Povežite se sa nama

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT IZ PODGORICE: U pravosuđu rade cijele porodice

Objavljeno prije

na

MONITOR: Često se čuje da je crnogorsko pravosuđe produžena ruka izvršne vlasti. Šta Vi mislite o tome?
RADULOVIĆ: Nažalost, takve ocjene su opravdane i utemeljene na činjenicama. Shodno evropskim standardima, pri ocjeni nezavisnosti veoma je bitan utisak koji sud ostavlja kod stranaka i javnosti uopšte. Pogledajte postupanje suda i tužilaštva u slučaju Mugoša – Vijesti; u slučaju prodaje gradskog zemljišta od strane gradonačelnika Mugoše po cijeni 11 miliona nižoj od ponuđene; u selektivnom procesuiranju osumnjičenih u slučaju Zavala poslije višegodišnje ,,istrage”; u slučajevima zbog klevete i naknade nematerijalne štete po tužbama funkcionera; u slučaju istraživanja povodom snimka svadbe Safeta Kalića, gdje je tužilaštvu jedino važno da sazna ko je snimak učinio javnim; u slučaju pronevjere više desetina hiljada eura iz blagajne Vrhovnog suda, gdje se lica ovlašćena za raspolaganje tim novcem i koja su jedino imala pristup tajnoj šifri bez koje je nemoguće izvrštiti bilo kakvo plaćanje, pojavljuju kao svjedoci, itd. itd. Kad ove i mnogo drugih primjera posmatrate objektivno, očigledno je da će svakom razumnom čovjeku priče Vrhovne državne tužiteljke i predsjednice Vrhovnog suda o nezavisnosti tužilaštva i suda zvučati komično.

MONITOR: Kako je moguće depolitizovati pravosuđe i reformisati ga u skladu sa evropskim standardima?
RADULOVIĆ: Sa kadrovima koji su kreirali praksu koju sam naveo mislim da je to nemoguće. Inače, vjerujem da rukovodeći kadrovi u pravosuđu govore istinu kada kažu da ih nikada niko iz vlasti nije zvao ili vršio bilo kakav pritisak na njih. Isto tako, ubijeđen sam i da niko nije, na primjer, zvao gradonačelnika Podgorice ili bilo kog funkcionera kada je firma u vlasništvu supruga državne tužiteljke dobila posao nabavke opreme za nove bazene u Podgorici, u vrijednosti od 115.308 eura, iako je osnovna djelatnost te firme trgovina na veliko voćem i povrćem. Sigurno niko nije zvao ni sudiju koji je bivšem premijeru dosudio 20.000 eura za duševne bolove, ali je taj sudija ubrzo nakon te presude unaprijeđen u Viši sud. Dok svi oni i mnogi drugi koji rade na isti način i dalje budu obavljali iste poslove i dok se ne pokrene utvrđivanje njihove odgovornosti, naivno je očekivati depolitizaciju i reformu pravosuđa.

MONITOR: Koliko su sudije u Crnoj Gori upoznate sa evropskim standardima u pravosuđu?
RADULOVIĆ: Nedovoljno. Naravno, postoje sudije koje pokazuju poznavanje evropskih standarda i volju da ih primjenjuju u praksi. Međutim, utisak je da je takvih sudija manje u sudovima viših instanci, nego u nižestepenim sudovima. Krajem prošle godine vijeće Višeg suda, sačinjeno od sudija Vrhovnog suda upućenih na ”ispomoć”, ukinulo je presudu Osnovnog suda u postupku po tužbi MNSS BV iz Amsterdama i Željezare protiv Vanje Ćalović i MANS-a. U obrazloženju su naveli da presuda Osnovnog suda ne sadrži konkretnu materijalno-pravnu normu koju je sud primijenio, iako se Osnovni sud više puta pozvao na član 10 Evropske konvencije i na konkretne presude Evropskog suda za ljudska prava, čiji su stavovi obavezujući. Dakle, u Vrhovnom sudu Crne Gore postoje sudije koje odredbe Konvencije ne smatraju pravnim normama i koje praksa i standardi Evropskog suda ne zanimaju. Dok u Vrhovnom sudu sude takve sudije i dok takve sudije odlučuju o primjeni evropskih standarda o kojima nemaju pojma, reforma pravosuđa i dalje će se svoditi na statistiku koju takve sudije prave isključivo za potrebe predsjednice Vrhovnog suda da bi u obraćanju javnosti imala šta da kaže.

MONITOR: Jedan od ,,zaštitnih znakova” crnogorskog pravosuđa je i nepotizam.
RADULOVIĆ: Brojni primjeri nepotizma u pravosuđu takođe ukazuju na nedostatak volje za depolitizaciju i reformu. Poznati su slučajevi da gotovo cijela porodica radi u pravosuđu i da, bez ustručavanja, saopštavaju da su ih na funkcije preporučili isključivo znanje i rezultati, a nikako rođačke veze. Malo je čudno da neko od tih velikih ,,stručnjaka” svoje znanje ne pokuša valorizovati u privatnom sektoru. Po pravilu, svoje ,,znanje” više vole da unovče iz budžeta.

Primjeri nepotizma dodatno pokazuju da je pravosuđe zavisno i da se za sudije i tužioce postavljaju najčešće podobni. U svemu tome posebno je stupidno ponašanje ljudi koji rukovode radom sudova i koji ne dozvoljavaju da se uopšte pokrene pitanje pristrasnosti nekog takvog sudije. Tako se rutinski odbijaju zahtjevi za izuzeće u slučajevima kada bi sudija sam morao da prekine rad u nekom predmetu kako bi sačuvao utisak nepristrasnosti. Sjećate se zahtjeva za izuzeće sudije Jovanića u predmetu po tužbi Željezare i MNSS -a, koje je tada zastupala advokatica Ana Kolarević. U to vrijeme Jovanić je bio kreditno zadužen kod Prve banke, žena mu je bila zaposlena u Prvoj banci, brat mu je bio vozač Aca Đukanovića (većinskog vlasnika Prve banke i brata Kolarevićke), a klijente advokatice Kolarević Vlada, čiji premijer je bio Milo Đukanović takođe brat Kolarevićke, je označavala kao ,,strateške partnere”. Je li i za koga razumnog bilo iznenađujuće kada je sudija Jovanić dosudio strankama advokatice Kolarević naknadu štete po osnovu koji tada važeći zakoni nijesu propisivali i u iznosu od 33.000 eura?

Poređenja radi, isti sudija Jovanić početkom prošle godine dosudio je 15 hiljada eura za pretrpljene duševne bolove zbog smrti roditelja stradalog u ratnom zločinu deportacije. Stoga se osnovano mora postaviti pitanje koliko je realno očekivati primjenu evropskih standarda i depolitizaciju pravosuđa sa ovakvim kadrovima i sa decenijama nepromijenjenim načinom njihovog izbora i postavljenja.

MONITOR: Takav rad sudija i sudova na kraju skupo plate poreski obveznici…
RADULOVIĆ: Nezakonit, nestručan i neodgovoran rad na kraju uvijek plačaju građani. Ozbiljan je problem i to da se nikada i ne pokušava utvrditi i konkretno personalizovati odgovornost za nezakonit rad. Tako su državni tužioci relaksirani kada podnose optužnice, isto kao i sudije kada određuju pritvor bez valjanog obrazloženja sa šablonskim, paušalnim i tipskim rješenjima, što je gotovo pravilo u praksi. Naravno, ni iz izvršne vlasti niko nikada nije odgovarao za odluke koje na kraju plaćaju građani. Pogledajte primjer KAP-a ili Željezare, gdje su odluke izvršne vlasti konstantno bile na štetu građana i u nečijem ličnom interesu. Postoje ozbiljne sumnje da u poslovanju ovih privrednih subjekata ima elemenata teških krivičnih djela. Firma u vlasništvu supruga državne tužiteljke imala je poslovne angažmane i sa KAP-om (naravno, KAP nije nabavljao voće i povrće) i uspijevala je da svoje potraživanje brže i uspješnije naplati od drugih povjerilaca KAP-a. Da li ima iko toliko naivan da očekuje da Vrhovna državna tužiteljka pokrene postupak po prijavi u vezi KAP-a. G-đa Čarapić voli da kaže da su istrage koje vodi ,,kompleksne”. Sa tom konstatacijom se možemo složiti ili ne, ali je nesporno da njen rad i nerad puno koštaju i da se uvijek plaćaju iz džepa građana, kao i rad i nerad drugih državnih organa.

Skandalozno ponašanje državnog tužioca

MONITOR: Proteklih dana ponovo smo bili svjedoci kako tužilaštvo i policija jedno drugom prebacuju odgovornost što borba protiv korupcije i organizovanog kriminala nije efikasnija.
RADULOVIĆ: Međusobno prebacivanje odgovornosti između tužilaštva i policije samo potvrđuje da su rezultati na polju borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala gotovo zanemarljivi. Dodatno, javni istupi g-đe Čarapić pokazuju da Crna Gora ima državnog tužioca koji ne zna koja je uloga državnog tužilaštva u borbi protiv kriminala. Po njenim navodima, policija je ta koja ,,otkriva krivična djela, a tužilaštvo samo goni izvršioce”. Zabrinjava činjenica da državni tužilac ne zna da je njegova uloga u izviđaju i istrazi dominantna, da je tužilac ovlašćen da policiji daje obavezujuće naloge i da neposrednim rukovođenjem usmjerava radnje policije. Zato su njene opravdane kritike na rad policije upravo opravdane kritike i njenog (ne)rada. Skandalozno je da državni tužilac u ovakvom ambijentu kakav je u Crnoj Gori saopštava da je potrebno da mu neko ,,da informaciju da se nešto dogodilo”, da bi tužilac dalje nešto preduzeo. Informacija je kada gradonačelnik Podgorice neposrednom pogodbom proda državno zemljište za 11 miliona manji iznos nego što mu se nudilo. Informacija je i kada se posao nabavke opreme za bazene dodijeli firmi čiji vlasnik je suprug državne tužiteljice. Informacija je i kada državna tužiteljica neće da goni krivično tog gradonačelnika zbog prodaje državne imovine na način na koji je to činio. Informacija je i kada državna tužiteljka neće krivično da goni gradonačelnika čak i kada se javno nasilnički ponaša. G-đa Čarapić je dobijala mnogo informacija koje ukazuju na ozbiljne sumnje u izvršenje teških krivičnih djela, ali nije preduzimala ništa, niti je policiji davala ikakav nalog da nešto preduzme. Štaviše, pored prijave MANS-a od prošle godine u vezi sumnji u pranje novca u Željezari, g-đa Čarapić obmanjuje javnost da prijava za pranje novca nije bilo u prošloj godini. U ozbiljnim državama samo ovakva izjava bila bi razlog za promjenu državnog tužioca. Sa druge strane imamo policiju koja godinama nezakonito krši privatnost građana neograničenim prikupljanjem podataka o telefonskim komunikacijama, privodi novinare i NVO aktiviste kako bi utvrdili ko je postavio snimak svadbe Safeta Kalića na Youtube, direktor policije kreira teorije zavjere kako je taj snimak montiran, iako kasnije javno izjavljuje da snimak nije gledao, direktor policije označava kao neprijatelje države one koji govore o korupciji i organizovanom kriminalu itd, itd. Dakle, sa ovakvom policijom i ovakvim tužilaštvom sve njihove međusobne optužbe za loše rezultate u borbi protiv kriminala su osnovane i ujedno previše blage.

Kažnjavanje Monitora

MONITOR: Vlada se nedavno pohvalila da su dekriminalizovane uvreda i kleveta, ali mnogi pravni stručnjaci to demantuju.
RADULOVIĆ: Prema onome što su posljednje saopštili ipak će predložiti potpunu dekriminalizaciju uvrede i klevete. Međutim, bez obzira na to da li će ovaj predlog biti usvojen, ostaje i dalje mogućnost naknade štete kroz parnični postupak i to na način suprotan evropskim standardima. Posljednji primjer je presuda vašem listu po tužbi sudije Janjevića. Pored toga što je dosuđen iznos suprotan standardima, sud nije vodio računa ni o tome da se radilo o prenošenju informacija. Inače, nesporno je da je predmet neopravdano stajao u Osnovnom sudu skoro godinu i niko nije preduzeo ništa da utvrdi čija je to odgovornost. Tako nezakonito postupanje nije baš rijetkost u tom sudu, ali izgleda da je važnije kazniti i zastrašiti nezavisni medij nego prekinuti nezakoniti rad u sudu. Bilo bi interesantno čuti da li je sudiju Janjevića, kao sudiju Višeg suda, zanimalo ko je zadržao predmet u Osnovnom sudu toliko vremena, ili mu je jedino važno da ,,duševne bolove” zaliječi kažnjavanjem Monitora.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo