Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZAPOSTAVLJENO NASLJEĐE ŽIVKA NIKOLIĆA: U ime tradicije

Objavljeno prije

na

Optuži novi gradonačelnik Slavoljub Stijepović u Skupštini Podgorice, prošle nedjelje, i čuvenog reditelja Živka Nikolića! Kaže – rugao se ,,našoj tradicionalnoj Crnoj Gori”. Ništa neobično za osobenog partijca, koji u javnim nastupima djeluje kao da je izašao iz nekog od filmova na koje se kritički osvrnuo. Na primjer – U ime naroda, gdje jedan od likova kaže: ,,Moraš znat kako partija diše… Ja sam u tome principijelan. Ja sam i svoju sobu ozvučio.”

Na gradonačelnikov ispad javno se osvrnuo jedino Dragan Koprivica, po čijem tekstu je Nikolić 1996. snimio seriju Oriđinali: ,,Ostaće upamćeno da je kao gradonačelnik Podgorice javno sudio najvećem reditelju u istoriji crnogorske kinematografije, koji je svijetom pronio slavu našeg filma i Crne Gore”.

Zanimljivo je da većina kulturnih djelatnika koje smo kontaktirali nije bila voljna da komentariše ovaj ispad. Ni pored našeg insistiranja da je to samo povod da se pokrene tema o tretmanu Nikolićevog djela i nasljeđa u Crnoj Gori. Uglavnom kažu da onaj koji je izrekao osudu nije vrijedan osvrta.

Ni patriotski mediji, uvijek spremni da odbrane crnogorske tekovine, nijesu registrovali Stijepovićev ispad. Kako da se zamjere novom gradonačelniku Podgorice. Oćutala je to i RTCG, tzv. Javni servis, za koji je reditelj Nikolić tokom dvije decenije saradnje snimio brojne drame i serije. Iz RTCG već nekoliko godina nema ni odgovora što je sa nedovršenim Nikolićevim filmom Oriđinali, koji je snimao na Skadarskom jezeru. Da li je u ,,bunkeru”?

Osuda umjetnika od strane političara nije ništa novo. Anegdota kaže da je, dok je pripremana Đekna, u tadašnju TV Titograd došao član Predsjedništva SRCG da ljubazno kaže da serija ne bi trebala da se snima. Razlog – reprezentuje jednu primitivnu, zaostalu Crnu Goru, koje više skoro da nema. Iz TV Titograda su se nekako snašli, pa su, nakon što je serija ostvarila uspjeh širom Jugoslavije, dobili pohvale i od političara.

,,Suštinski, ništa se nije izmijenilo u odnosu na vrijeme kad su neke junačine išle u Beograd da ga tuku zbog dokumentarnog filma Biljeg. Podsjetiću, Biljeg govori o hidroelektrani podignutoj u bezvodnom kršu, jer se nekom ondašnjem moćniku tako prohtjelo. Film je poslužio kao uvod u antologijsko ostvarenje Čudo neviđeno. I tada i danas Crnogorci lako opraštaju promašene investicije, ali ne praštaju ako to neko kaže i pokaže. Da nije snažne frustracije, lako bi se shvatilo da je u pitanju simbol svih promašenih ljudskih projekata, od onih komunističkih do onih koji će, na primjer u naše vrijeme, izazvati svjetsku ekonomsku krizu”, kaže za Monitor Božena Jelušić, koautor monografije Iskušavanje filma – Živko Nikolić.

Od smrti Živka Nikolića proteklo je 13 godina. Osim sporadičnih omaža na Hercegnovskom filmskom festivalu, o njegovom djelu se ne govori puno. To zataškavanje njegovog djela počelo je i za života. Živko je posljednji film snimio 1989.

,,Znate, posvećeni umjetnici su rijetki. I mnogo krhki. I nikada ne traže svečane sahrane s muzikom. Posvećeni umjetnik uvijek traži samo da radi. Rad mu je obraz…”, govorio je Nikolić u jednom od posljednjih intervjua.

Filmski festival MOFFEM u Kotoru je jedan od rijetkih čija glavna nagrada za najbolji autorski film nosi ime Živka Nikolića. Utemeljivačica festivala Maja Bogojević za Monitor kaže: ,,Bilo bi lijepo da se oda počast Živku, davanjem njegovog imena ulici ili trgu glavnog grada, nekim od ključnih filmskih institucija u cijeloj državi, posebno u njegovom rodnom gradu”.

Ideja da jedna ulica u Nikšiću nosi ime Živka Nikolića inicirana je još 2012. Iako su se tada svi složili oko toga, do dan danas to obećanje nije ispunjeno.

U septembru je preko društvenih mreža pokrenuta inicijativa da Živko Nikolić dobije ulicu u Podgorici. Apel je upućen pod geslom: ,,Dosta nam je američkih predsjednika, Azerbejdžanaca i Arapa, imamo mi naše legende”.

,,Ne treba nam bolje objašnjenje za naše socijalno-kulturno stanje od citata – još uvijek aktuelnog – samog Živka: ,,Ljudima je potrebnije uveličavajuće ogledalo nego ono koje odražava stvarnost”. Možda baš zbog njegove dosljedne satirične kritike lokalne društvene stvarnosti nije omiljen kod Crnogoraca. Živkovo djelo će biti dovoljno cijenjeno onog trenutka kad Crnogorci budu spremni da sebe pogledaju u ogledalu, bez narcisoidnog uljepšavanja slike stvarnosti”, kaže Bogojević.

Nikolić je studirao slikarstvo i glumu, pisao je scenarije za većinu svojih filmova. Jednom je kazao: ,,Mislim da nema zatvorenih ličnosti. Svaki čovjek se kad-tad otvori i pokaže svoje pravo lice… Ljudi su ranjivi. Zato se rado skrivaju u školjke i čekaju bolja vremena”.

On to vrijeme nije dočekao.

,,Jedini problem sa Živkom Nikolićem je činjenica da vrijeme nije poništilo njegove filmove. Rekla bih da su oni danas još aktuelniji nego u vrijeme kad su snimani. U njegovom filmu Crna Gora je moćna metafora, riznica arhetipova i raskošna slika kroz koju se otkrivaju univerzalni problemi čovjeka i svijeta. Nažalost, Crnogorci su u njima uvijek samozaljubljeno tražili predstavu o sopstvenoj veličini i značaju”, kaže Jelušić.

Ona navodi da se Crna Gora sa Živkom ,,pomirila” samo deklarativno. ,,Suštinski, još nije shvatila ni prihvatila snagu i strast njegovih filmskih ostvarenja ni njegovu duboku odanost Crnoj Gori. Zato bi mnogi Crnogorci i danas, kao u vrijeme Biljega ili filma U ime naroda, radije ‘tukli’ reditelja nego što bi tražili odgovornost za probleme tamo gdje treba”.

U opštem zapostavljanju svega što vrijedi, desilo se da i partijska kritika skrene pažnju javnosti na djelo velikog reditelja. A o samoj tradiciji i Crnogorcima, Živko Nikolić je kazao: ,,Često me pitaju da li su Crnogorci zaista onakvi kakvim ih prikazujem u svojim filmovima. Moram da priznam da sam i sam jednim djelom takav Crnogorac, mada se zbog toga ne žalim. I ne stidim se toga. Mi smo, znate, vrlo osjetljivi. O sebi imamo predstave koje se često kose s realnošću. Mada, pravo da vam kažem, smeta mi što se mi Crnogorci često tretiramo nekako sa posebnim značenjem. Kao da smo došli s druge planete. A Crnogorci su kao i drugi ljudi. Nema tu nikakve mistifikacije”.

Suptilna, umjetnička, istinita tradicija koju reprezentuje djelo Živka Nikolića, je u zapećku. Na sceni je gruba, iskrivljena, partijska tradicija.

LJUBOMIR ĐURKOVIĆ, DRAMSKI PISAC: Po kome će se pamtiti ovo vrijeme

Kakav fenomenalan dribling režima, kakvo veličanstveno provlačenje lopte kroz noge protivničkim (pseudo opozicionim) igračima, kakva budalaština postaje tema dana, neđelje, mjeseca, kakva briljantna asistencija, makar i nesvjesna, Miga Stijepovića da opozicija postigne još jedan autogol. ,,Čuste li što reče gradonačelnik o Živku Nikoliću?!”

Daj puku zabave, Pink je postao dosadan. Jer u suštini i režim i opoziciju boli polni organ i za kulturu i za umjetnost. I za Živka Nikolića i za Mihaila Lalića. Puca njima svima ona rabota i za Borislava Pekića i za Miodraga Bulatovića. Imaju oni, i vlast i opozicija, svoga Gojka Čelebića. Gośu Poliglotu koga su po dva predstavnika vlasti i opozicije, svi odreda redovni profesori crnogorskih univerziteta, onomad nagradili jednoglasno najvećom nacionalnom nagradom i benefitima koji idu uz to. Ali, zar u društvu đe Emilo Labudović kritikuje Informer, đe Predrag Bulatović traži da se sudski procesuiraju akteri afere Snimak može da se govori o bilo kakvoj smislenoj politici i kulturi ove zemlje, ovoga naroda?

Ajmo sad raspravljati o izjavi Miga Stijepovića o Živku Nikoliću. Komedija u kojoj je najmanje komičan aktuelni gradonačelnik. Ko išta zna o filmu, književnosti, o umjetnosti uopšte, ko išta zna o istoriji, zna da naše vrijeme neće biti zapamćeno ni po Migu, ni po Milu, neće ga pamtiti ni po Mugiju, ni po Źagi, neće o njemu suditi ni po Svetu, ni po Ranku, ni po Medu, ni po Branku, ni po ,,vojvodama” ni po ,,komesarima”, pamtiće se ovo vrijeme i Crna Gora po Živku Nikoliću i Mihailu Laliću, pamtiće se po Miodragu Bulatoviću i Vlatku Giliću. Śećam se, neđe krajem sedamdesetih, prolazim sa grupom drugara, svi osim mene rođeni Titograđani i Podgoričani, ulicom Vasa Raičkovića. Nekome od njih pade na um da postavi pitanje: ,,Ko je Vaso Raičković?” Zaćutali smo ne znajući odgovor. Svi osim Ranka Jovovića. Rekao je kratko: ,,Stric pjesnika Stevana Raičkovića.” Što se Živka Nikolića tiče ne mora ni jedna ulica u bilo kom crnogorskom gradu da nosi njegovo ime, iako bi to svakom gradu služilo na čast, jer Živko je svojim djelom izgradio veliki široki bulevar koji se proteže od rodnih mu Ozrinića preko Moskve i Berlina do Njujorka. Znam da bi se na ovu moju iako tačnu, ali, ipak, patetičnu posljednju rečenicu Živko grohotom nasmijao.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

CRNA GORA, NAJBIROKRATSKIJA ZEMLJA NA SVIJETU: Svaki četvrti radi za državu

Objavljeno prije

na

Objavio:

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih je  bio preko 250 hiljada. Kada se tom broju  dodaju i privredna društva,  ispada sa svaki četvrti zaposleni u Crnoj Gori radi za državu

 

 

Crna Gora je konačno postala svjetski lider u nečemu. Naime, nedavni izvještaj World of Statistics, koji se poziva na podatke Yahoo Finance-a, donosi listu najbirokratskijih zemalja svijeta – na kojoj naša zemlja zauzima prvo mjesto.

Ovom ,,uspjehu” svakako je doprinijelo to što imamo jednu od najglomaznijih Vlada sa 32 člana, sedam potpredsjednika, 25 ministarstava i 26 ministara bez portfelja.

U posljednje četiri godine, od promjene vlasti u avgustu 2020, javna uprava na državnom i lokalnom nivou pojačana je sa oko tri hiljade novozaposlenih.

Da ovolika birokratija ne ispunjava očekivanja građana svjedoče i podaci Svjetske banke. Po njima Crna Gora zauzima tek 50. mjesto u svijetu po lakoći poslovanja. Dok se u kategorijama poput dobijanja građevinskih dozvola i sprovođenja ugovora, nalazi na znatno lošijim pozicijama. Jedan od razloga je što imamo manjak digitalizacije, a višak radnika.

Problem je, bolje od navedenih lista, nedavno objasnio sam premijer Milojko Spajić. On je za TVCG izjavio da je broj trenutno zaposlenih u javnoj upravi prevelik – ,,mnogi ljudi ne rade, ne pojavljuju se na poslu, neadekvatno rade i slilčno. Imamo državnu upravu koja ne odgovara potrebama ni privrede ni građana”.  Zato je najavio da će država naći način da otpusti 20 odsto ljudi iz javne uprave.

Na sajtu Vlade mogu se naći podaci o broju zaposlenih u javnoj upravi. Podaci su podijeljeni u dvije grupe, centralni i lokalni nivo.Prezentovani su podaci od novembra 2021. kada je na centralnom nivou bilo 44.936 zaposlenih. Za tri godine i dva mjeseca broj zaposlenih na centralnom nivou se povećao za 2.348, i u decembru 2024. je iznosio 47.284.

Do povećanja zaposlenih došlo je i na lokalnom nivou – sa 6.665 u novembru 2021, na 7.092 u decembru 2024. Razlika 427 novozaposlenih.

U javnoj upravi radi blizu 55 hiljada ljudi, a prema podacima Ministarstva finansija tokom decembra 2024. ukupan broj zaposlenih u Crnoj Gori bio je preko 250 hiljada. Ispada, da skoro svaki peti zaposleni radi za državnu upravu i prima platu iz budžeta.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVE DUŽI SPISAK OSUMNJIČENIH ZA UBISTVO SRPSKIH DRŽAVLJANA ČIJA TIJELA DO DANAS NIJESU PRONAĐENA: Uhapšen Sekulović,potraga za Čarapićem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvostruko ubistvo crnogorski istražitelji  rasvijetlili su analizrajući skaj prepisku koju su vodili pripadnici kavačkog kriminalnog klana, ali tijela ubijenih ni do danas nijesu pronađena

 

 

Pripadnik kriminalnog škaljarskog klana Milovan Sekulović uhapšen je po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je povezan sa ubistvima srpskih državljana Filipa Marjanovića i Vukašina Gošovića u danilovgradskom naselju Jelenak 2019. godine. Istovremeno,istražitelji intezivno tragaju za Ivanom Čarapićem, za kojeg se sumnja da je bio član kriminalne grupe koja je ubila srpske državljane.

Prethodno su, zbog istog krivičnog djela, prošle subote, uhapšeni Goran Milašinović i Milan Brajović zvani Fitilj i to prilikom napuštanja spuškog pritvora, koji im je ukinut u okviru drugog postupka jer u zakonskom roku od tri godine nije donijeta presuda.

Zbog dvostrukog ubistva srpskih državljana u oktobru prošle godine, podsjetimo, podnijeta je krivična prijava i protiv  Stefana Đukića- Mandića i Emila Tuzovića koji je nalaze u ukrajinskom zatvoru zbog optužbe da su u maju 2020.godine u Kijevu pokušali da ubiju vođu kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera koji je u bjekstvu.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva tada je saopšteno da je Specijalno policijsko odeljenje podnijelo krivičnu prijavu protiv pripadnika barskog ogranka “škaljarskog klana” Đukića Mandića, Brajovića, Tuzovića i Milašinovića zbog sumnje da su učinili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije i teško ubistvo u saizvršilaštvu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DRŽAVNE INSTITUCIJE KAO PODSTANARI: Zakup koštao građane preko 190 milliona za deceniju i po

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura.  Za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojen je  novac u vrijednosti –  18 novih zgrada vlade

 

 

U oktobru prošle godine građani su saznali da je centralni registar privrednih subjekata (CRPS) koji posluje pri Poreskoj upravi (PU) zakupio novo sjedište. To preseljenje će nas koštati tri puta više nego što smo do tada plaćali prostorije ove institucije.

Naime, prema informaciji koje je Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine dostavilo Vladi, zakup poslovnog prostora za potrebe smještaja CRPS-a, za koji je mjesečna kirija iznosila 2.323, ubuduće će biti 7.961 eura. CRPS se iz prostora od 192 kvadrata, preselio u prostor od 470. Da li je razlog ovog preseljenja veći broj radnika ili obim posla, nije precizirano. Godišnje sa 27.323, na 95.541 eura iz budžeta.

No, da institucijama često ne cvjetaju ruže ni u iznajmljenim privatnim prostorima, pokazalo se tokom protekle godine kada je martu više državnih institucija, smještenih u hotelu Best Western u Podgorici, ostalo bez struje. Razlog- bivši vlasnik objekta – kompanija Montenegro premier porodice biznismena Danila Dana Petrovića nije redovno izmirivala svoje račune, pa je dug dostigao više desetina hiljada eura.

U hotelu su smještene prostorije Zaštitnika imovinsko-pravnih interesa, dijela Ministarstva finansija, Ministarstva javne uprave, Direkcija za intelektualnu svojinu, Agencija za obezbjeđivanje kvaliteta u visokom obrazovanju…

Isti scenario se ponovio i u avgustu protekle godine, kada su navedene institucije bile tri dana bez struje. Iz državne Elektroprivrede (EPCG)  su tada kazali da moraju da naplate svoja potraživanja od privatne kompanije, iako je ispalo da ispaštaju institucije, državne.

U neposrednoj blizini ovog hotela je kompleks Vektre u kojoj svoje sjedište imaju brojna ministarstva. Vektra Montenegro Dragana Brkovića, kuma bivšeg premijera, predsjednika i lidera Demokratske partije socijalista (DPS) Mila Đukanovića,  koja je gradila ovaj kompleks je odavno u stečaju. A Državna revizorska institucija (DRI) je još 2018. dala preporuku da se službena zgrada koju koristi Ministarstvo prosvjete upiše u list nepokrenosti, ali državi se ne žuri da to učini.

Šema zakupa izabranih privatnih objekata za potrebe institucija datira odavno. Tako smo krajem 2016. saznali da je Uprava za imovinu iz dr­žavne kase isplatila 89.160 eura firmi Prohaus Montenegro, vlasništvo Dušana Bana, takođe Đukanovićevog kuma, na ime zakupa poslovnih prostorija u Podgorici, iako one nijesu u funkciji, odnosno niko ih ne kori­sti. U međuvremenu, u zgradu Prohausa uselila se Uprava za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.

Prema ne baš  potpunom Registru nepokretnosti državne imovine u Crnoj Gori je preko 400 hiljada nepokretnosti u državnom vlasništvu. Iako zvuči nevjerovatno da pored toliko državnih nepokretnosti moraju da se iznajmljuju privatni poslovni prostori za institucije, sve dosadašnje vlasti su više preferirale privatno na uštrb državnog.

A to košta. Od 2011. do danas, iz državnog budžeta je za zakup objekata  plaćeno 191 miliona eura. Nova zgrada Vlade, koja je useljena 2010. godine, koštala je 10,17 miliona eura. Građani su za zakup smještaja ministarstava i institucija izdvojili novac u vrijednosti-  18 novih zgrada vlade.Za taj novac moglo se renovirati i privesti namjeni mnogo više objekata koji su u državnom vlasništvu.

Na sajtu Moj novac, Instituta alternativa, može se pratiti odliv novca iz državnog budžeta, po godinama, od najranije 2011. otkada su perezentovani dostupni podaci.  U rubrici Šta plaćamo iz državnog budžeta jedna od kategorija je Renta. Ona obuhvata tri potkategorije – Zakup objekata, Zakup opreme i Zakup zemljišta.

Pod Zakupom objekata uračunata su izdvajanja iz budžeta koja se odnose na: Subvencije za proizvodnju i pružanje usluga, Zakup objekata, Zakup zgrada i poslovnog prostora, Zakup skladišnog prostora i Zakup ostalog prostora. Sve te stavke od 2011. do danas su nas koštale preko 191 milion eura.

Rekordne su bile godine DPS vlada – 2011. je za Zakup objekata iz budžeta plaćeno čak 45,4 miliona, sljedeće godine za te svrhe je otišlo 25,8 miliona. Nakon toga, za zakup objekata se u prosjeku po godinama troši od sedam do osam miliona, da bi se 2018. taj izdatak povećao na preko 10 miliona. Od 2020. do do 2023, dolaskom nove vlasti, povećava se na preko 11 miliona, da bi se prošle godine popeo na 13,5 miliona eura.

Plaćanje rente iz državnog budžeta, u drugoj stavci navodi Zakup opreme. Pod ovim se pored opreme, podrazumijeva i zakup kancelarijske, računarske i ostale opreme. Od 2013. do kraja protekle godine za opremu je iz budžeta plaćeno 3,7 miliona eura.

Najmanje novca dato je za treću stavku Zakup zemljišta – od 2013. do danas – 178.752 eura.

Najviše novca iz budžeta za zakup u posljednjih 14 godina platilo je Ministarstvo vanjskih poslova, preko 50 miliona eura. I taj trošak se može računati u opravdan jer su zakupi u inostranstvu za ambasade i konzulate skupi. Međutim da se i tu ne štedi govori informacija s kraja  prošle godine koja je navedena u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI) o reviziji završnog računa budžeta za 2024. U izvještaju piše da iako je Ambasadi Crne Gore u Beogradu data na korišćenje, bez naknade, vila u naselju Savski venac, diplomatsko-konzularno predstavništvo se i dalje nalazi u zakupljenom poslovnom prostoru za koji se na mjesečnom nivou izdvaja više od 6.000 eura mjesečno. .

Nakon Ministarstva vanjskih poslova, najviše novca za zakup izdvojilo je Ministarstvo ekonomije – 45,5 miliona. Slijedi Uprava za katastar i državnu imovinu preko 20 miliona, Uprava za imovinu 18,6 miliona, Ministartsvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 17,8 miliona…

Prema sajtu Moj novac, najviše novca za zakup je otišlo Crnogorskoj komercijalnoj banci 69,8 miliona, EPCG preko 16 miliona, Prvoj banci , čiji je vlasnik Đukanovićev brat – Aco, 15,5 miliona, zatim Nikšić Guard Security 10,9 miliona…

Zanimljivo je da je sjedište firme za zaštitu promet, obejzbjeđenje i druge usluge Nikšić Guard Security u Budvi. Vlasnik ove firme Darko Perović je optužen u postupku koji se vodi protiv bivšeg predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića i više osoba i pravnih lica zbog krivičnog djela stvaranje kriminalne organizacije i zloupotreba službenog položaja. Perović je izjavio je da je imao firmu koja se bavila poslovima obezbjeđenja mnogo prije nego što je Jovanić izabran za predsjednika Privrednog suda. Potvrdio je da je u kumovskoj vezi sa njim , ali i da uprkos toj činjenici nikada nijesu razgovarali o poslovima obezbjeđenja u stečajnim postupcima.

Pored banaka i EPCG, na listi privatnih firmi koje iz budžeta naplaćuju zakup objekta su Savana Commercial Retail – 1,9 miliona, pomenuti Pro House 1,5 miliona, Simsic Montmilk 1,3 miliona, Bemaks 1,2 miliona, Normal Company 785 hiljada… Država plaća zakup i Demokratskoj partiji socijalista – 275 hiljada, kao i firmi sina bivšeg predsjednika Đukanovića BB Solar – 131 hiljada, kao i Srpskoj kući 123 hiljade.

Tokom prošle godine Agencija za duvan preselila se u Bemaksovu zgradu u Siti kvartu. Ima simbolike.

 

Registar državne imovine

Monitor je uputio pitanja o zakupu objekata za potrebe državnih institucija Upravi za državnu imovinu, na čijem čelu je Koča Đurišić, ali odgovore nijesmo dobili do izlaska ovog broja u štampu.

Stručnjaci odavno upozoravaju da država ne zna sa kakvim prostorima raspolaže, u kakvom su stanju i kolike vrijednosti. Ne zna se ni na koji način se državne nekretnine mogu valorizovati, prodati ili privesti namjeni za rad državnih organa. Poznato je da država preko poslovnih prostora prebija dug brojnih firmi koje su poreski dužnici.

Registar državne imovine trebalo je da bude u funkciji do ljeta 2010. godine. Sačinjen je tek u maju 2023. godine, kada je završen popis zemljišta i objekata u vlasništvu Crne Gore i formirana elektronska baza.

U Registru nepokretnosti državne imovine, koji je objavljen od strane Uprave na portalu E-katastar, podaci su o 416.912 nepokretnosti u državnom vlasništvu na dan 17.02.2023. godine, navodi se u izvještaju Državne revizorske institucije (DRI).

U izvještaju DRI iz 2023. navodi se da popisana državna imovina ne sadrži i informacije o tome kolika je njena vrijednost. Kao i da je Uprava za katastar i državnu imovinu u postupku kompletiranja registra imovine potrošačkih jedinica na centralnom nivou u najvećem obimu koristila podatke o nepokretnostima koji su već bili evidentirani u Katastru nepokretnosti. Odnosno, Uprava za katastar je izvršila obilazak 6.347 nepokretnosti ili samo 1,5 odsto nepokretnosti koje su bile evidentirane u dostavljenoj bazi podataka.

Zbog toga je DRI ocijenila da postupak uspostavljanja i upravljanja Registrom nepokretnosti državne imovine još uvijek nije u dovoljnoj mjeri uspješan.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo