Povežite se sa nama

Izdvojeno

OSLOBAĐAJUĆA PRESUDA ZA BIVŠEG GRADONAČELNIKA PODGORICE: Mugi, izvini

Objavljeno prije

4 godine

na

Miomir Mugoša, čovjek od afera, što se tiče  ove  jedne procesuirane, može da odahne. Tužilaštvo je utvrdilo da je šteta u slučaju Carine pričinjena gradskoj kasi, ali ne i ko je za to odgovoran. Ko je odgovoran za ovakve optužnice i presude, tek treba da se utvrdi

 

Miomir Mugoša, DPS prvak, hirurg, bivši ministar, gradonačelnik i ambasador, ispunio je još jedno obećanje. U maju 2018, kada mu je počelo suđenje zbog zloupotrebe službenog položaja, kao gradonačelniku, u slučaju Carine, obećao je da će biti oslobođen. Tako je i bilo. Ove sedmice oslobođen je. Prvostepeno.

Nakon petogodišnje sudanije, vijeće sutkinje podgoričkog Višeg suda Vesne Pean nije našlo dokaze da je nekadašnji gradonačelnik Podgorice oštetio opštinsku kasu za 6,7 miliona eura, pa su ga prvostepeno oslobodili optužbi.

Obrazlažući odluku, sutkinja Pean je kazala da je optužba ostala u sumnji, te da sud nije našao dokaze da je Mugoša uticao na opštinske službenike da zemljište prodaju po cijeni od 165 eura po metru kvadratnom.

Saopštila je i da je sud utvrdio da je donošenju odluke o prenosu prava svojine na kompaniju Carine prethodila procedura koju su sprovodili službenici Glavnog grada, i da su svi koji su učestvovali u donošenju te odluke u svom  iskazu tvrdili da su postupali zakonito i da Mugoša nikada nije uticao na njih!

Prema optužnici koju je zastupala specijalna tužiteljka Sanja Jovićević, Mugoša je od 25. jula 2007. do 8. maja 2012. godine, kao službeno lice i javni funkcioner – gradonačelnik, zloupotrebom službenog položaja i prekoračenjem službenog ovlašćenja, pribavio drugom korist, a Glavnom gradu pričinio štetu. Tužilaštvo ga je teretilo da je prodao zemljište preduzeću Carine za 165 eura po metru kvadratnom, neposrednom pogodbom”, te na taj način pribavio kompaniji Carine korist od 6.723.194,85 eura, a Opštini Podgorica štetu u istom iznosu.

Pravosuđe je utvrdilo da je šteta napravljena ali ko je kriv, navodno ne može da se dokaže. Presuda Mugoši izazvala je oštre reakcije. Premijer Dritan Abazović rekao je da nas to neće odvesti nigdje, pa ni u Brisel, a funkcionerka Pokreta za promjene Branka Bošnjak poručila je da Mugoša mora da odgovara za taj i za mnoge druge poslove. Jedan od lidera Demokratskog fronta čestitao je Mugoši slobodu, dok je poslanik Demokrata Momo Koprivica presudu nazvao skandaloznom.

Fakti i dalje stoje. Sredinom 2007. Glavni grad je raspisao javno nadmetanje za parcelu od 15.205 kvadrata na Starom aerodromu. Najbolju ponudu, od preko 13 miliona, dale su Carine. Nakon što je prihvaćena ponuda Carina, iz ove kompanije obavještavaju Glavni grad da odustaju od kupovine. Da bi samo par nedjelja kasnije podnijeli zahtjev za kupovinu zemljišta neposrednom pogodbom. Objasnili su da žele da kompletiraju manju parcelu, koju su kupili 2002. godine, sa većom.

Mugoša, mjesec kasnije, prihvata zahtjev Popovića, i gradsko zemljište prodaje za dva i po miliona eura (165 eura po kvadratu). Cijena, koju je isti kupac ponudio na javnom nadmetanju, tako je oborena za skoro 11 miliona eura.

Ovaj ugovor je proglašen ništavnim odlukom Osnovnog suda, koju je potvrdio Vrhovni sud, 2010. godine, a na osnovu žalbe drugoplasiranog na javnom nadmetanju Veselina Šofranca. Gradonačelnik ne haje za pravosnažne presude, pa mimo znanja Skupštine Glavnog grada, oktobra 2011. godine, ponovo donosi istu odluku kojom se zemljište ustupa Carinama za dva i po miliona eura. Na cijenu ne utiče to što je, nakon prvog ugovora s Carinama, promijenjena i planska dokumentacija pa se na lokaciji predviđenoj za skladišta i servise, omogućava izgradnja stambeno-poslovnog kompleksa.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS)  2007. podnosi krivičnu prijavu protiv Mugoše zbog nezakonite prodaje zemljišta Carinama, ali je tu krivičnu prijavu godinu kasnije odbacio Saša Čađenović. Posljednju krivičnu prijavu MANS je podnio 2012. godine protiv Mugoše zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj i primio mito. Prijavu su podnijeli i protiv vlasnika Carina Čedomira Popovića zbog sumnje da je dao mito.

Navodeći da su protiv njega podnijeli još dvije krivične prijave, istakli su da je Mugoša u SDT-u saslušan tek 2017. godine – punih deset godina nakon prodaje zemljišta Carinama.

Tužilaštvo je reagovalo nakon deceniju, pa je Mugoša saslušan 2017, a 2018. pokrenut je slučaj Carine.

„Ruka pravde još nije krenula. U Crnoj Gori još uvijek postoji selektivna pravda i bez obzira sa kakvim dokazima raspolažu i sudstvo i tužilaštvo, ukoliko imate dovoljno moći, možete sebi da pribavite jednu ovakvu presudu i pranje biografije“, komentariše za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a.

„Ono što su nesporne činjenice, bez obzira na to šta piše u presudi i na čemu se ona zasniva, jeste da je sporno zemljište prešlo u ruke kompanije Carine bez tenderskog postupka, na osnovu zaključka koji je donio Mugoša, u jednoj proceduri koja nije bila zakonita, ni transparentna. Kada smo dostavili nekoliko krivičnih prijava u ovom slučaju, istakli smo činjenicu da je kompletan posao urađen na osnovu zaključka tadašnjeg gradonačelnika. Postoje dokazi, koje bi neka revizija trebala da otkrije, zbog čega ih sud nije uvažio, ili zbog čega tužilaštvo više nije insistiralo na njima, za sada se ne zna“, ističe Milovac.

Pored MANS-a, i Demokrate su podnijele tužilaštvu prijavu zbog ovog slučaja. U toj partiji su izveli računicu – da je Glavni grad ušao u partnerstvo s privatnim investitorom, kao vlasnik zemljišta dobio bi u stambeno-poslovnom objektu od 72.238 metara kvadratnih, najmanje 20.000 kvadrata. Kako je minimalna prosječna cijena novoizgrađenog kvadrata u Podgorici 1.000 eura, Glavni grad je samo u ovom poslu oštećen za najmanje 20 miliona eura.

„Ne iznenađuje odluka Višeg suda, iz prostog razloga što je politika odavno umiješala prste u pravo i pravdu. Da je Miomir Mugoša bio nedodirljiv govori činjenica da je u slučaju Carine prvi put saslušan u SDT-u punih deset godina nakon što se desila prodaja zemljišta. Postupak je odugovlačen i trajao je četiri godine a epilog je oslobađajuća presuda, dakle, za štetu koju je pretrpio Glavni grad u iznosu od 6,7 miliona eura, nema odgovornih ali, nažalost ima zaštićenih“, kaže za Monitor poslanica Demokrata Zdenka Popović.

Pored Carina iz ove partije su tužilaštvu podnijeli i druge krivične prijave u kojima su tvrdili da je bivši gradonačelnik oštetio budžet. Odbačene su.

Popović podsjeća na neke od odbačenih prijava koje su podnijeli tokom 15-ogodišnje Mugošine vladavine gradom: „U slučaju Bazar, Glavni grad je oštećen za 1,6 miliona eura zbog nezakonitog oslobađanja kompanije Čelebić plaćanja komunalne takse, onako kako je to utvrdila Uprava lokalnih javnih prihoda. Grad je u ovom slučaju ostao i bez vrijednog prostora u tržnom centru Bazar. Slučaj Delte, Zlatice, Duvanskog kombinata, KAP-a, Limenke se nisu ni razmatrali. Kao ni to što je zbog bahatog i tvrdoglavog stava da  je gospodar života u Glavnom gradu, kada je kompaniji KIPS nezakonito stopirao izgradnju Tržnog centra, pri čemu je pričinjena materijalna šteta u iznosu od 4,5 miliona eura“.

Niko, pa ni Mugoša, nije kriv što je Evropski sud za ljudska prava donio presudu da Crna Gora isplati materijalnu štetu kompaniji KIPS DOO u iznosu od 4,5 miliona eura. Vlasnik KIPS-a Risto Drekalović tužio je Crnu Goru zbog toga što mu je bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša 2005. godine stopirao gradnju trgovačkog centra na Starom aerodromu. Nema krivaca, a mi plaćamo nečiju samovolju.

Monitorov izvor iz pravosuđa, koji je želio da ostane anoniman, kaže da je ovo još jedan šamar državi i pravosuđu. Tvrdi da je ključno pitanje da li je optužnica dobro sastavljena, ali dodaje i da ju je Viši sud prihvatio, te da je odgovornost na sebe tako preuzeo i ovaj sud.

„Godinama optužnice padaju, građani plaćaju naknadu štete, a tužioci ne odgovaraju nikome, već napreduju. Viši sud je potvrdio optužnicu, pa i on snosi dio odgovornosti, treba i to preispitivati“, navodi Monitorov izvor.

Dodaje i da je Vesna Pean sudila u sličnom predmetu slučaj Krimovica kada isto tako nije našla ništa sporno što je vrijedna zemlja uz obalu mora  prodata po cijeni od 7 maraka po kvadratu, iako se zemlja u zaleđu na istom lokalitetu prodavala znatno skuplje – po 150 maraka po kvadratu.

Zaključuje da se ovakav epilog mogao naslutiti i nakon reakcije Višeg suda kada Mugoša nije snosio nikakve sankcije jer je u hodniku ovog suda napao sudske vještake.

Mugoša je u septembru 2019. godine, po izlasku iz sudnice podgoričkog Višeg suda, prijetio vještaku Milenku Popoviću nakon što su on i njegov kolega, vještak Vukašin Đuričković na glavnom pretresu saopštili da ostaju pri nalazu da je bivši gradonačelnik Podgorice budžet oštetio za više od šest miliona eura.

Milovac podsjeća da je MANS podnio brojne krivične prijave protiv Mugoše koje su se, prije svega, odnosile na legalizaciju nelegalno podignutih zgrada. „U Podgorici gotovo da nije postojala višespratnica koja je sagrađena suprotno planu a da ona kasnije nije legalizovana. MANS je tada upozoravao da se proces prostornog planiranja odvija u skladu sa interesima investitora a ne interesa građana, javnog planiranja i onoga što propisuje zakon. Gotovo da ne postoji veća građevinska kompanija u Crnoj Gori koja je gradila na teritoriji Podgorice a da nije bila korisnik takve vrste usluga i samog gradonačelnika i tadašnjeg saziva skupštine Glavnog grada. Većina tih krivičnih prijava je ili ekspresno odbačena ili nikada nije ni otvoren, a došli smo u situaciju da je Mugoša za sve ono što je uradio na štetu Glavnog grada bio osumnjičen samo za taj jedan slučaj“.

MANS je zato tražio od v.d. vrhovnog državnog tužioca da ispita rad specijalne tužiteljke Sanje Jovićević koja je vodila postpupak ispred države u slučaju Carine.

Vršiteljka dužnosti vrhovne državne tužiteljke Maja Jovanović saopštila je da će se Specijalno državno tužilaštvo, kako su je informisali iz SDT-a, žaliti na odluku Višeg suda u predmetu Carine.

Dok se sve ne ispita, Mugoša čovjek od afera, što se tiče ove jedne procesuirane, može da odahne. Za sada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

HAPŠENJE ACA ĐUKANOVIĆA: (De)montiranje

Objavljeno prije

1 dan

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Aco Đukanović, brat višedecenijskog crnogorskog vođe, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… To, uz ostale znakovitosti, otvara sumnju da njegovo hapšenje nije dokaz demontiranja Đukanovićevog sistema, kako to vlasti predstavljaju. I da smo i dalje u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija

 

 

Nekad nezamisliva, slika uhapšenog Aleksandra Aca Đukanovića, brata višedecenijskog vođe Mila Đukanovića, očekivano,  završila je na naslovnicama. No,  Aco Đukanović, moćno ime za koje se vezuju mnoge višemilionske afere i  priče o umreženom novcu nadzemlja i podzemlja, nije prošlog petka uhapšen ni zbog jedne od tih priča  – Limenke,  Prve banke, Rudnika uglja… Nijedna  nije oživjela pred crnogorskim pravosuđem, ni prije ni poslije pada bratovog DPS-a 2020. Dok je dobar dio nekadašnjih čuvara Đukanovićevog režima završavao u Spužu, braća Đukanović su mirno živjeli, u zemlji i inostranstvu.

Aco Đukanović je uhapšen po povratku iz Luksemburga, gdje je, kako je svojevremeno objavio CIN CG, boravio od 2023. godine. Jake policijske snage (Posebna jedinica policije) pretresle su njegove nekretnine u Nikšiću i Podgorici, gdje je pronađena određena količina oružja i izuzeta dokumentacija. Đukanoviću, vlasniku Prve banke Crne Gore određen je tridesetodnevni pritvor zbog nedozvoljenog posjeda oružja i mogućnosti bjekstva, kako je prosudio Osnovni sud u Nikšiću.

Đukanovićeve nekretnine su pretražene na osnovu operativnih podataka policije, uz odobrenje osnovnog tužilaštva i suda u Nikšiću. Do sada su hapšenja „zvučnih imena“ bila proizvod naloga Specijalnog državnog tužilaštva i  njihove aktivne istrage.

Postupanje na osnovu policijskih podataka u javnosti je problematizovao Đukanovićev advokatski tim, na čijem je čelu njegova sestra, advokatica  Ana Đukanović. Tim je saopštio da je policija postupala na osnovu netačnih podataka.  “Nijedan od predmeta precizno navedenih u zahtjevu policije nije pronađen u stanu Aca Đukanovića u Ulici Vuka Karadžića u Podgorici”, naveli su.“Postavlja se pitanje – kako su takve informacije uopšte ocijenjene kao pouzdane, na osnovu čega su prezentovane Sudu i da li je Sud bio doveden u zabludu? Posebno zabrinjava to što sudiji za istragu nije saopšteno na koji način su policijska saznanja pribavljena, niti je obrazložena njihova vjerodostojnost”,ukazali su Đukanovićevi advokati.

Dozvolu za pretres potpisao je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Rade Ćetković, dok mu je Sava Mušikić, sudija istog suda, odredio pritvor.

Đukanovićevi advokati takođe tvrde da nisu tačne  informacije da je iz stana Đukanovića izuzeta dokumentacija koja je osnov za vođenje drugih sudskih postupaka. Kažu da je jedini predmet izuzet tokom pretresa bio “običan pamflet”. Mediji su objavili naslove dokumentacije koja je prikupljena. Radi se o nekoliko fascikli sa interesantnim nazivima – “DPS”, “Izdajnik”, “Negativna kampanja”  “Odupri se”…

Paralelno sa formalnim „pravnim“ ratom  Đukanovićevog tima i nadležnih,  teče i politički rat između Đukanovićevog okruženja i nove vlasti, prvenstveno Demokrata, koji rukovode bezbjednosnim sektorom.

DPS je optužio Borisa Bogdanovića, poslanika Demokrata da je nalogodavac Đukanovićevog hapšenja.  “Nalogodavac predstave koja se trenutno odvija ispred Prve banke i čovjek koji stvarno rukovodi sektorom bezbjednosti i koji ga koristi za svoje jeftine PR manipulacije je Boris Bogdanović”, saopštila je u Skupštini Sonja Popović, portparolka i poslanica DPS-a.

Bogdanović je odgovorio da mu DPS na ovaj način crta metu. Bogdanović svakodnevno govori o hapšenju Aca Đukanovića na društvenim mrežama, gdje je objavio i listove nepokretnosti njegove imovine. Koja je odavno pobrojana u crnogorskim medijima. I koja očigledno nije predmet trenutne istrage, ni razlog Đukanovićevog hapšenja.

“I sad pitamo najjednostavnije moguće pitanje: đe su čestitke? Đe je makar minimum odgovornosti, makar minimum državničke pristojnosti da se kaže: ‘Dobro je, institucije rade, zakon je jači od Đukanovića’?“, napisao je odmah poslije pretresa i hapšenja.

Pitanje koje  Đukanovićevog hapšenje, kraćim putem i bez  aktivne istrage, upravo problematizuje je – da li institucije zaista rade? Dio stručne javnosti smatra da je hapšenje Đukanovića predstava za javnost politički kontrolisanih institucija i njihovih nalogodavaca.  U prilog tome ide i činjenica da iako Bogdanović, kao i ostatak vlasti, rado govore o Đukanovićevoj imovini, ta ista vlast  godinama nije bila u stanju, u brojnim njenim sastavima, da donese zakon koji bi efikasno ispitivao porijeklo imovine.  Ukazuju i da su hapšenja zvučnih imena zaređala nakon skandala bezbjednosnog sektora sa bjekstvom Miloša Medenice.  Drugi ostavljaju mogućnost da je ovakvo hapšenje način da se otvore ozbiljniji  procesi protiv Đukanovića, iako  i oni smatraju da je dug put do depolitizovanih institucija.

Zanimljiv detalj pretresa Đukanovićevih nekretnina su i njegovi svjedoci  –  Miodrag Daka Davidović I Miodrag Ivanović. Ivanović je Đukanovićev prijatelj. Jedan od aktera afere Telekom koja je vodila do porodice Đukanović, a završila zastarom. U međuvremenu je prije koju godinu oslobođen optužbi u tom slučaju.  Mnogo interesantnije je prisustvo Miodraga Dake Davidovića kao svjedoka na pretresu Đukanovićevih nekretnina.

“U ljubavi i kriminalu nema slučajnosti”, kaže za Monitor dobro upućeni izvor.

Davidović je prije dvije godine završio na crnoj listi SAD skupa sa pokojnim Branislavom Branom Mićunovićem. I dok se Mićunović u javnosti prepoznavao  kao Đukanovićeva ruka u podzemlju, Davidović je važio za darežljivog finansijera Srpske pravoslavne crkve, opoziciono orjentisan. Stvari su ipak, rijetko crno bijele.

Kako je Monitor već pisao, od devedesetih do danas Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave ,  organizovao i profitirao od duvana, nafte i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, i  sa Đukanovićima i sa novim vlastima. Zidao i obnavljao crkve. Uhapšen je zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Borba.me, portal iza kog stoji bivši Demokratski front zapitao se –  da li prisustvo Davidovića na pretresu znači da nikada nije ni bio iskreni opozicionar. Drugi koji ne učestvuju u igri političkih interesa, njegovo prisustvo vide kao moguću  Đukanovićevu poruku novim vlastima.  Možda baš onu, da ne živimo u crno bijelom svijetu, već u sivoj zoni isprepletanih interesa, poslova i zarobljenih institucija. I dalje nedemontiranom sistemu koji je Đukanović uspostavio, a nove vlasti preuzele.

Portali bliski dijelu vlasti takođe su objavili da je nakon hapšenja brata, Milo Đukanović u Makedoniji, gdje navodno traži izlaz „pred izvjesnim hapšenjem“.

Hapšenje Aca Đukanovića jedno je u nizu hapšenja zvučnih imena, nakon što je bezbjednosnom vrhu pobjegao Miloš Medenica, osuđen na 10 godina zatvora kao šef kriminalne organizacije čija je članica, prema prvostepenoj presudi,  bila i njegova majka, bivša dugogodišnja predsjednica Vrhovnog suda, Vesna Medenica. Takođe osuđena na deceniju zatvora.  Nakon bezbjednosnog fijaska sa Milošem Medenicom, hapšenja su se samo ređala –  bivši DPS ministri, biznismeni tog doba,  bivša ministarka nove vlasti. Sve te akcije, doduše, vodilo je Specijalno državno tužilaštvo, za razliku od Đukanovićevog hapšenja.

Ovih dana, nakon što je opet pritvorena, Vesna Medenica uputila je pismo javnosti u kom je na udaru Specijalno tužilaštvo,  kao i sutkinja koja joj je dosudila decenijsku zatvorsku kaznu. Kompromitujuće podatke na njihov račun koje je iznijela u tom pismu demantovali su i SDT i postupajuća sutkinja.

Dok se nakon hapšenja zvučnih imena prethodnog režima obračunava pismima, saopštenjima, listovima nepokrenosti, tajnim podacima  i zakamufliranim porukama, sve su jasnije posljedice toga što se demontaža Đukanovićevog sistema nije desila.

Iz briselske administracije neposredno pred Đukanovićevo hapšenje  saopšteno je  da Crna Gora napreduje sporo kada su u pitanju poglavlja vladavine prava i borbe protiv korupcije (poglavlja 23 i 24).  Đukanovićevo hapšenje možda može biti i domaći i štrik za Brisel.  Brisel manje košta da se pravi da ne vidi da izostaju suštinske reforme. Nas će, u EU ili ne, više da košta.

Milena PEROVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OSOVINA VUČIĆ – RAMA I EU: Signali Crnoj Gori

Objavljeno prije

1 dan

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Tekst  Vučića i Rame, u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine, kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen, i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Ono što su  u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli.  EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele

 

 

U utorak je evropska komesarka za proširenje Marta Kos poručila, prenosi briselski Politiko, da je došlo vrijeme za razgovore o Ugovoru o pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji (EU). „Komisija (EK) u završnoj je fazi pripreme nacrta ugovora”. Sljedeće je, po njenim riječima, utvrđivanje “zaštitnih mjera kako bi buduće članice se držale preuzetih obaveza poslije ulaska” rekla je Kos, aludirajući na gorko iskustvo ranijih proširenja.

Iako nije direktno pomenuto, glavni razlog “zaštitnih mjera” i “politike osiguranja od rizika Trojanskih konja u EU” su Mađarska i Slovačka koje su ušle 2004. godine. Kako se približavaju izbori u Mađarskoj 12. aprila , izgledne su  šanse da Viktor Orban više neće igrati trojanca Kremlja. Moskva u dogledno vrijeme može i dalje igrati na kartu slovačkog premijera Roberta Fica i pored raznih korupcionaških afera režima. Ficov savjetnik i raniji ministar inostranih poslova (do 2020. godine ) Miroslav Lajčak je nedavno podnio ostavku zbog objelodanjenih bliskiih veza sa osuđivanim seksualnim prijestupnikom Džefrijem Epstinom. Crnogorskoj javnosti Lajčak je ostao zapamćen po bliskim vezama s bivšim šefom režima Milom Đukanovićem kome je ovaj pitomac moskovske MGIMO akademije pomagao oko referenduma za nezavisnost koju je iz vana gurao Kremlj. Crna Gora se pod Đukanovićem profilirala kao sigurna luka za ruske obavještajne službe i organizovani kriminal blizak Kremlju čiji sistemi vrijednosti su ugrađeni u temelje obnovljene državnosti. Stoga nije iznenađenje da glavne opstrukcije crnogorskom putu ka EU dolaze od vanjskih i unutrašnjih faktora koji dijele iste standarde i vrijednosti s Rusijom i njoj bliskim nacional- ljevičarskim partijama u Evropi.

Krajem februra je u njemačkom prestižnom Frankfurter Algemajne Cajtungu (FAZ) osvanuo autorski tekst predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Albanije Edi Rame. U članku oni apologetski podilaze EU sa kojom je geografski okružen Zapadni Balkan i ističu da “izgledi za članstvo ostaju najvažniji motor reformi, investicija i pomirenja“. Vučić i Rama takođe izražavaju zahvalnost EU za finansijsku podršku, politički dijalog i korake u integraciji. Većina posmatrača u Briselu i u regionu vjeruje da je evropska finansijska podrška ono što najviše zanima ovu dvojicu. Dvojac tvrdi da se cilj pridruživanja može izmiriti sa zebnjama nekih članica da će ulazak novih zemalja doprinijeti slabljenju jedinstva EU u ključnim stvarima. “Te dvije stvari mogu se pomiriti” insistiraju Vučić i Rama. Oni pišu da se “zalažu za ubrzanu integraciju pripremljenih zemalja kandidata u zajedničko tržište i Šengenski prostor”. Time bi građani dobili osjetne prednosti dok bi se ekonomska i geopolitička pozicija EU ojačala “bez opterećivanja” procesa odlučivanja u EU ili narušavanja institucionalne ravnoteže. „Ne bi bilo prava veta niti dodatnih komesara, poslanika Evropskog parlamenta niti izmjena u strukturama odlučivanja“  ponuda je Rame i Vučića. Njihov rezon je da će time olakšati svakom evropolitičaru da podrži brže proširenje kao i da to pojasni svojim biračima. Na kraju se zaključuje da „protivnici Evrope žive od narativa propasti i podjela” a da je snaga Evrope u sposobnosti da se “krize pretvore u integraciju, a raznolikost u jedinstvo”.

Ovaj tekst u njemačkom FAZ-u dolazi nakon Vučićeve posjete Briselu početkom decembra prošle godine kada je na sastanku s predsjednicom Evropske komisije (EK) Ursulom Fon der Lajen i evropskim zvaničnicima predložio da cio Zapadni Balkan zajedno uđe u EU. Kasnije je Vučić pojasnio: “nismo o tome pričali možda ni dva minuta, ja sam to izneo kao svoju ideju, nacrtao, pokazao zašto to mislim”. Dodao je da su ga “saslušali kao pristojni ljudi, nisu ništa rekli po tom pitanju”. Bio je u pravu. Niti EK niti Savjet EU se nisu oglasili o tom prijedlogu a kamoli ga dalje uzeli u razmatranje. Crnogorski premijer Milojko Spajić je odbacio Vučićevu ideju rekavši da će Crna Gora čekati Srbiju u EU kao njena nova članica već od 2028. godine. To se nije ni malo svidjelo srbijanskom vladaru i pretendentu da bude vođa svih Srba. “Ako razmišljate samo o sebi i ne vidite komšiju svoga i kažete – vidi što sam uspio, a vaš komšija nije bogat i ne ide mu najbolje… drugačije je to” uzvratio je Vučić. Time je i indirektno obrazložio šta se krije iza kontinuirane kampanje i obavještajno – subverzivnog djelovanja zvaničnog Beograda da se Crna Gora izbaci iz EU kolosijeka i ponovo rekriminalizuje kao u vrijeme njegovog prijatelja Đukanovića, ovaj put kao Srpski (mafio)svet.

Ono što su ovog puta u FAZ-u predložili Vučić i Rama je de fakto ulazak u Evropski Ekonomski Prostor (EEA) iako ga nisu direktno pomenuli. EEA čine 27 članica EU i Island, Norveška i Lihtenštajn. EEA podrazumijeva zajedničko tržište sa slobodnim protokom roba, usluga, kapitala i ljudi s mogućnošću da slobodno rade i žive gdje žele. Švajcarska je takođe dio zajedničkog tržišta iako nije član EEA.  Ugovor o EEA sadrži suštinsku legislativu EU i obezbjeđuje usklađenost zakona o konkurenciji, trgovini i zaštiti potrošača. Iz Ugovora o EEA su izuzeti poljoprivreda i ribarstvo zbog posebnih interesa Islanda i Norveške u tim oblastima. Švajcarska i tri zemlje EEA nemaju pravo veta ni glasa u EU iako koriste sve prednosti zajedničkog tržišta. Takođe ove zemlje uplaćuju u zajednički budžet EU, ne direktno kao punopravne članice, već preko posebnih fininansijskih mehanizama kao naknadu za pristup jedinstvenom evropskom tržištu.

Ulazak zemalja Zapadnog Balkana u EEA je prije nekoliko godina predložila Evropska stabilizaciona inicijativa (ESI) sa sjedištem u Berlinu.  ESI je neprofitni istraživački institut (think tank) koji se bavi analizom politike i promocijom stabilnosti i prosperiteta u Evropi. ESI je upravo predvidjela evropski skepticizam ka proširenju i probleme koje bi izazvao ulazak novih labilnih članica s pravom glasa i veta. Međutim, ovaj prijedlog tada nije izazvao reakcije niti u EU ni na Balkanu. Iako EEA ne nudi punopravno članstvo zemlje Zapadnog Balkana bi i tu morale proći rigorozni proces usklađenosti s evropskom regulativom i primjene istih.

Tekst sa prijedlozima Vučića i Rame za sada nije zvanično komentiran od strane EU institucija ali Monitor nezvanično saznaje da evropske diplomate u Briselu i regionu nisu previše oduševljene idejom. Po njima, sloboda kretanja unutar jedinstvenog evropskog tržišta prije svega znači sloboda operacija i kretanja kriminalnih kartela bliskih i srbijanskoj i albanskoj vlasti. Nedavni žestoki napadi režima braće Vučić i braće Rama na savjesne tužioce koji rade u skladu s profesionalnom etikom i zakonima svojih zemalja su izazvali veliku zabrinutost u Briselu.

Srbija je u januaru ove godine donijela tzv. Mrdićeve zakone (po Uglješi Mrdiću poslaniku Vučićevog SNS-a koji je formalni inicijator) kojima se omogućava čistka politički nepodobnih tužilaca, prije svega onih u Tužilaštvu za organizovani kriminal (TOK) jer su se usudili istraživati kriminal prijatelja braće Vučić. Srbija je, istina, zatražila misljenje Venecijanske komisije Savjeta Evrope na zakone i verbalno izrazila spremnost da se uskladi sa mišljenjem. Međutim, Venecijanci će tek u junu dati mišljenje, što daje dovoljno vremena režimu da počisti dvorište i što je već javno potvrđeno. Tužilac kruševačkog Višeg javnog tužilaštva Miodrag Surla rekao je krajem februara na sjednici Visokog saveta tužilaštva (VST) da su pojedini šefovi tužilaštava, koji su izlazili na ponovljeno glasanje, bili izloženi pritiscima Bezbednosno-informativne agencije (BIA). Uplitanje državne bezbjednosti u izbor tužilačkog savjeta je potvrdila i do skoro de fakto nepostojeća posljednjih 10 godina – vrhovna tužiteljka Zagorka Dolovac. Da su kragujevački tužioci išli na sastanak u sjedište BIA, a da su izbori za članove VST-a bili tema Dolovac je potvrdila 2. marta. Saznanja o sastanku tužilaca s državnom bezbjednošću je “dobila tek pre dva dana u telefonskom razgovoru sa koleginicom (Milijanom) Dončić, kao i da je tema razgovora bila ta o kojoj je govorio kolega Surla, a ne neka druga koja bi se ticala operativnog rada”, rekla je Dolovac. TOK je odmah otpočeo saslušanja oko pritisaka BIA-e. Međutim, glavni tužioc TOK-a Mladen Nenadić se već žalio da institucije Vučićeve države otkazuju saradnju – policija, Uprava za sprečavanje pranja novca i da je isto s BIA-om. Vučićevi mediji već neko vrijeme vode kampanju protiv nezavisnih tužilaca i sudija.

Slično je i u Albaniji. Specijalno tužilaštvo (SPAK) se usudilo da krene na prijatelje i saradnike premijera Rame što je izazvalo njegov bijes i optužbe da se tužioci i sudije petljaju u nezavisnost izvršne vlasti. Krajem februara, nakon nekoliko mjeseci pružanja otpora, Rama je pod pritiskom smijenio svoju zamjenicu Belindu Baljoku. Ona se sumnjiči za namještanje javnih tendera. SPAK je podigao optužnicu protiv nje u decembru zbog sumnje da je uticala na dodjelu dva građevinska ugovora 2021. godine, vrijednosti preko 200 miliona eura. O skidanju njenog imuniteta i eventualnom hapšenju se odlučuje dok ovaj list izlazi u štampu.

Crna Gora se već pet godina pokušava izboriti s teškim miloističko-putinovskim nasljeđem. Njen ulazak u EU i preskakanje opstrukcija iz susjedstva će biti ravan čudu.

          Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVA KRIZA U PARLAMENTU: Gospodarenje službama ili EU

Objavljeno prije

1 dan

na

6 Marta, 2026

Objavio:

Iz opozicije prijete da će usvajanje zakona o upravi policije i ANB značiti prekid saradnje sa vladajućom većinom, što bi ozbiljno moglo ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja. Možda važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno

 

 

U toku su intenzivni neformalni razgovori o sudbini vladinih prijedloga zakona o unutrašnjim poslovima i Agenciji za nacionalnu bezbjednost (ANB).  Na dan izlaska ovog broja Monitora stvari će postati  jasnije: ili će parlament slijediti zamisao Vlade i usvojiti sporne zakone, ili će pritisak opozicije, nevladinog sektora i  EU dovesti do odluke da se, još jednom, povuku sa dnevnog reda Skupštine.

Šta god da se odluči, šteta je već napravljena. Pokazalo se da vlast manipuliše (polu)istinama i obmanjuje opoziciju i javnost u naumu da provede zakonodavne zamisli, zaogrnute procesom pristupanja EU.

“Ja sam obaviještena da su (dva predložena zakona – prim. Monitora) usaglašeni sa Evropskom komisijom“, ustvrdila je prošlog petka potpredsjednica Skupštine Zdenka Popović (Demokrate) odgovarajući na primjedbe opozicije i njihovo protivljenje naumu da se glasa o zakonskim prijedlozima i amandmanima koji su iz Vlade stigli nakon početka sjednice. „Ovi zakoni moraju biti usvojeni do 1. marta”, inisitirala je Popović,  najavljujući da, ukoliko se to ne dogodi, pregovaračko poglavlje 24  (Pravda, sloboda i bezbjednost) neće biti zatvoreno u predviđenom roku.

Poglavlje 24 će, po pravilima i po dogovorenoj dinamici, biti zatvoreno među poslednjima, na samom kraju ovog dijela pregovaračkog procesa o pristupanju EU. Međutim, to nije spriječilo glasnogovornike vlasti da insistiraju na neraskidivoj povezanosti predloženih zakona i zatvaranja tog poglavlja.

„Odgovorno tvrdim da, ukoliko  zakon o unutrašnjim poslovima ne bude usvojen, Crna Gora neće moći da zatvori pregovaračko poglavlje 24”, saopštio je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović prije nego je sjednica parlamenta zbog protesta opozicije ipak odložena.

U međuvremenu je razriješena dilema da li su predloženi zakoni usaglašeni sa nadležnima sa EK. Nijesu.

„Evropska komisija je konsultovana o oba nacrta zakona i njena procjena je da odredbe o zaštiti podataka u oba zakona još nijesu usklađene sa pravnom tekovinom EU, naročito sa Opštom uredbom o zaštiti podataka (GDPR) i Direktivom o sprovođenju zakona (LED)“, saopšteno je iz Delegacije EU u Podgorici. „Ukazali smo Crnoj Gori na dvije mogućnosti: ili da uskladi ove odredbe sa pravnom tekovinom EU prije usvajanja zakona, ili da usvoji zakon i uskladi odredbe prije zatvaranja pristupnih pregovora“.

Dakle, suprotno tvrdnjama ministara i predstavnika parlamentarne većine –  zakoni koji su stavljeni na dnevni red nijesu u skladu sa pravnom tekovinom EU. Tu informaciju nijesmo dobili ni od vlasti ni od opozicije, nego iz privatnih medija. I to nešto govori.

Iz saopštenja Delegacije EU saznali smo još jedan važan detalj: „Završna mjerila za Poglavlje 24 ne zahtijevaju od Crne Gore da mijenja Zakon o unutrašnjim poslovima niti Zakon o Agenciji za nacionalnu bezbjednost“.

Jasno da jasnije ne može biti.

Ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović na druženju sa novinarima upriličenom povodom saopštenja Delegacije EU i organizovanom u četvrtak, ustvrdio je da vlast ostaje pri nepokobljivom naumu da predložene zakone usvoji već sjutradan. Uz konstataciju da su saopštenjem Delagacije potvrđene njihove tvrdnje da su prijedlozi dva zakona, kao i naknadno dostavljeni vladini amandmani, „usaglašavani“ sa Briselom.

Onda je Šaranović još jednom ponovio tvrdnju da bez usvajanja novog zakona o unutrašnjim poslovima ne može biti ni zatvaranja poglavlja 23 i 24, konačno objašnjavajući zašto: nedostajući broj ljudi u policiji ne može se popuniti dok se zakonom ne omogući da se na upražnjena radna mjesta angažuju i osobe sa završenom srednjom školom.

Taj dio predloženog zakona o unutrašnjim poslovima niko nije problematizovao. Sporna su druga rješenja. Ona zbog kojih su iz Delegacije saopštili da  EK „očekuje da Crna Gora obezbijedi da svako razrješenje (u policiji – prim. Monitora) bude zasnovano na opravdanim razlozima i da lica na koja se odnosi imaju pun pristup pravnim sredstvima“.

Predloženi zakon koji Demokrate guraju još od ljetos sušta je suprotnost toj logici i uspostavljenim i opšteprihvaćenim pravnim standardima.

Prema predloženom, policijskim službenicima prestaje radni odnos ukoliko se utvrdi postojanje “bezbjednosne smetnje”. Te smetnje, sa ili bez pomoći ANB,  utvrđuje petočlana Komisija koju imenuje ministar. Zakon ne predviđa bilo kakve kvalifikacije (obrazovanje, radno iskustvo…) koje bi članovi Komisije morali da ispunjavaju, izuzev da su tri njena člana službenici policije-  „jedan službenik organizacione jedinice koja vrši poslove unutrašnje kontrole rada Policije i jedan službenik iz druge organizacione jedinice”.  Odbijen je prijedlog/amandman poslanika Miodraga Lakovića (član GO PES sa višedecenijskim iskustvom rada u policiji) da se u rad te Komisije uključe predstavnici Ombudsmana i Advokatske komore, radi „nepristrasnosti i objektivnosti“.

Predviđena procedura zamišljena ja ovako: policajac potpiše saglasnost da ministrova Komisija izvrši procjenu njegove bezbjednosne podobnosti (šta biva ukoliko policijski službenik/funkcioner odbije traženu saglasnost u predloženom dokumentu – ne piše). Komisija ga onda provjerava uvidom u evidencije (nije precizirano koje), prikupljanjem podataka od UP i, može ali ne mora, pribavljanjem mišljenja ANB. Istraživani policajac nema pravo da se izjasni o prikupljenim navodima, nema uvid u dokaze, niti mu se saopštavaju razlozi zbog kojih je, eventualno, utvrđena bezbjednosna smetnja za nastavak službe. Predloženi zakon izričito navodi da se istraživano lice obavještava o postojanju smetnje „bez obaveze da mu se otkriju razlozi“.

I onda mu ministar može dati otkaz. A i ne mora. Sudbina dotičnog u njegovim je rukama. Bez disciplinskog, sudskog ili bilo kakvog drugog „kontradiktornog postupka“, unutar ili van sistema bezbjednosti.

Znači li to da policajac može biti istjeran iz službe samo zbog toga što su ministar i njegovi probrani saradnici zaključili da je sumnjiv, svojeglav ili –čujali smo već takve primjedbe – opoziciono nastrojen? U Nezavisnom sindikatu policije kažu – znači.

Ostaje nada u pritisak  tihe diplomatije i mogućnost da se Vlada ipak dosjeti da nije vječna. Da će i njihovi nasljednici u rukama imati spreman alat da, po sopstvenim kriterijumima, izvrše čistku policijskog kadra koji dobiju u nasljeđe.

Iako je na njega fokusirana manja pozornost, predloženi zakon o ANB takođe nosi ozbiljne zamke. U najkraćem, usvoji li se predloženo sadašnjim čelnicima Agencije biće omogućeno ono zbog čega se danas sudi njihovim prethodnicima: da prisluškuju, prate i prikupljaju podatke o sumnjivim/nepodobnim bez sudskog odobrenja ili bilo kakve kontrole.

Nije precizno definisano ni koja vrsta podataka se smije prikupljati, u kojim situacijama i šta se sve sa njima može uraditi. Umjesto toga čelnici ANB dobijaju ovlašćenje da, ponovo bez jasnog nadzora i kontrole, tajnim saradnicima i informatorima isplaćuju jednokratne i trajne novčane naknade (računajući i doprinose za penziono osiguranje) bez obaveze da njihov identitet otkriju na bilo kom nivou provjere. Ako ovo nije model „nacrtan“ za formiranje privatnih i partijskih obavještajnih službi koje će vlast finansirati novcem iz državne kase, onda ne treba da nas brine ni to što predloženi zakon o ANB ne predviđa, kao protivtežu, jačanje bilo kakvih modela parlamentarne ili nezavisne kontrole rada Agencije i njenih čelnika. Koje, nije loše podsjetiti, imenuje Vlada.

Iz opozicije su priprijetili da će usvajanje osporenih zakona značiti prekid bilo kakve saradnje sa vladajućom većinom. To bi moglo ozbiljno ugroziti dinamiku zatvaranja pregovaračkih poglavlja.  Možda je važnije zagospodariti policijom i tajnom službom? Tada vam, vidjeli smo na primjeru bivših vlasti, članstvo u EU i ne djeluju posebno privlačno.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo