Ovdašnji političari o Otvorenom Balkanu pričaju sa očiglednom težnjom da prikupe glasove, umjesto da obezbijede informacije, angažuju stručnjake da urade analize potencijalne koristi i štete od tog projekta i sve to ponude na izjašnjenje javnosti. Njihovim stopama kreće i javno mnjenje
Crnogorski premijer Dritan Abazović prisustvovaće Otvorenom Balkan Samitu koji će se naredne nedjelje održati u Ohridu. Kao gost, odnosno, posmatrač.
Nije prvi put da neko od crnogorskih zvaničnika prisustvuje sastancima čelnika Srbije, Albanije i Sjeverne Makedonije na kojima se promoviše ideja Otvorenog Balkana (OB) i potpisuju međudržavni sporazumi koji, prema dostupnim dokumentima, treba da omoguće brži transfer roba, jednostavniji prelazak granica i uspostavljanje zajedničkog tržišta na prostoru zemalja članica saveza koji je prvobitno nazivan mali Šengen. A koji bi se, prema inicijalnoj ideji, uz tri pomenute zemlje trebao odnositi i na Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu i Kosovo.
Novina je, međutim, da neko iz zvanične Podgorice na te susrete ide sa jasnom podrškom inicijativi OB i, makar načelnom, željom da Crnu Goru priključi tom projektu. ,,Ako se ispostavi da ta inicijativa ide u korist naših spoljnopolitičkih ciljeva nemam ništa protiv da joj pristupimo. Mislim da je svaka regionalna inicijativa koja može da ubrza integracije nešto što mi treba da prihvatimo”, rekao je Abazović, naglašavajući da to ne može biti alternativa priključenju EU. ,,Ako neko ima ideju da napravi zamjenu za evropske integracije, mi nismo zainteresovani”.
Izrečeno, uz najavu premijerovog odlaska u Ohrid, bilo je dovoljno da aktuelizuje pitanje pristupanja Crne Gore inicijativi OB, ukazujući na sporenja koja postoje po pitanju političke, ekonomske i društvene (ne)opravdanosti tog projekta.
Abazović, kaže, nema dilema: ,,Realno, nisam čuo validan argumenat koji govori u prilog da OB nije dobar za Crnu Goru. Ako nije dobar za neku partiju ili političara neka to kažu. Ali za državu nisam čuo validan argument”. Već potpredsjednici njegove Vlade Raško Konjević (SDP) i Ervin Ibrahimović imaju mnogo veće rezerve prema tom projektu. Oni poručuju da bi eventualne odluke u pravcu uključenja Crne Gore u OB ,,značile destabilizaciju Vlade”, a slične poruke stižu i iz DPS-a i albanskih nacionalnih partija . Vladajući SNP podržava OB, baš kao i opozicioni DF. Na drugoj strani, iz redova opozicije, SD je eksplicitno protiv OB-a, dok je kod Demokrata situacija nešto neodređenija.
Tačke sporenja su brojne. Jedni OB vide kao prepakovanu priču o Velikoj Srbiji (srpskom svetu), odnosno, Velikoj Albaniji – zavisno od vlastitih prioriteta i strahova. Za druge, to je platforma za promociju ekonomske saradnje koja bi, prioritetno, trebala da doprinese bržem razvoju i boljem standardu stanovnika zemalja članica saveza. A za treće – utješna nagrada, pošto od članstva u EU u doglednoj budućnosti, može biti, nema ništa. Interesantno je da partije srpskog predzanka, regionalno posmatrano, uglavnom podržavaja inicijativu čiji su najglasniji promoteri Aleksandar Vućić i Edi Rama, dok se albanske nacionalne partije iz Crne Gore (i većina njih na Kosovu) istoj – protive.
Druga dilema: u kontekstu jačanja ekonomske saradnje i ukidanja tzv. biznis barijera, OB je već pričana priča. Sporazum o slobodnoj trgovini na Balkanu (CEFTA) potpisali su, u Bukureštu 2006, predstavnici: Albanije, BiH, Bugarske, Hrvatske, Makedonije, Moldavije, Rumunije, Crne Gore, Srbije i Privremena administrativna misija UN na Kosovu. Do kraja 2007. godine Sporazum su ratifikovale sve zemlje potpisnice, ali on suštinski, nikada nije zaživio do kraja. Zbog nedostatka volje i administrativnih ograničenja, kažu upućeni.
Novi pokušaj uslijedio je 2014. godine. Berlinski proces je imao za cilj da ojača veze između šest zemalja Zapadnog Balkana (sadašnje članice i potencijalne članice inicijative OB) međusobno i sa članicama EU iz regiona (Hrvatska, Slovenija, Bugarska, Grčka), posebno u oblasti ekonomske saradnje i infrastrukture. Analitičari i danas kažu da Berlinski proces sadrži sve što nudi OB, ali i mnog više od toga, pošto je Akcioni plan koji je gurala bivša njemačka kancelarka Angela Merkel sadrži 105 tačaka. I u tome je, izgleda, glavni problem. Previše zahtijevno za naše ,,reformatore”. Kojima, valja pomenuti, nijedna od tri postojeće regionalne inicijative nije pomogla da riješe makar neke međudržavne probleme. Tako smo, recimo, prošle godine saznali da je pitanje razgraničenja Kosova i Crne Gore i dalje otvoreno. Makar sa jedne strane.
Stižemo do pitanja bezbjednosti. Postojeći problem (nabrajanje bi uzelo previše vremena i prostora) dodatno su zakomplikovani podjelama oko rata u Ukrajini. Crna Gora se svrstala u red ,,prijatelja Ukrajine”, odnosno, iz ruske perspektive ona je ,,neprijateljska zemlja”. Srbija podržava Rusiju rizikujući svoje odnose sa Zapadom. Bosna i Hercegovina pominju se kao potencijalna meta destabilizacije u ime demonstracije snage ruskog uticaja na Balkanu… Ima i onih koji pokušavaju balansirati. Tako sankcije, kontrasankcije, neutralnost dodatno komplikuju ekonomsku federalizaciju regiona. Pod uslovom da za nju, uopšte, postoji adekvatan interes kod svih partnera. Već uključenih i potencijalnih.
Pomenimo priču prema kojoj je OB neka vrsta praktične nastave za evropske integracije. Ili, prema drugoj interpretaciji, zamjena za iste. Crna Gora je ušla u desetu godinu pregovora o članstvu u EU. Za to vrijeme otvorila je sva pregovaračka poglavlja i zatvorila tri. Srbija sa početkom pregovora kasni dvije godine u odnosu na Crnu Goru, otvorila je približno polovinu poglavlja (18), posljednje 2019. godine, a zatvorila dva. Albanija i Sjeverna Makedonija čekaju početak (otvaranje) pregovora, dok Kosovo i BiH još nemaju ni status kandidata za članstvo. To bi, dijelom, moglo objasniti zašto ove zemlje pokazuju različit interes za OB. Ali i ukazati na neka praktična ograničenja koja donosi trenutni pregovarački status.
Albanija, Srbija i Makedonija potpisale su prošle godine, u okviru OB-a, sporazum o bržem međudržavnom prometu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda (Makedonija ga nije ratifikovala, izgovarajući se potrebom usaglašavanja sa domaćim zakonodavstvom). Pored ostalog, taj posrazum predviđa da na granicama neće biti veterinarskih i fitosanitarnih inspektora koji pregledaju životinje, hranu životinjskog porijekla i biljke.
To, definitivno, ubrzava promet ali šta je sa bezbjednošću? Pomenute inspekcije, sa crnogorskih granica, svake godine vrate oko hiljadu tona hrane, uglavnom zbog nedozvoljene koncentracije pesticida, tešakih metala, bakteriološke neispravnosti… Večina tih pošiljki imala je potvrdu o ispravnosti izdatu u zemlji porijekla. Znamo i za suprotnu praksu, kada su ovdašnji poljoprivredni proizvodi, zbog neispravnosti, vraćani sa granica zemalja u koje su upućene.
,,Ovo što su potpisale Albanija i Srbija je nešto što potpuno odskače u odnosu na standarde i granične inspekcijske kontrole”, rekla je za RFE Vesna Daković, nekadašnja direktorica Uprave za bezbjednost hrane, podsjećajući da se Albanija žalila CEFTA sekretarijatu zato što su sve pošiljke voća i povrće iz te zemlje bile analizirane prilikom uvoza u Crnu Goru.
Poseban segment te priče odnosi se na, eventualno, podsticanje šverca na balkanskim rutama u planiranom odsustvu adekvatne policijske i carinske kontrole. Inače, politika bezbjednosti hrane u Crnoj Gori usaglašena je sa pravilima EU (poglavlje 12 otvoreno 2016. godine) dok Srbija još uvijek nije otvorila to poglavlje.
Sličnih pitanja ima još. Tri zemlje su prošle godine potpisale i sporazum kojim se planira pojednostavljenje procedura dobijanja radnih dozvola za državljane sve tri zemlje, kao i korišćenje dobijenih radnih dozvola na teritoriji bilo koje od njih (tzv. jedinstvene radne dozvole) uz mnogo jednostavniju (praktično automatsku) verifikaciju stečenih diploma i stručnih zvanja. To bi nekim osobama omogućilo da pronađu bolji posao, a firmama da obezbijede potreban broj radnika i podignu njihov kvalitet. Šta je, međutim, sa seobom stručnog (deficitarnog) kadra, sivim tržištem rada (odsustvo obaveze prijavljivanja stranih radnika olakšalo bi rad na crno) i sumnjivim diplomama kojih već ima previše.
Brzo priznavanje diploma ne bi dalo doprinos rješavanju problema na tržištima rada i obrazovanja, smatra profesorica i bivša ministarka Gordana Đurović.
,,Postavlja se pitanje kvaliteta provjere i to ne treba ubrzavati već ispoštovati sve složene procedure, koje su neophodne zbog tačnosti”, kaže ona ukazujući na (za sada) najočigledniji ekonomski problem Crne Gore kada je u pitanju saradnja unutar OB-a: ,,Crnoj Gori, koja već uvozi 50 odsto BDP-a u robama, olakšan dolazak konkurentnijih firmi bi ugrozio i trenutnu ograničenu domaću poljoprivrednu proizvodnju i izazvalo revolt domaćih poljoprivrednika koji ionako imaju problema oko plasmana proizvoda. Zato treba razmišljati o domaćim prozvođačima, farmerima, i prehrambenoj industriji”.
Na drugoj strani, Crnoj Gori trebaju strane investicije koje bi veće tržište moglo privući, važni infrastrukturni projekti suštinski su vezani za prekograničnu saradnju (auto-put, željeznica, funkcionisanje Luke Bar…), deficit radne snage već postaje ozbiljan problem – od skupljača ležaljki na plažama do ljekara specijalista.
A ovdašnji političari o Otvorenom Balkanu pričaju sa očiglednom težnjom da prikupe glasove, umjesto da obezbijede informacije, angažuju stručnjake da urade analize potencijalne koristi i štete od tog projekta i sve to ponude na izjašnjenje javnosti. Njihovim stopama kreće i javno mnjenje.
Istraživanje CeMI-ja pokazuje da svega petina ispitanika smatra da je potpuno (pet odsto) ili donekle (16 odsto) informisano o Otvorenom Balkanu. Pa ipak, njih skoro 60 odsto ima eksplicitan odgovor da ili ne po pitanju priključenja Crne Gore toj inicijativi. Naša posla. Da je drugačije, možda bi nam i vrata EU odavno bila otvorena. I što se tiče kriterijuma koje moramo ispuniti, i po pitanju njihove spremnosti da nas prihvate u svoje društvo.
Otvoreni Balkan u očima Zapada
Francuski predsjednik Emanuel Makron predložio je nedavno jednu od najvećih reformi u strukturi EU u posljednjih nekoliko decenija – ideju o drugom nivou zemalja izvan EU koje dijele vrijednosti i geografiju bloka. Predložio je da bi Britanija nakon Brexita mogla biti uključena, kao i zemlje na koje je uticala ili može uticati ruska invazija: Ukrajinu, Gruziju i Moldaviju.
U toj novoj ideji Zapadni Balkan je ostao na neki način nedefinisan. Zemlje koje su u različitim fazama pristupanja EU ili nijesu u tom procesu, svaka na svoj način tumači Makronovu ideju. A da imaju o mnogo čemu razmišljati, potvrđuje i sve prisutnija tema u svakodnevnom životu – inicijativa Otvoreni Balkan (OB) koju neki smatraju dopunom, a neki alternativom pridruženju EU.
Otvoreni Balkan je inicijativa za stvaranje ekonomskog i političkog prostora, koju su 2019. objavili Aleksandar Vučić i albanski premijer Edi Rama, da bi im se pridružio i makedonski premijer Zoran Zaev. Crna Gora, Kosovo i Bosna i Hercegovina – odbile su da pristupe inicijativi, između ostalog tvrdeći da takvi regionalni projekti treba da se dovedu u okvir EU integracija, a ne da budu njihova zamjena. Inicijativa čiji je cilj uspostavljanje područja bez prepreka za kretanje roba, ljudi, usluga i kapitala je doživjela desetak sastanaka na vrhu i drugih razgovora i sporazuma. Mnogi kažu – do danas sa malim praktičnim učincima.
Tri zemlje koje promovišu OB u međuvremenu su potpisale Sporazum o radnim dozvolama koji će radnicima iz Albanije, Sjeverne Makedonije i Srbije omogućiti lakše dobijanje radnih dokumenata; sporazum o integrisanim elektronskim sistemima koji bi trebao građanima triju zemalja da omogući podnošenje zahtjeva sa bilo kog mjesta. Tu su i ugovori vezani za veterinarske i fitosanitarne inspekcije, i o proizvodima biljnog i životinjskog porijekla. Zamisao je da inicijativa omogući građanima da se zaposle bilo gdje u regiji, ako posjeduju dokaze o svojoj stručnoj spremi, te omogući priznavanje diploma i bolju saradnju u borbi protiv organizovanog kriminala i odgovor na elementarne nepogode. Lijepo zvuči.
Predsjednik Srbije smatra da je OB uspješan primjer kako sačuvati stabilnost na Zapadnom Balkanu i „najbolji način” da se regija pripremi za članstvo u EU. Vučić je ovu ideju iskoristio kao podršku opredjeljenju Srbije za mir tokom nedavnog sastanka sa američkom delegacijom na čelu sa pomoćnicom državnog sekretara Karen Donfried.
U ekonomskom smislu regija od gotovo 18 miliona ljudi, sastoji se od malih tržišta. Sa druge strane ideja OB je u drugi plan bacila inicijativu o zajedničkom regionalnom tržištu koju je gurala EU u okviru Berlinskog procesa i koju je dogovorilo svih šest zemalja Zapadnog Balkana 2020. godine. Ovo je snažnija inicijativa koja uključuje sve OB ciljeve u okviru jedne od svoje četiri komponente i ima znatno razrađeniji akcioni plan.
Nedavno je, slično svojoj prethodnici Angeli Merkel, njemački kancelar Olaf Šolc izbjegao spominjanje inicijative, ističući da zemlje Zapadnog Balkana moraju unaprijediti inicijativu o zajedničkom regionalnom tržištu. Ipak, EU se nije protivila OB. Evropski čelnici kao i američke diplomate podržali su sve dobre regionalne inicijative.
Predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel rekao je da podržava OB i da se nada da će se i druge zemlje pridružiti toj inicijativi. Prema njegovim riječima, što se više zemalja pridruži, to bolje. Po njegovom mišljenju bi to ojačalo ekonomske strukture.
Visoki američki diplomata Gabrijel Eskobar izjavio je ranije da inicijativa Otvoreni Balkan mora biti otvorena za sve i ispunjavati odgovarajuće standarde. Službeni Vašington želi ta dva uslova u zamjenu za svoju podršku inicijativi. On je rekao da ne može postojati zona slobodne trgovine osim ako inicijativa ne uključuje sve zemlje Zapadnog Balkana i dodao da ona mora imati institucije koje mogu dobro upravljati robom i novcem.
Od rata u Ukrajini, EU je postala otvorenija za proširenje, a Crna Gora ne teba da bude nervozna zbog Makronovog predloga, rekao je u nedavnom intervjuu Miroslav Lajčak, specijalni predstavnik EU za Zapadni Balkan. ,,Vi imate svoju evropsku perspektivu, obećanje punopravnog članstva i to se ne mijenja”, naveo je Lajčak i dodao da bi naša zemlja mogla i trebala da iskoristi trenutni politički trenutak. U intervjuu agenciji MINA, kazao je da se izjava francuskog predsjednika da države, koje nijesu članice EU, treba da se ujedine u okviru nove političke organizacije, ne odnosi na Crnu Goru. „Crna Gora ima jasnu trajektoriju koja se završava punim članstvom i taj proces je u vašim rukama”, rekao je Lajčak.
Na kraju, možda najvažnije: Gabrijel Eskobar, zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara, saopštio je u Senatu SAD-a kako je Ovoreni Balkan ,,treći stub američke strategije za region”, insistirajući da inicijativa bude otvorena za sve i da se poštuju odgovarajući standardi i institucije.
Zoran RADULOVIĆ/Dragan LUČIĆ
Izdvojeno1 sedmica
Izdvojeno4 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
DETEKTOR4 sedmice
INTERVJU2 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice