DRUŠTVO
ZABRANE ULASKA U CRNU GORU: Bolje biti bezbjednosno interesantan, nego umjetnik
Čemu spisak onih kojima je zabranjen ulazak u našu državu ako se na njima ne nalaze imena bezbjednosno interesantnih lica poput srpskog državljanina Veljka Belivuka, čija je likvidacija nedavno spriječena u Tivtu
Prije samo tri godine broj onih koji ne mogu da uđu u CG prelazio je 400. Identitet većine njih znale su samo službe bezbjednosti, dok su mediji pozivajući se na svoje pouzdane izvore objavljivali imena tek nekih, nepoželjnih. Među njima bio je i srpski državljanin Veljko Belivuk poznatiji kao Velja Nevolja vođa navijača Partizana, koji prema operativnim podacima policije važi za osobu blisku vođama kavačkog kriminalnog klana, a čije ime danima puni stranice crne hronike.
Na listi nepoželjnih osim pripadnika klanova, nerijetko su se nalazili i umjetnici. Tako je zabrana ulaska bez objašnjenja izrečena estradnom umjetniku Vladu Georgijevu. Razlog, kako je to u novembru prošle godine zvanično saopšteno iz Ministarstva unutrašnjih poslova ne može biti saopšten – „ jer su podaci označeni stepenom tajnosti i ne mogu biti prezentovani stranci u rješenju o zabrani ulaska u Crnu Goru” .
Pored Georgieva, zbog opasnosti da bi mogao ugroziti nacionalnu sigurnost Crne Gore 2018. godine zabranjen je ulazak i Matiji Bećkoviću.
Iz crnogorske Vlade tada je stiglo obraloženje da je „ustavna i moralna obaveza Vlade Crne Gore da od nedobronamjernih pojedinaca štiti stabilnost i bezbjednost, i spokoj svih građana, uključujući i državotvorna, patriotska i nacionalna osjećanja najvećeg broja njih“.
Georgijevu i Bećkoviću u međuvremenu su zabrane ukinute. No, pitanje je ko je i zašto zabranu ukinuo za Velju Nevolju?
Tim prije jer osobe sa kojima je blizak – pripadnici kavačkog klana, već sedmu godinu vode rat sa škaljarcima, u kojem je do sada stradalo više od 50 osoba, među kojima je bilo šest slučajnih, nedužnih žrtvi.
Nevolja je prije desetak dana nesmetano preko tivatskog aerodroma ušao u Crnu Goru kako bi posjetio svog prijatelja Kotoranina Radoja Zvicera, koji slovi za jednog od vođa kavčana.
Naravno to je mogao jer je neko odlučio da više nije na spisku nepoželjnih kriminalaca i da njegov boravak ne predstavlja opasnost po bezbjednost.
Prema nezvaničnim podacima, crnogorska javna i tajna policija, osim Belikuka, spriječila je ubistvo i njegovg prijatelja Marka Miljkovića sa kojim je došao u Crnu Goru.
Belivuk i Miljković su odavno poznati srpskoj policiji po izvršenju raznih krivičnih djela, a pravosnažno su oslobođeni optužbi da su u januaru 2017. učestvovali u ubistvu karatiste Vlastimira Miloševića.
Istragom će se utvrditi da je njihovu likvidaciju iz zatvora organizovao Podgoričanin Janko Vukadinović, koji važi za osobu blisku škaljarskom kriminalnom klanu. Protiv ovog Podgoričanina podignuta je optužnica zbog organizovanja kriminalne grupe čiji je član Marko Jovanović u samom centru Podgorice ubio Miloša Šakovića, koji je važio za pripadnika kavačkog klana. U toj pucnjavi stradao je Radivoje Jovanović, koji nije umiješan u kriminalne poslove.
Nekoliko sati nakon ove akcije u metropoli crnogorskog turizma pripadnici budvanske policije spriječili su likvidaciju i Budvanina Marka Ljubiše zvanog Kan koji važi za bezbjednosno interesantnu osobu blisku suprotstavljenom kriminalnom klanu – škaljarcima. Zbog sumnje da su planirali njegovo ubistvo uhapšeni su srpski državljani Strahinja Savić i Lazar Ilić za kojim policija Srbije traga zbog sumnje da je u oktobru 2020. godine u Beogradu ubio Aleksandra Šarca.
Kako pouzdano saznajemo, oni su već neko vrijeme boravili u Budvi, gdje su iznajmili dva stana i svakodnevno pratili kretanje i navike Budvanina koji je bio njihova meta, razrađujući kada je pravi trenutak za ubistvo. U tome su ipak spriječeni od strane pripadnika specijalnog policijskog odjeljenja i budvanskih policajaca koji su primijetili sumnjivo ponašanje Savića nakon čega su ga priveli u stanicu policije. Njegovim pretresom pronađen je kriptovani telefon nakon čijeg otvaranja je Savić, koji je bio zadužen da prati kretanje Budvanina, navodno sve priznao. Tragom njegovog priznanja, policija je došla i do Ilića koji je, kako se vjeruje, trebalo da ispali smrtonosne hice i pronašla oružje iz kog je planirao da puca.
Crnogorska javnost sada s razlogom postavlja mnoštvo pitanja. Čemu spisak onih kojima je zabranjen ulazak u našu državu ako se na njima ne nalaze imena bezbjednosno interesantnih lica poput Belivuka? Kada je Belivuku ukinuta zabrana? Kome je još od bezbjednosno interesantih osoba ukinuta zabrana, ali i možda najvažnije od svega, ko je taj ko je odlučio da ukidanjem zabrana kriminalcima Crna Gora nastavi da bude mjesto obračuna između dva zaraćena kotorska kriminalna klana?
Ko je Belivuk?
Belivuk je odranije poznat policiji po nasilničkom ponašanju. Bio je vrlo blizak sa Aleksandrom Stankovićem, poznatijim kao Sale Mutavi, koji je ubijen 2016. godine. Belivuku je suđeno zbog pomaganja u ubistvu Vlastimira Miloševića, ali je oslobođen te optužbe. On je 2016. godine sa Darkom Ristićem napao direktora FK Partizan Miloša Vazuru i njegovo obezbjeđenje. Belivuk već nekoliko godine predvodi Partizanovu navijačku grupu janjičari.
Kako je objavio Blic, u posljednjih nekoliko godina pojedine navijačke grupe u prijestonici Srbije preuzele su primat u prodaji narkotika i demonstrirale silu na svakom ćošku, pa su kavčani ubrzo shvatili da im je najbolje da sklope saradnju sa najopasnijim među njima. Tako je taj klan otpočeo blisku saradnju sa Veljkom Belivukom, koji je janjičare preuzeo nakon ubistva Aleksandra Stankovića.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini