Povežite se sa nama

INTERVJU

MARIJA VICKOVIĆ, GLUMICA: Moja buntovnost ne prija svakome

Objavljeno prije

na

Jedna od najtalentovanijih crnogorskih glumica Marija Vicković godinama briljira srpskim glumištem. Kao učenica podgoričke Filološke gimnazije učestvovala je u dramskoj sekciji, gdje je njen talenat uočila profesorica Smilja Đuranović. Iz prvog pokušaja upisala je Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Predraga Bajčetića. Već tokom treće godine studija postala je član Narodnog pozorišta u Beogradu. Crnogorska publika najviše je pamti po odlično odigranoj roli u filmu Nikole Vukčevića Pogled sa Ajfelovog tornja. Glumila je i u filmovima Krojačeva tajna, Zona Zamfirova, Neko me ipak čeka. Televizijski gledaoci znaju je po ulogama u serijama M(j)ešoviti brak, Greh njene majke i Miris kiše na Balkanu. Igrala je u više pozorišnih predstava. Bavi se i pjevanjem i uskoro će objaviti singl. MONITOR: Veliku popularnost stekli ste ulogom u seriji „Miris kiše na Balkanu”, koju je po djelu Gordane Kuić režirao Ljubiša Samardžić. Koliko vam je bilo izazovno da zaigrate u televizijskoj seriji, koja je odmah obećavala da će biti gledana i kakva je bila atmosfera na snimanju?
VICKOVIĆ: Prije nego što smo počeli da snimamo seriju Miris kiše na Balkanu, čula sam za knjigu, ali je do tada nisam čitala. Prvo sam pročitala scenario, a kada je bila prva klapa, dobili smo od Gordane Kuić knjigu na poklon. Nikad ranije nisam čitala ženske knjige, niti gledala španske serije… Ipak, ovo je bila neka dublja priča, specifičnija… Radi se o jevrejskoj porodici, Sefardima. Atmosfera na snimanju je bila odlična, jer je serija rađena na više lokacija. Ljubiša Samardžić je prvenstveno glumac i zna da ponudi konkretne i jasne indikacije. Zahtjevan je kao reditelj, ali sve radi strastveno pa je sa njim bilo lako komunicirati. Uloga mi je bila veoma jasna i bliska, jer sa Klarom imam velikih sličnosti u načinu razmišljanja.

MONITOR:Glumili ste i u veoma popularnoj seriji Zdravka Šotre “Greh njene majke”, koja je ekranizacija romana Mir Jam.
VICKOVIĆ: Nisam ni mogla da pretpostavim koliko će serija biti popularna, jer ja takve serije nisam gledala, mada znam da ih svi odreda prate. Jedna prijateljica mi je čak rekla – „navukla si me da gledam seriju, pa si nestala”, jer sam se pojavila u prve tri epizode. Mnogi me znaju po pozorišnim ulogama, mada najviše po filmu Pogled sa Ajfelovog tornja… Ja ipak volim teže sadržaje da igram i moram da priznam da su mi obje serije bile potpuna relaksacija.

MONITOR:Važite i za izvrsnu pjevačicu, a to dokazujete nastupima sa bendom u raznim klubovima. To i ne čudi, jer potičete iz muzičke porodice – majka vam je profesorica muzike, sestra pijanistkinja, ujaci pjevači, a kažu da vam je i otac odlično pjevao. Kad ste odlučili da se i vi bavite muzikom?
VICKOVIĆ: Kad sam počela sa bendom da pjevam svi su rekli – s obzirom da ti znamo porodicu, šta si do sada čekala. A ja do polaganja prijemnog na Akademiji nisam ni znala da umijem da pjevam. Sestra me je spremala za prijemni. Pjevala sam, a ona me je pratila svirajući klavir. Tada mi je rekla da užasno falširam, ali da imam dobar glas i sluh. Kad sam pošla na prijemni, bila sam jako stidljiva. Ušla sam u uži krug i nakon osam dana vježbanja potpuno sam se oslobodila u pjevanju, jer su me svi pohvalili. Tokom studiranja morala sam da pjevam. Boravila sam u Njujorku i tamo sam imala časove mjuzikla. To mi je bilo najinteresantnije, jer jako volim muziku. I prije par godina povezala sam se sa jednim drugom koji svira gitaru i tako sam počela sa bendom da pjevam. Na repertoaru su najčešće džez, muzika iz filmova, sving…

MONITOR:Možemo li uskoro da očekujemo singl ili album?
VICKOVIĆ: Upravo sam snimila prvi singl koji se zove Iza zavjese. Pjesmu je napisao Saša Milošević i potpuno je glumačka, u nekom je francuskom stilu. Tekst je mnogo lijep. Uskoro ću da snimim spot i to je prvi korak ka albumu. Kad će to biti, ne znam. Ne žurim jer imam dosta glumačkih projekata. Pjevanje neće potisnuti glumu. Album mi dođe kao nausput, ali je i on moj san.

MONITOR: Završili ste u Njujorku postdiplomske studije u školi glume „Li Strazberg”. Kako je došlo do toga?
VICKOVIĆ: U jednom trenutku u Beogradu nisam imala ponuda. Nije to bila nekakva velika pauza, više je bilo nestrpljenje. Željela sam da odem negdje, da vidim i osjetim nešto drugo. Malo sam se tada i zasitila ljudi, a i posla. Htjela sam da vidim kako je u Njujorku. Čak sam pomišljala – ako mi se dopadne, ostaću tamo. Ali nije bilo tako… Nisam lik koji je za tu proizvodnju. Volim da radim na onom iznutra, a Amerika to nije. Naravno škola Li Strazberg mi je jako prijala. Birala sam časove koje sam htjela, profesore… Upoznala sam mnogo ljudi. Bilo je odlično iskustvo, ali sam htjela da se vratim.

MONITOR:U Njujorku ste dobili ponudu da glumite u jednom filmu. Zašto nije došlo do realizacije?
VICKOVIĆ: Bila sam na dva kastinga i dobila sam ponudu za jedan film B produkcije. Trebalo je da glumim neku striptizetu. Meni to nije bilo interesantno, a snimanje je trebalo da počne za pola godine. Da sam željela da ostanem da živim tamo, možda bih i prihvatila ponudu, jer da postanete član Udruženja treba da snimite petnaestak filmova. Ja jednostavno nisam imala tu namjeru, pa nisam ni prihvatila ulogu. Amerika je jako teška, a naši glumci tamo uvijek ostanu uskraćeni za dobre uloge. Preispitala sam se da li bih mogla da vegitiram kao glumac, a i ne bih mogla da se odreknem pozorišta i uloga koje mene ispunjavaju.

MONITOR: Dobili ste Zlatnu mimozu za ulogu u crnogorskom filmu „Pogled sa Ajfelovog tornja”. Ovdje ste igrali u nekoliko predstava i imali zapažene uloge. Zašto vas odavno nema u nekom crnogorskom projektu?
VICKOVIĆ: Iz Crne Gore već duže vrijeme nemam nikakvih ponuda. Ne znam zašto je tako… A možda što sam ja dosta buntovna za ove koji su tu, koji odlučuju o nečemu. Moja buntovna energija ne prija baš svakome. Uvijek sam jasno govorila svoje mišljenje – da je kultura u Crnoj Gori na nezavidnom nivou, da se jako malo ulaže i da uopšte i jedva živi i ne znam kako opstaje. Jedino gdje se ulaže je Crnogorsko narodno pozorište, ali ljudi koji drže to pozorište i smatraju ga svojim privatnim vlasništvom, prvenstveno mislim na ministra kulture i njegov tim, su oni koji su se okoristili na račun budžeta CNP-a i stvorili jednu pogrebnu službu od tog pozorišta. Tamo ulaze samo oni koji su toliko gladni predstava i pozorišta pa idu na to – daj šta daš. Nadam se da će se uskoro okupiti tim mladih talentovanih ljudi, koje ću ja zdušno podržati. To su oni koji će raditi prave stvari, velike tekstove, kojima će moći da pristupe samo oni talentovani ljudi, koji se neće voditi nepotizmom u kulturi, koji neće krasti i koji otvorenog srca i čiste duše žele promjenu. Oni koji će pokazati da je pozorište jedna velika iluzija i da se odlična i marketinški dobra predstava može napraviti od konca i konopca, da ne treba bahato prosipati šampanjce i najskuplja vina po sceni, dok je narod u publici na ivici gladi.

MONITOR: Nema vas u trač rubrikama, ne pravite nikakve skandale, a to smo navikli od glumaca i pjevača jer se tako lakše stiče popularnost. Koliko je bilo teško da sačuvate privatnost?
VICKOVIĆ: Živim dosta povučeno za neku javnu ličnost. Ne sklanjam se, već biram stvari koje mi se sviđaju da radim. Biram gdje ću da se pojavljujem. Ne volim da me prepoznaju po tako nekim stvarima, iako znam da je sve to reklama. Za karijeru koju ja želim da gradim, mislim da to nije dobro.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo