Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAPOSTAVLJENO NASLJEĐE ŽIVKA NIKOLIĆA: U ime tradicije

Objavljeno prije

na

Optuži novi gradonačelnik Slavoljub Stijepović u Skupštini Podgorice, prošle nedjelje, i čuvenog reditelja Živka Nikolića! Kaže – rugao se ,,našoj tradicionalnoj Crnoj Gori”. Ništa neobično za osobenog partijca, koji u javnim nastupima djeluje kao da je izašao iz nekog od filmova na koje se kritički osvrnuo. Na primjer – U ime naroda, gdje jedan od likova kaže: ,,Moraš znat kako partija diše… Ja sam u tome principijelan. Ja sam i svoju sobu ozvučio.”

Na gradonačelnikov ispad javno se osvrnuo jedino Dragan Koprivica, po čijem tekstu je Nikolić 1996. snimio seriju Oriđinali: ,,Ostaće upamćeno da je kao gradonačelnik Podgorice javno sudio najvećem reditelju u istoriji crnogorske kinematografije, koji je svijetom pronio slavu našeg filma i Crne Gore”.

Zanimljivo je da većina kulturnih djelatnika koje smo kontaktirali nije bila voljna da komentariše ovaj ispad. Ni pored našeg insistiranja da je to samo povod da se pokrene tema o tretmanu Nikolićevog djela i nasljeđa u Crnoj Gori. Uglavnom kažu da onaj koji je izrekao osudu nije vrijedan osvrta.

Ni patriotski mediji, uvijek spremni da odbrane crnogorske tekovine, nijesu registrovali Stijepovićev ispad. Kako da se zamjere novom gradonačelniku Podgorice. Oćutala je to i RTCG, tzv. Javni servis, za koji je reditelj Nikolić tokom dvije decenije saradnje snimio brojne drame i serije. Iz RTCG već nekoliko godina nema ni odgovora što je sa nedovršenim Nikolićevim filmom Oriđinali, koji je snimao na Skadarskom jezeru. Da li je u ,,bunkeru”?

Osuda umjetnika od strane političara nije ništa novo. Anegdota kaže da je, dok je pripremana Đekna, u tadašnju TV Titograd došao član Predsjedništva SRCG da ljubazno kaže da serija ne bi trebala da se snima. Razlog – reprezentuje jednu primitivnu, zaostalu Crnu Goru, koje više skoro da nema. Iz TV Titograda su se nekako snašli, pa su, nakon što je serija ostvarila uspjeh širom Jugoslavije, dobili pohvale i od političara.

,,Suštinski, ništa se nije izmijenilo u odnosu na vrijeme kad su neke junačine išle u Beograd da ga tuku zbog dokumentarnog filma Biljeg. Podsjetiću, Biljeg govori o hidroelektrani podignutoj u bezvodnom kršu, jer se nekom ondašnjem moćniku tako prohtjelo. Film je poslužio kao uvod u antologijsko ostvarenje Čudo neviđeno. I tada i danas Crnogorci lako opraštaju promašene investicije, ali ne praštaju ako to neko kaže i pokaže. Da nije snažne frustracije, lako bi se shvatilo da je u pitanju simbol svih promašenih ljudskih projekata, od onih komunističkih do onih koji će, na primjer u naše vrijeme, izazvati svjetsku ekonomsku krizu”, kaže za Monitor Božena Jelušić, koautor monografije Iskušavanje filma – Živko Nikolić.

Od smrti Živka Nikolića proteklo je 13 godina. Osim sporadičnih omaža na Hercegnovskom filmskom festivalu, o njegovom djelu se ne govori puno. To zataškavanje njegovog djela počelo je i za života. Živko je posljednji film snimio 1989.

,,Znate, posvećeni umjetnici su rijetki. I mnogo krhki. I nikada ne traže svečane sahrane s muzikom. Posvećeni umjetnik uvijek traži samo da radi. Rad mu je obraz…”, govorio je Nikolić u jednom od posljednjih intervjua.

Filmski festival MOFFEM u Kotoru je jedan od rijetkih čija glavna nagrada za najbolji autorski film nosi ime Živka Nikolića. Utemeljivačica festivala Maja Bogojević za Monitor kaže: ,,Bilo bi lijepo da se oda počast Živku, davanjem njegovog imena ulici ili trgu glavnog grada, nekim od ključnih filmskih institucija u cijeloj državi, posebno u njegovom rodnom gradu”.

Ideja da jedna ulica u Nikšiću nosi ime Živka Nikolića inicirana je još 2012. Iako su se tada svi složili oko toga, do dan danas to obećanje nije ispunjeno.

U septembru je preko društvenih mreža pokrenuta inicijativa da Živko Nikolić dobije ulicu u Podgorici. Apel je upućen pod geslom: ,,Dosta nam je američkih predsjednika, Azerbejdžanaca i Arapa, imamo mi naše legende”.

,,Ne treba nam bolje objašnjenje za naše socijalno-kulturno stanje od citata – još uvijek aktuelnog – samog Živka: ,,Ljudima je potrebnije uveličavajuće ogledalo nego ono koje odražava stvarnost”. Možda baš zbog njegove dosljedne satirične kritike lokalne društvene stvarnosti nije omiljen kod Crnogoraca. Živkovo djelo će biti dovoljno cijenjeno onog trenutka kad Crnogorci budu spremni da sebe pogledaju u ogledalu, bez narcisoidnog uljepšavanja slike stvarnosti”, kaže Bogojević.

Nikolić je studirao slikarstvo i glumu, pisao je scenarije za većinu svojih filmova. Jednom je kazao: ,,Mislim da nema zatvorenih ličnosti. Svaki čovjek se kad-tad otvori i pokaže svoje pravo lice… Ljudi su ranjivi. Zato se rado skrivaju u školjke i čekaju bolja vremena”.

On to vrijeme nije dočekao.

,,Jedini problem sa Živkom Nikolićem je činjenica da vrijeme nije poništilo njegove filmove. Rekla bih da su oni danas još aktuelniji nego u vrijeme kad su snimani. U njegovom filmu Crna Gora je moćna metafora, riznica arhetipova i raskošna slika kroz koju se otkrivaju univerzalni problemi čovjeka i svijeta. Nažalost, Crnogorci su u njima uvijek samozaljubljeno tražili predstavu o sopstvenoj veličini i značaju”, kaže Jelušić.

Ona navodi da se Crna Gora sa Živkom ,,pomirila” samo deklarativno. ,,Suštinski, još nije shvatila ni prihvatila snagu i strast njegovih filmskih ostvarenja ni njegovu duboku odanost Crnoj Gori. Zato bi mnogi Crnogorci i danas, kao u vrijeme Biljega ili filma U ime naroda, radije ‘tukli’ reditelja nego što bi tražili odgovornost za probleme tamo gdje treba”.

U opštem zapostavljanju svega što vrijedi, desilo se da i partijska kritika skrene pažnju javnosti na djelo velikog reditelja. A o samoj tradiciji i Crnogorcima, Živko Nikolić je kazao: ,,Često me pitaju da li su Crnogorci zaista onakvi kakvim ih prikazujem u svojim filmovima. Moram da priznam da sam i sam jednim djelom takav Crnogorac, mada se zbog toga ne žalim. I ne stidim se toga. Mi smo, znate, vrlo osjetljivi. O sebi imamo predstave koje se često kose s realnošću. Mada, pravo da vam kažem, smeta mi što se mi Crnogorci često tretiramo nekako sa posebnim značenjem. Kao da smo došli s druge planete. A Crnogorci su kao i drugi ljudi. Nema tu nikakve mistifikacije”.

Suptilna, umjetnička, istinita tradicija koju reprezentuje djelo Živka Nikolića, je u zapećku. Na sceni je gruba, iskrivljena, partijska tradicija.

LJUBOMIR ĐURKOVIĆ, DRAMSKI PISAC: Po kome će se pamtiti ovo vrijeme

Kakav fenomenalan dribling režima, kakvo veličanstveno provlačenje lopte kroz noge protivničkim (pseudo opozicionim) igračima, kakva budalaština postaje tema dana, neđelje, mjeseca, kakva briljantna asistencija, makar i nesvjesna, Miga Stijepovića da opozicija postigne još jedan autogol. ,,Čuste li što reče gradonačelnik o Živku Nikoliću?!”

Daj puku zabave, Pink je postao dosadan. Jer u suštini i režim i opoziciju boli polni organ i za kulturu i za umjetnost. I za Živka Nikolića i za Mihaila Lalića. Puca njima svima ona rabota i za Borislava Pekića i za Miodraga Bulatovića. Imaju oni, i vlast i opozicija, svoga Gojka Čelebića. Gośu Poliglotu koga su po dva predstavnika vlasti i opozicije, svi odreda redovni profesori crnogorskih univerziteta, onomad nagradili jednoglasno najvećom nacionalnom nagradom i benefitima koji idu uz to. Ali, zar u društvu đe Emilo Labudović kritikuje Informer, đe Predrag Bulatović traži da se sudski procesuiraju akteri afere Snimak može da se govori o bilo kakvoj smislenoj politici i kulturi ove zemlje, ovoga naroda?

Ajmo sad raspravljati o izjavi Miga Stijepovića o Živku Nikoliću. Komedija u kojoj je najmanje komičan aktuelni gradonačelnik. Ko išta zna o filmu, književnosti, o umjetnosti uopšte, ko išta zna o istoriji, zna da naše vrijeme neće biti zapamćeno ni po Migu, ni po Milu, neće ga pamtiti ni po Mugiju, ni po Źagi, neće o njemu suditi ni po Svetu, ni po Ranku, ni po Medu, ni po Branku, ni po ,,vojvodama” ni po ,,komesarima”, pamtiće se ovo vrijeme i Crna Gora po Živku Nikoliću i Mihailu Laliću, pamtiće se po Miodragu Bulatoviću i Vlatku Giliću. Śećam se, neđe krajem sedamdesetih, prolazim sa grupom drugara, svi osim mene rođeni Titograđani i Podgoričani, ulicom Vasa Raičkovića. Nekome od njih pade na um da postavi pitanje: ,,Ko je Vaso Raičković?” Zaćutali smo ne znajući odgovor. Svi osim Ranka Jovovića. Rekao je kratko: ,,Stric pjesnika Stevana Raičkovića.” Što se Živka Nikolića tiče ne mora ni jedna ulica u bilo kom crnogorskom gradu da nosi njegovo ime, iako bi to svakom gradu služilo na čast, jer Živko je svojim djelom izgradio veliki široki bulevar koji se proteže od rodnih mu Ozrinića preko Moskve i Berlina do Njujorka. Znam da bi se na ovu moju iako tačnu, ali, ipak, patetičnu posljednju rečenicu Živko grohotom nasmijao.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo