Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE: Poglavlje za zastiđe

Objavljeno prije

na

Malo malo pa iz Vlade stigne vijest kako samo što nijesmo otvorili poglavlje 27– životna sredina i klimatske promjene. Najnovija glasi: Crna Gora je spremna za otvaranje Poglavlja 27, što znači da našu zemlju sada očekuju finalne aktivnosti u pripremi otvaranja ovog, najzahtjevnijeg dijela pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom. Evropska komisija dala je pozitivno mišljenje na Nacionalnu strategiju koja je osnova harmonizacije crnogorskih propisa sa propisima EU u životnoj sredini.

Zvuči dobro, znači malo, saglasni su Monitorovi sagovornici iz nevladinog sektora.

,,Na neki način, potpuno je bilo očekivano da se iz EU dobije pozitivan komentar na dokument ovog tipa, jer u ovoj fazi nema nikakve potrebe da se bilo šta sakrije ‘ispod tepiha’, kako se to često radi i kod nas i kod svih drugih ekonomski nerazvijenih zemalja koje su u procesu integracije, ali traže na koji način mogu obezbijediti ogromna sredstva potrebna za unapređivanje postojećeg stanja životne sredine”, kaže za Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

Po njegovom mišljenju, očekivano je da svako pozitivno mišljenje Vlada iskoristi kako bi promovisala svoje rezultate. „Ako znamo da je stanje na terenu daleko od dobrog, sa trendom pogoršanja tokom prethodne tri godine – konkretno mislim na upravljanje otpadom, upravljanje kvalitetom vazduha, upravljanje vodama, adaptacijom na klimatske promjene – potpuno je očekivano u izbornoj godini svaku pohvalu sa međunarodnih adresa medijski valorizovati”.

Jovana Janjušević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica ukazuje da je, iako se nebrojeno puta čulo da je poglavlje 27 najzahtjevnije, potpuno jasno da smo, kad je o zaštiti prirode riječ, veoma tanki.

„Ono što se Evropskoj komisiji sviđa je činjenica da je zeleno zakonodavstvo u Crnoj Gori u velikoj mjeri prilagođeno, to jest da su evropske direktive u određenoj mjeri inkorporirane u domaće zakonodavstvo. Ali, ono što je Evropskoj komisiji, i gotovo svakome u Crnoj Gori potpuno jasno je da je primjena tog zakonodavstva ogroman problem”, kaže za Monitor Jovana Janjušević.

Crna Gora je, na primjer, više puta prepravljala Nacionalnu strategiju biodiverziteta sa akcionim planom, a da ništa od te strategije nije implementirano. „Ako je zaštita prirode donošenje dokumenata koji se ne primjenjuju, onda smo mi jako zabrinuti za prirodu naše zemlje”, kažu u CZIP-u.

Nekoliko Monitorovih sagovornika, upućenih u probleme zaštite životne sredine, ali i prilike u našim nadležnim istitucijama, ocjenjuju da su kapaciteti državne administracije, naročito Ministarstva održivog razvoja i turizma – blizu nule. To smatraju veoma ozbiljnim problemom na putu otvaranja poglavlja 27. „Iz samog naziva ministarstva vidi se kakvi su nam kapaciteti. Svakome, osim Vladi, jasno je da održivi razvoj i turizam ne mogu u civilizovanom svijetu biti pod jednim krovom”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.

Nedavno se ministar Branimir Gvozdenović pohvalio kako su dosad na pripremama za poglavlje 27 radile dvije radne grupe – u jednoj je bilo 50, u drugoj 61 stručnjak. Ne zna se jesu li se preklapali, ali jedan od Monitorovih sagovornika primjećuje kako su se među ekspertima našla i tri eminentna profesora od kojih je jedan sa UDG-a i pisao je, više puta, Nacionalnu strategiju biodiverziteta koja još ne valja.

Ministar je naveo kako je trenutno u oko 33 institucije koje su uključene u proces prenošenja i primjene pravne tekovine u Poglavlju 27, zaposleno 126 službenika. Da bi sistem „optimalno funkcionisao”, fale 134 službenika, jer je „projektovana potreba od oko 260 zaposlenih do 2020. godine”.

Naravno, fali i para. „Prvi put smo sada na jednom mjestu definisali koji je to iznos sredstava potreban da bi mogli da ostvarimo potpuno usklađivanje u Poglavlju 27. Prema procjenama iz Nacionalne strategije aproksimacije, u ovu oblast potrebno je investirati oko 1,4 milijardi eura. Finansijski najzahtjevnije oblasti biće kvalitet voda (oko 840 miliona) i upravljanje otpadom (oko 370 miliona). Ove finansijske aproksimacije već nam sada daju za pravo da prilikom redovnog planiranja budžeta sa Ministarstvom finansija tražimo dodatni fiskalni prostor za obezbjeđivanje budžetskih sredstava koja će biti opredijeljena za politiku životne sredine”, objasnio je ministar. Ako je Ministarstvo tek sada prvi put definisalo iznos novca potreban za zaštitu prirode po evropskim standardima – znači li da su dosad pravili račin bez krčmara, bilo bi pitanje za ozbiljniju državu.

Jedan od Monitorovih dobro upućenih izvora tvrdi da iznos od 1,4 milijarde nadležni – lupaju. Više njih se slaže da su pretjerana očekivanja da će veliki dio novca za zaštitu životne sredine stići iz Evrope. Nije jasno zašto se Vlada nada da će taj novac izdvojiti evropski poreski obveznici. Zaštita životne sredine, jednostavno, briga je države.

Za primicanje otvaranju poglavlja 27 treba nam i Mreža zaštićenih područja Natura 2000, koju, kako je Monitor već pisao, nemamo. Gvozdenović kaže da je taj posao počeo i to ne ispočetka jer su već urađeni brojni projekti koji mogu da posluže kao dobra i kvalitetna dokumentaciona osnova za uspostavljanje NATURA 2000 mreže. U prilog tome nabraja da je procenat zaštićene teritorije u našoj zemlji povećan sa devet na skoro 13 odsto.

Samo, problem je što kod nas granice zaštićenih područja, kao i propisa koji u njima važe, znaju da postanu nekako fluidne.

Prije nekoliko godina Nacionalni park Durmitor morao je da se odrekne povelikog parčeta teritorije prosto zato što je nelegalna gradnja toliko napredovala da to više nije ličilo na zaštićeno područje.

Iz Nacionalnog parka ,,isključeni” su Motički gaj, Virak, Razvršje, Pošćenski kraj i Poljane, a ,,uključeni” Komarnica, kanjon Nevidio, šumski kompleks Dragišnice i Grabovica. Dragišnica je, inače, neko vrijeme crnogorskoj javnosti bila poznata po mještanima koji su balvanima na putevima pokušavali da spriječe sječu šuma kakvu, kako su objašnjavali „ne pamte ni u vrijeme italijanske okupacije”.

Šta spječava Vladu da, recimo, zbog nekog od viđenih investitora učini fleksibilnim i granice Nacionalnog parka Skadarsko jezero ili Lovćen. Ili da, prosto, dozvoli gradnju u srcu Nacionalnog parka kao što je aminovala da na Ivanovim koritima bude izgrađen hotel Monte rosa. Riječ je o ,,privremenom objektu”, na pet spratova koji je ušao u prostorno plansku dokumentaciju. Kad piše Evropskim institucijama, Vlada se hvali kako se nijedan objekat ne može raditi bez procjene uticaja na životnu sredinu. Što se može procjenjivati na različite načine – druga je priča.

„Primjer prolongiranja zakonske obaveze pribavljanja integrisane dozvole za najveće industrijske zagađivače u Crnoj Gori – KAP Podgorica, TE Pljevlja i Toščelik Nikšić, u godini u kojoj pričamo o otvaranju poglavlja 27 najbolji je dokaz da je apsurdno hvaliti se ostvarenim rezultatima”, kaže Aleksandar Perović i naglašava da građani moraju pravovremeno dobijati provjerene informacije i argumentovane stavove, a ne površne analize i neutemeljene projekcije kako se obično dešava.

,,Smatram da bi prije otvaranja poglavlja 27 trebalo pronaći održiva rješenja u oblasti upravljanja komunalnim otpadom, riješiti problem aerozagađenja u Pljevljima, Nikšiću, Podgorici i drugim opštinama na sjeveru gdje postoji taj problem, riješiti pitanje opstanka prevaziđenih prljavih tehnologija koje se vještački održavaju na tržištu što opterećuje budžet, uspostaviti održivo upravljanje vodama, odustati jednom za svagda od megalomanskih enegretskih projekata i okrenuti se ka obnovljivim izvorima energije i pravilnom korišćenju prostora kao najvrijednijeg ekološkog i ekonomskog resursa, zaštiti područja koja imaju potencijal i napraviti planove sanacije, rekultivacije i revitalizacije svih degradiranih i ugroženih segmenata životne sredine”, smatra direktor Ozona.

Još jedna, možda najpoznatija, prepreka na putu otvaranja poglavlja 27 je – status ulcinjske Solane. Kao vlažno područje od međunarodnog značaja ona nema studiju zaštite niti je zaštićena bilo kojim državnim dokumentom. U CZIP-u podsjećaju da je Njemačka inistirala da se poglavlje 27 ne otvara dok se ne riješi status ulcinjske Solane jer milioni evropskih ptica područje Solane koriste tokom seobe ka Africi i obrnuto. „Evropska komisija je svjesna da opstanak miliona evropskih ptica zavisi od zaštite Solane. Bilo bi veliko iznenađenje ako bi pregovori bili otvoreni, a da stanje ostane ovakvo kakvo je danas”, kažu u CZIP-u.

Minstar Branimir Gvozdenović oko Solane nekako je više umjetnički nadahnut. „Pokrenuli smo izuzetno važnu aktivnost na dodatnoj arhitektonskoj i kulturnoj valorizaciji Solane, kroz pripremu našeg učešća na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu”, najavljivao je uz napomenu da će to ,,promovisati novi pogled i novi koncept doživljaja ulcinjske Solane i time doprinijeti univerzalnosti naše ideje o njenoj zaštiti i održivosti”.

Kad se isključi poetika, stvari su jasne. Ako se proizvodi so, onda su ptice mirne, ako ne, onda se mora upumpavati voda samo zbog ptica, što mnogo košta. Proizvodnja soli, kažu upućeni, sama po sebi, u Ulcinju nikad nije bila isplativa, ali je riječ o društvenoj odgovornosti i odgovornosti prema prirodi.

A društvenu odgovornost i odgovornost prema prirodi nemamo, pa makar sto puta otvorili poglavlje 27. Ako ptice ne mogu da kažu, mogu, na primjer, građani Pljevalja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo