “Završena je priprema upitnika, dok je u finalnoj fazi priprema metodoloških i organizacionih uputstava za realizaciju popisa”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
TRIDESET I DVIJE GODINE OD NAPADA NA DUBROVNIK: Oprema sa Ćilipa kao podsjećanje na zločin

Ukradena aerodromska oprema, kako najavljuje premijer, doći će pred tužilaštvo. Zbog ratnih zločina tokom opsade Dubrovnika tužilaštvo u Crnoj Gori još nije pokrenulo nijedan krivični postupak
Predsjednik Vlade Dritan Abazović objavio je u utorak da je pronađena i evidentirana oprema koja je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992. Premijer-glasnik je obznanio da je oprema završila u tužilaštvu.
,,Nakon 30 godina, zahvaljujući rukovodstvu Aerodroma Crne Gore, prilikom popisa imovine ove državne kompanije, pronađena je i evidentirana oprema za koju se sumnja da je ukradena sa Aerodroma Ćilipi, tokom napada na Dubrovnik 1991-1992, najsramnije stranice crnogorske istorije koju je ispisalo tadašnje rukovodstvo”, napisao je Abazović na Fejsbuku. Dodao je da za razliku od prethodnih Vlada, ova ne bježi od prošlosti, već se sa njom suočava kako buduće generacije iste greške ne bi ponavljale.
Hrvatski mediji prenijeli su ovu izjavu uz podsjećanje da je ,,oprema koju su JNA i crnogorski rezervisti ukrali s Ćilipa jednim dijelom, kako se vjeruje, završila je u zračnoj luci Tivat, a većina u zračnim lukama u Beogradu, Nišu i Podgorici”. Ističu i da ,,vrijednost opreme koja je ukradena iz dubrovačke zračne luke, prema tvrdnjama nekadašnje uprave aerodroma Ćilipi iznosi 10 milijuna eura”.
Na Abazovićvo ,,otkriće” oglasila se bivša savjetnica direktora Aerodroma Biljana Knežević koja je objavila dokument kojim se podsjeća da je bivši direktor Ranko Bošković 2004. godine kolege u Hrvatskoj obavijestio da je oprema u Podgorici i Tivtu.
U dokumentu se navodi spisak sredstava od kojih su na aerodromu Tivat već tada neka bila rashodovana ili nisu bila u funkciji, dok su korišteni elevator, troje samohodnih stepenica, servisno i vatrogasno vozilo… Na aerodromu Podgorica sva sredstva sa Ćilipa, te 2004, bila su van funkcije ili su rashodovana.
Vlada i premijer o ovome kao da ništa ne znaju iako je ovo prvi pisani dokument kojim se priznaje da je dubrovački aerodrom opljačkan i da je dio opreme završio u Crnoj Gori. Značajan, jer je prethodna vlast, na čelu sa DPS-om, sve činjela da nametne kolektivnu amneziju na ovaj dio nečasne istorije u kojoj su njeni čelnici igrali vodeće uloge.
Epopeja o vraćanju imovine sa aerodroma Ćilipi traje duže od dvije decenije. Rukovodstvo dubrovačkog aerodroma je prvo od JAT-a, koji je bio vlasnik svih aerodroma u bivšoj Jugoslaviji, tražilo povrat svoje imovine. Kada je 2003. formirano preduzeće Aerodromi Crne Gore prepiska je nastavljena sa rukovodstvom kompanije koja gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
POSLIJE NAPADA NA POLICIJU I KRVOPROLIĆA NA KOSOVU: Teški izazovi za Beograd i Prištinu

Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u kosovskom selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića Nakon uspostavljanja kontole, kosovska policija je u manastiru Svetog Arhiđakona Stefana pronašla ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Predsjednik Srbije Vučić je odbacio „insinuacije da iza incidenta stoji Srbija“ i rekao da se te uniforme i oružje „mogu svuda nabaviti“
U ranim jutarnjim satima u nedjelju 24. septembra u kosovskom selu Banjska, dobro naoružana paramilitarna jedinica je blokirala most sa dvoje oklopljenih vozila. Kada je stigla patrola kosovske policije da izvidi situaciju otvorena je vatra na njih. Policija je uzvratila vatru i pozvala pojačanje. Kasnije su paramilitarci upali u obližnji manastir Svetog Arhiđakona Stefana iz 14. vijeka odakle su nastavili sukob sa policijom do kasnijeg izvlačenja preko obližnjeg brda i šume i povukli se u Srbiju. Nakon što je policija ušla u manastir pronašla je ogromnu količinu naoružanja i opreme koje su paramilitarci ostavili pri povlačenju. Među zaplijenjenim oružjem su i ručni raketni bacači, granate, eksploziv i ostala oprema koja je dovoljna, prema riječima kosovske policije, za jedinicu od 100 ljudi.
Ni pet dana nakon krvavog oružanog sukoba u selu Banjska, tik uz granicu sa Srbijom, nije jasnija pozadina i motivi pucnjave i krvoprolića.
Prva reakcija srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića prošle nedjelje, nakon informacija o pogibiji jednog i ranjavanju dvojice kosovskih policajaca je za mnoge upućene bila u najmanju ruku čudnovata. Vučićev nastup nije pratila uobičajena teatralnost i samouvjerenost priznavši da je njegovoj administraciji trebalo „mnogo vremena da ispitamo šta se dogodilo, šta se zbivalo jutros, tokom popodneva“. Štaviše, predsjednik je odavao dojam da i dalje nema sve informacije na raspolaganju što je odmah protumačeno kao previd, slučajni ili namjerni, srbijanskih službi. Ipak u svom prvom obraćanju naciji Vučić je zadržao političku prisebnost i osudio ubistvo policajca uz standardnu generičnu konstataciju da je kosovski premijer Albin Kurti „glavni organizator haosa na Kosovu i Metohiji… koji želi rat i skukobe“ navevši broj od 62 akcije policije na pretežno srpskom sjeveru zemlje. Od toga su navodno 56 bile „etnički motivisane“. Međutim, indikativno je da Vučić nije optužio Kurtija za izazivanje krvoprolića na noć između subote i njedjelje. Vučić je dodao i da su „trojica Srba stradala sa KiM, dvojica od snajperske vatre sa velike udaljenosti, nepotrebno, dvojica su teško ranjena i pretpostavlja se da je četvrto lice stradalo“. Da je i četvrti napadač na policiju preminuo je bila novost je su do tada kosovske službe raspolagale informacijama da su trojica napadača likvidirani u razmjeni vatre. Četvrti je bio zapravo ranjen i kasnije izdahnuo u bolnici u Novom Pazaru u koju je, prema informacijama nezavisnih medija, dopremljeno 6 ranjenih iz istog sukoba. Vučić je opravdao i upad u manastir rekavši da je „naoružana grupa Srba došla do manastira Banjska jer su imali dvojicu povređenih mladića i da su želeli da im pruže pomoć“. Istakao je da crkva „ni na koji način nije bila umešana u incident“. Ubrzo nakon toga Vučićevi mediji u zemlji i regionu su počeli pričati o Srbima koji su se morali organizovati da bi se odupreli „teroru takozvane policije Kosova“.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
Izdvojeno4 dana
ZORAN MIĆANOVIĆ, NIKŠIĆKA HRONIKA ISPRIČANA ULJEM NA PLATNU: Kad misliš počinjati
-
DRUŠTVO2 sedmice
HIRURG NIKOLA FATIĆ OPET OPTUŽEN: Istraga o navodnom uzimanju organa, Fatić se ne oglašava
-
Izdvojeno2 sedmice
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno4 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
FOKUS3 sedmice
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
DANAS, SJUTRA3 sedmice
Rupa pravde
-
Izdvojeno4 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
INTERVJU3 sedmice
DR BILJANA ĐORĐEVIĆ, DOCENTKINJA NA FPN-U I NARODNA POSLANICA U SKUPŠTINI SRBIJE: Afere u Srbiji teško da mogu biti okidač radikalnih promjena