Povežite se sa nama

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT IZ PODGORICE: U pravosuđu rade cijele porodice

Objavljeno prije

na

MONITOR: Često se čuje da je crnogorsko pravosuđe produžena ruka izvršne vlasti. Šta Vi mislite o tome?
RADULOVIĆ: Nažalost, takve ocjene su opravdane i utemeljene na činjenicama. Shodno evropskim standardima, pri ocjeni nezavisnosti veoma je bitan utisak koji sud ostavlja kod stranaka i javnosti uopšte. Pogledajte postupanje suda i tužilaštva u slučaju Mugoša – Vijesti; u slučaju prodaje gradskog zemljišta od strane gradonačelnika Mugoše po cijeni 11 miliona nižoj od ponuđene; u selektivnom procesuiranju osumnjičenih u slučaju Zavala poslije višegodišnje ,,istrage”; u slučajevima zbog klevete i naknade nematerijalne štete po tužbama funkcionera; u slučaju istraživanja povodom snimka svadbe Safeta Kalića, gdje je tužilaštvu jedino važno da sazna ko je snimak učinio javnim; u slučaju pronevjere više desetina hiljada eura iz blagajne Vrhovnog suda, gdje se lica ovlašćena za raspolaganje tim novcem i koja su jedino imala pristup tajnoj šifri bez koje je nemoguće izvrštiti bilo kakvo plaćanje, pojavljuju kao svjedoci, itd. itd. Kad ove i mnogo drugih primjera posmatrate objektivno, očigledno je da će svakom razumnom čovjeku priče Vrhovne državne tužiteljke i predsjednice Vrhovnog suda o nezavisnosti tužilaštva i suda zvučati komično.

MONITOR: Kako je moguće depolitizovati pravosuđe i reformisati ga u skladu sa evropskim standardima?
RADULOVIĆ: Sa kadrovima koji su kreirali praksu koju sam naveo mislim da je to nemoguće. Inače, vjerujem da rukovodeći kadrovi u pravosuđu govore istinu kada kažu da ih nikada niko iz vlasti nije zvao ili vršio bilo kakav pritisak na njih. Isto tako, ubijeđen sam i da niko nije, na primjer, zvao gradonačelnika Podgorice ili bilo kog funkcionera kada je firma u vlasništvu supruga državne tužiteljke dobila posao nabavke opreme za nove bazene u Podgorici, u vrijednosti od 115.308 eura, iako je osnovna djelatnost te firme trgovina na veliko voćem i povrćem. Sigurno niko nije zvao ni sudiju koji je bivšem premijeru dosudio 20.000 eura za duševne bolove, ali je taj sudija ubrzo nakon te presude unaprijeđen u Viši sud. Dok svi oni i mnogi drugi koji rade na isti način i dalje budu obavljali iste poslove i dok se ne pokrene utvrđivanje njihove odgovornosti, naivno je očekivati depolitizaciju i reformu pravosuđa.

MONITOR: Koliko su sudije u Crnoj Gori upoznate sa evropskim standardima u pravosuđu?
RADULOVIĆ: Nedovoljno. Naravno, postoje sudije koje pokazuju poznavanje evropskih standarda i volju da ih primjenjuju u praksi. Međutim, utisak je da je takvih sudija manje u sudovima viših instanci, nego u nižestepenim sudovima. Krajem prošle godine vijeće Višeg suda, sačinjeno od sudija Vrhovnog suda upućenih na ”ispomoć”, ukinulo je presudu Osnovnog suda u postupku po tužbi MNSS BV iz Amsterdama i Željezare protiv Vanje Ćalović i MANS-a. U obrazloženju su naveli da presuda Osnovnog suda ne sadrži konkretnu materijalno-pravnu normu koju je sud primijenio, iako se Osnovni sud više puta pozvao na član 10 Evropske konvencije i na konkretne presude Evropskog suda za ljudska prava, čiji su stavovi obavezujući. Dakle, u Vrhovnom sudu Crne Gore postoje sudije koje odredbe Konvencije ne smatraju pravnim normama i koje praksa i standardi Evropskog suda ne zanimaju. Dok u Vrhovnom sudu sude takve sudije i dok takve sudije odlučuju o primjeni evropskih standarda o kojima nemaju pojma, reforma pravosuđa i dalje će se svoditi na statistiku koju takve sudije prave isključivo za potrebe predsjednice Vrhovnog suda da bi u obraćanju javnosti imala šta da kaže.

MONITOR: Jedan od ,,zaštitnih znakova” crnogorskog pravosuđa je i nepotizam.
RADULOVIĆ: Brojni primjeri nepotizma u pravosuđu takođe ukazuju na nedostatak volje za depolitizaciju i reformu. Poznati su slučajevi da gotovo cijela porodica radi u pravosuđu i da, bez ustručavanja, saopštavaju da su ih na funkcije preporučili isključivo znanje i rezultati, a nikako rođačke veze. Malo je čudno da neko od tih velikih ,,stručnjaka” svoje znanje ne pokuša valorizovati u privatnom sektoru. Po pravilu, svoje ,,znanje” više vole da unovče iz budžeta.

Primjeri nepotizma dodatno pokazuju da je pravosuđe zavisno i da se za sudije i tužioce postavljaju najčešće podobni. U svemu tome posebno je stupidno ponašanje ljudi koji rukovode radom sudova i koji ne dozvoljavaju da se uopšte pokrene pitanje pristrasnosti nekog takvog sudije. Tako se rutinski odbijaju zahtjevi za izuzeće u slučajevima kada bi sudija sam morao da prekine rad u nekom predmetu kako bi sačuvao utisak nepristrasnosti. Sjećate se zahtjeva za izuzeće sudije Jovanića u predmetu po tužbi Željezare i MNSS -a, koje je tada zastupala advokatica Ana Kolarević. U to vrijeme Jovanić je bio kreditno zadužen kod Prve banke, žena mu je bila zaposlena u Prvoj banci, brat mu je bio vozač Aca Đukanovića (većinskog vlasnika Prve banke i brata Kolarevićke), a klijente advokatice Kolarević Vlada, čiji premijer je bio Milo Đukanović takođe brat Kolarevićke, je označavala kao ,,strateške partnere”. Je li i za koga razumnog bilo iznenađujuće kada je sudija Jovanić dosudio strankama advokatice Kolarević naknadu štete po osnovu koji tada važeći zakoni nijesu propisivali i u iznosu od 33.000 eura?

Poređenja radi, isti sudija Jovanić početkom prošle godine dosudio je 15 hiljada eura za pretrpljene duševne bolove zbog smrti roditelja stradalog u ratnom zločinu deportacije. Stoga se osnovano mora postaviti pitanje koliko je realno očekivati primjenu evropskih standarda i depolitizaciju pravosuđa sa ovakvim kadrovima i sa decenijama nepromijenjenim načinom njihovog izbora i postavljenja.

MONITOR: Takav rad sudija i sudova na kraju skupo plate poreski obveznici…
RADULOVIĆ: Nezakonit, nestručan i neodgovoran rad na kraju uvijek plačaju građani. Ozbiljan je problem i to da se nikada i ne pokušava utvrditi i konkretno personalizovati odgovornost za nezakonit rad. Tako su državni tužioci relaksirani kada podnose optužnice, isto kao i sudije kada određuju pritvor bez valjanog obrazloženja sa šablonskim, paušalnim i tipskim rješenjima, što je gotovo pravilo u praksi. Naravno, ni iz izvršne vlasti niko nikada nije odgovarao za odluke koje na kraju plaćaju građani. Pogledajte primjer KAP-a ili Željezare, gdje su odluke izvršne vlasti konstantno bile na štetu građana i u nečijem ličnom interesu. Postoje ozbiljne sumnje da u poslovanju ovih privrednih subjekata ima elemenata teških krivičnih djela. Firma u vlasništvu supruga državne tužiteljke imala je poslovne angažmane i sa KAP-om (naravno, KAP nije nabavljao voće i povrće) i uspijevala je da svoje potraživanje brže i uspješnije naplati od drugih povjerilaca KAP-a. Da li ima iko toliko naivan da očekuje da Vrhovna državna tužiteljka pokrene postupak po prijavi u vezi KAP-a. G-đa Čarapić voli da kaže da su istrage koje vodi ,,kompleksne”. Sa tom konstatacijom se možemo složiti ili ne, ali je nesporno da njen rad i nerad puno koštaju i da se uvijek plaćaju iz džepa građana, kao i rad i nerad drugih državnih organa.

Skandalozno ponašanje državnog tužioca

MONITOR: Proteklih dana ponovo smo bili svjedoci kako tužilaštvo i policija jedno drugom prebacuju odgovornost što borba protiv korupcije i organizovanog kriminala nije efikasnija.
RADULOVIĆ: Međusobno prebacivanje odgovornosti između tužilaštva i policije samo potvrđuje da su rezultati na polju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala gotovo zanemarljivi. Dodatno, javni istupi g-đe Čarapić pokazuju da Crna Gora ima državnog tužioca koji ne zna koja je uloga državnog tužilaštva u borbi protiv kriminala. Po njenim navodima, policija je ta koja ,,otkriva krivična djela, a tužilaštvo samo goni izvršioce”. Zabrinjava činjenica da državni tužilac ne zna da je njegova uloga u izviđaju i istrazi dominantna, da je tužilac ovlašćen da policiji daje obavezujuće naloge i da neposrednim rukovođenjem usmjerava radnje policije. Zato su njene opravdane kritike na rad policije upravo opravdane kritike i njenog (ne)rada. Skandalozno je da državni tužilac u ovakvom ambijentu kakav je u Crnoj Gori saopštava da je potrebno da mu neko ,,da informaciju da se nešto dogodilo”, da bi tužilac dalje nešto preduzeo. Informacija je kada gradonačelnik Podgorice neposrednom pogodbom proda državno zemljište za 11 miliona manji iznos nego što mu se nudilo. Informacija je i kada se posao nabavke opreme za bazene dodijeli firmi čiji vlasnik je suprug državne tužiteljice. Informacija je i kada državna tužiteljica neće da goni krivično tog gradonačelnika zbog prodaje državne imovine na način na koji je to činio. Informacija je i kada državna tužiteljka neće krivično da goni gradonačelnika čak i kada se javno nasilnički ponaša. G-đa Čarapić je dobijala mnogo informacija koje ukazuju na ozbiljne sumnje u izvršenje teških krivičnih djela, ali nije preduzimala ništa, niti je policiji davala ikakav nalog da nešto preduzme. Štaviše, pored prijave MANS-a od prošle godine u vezi sumnji u pranje novca u Željezari, g-đa Čarapić obmanjuje javnost da prijava za pranje novca nije bilo u prošloj godini. U ozbiljnim državama samo ovakva izjava bila bi razlog za promjenu državnog tužioca. Sa druge strane imamo policiju koja godinama nezakonito krši privatnost građana neograničenim prikupljanjem podataka o telefonskim komunikacijama, privodi novinare i NVO aktiviste kako bi utvrdili ko je postavio snimak svadbe Safeta Kalića na Youtube, direktor policije kreira teorije zavjere kako je taj snimak montiran, iako kasnije javno izjavljuje da snimak nije gledao, direktor policije označava kao neprijatelje države one koji govore o korupciji i organizovanom kriminalu itd, itd. Dakle, sa ovakvom policijom i ovakvim tužilaštvom sve njihove međusobne optužbe za loše rezultate u borbi protiv kriminala su osnovane i ujedno previše blage.

Kažnjavanje Monitora

MONITOR: Vlada se nedavno pohvalila da su dekriminalizovane uvreda i kleveta, ali mnogi pravni stručnjaci to demantuju.
RADULOVIĆ: Prema onome što su posljednje saopštili ipak će predložiti potpunu dekriminalizaciju uvrede i klevete. Međutim, bez obzira na to da li će ovaj predlog biti usvojen, ostaje i dalje mogućnost naknade štete kroz parnični postupak i to na način suprotan evropskim standardima. Posljednji primjer je presuda vašem listu po tužbi sudije Janjevića. Pored toga što je dosuđen iznos suprotan standardima, sud nije vodio računa ni o tome da se radilo o prenošenju informacija. Inače, nesporno je da je predmet neopravdano stajao u Osnovnom sudu skoro godinu i niko nije preduzeo ništa da utvrdi čija je to odgovornost. Tako nezakonito postupanje nije baš rijetkost u tom sudu, ali izgleda da je važnije kazniti i zastrašiti nezavisni medij nego prekinuti nezakoniti rad u sudu. Bilo bi interesantno čuti da li je sudiju Janjevića, kao sudiju Višeg suda, zanimalo ko je zadržao predmet u Osnovnom sudu toliko vremena, ili mu je jedino važno da ,,duševne bolove” zaliječi kažnjavanjem Monitora.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Otvoren prostor za pregrupisavanja na političkoj sceni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore

 

 

MONITOR: Kako vidite izlazak iz PES-a predsjednika države Jakova Milatovića, i isključenje ministra pravde iz te partije Andreja Milovića?

VUKOVIĆ: Prvo što mi pada na pamet je komentar predsjednika te partije i aktuelnog premijera Milojka Spajića na pitanje novinara vezano za sjednicu Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine Crne Gore na kojoj je ministar Milović bio targetiran kao problematičan tip od strane šefa Specijalnog policijskog tima. Spajić je tada rekao da ono što se čulo na sjednici „priliči muškoj svalačionici iz IVa, IVb… razreda…“ Aktuelna dešavanja u njegovoj stranci su takođe uporediva sa nadgornjavanjem tinejdžera u svlačionici željnih dokazivanja i moći.

Pokret Evropa sad meni liči na grupu ljudi koja se okupila sticajem okolnosti i koju ne povezuje nikakva čvrsta ideološka armatura, osim želje za dokazivanjem i moći. Čim te armature nema, onda su diobe i odlasci dio neke političke normalnosti. Osim toga, već na početku su pokazali da nijesu odmakli od autoritarnih modela političkog organizovanja u kome se insistira na monolitnosti i lojalnostim, a ne na unutarpartijskom pluralizmu koji kroz argumentovanu debatu vodi do odluka većine koje poštuje partijska manjina. U autoritarnim partijama i neistomišljenike u svojim redovima doživljavaju kao neprijatelje koje treba eliminisati, tako da mi se čini da Evropa sad funkcioniše po tome modelu.

Milatovićevo istupanje vidim kao dio pragmatičnog otklona od Spajićeve i Vladine olako obećane brzine reformi i boljeg života i mapiranje, u zavjetrini funkcije predsjednika države, neke izvjesnije vlastite političke budućnosti.

Iza Milovićevog isključenja izgleda da takođe stoji pragmatizam, kojim partijsko vođstvo žrtvuje važnu figuru zarad produžetka partije i zaštite ’kralja’.

MONITOR: Kako se to  može odraziti na buduće političke procese i funkcionisanje vlasti?

VUKOVIĆ: Sasvim je izvjesno da Pokret Evropa sad nema kapaciteta da postane ozbiljna i demokratski ustrojena politička organizacija, što otvara prostor za moguća pregrupisavanja postojećih političkih aktera ali i, moguće, pojavljivanje nekih novih. Bez obzira na to kakvi će biti krajnji ishodi ovih procesa, izgledno je da oni sada neće voditi političkoj stabilizaciji i snaženju aktuelne izvršne vlasti. Ne bih se iznenadio da već naredne godine imamo vanredne parlamentarne izbore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

TATJANA LAZAREVIĆ, UREDNICA PORTAL KOSSEV: Tope se posljednje ružičaste naočare Srba sa Kosova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vrijeme, izgleda, obezbjeđuje alibi

 

MONITOR: Nedavno se navršilo 16 godina otkako je Skupština Kosova proglasila nezavisnost. Kada se govori o Kosovu, uvijek su u fokusu odnosi Albanaca i Srba. Mijenjale su se vlasti i u Beogradu i u Prištini, koliko i kako su se mijenjali međuetnički odnosi, i „zvanični“ i „nezvanični“?

LAZAREVIĆ: Odnosi srpskog i albanskog naroda su se dodatno zaoštrili unazad nekoliko godina. I jedni i drugi nastupaju sa pozicija samoviktimizacije i optuživanja druge strane za zlodela. Dijalog izostaje, a javni prostor je sa obe strane kontaminiran mržnjom, promocijom nasilja i propagande. Kod srpske zajednice dominira i strah, pride. Samoopredeljenje je podiglo očekivanja svom biračkom telu kada je u pitanju odnos prema Srbiji, Severu Kosova, kao i svojevrsnom istorijskom revizionizmu, i u taj balon su poslednju godinu dana uvukli i one koji su tradicionalno bili naklonjeniji drugim strankama – pre svega PDK, kao i LDK, i AAK. Ovakva situacija koincidira upravo sa promenom vlasti u Prištini. Dvadeset pet godina nakon konflikta, do pomirenja srpskog i albanskog naroda nije došlo, ali se život tokom godina normalizovao do nivoa izgrađene konstruktivne komunikacije, dijaloga i saradnje – bilo na pojedinačnom, ili lokalno-opštinskom nivou; ili čak, epizodno, i između samih pregovaračkih strana. Sa takvom je praksom prekinuto dolaskom Samoopredeljenja na vlast. Kako je za tango potrebno dvoje, zvanični Beograd prenaglašava već očigledne negativne efekte politike Samoopredeljenja po Srbe sa Kosova u meri izjednačavanja ‘kurtizacije’ Severa sa ‘okupacijom’, iako je sam Sever pod međunarodnom vojnom i administrativnom jurisdikcijom još od ‘99-sa čim se Srbija saglasila, kao i postepenim prenošenjem jurisdikcija na kosovske vlasti. Sever je de fakto militarizovan merama Prištine. Citiraću i utisak koji je vidjiv na severu – “ciljano katastrofičnom” politikom iz Beograda , kosovskim vlastima se sve vreme, izgleda, obezbeđuje alibi za postupke koje jedino iskreno ne odobravaju Srbi sa Kosova, ali i čija se volja ni za jednu stranu istinski ne računa.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

MONITOR: Vlasti se za sada hvale izborom upražnjenih pozicija u vrhu pravosuđa. Koliko je dobro obavljen taj zadatak?

MINIĆ: Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s Vladama i nakon promjene vlasti.

Sa iskustvom neposrednog očevica protivustavnog dijeljenja pravde i zastupanja imovinskopravnih interesa Crne Gore od strane dviju izabranih sutkinja Ustavnog suda Crne Gore kažem da je forma zadovoljena a suština, nažalost, nepromijenjena i opredijeljena dominacijom neodgovrne partitokratije.

MONITOR: Ministar pravde najavio je brojne izmjene zakona koje se tiču pravosuđa, od kojih su neke osporavane, kao i novi specijalni sud. Kako komentarišete te najave?

MINIĆ: Kao sve zbrzavane aktivnosti o stvarima za koje je neophodno najšire uključenje, inače našeg preskromnog potencijala, kompetentnih ljudi. Te izmjene se  kvalitetno mogu donijeti nakon svestranog stručnog sagledavanja stanja i mjera u skladu sa sveobuhvatno utvrđenim potrebama.

MONITOR: Doskorašnja zastupnica u Strazburu Valentina Pavličić podnijela je tužbu protiv Vlade zbog razrešenja. Kako komentarišete oluku Vlade da razriješi zastupnicu Pavličić prije odluke Ustavnog suda?

MINIĆ: Karakterističan volunatrizam od strane ove kao i prethodnih Vlada nakon “osvježenja”. Uz  ignorantski odnos prema neophodnim procedurama, i bez temeljinog  pristupa u oblasti razrješenja i imenovanja.

MONITOR: Ove sedmice uhapšen je jedan od suvlasnika kompanije Bemax i više drugih osoba zbog šverca cigareta. Kako vidite tu akciju SDT –a?

MINIĆ: Kao jedan u nizu primjera odlučnosti odgovornog nosioca pravosudne funkcije na čelu SDT-a  da radi svoj posao, uprkos odsustvu neophodnih kadrovskih, prostornih i ostalih uslova. To pokazuje  suštinsku razliku koja se postiže pravilnim izborom/smjenom GST-a.

Nadam se sličnoj promjeni i izborom VDT-a. No, moje strepnje su brojne i, bojim se, vrlo realne u pogledu mnogih  neophodnih faktora za uspješan ishod rada posvećenih nosilaca složenih, izazovnih i višestruko opasnih pravosudnih funkcija u ambijentu (kakav je crnogorski) decenijama kontaminirane države i društva.

MONITOR: Mnoge optužnice vezane za visoke funkcionere i organizovani kriminal još čekaju epilog. Koliko je pravosuđe u stanju da ih iznese?

MINIĆ: Nepoznat mi je kvalitet tih optužnih akata. Međutim, poznavajući sudski sistem plašim se da nije u pitanju moj pesimizam već realan strah za ishod i najkvalitetnijih optužnica pred netaknutim ostatkom sudstva koncipiranog od strane “ostvarenih” mafiokratskih struktura u svim trima granama vlasti. Nažalost, poznati su ponižavajući prostorni i ostali uslovi prvenstveno  za rad tužilaštva, ali i neodgovarajući kapaciteti i kriterijumi prijema i napredovanja u sudskoj vlasti. U  kontinitetu. Sve uz apsolutnu nedoraslost vladajuće i opozicione “političke elite” izazovima prijeko potrebne temeljite reforme sudstva i  uopšte  pravosuđa.

Zbog brojnih limitirajućih činjenica pesimista sam u pogledu skorije transformacije pravosuđa. Kontinuirane su  barijere promjenama u vidu nepromijenjene neodgovornosti svih vlasti tokom proteklih godina i decenija.

MONITOR: Uprkos obećanjima, SDT  još čeka podršku vezanu za prostorne i druge kapacitete. Šta to govori? 

MINIĆ: To svjedoči o nezrelom društvu. Nerealna su očekivanja laičke javnosti od pravosuđa u postojećim ljudskim i svim ostalim kapacitetima, tačnije ograničenjima. Zbog donosioca odluka koji su  nedorasli situaciji, odluke izostaju a nerijetko je bolje da se takve ne donose.  Partitokrate su jednako siromašnih stručnih kapaciteta,  a  njihove odluke su  vođene ličnim i partikularnim interesima, sa enormno naraslim kvazipopulizmom nakon “osvježenja” od 30.08.2020. godine. U odsustvu neophodne građanske svijesti u crnogorskom društvu,  oni se samo pod pritiskom spoljnih činilaca,  u vezi sa ispunjenjem uslova za pristupanje Evropskoj uniji , bave pravosuđem. I to u mjeri koja nije nastavak zastoja u tom procesu koji su svjesno napravile mafiokrate,  a  nakon njihove smjene nastavile partitokratske strukture zarobljene prizemnim ličnim i međupartijskim (i unutarpartijskim) obračunima.

Suvišno je ponavljati odsustvo neophodnog uticaja stručne javnosti u pravcu suštinskih promjena u pravosuđu i u državi i društvu u cjelini.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo