MONITORING
ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE: Poglavlje za zastiđe

Malo malo pa iz Vlade stigne vijest kako samo što nijesmo otvorili poglavlje 27– životna sredina i klimatske promjene. Najnovija glasi: Crna Gora je spremna za otvaranje Poglavlja 27, što znači da našu zemlju sada očekuju finalne aktivnosti u pripremi otvaranja ovog, najzahtjevnijeg dijela pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom. Evropska komisija dala je pozitivno mišljenje na Nacionalnu strategiju koja je osnova harmonizacije crnogorskih propisa sa propisima EU u životnoj sredini.
Zvuči dobro, znači malo, saglasni su Monitorovi sagovornici iz nevladinog sektora.
,,Na neki način, potpuno je bilo očekivano da se iz EU dobije pozitivan komentar na dokument ovog tipa, jer u ovoj fazi nema nikakve potrebe da se bilo šta sakrije ‘ispod tepiha’, kako se to često radi i kod nas i kod svih drugih ekonomski nerazvijenih zemalja koje su u procesu integracije, ali traže na koji način mogu obezbijediti ogromna sredstva potrebna za unapređivanje postojećeg stanja životne sredine”, kaže za Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.
Po njegovom mišljenju, očekivano je da svako pozitivno mišljenje Vlada iskoristi kako bi promovisala svoje rezultate. „Ako znamo da je stanje na terenu daleko od dobrog, sa trendom pogoršanja tokom prethodne tri godine – konkretno mislim na upravljanje otpadom, upravljanje kvalitetom vazduha, upravljanje vodama, adaptacijom na klimatske promjene – potpuno je očekivano u izbornoj godini svaku pohvalu sa međunarodnih adresa medijski valorizovati”.
Jovana Janjušević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica ukazuje da je, iako se nebrojeno puta čulo da je poglavlje 27 najzahtjevnije, potpuno jasno da smo, kad je o zaštiti prirode riječ, veoma tanki.
„Ono što se Evropskoj komisiji sviđa je činjenica da je zeleno zakonodavstvo u Crnoj Gori u velikoj mjeri prilagođeno, to jest da su evropske direktive u određenoj mjeri inkorporirane u domaće zakonodavstvo. Ali, ono što je Evropskoj komisiji, i gotovo svakome u Crnoj Gori potpuno jasno je da je primjena tog zakonodavstva ogroman problem”, kaže za Monitor Jovana Janjušević.
Crna Gora je, na primjer, više puta prepravljala Nacionalnu strategiju biodiverziteta sa akcionim planom, a da ništa od te strategije nije implementirano. „Ako je zaštita prirode donošenje dokumenata koji se ne primjenjuju, onda smo mi jako zabrinuti za prirodu naše zemlje”, kažu u CZIP-u.
Nekoliko Monitorovih sagovornika, upućenih u probleme zaštite životne sredine, ali i prilike u našim nadležnim istitucijama, ocjenjuju da su kapaciteti državne administracije, naročito Ministarstva održivog razvoja i turizma – blizu nule. To smatraju veoma ozbiljnim problemom na putu otvaranja poglavlja 27. „Iz samog naziva ministarstva vidi se kakvi su nam kapaciteti. Svakome, osim Vladi, jasno je da održivi razvoj i turizam ne mogu u civilizovanom svijetu biti pod jednim krovom”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.
Nedavno se ministar Branimir Gvozdenović pohvalio kako su dosad na pripremama za poglavlje 27 radile dvije radne grupe – u jednoj je bilo 50, u drugoj 61 stručnjak. Ne zna se jesu li se preklapali, ali jedan od Monitorovih sagovornika primjećuje kako su se među ekspertima našla i tri eminentna profesora od kojih je jedan sa UDG-a i pisao je, više puta, Nacionalnu strategiju biodiverziteta koja još ne valja.
Ministar je naveo kako je trenutno u oko 33 institucije koje su uključene u proces prenošenja i primjene pravne tekovine u Poglavlju 27, zaposleno 126 službenika. Da bi sistem „optimalno funkcionisao”, fale 134 službenika, jer je „projektovana potreba od oko 260 zaposlenih do 2020. godine”.
Naravno, fali i para. „Prvi put smo sada na jednom mjestu definisali koji je to iznos sredstava potreban da bi mogli da ostvarimo potpuno usklađivanje u Poglavlju 27. Prema procjenama iz Nacionalne strategije aproksimacije, u ovu oblast potrebno je investirati oko 1,4 milijardi eura. Finansijski najzahtjevnije oblasti biće kvalitet voda (oko 840 miliona) i upravljanje otpadom (oko 370 miliona). Ove finansijske aproksimacije već nam sada daju za pravo da prilikom redovnog planiranja budžeta sa Ministarstvom finansija tražimo dodatni fiskalni prostor za obezbjeđivanje budžetskih sredstava koja će biti opredijeljena za politiku životne sredine”, objasnio je ministar. Ako je Ministarstvo tek sada prvi put definisalo iznos novca potreban za zaštitu prirode po evropskim standardima – znači li da su dosad pravili račin bez krčmara, bilo bi pitanje za ozbiljniju državu.
Jedan od Monitorovih dobro upućenih izvora tvrdi da iznos od 1,4 milijarde nadležni – lupaju. Više njih se slaže da su pretjerana očekivanja da će veliki dio novca za zaštitu životne sredine stići iz Evrope. Nije jasno zašto se Vlada nada da će taj novac izdvojiti evropski poreski obveznici. Zaštita životne sredine, jednostavno, briga je države.
Za primicanje otvaranju poglavlja 27 treba nam i Mreža zaštićenih područja Natura 2000, koju, kako je Monitor već pisao, nemamo. Gvozdenović kaže da je taj posao počeo i to ne ispočetka jer su već urađeni brojni projekti koji mogu da posluže kao dobra i kvalitetna dokumentaciona osnova za uspostavljanje NATURA 2000 mreže. U prilog tome nabraja da je procenat zaštićene teritorije u našoj zemlji povećan sa devet na skoro 13 odsto.
Samo, problem je što kod nas granice zaštićenih područja, kao i propisa koji u njima važe, znaju da postanu nekako fluidne.
Prije nekoliko godina Nacionalni park Durmitor morao je da se odrekne povelikog parčeta teritorije prosto zato što je nelegalna gradnja toliko napredovala da to više nije ličilo na zaštićeno područje.
Iz Nacionalnog parka ,,isključeni” su Motički gaj, Virak, Razvršje, Pošćenski kraj i Poljane, a ,,uključeni” Komarnica, kanjon Nevidio, šumski kompleks Dragišnice i Grabovica. Dragišnica je, inače, neko vrijeme crnogorskoj javnosti bila poznata po mještanima koji su balvanima na putevima pokušavali da spriječe sječu šuma kakvu, kako su objašnjavali „ne pamte ni u vrijeme italijanske okupacije”.
Šta spječava Vladu da, recimo, zbog nekog od viđenih investitora učini fleksibilnim i granice Nacionalnog parka Skadarsko jezero ili Lovćen. Ili da, prosto, dozvoli gradnju u srcu Nacionalnog parka kao što je aminovala da na Ivanovim koritima bude izgrađen hotel Monte rosa. Riječ je o ,,privremenom objektu”, na pet spratova koji je ušao u prostorno plansku dokumentaciju. Kad piše Evropskim institucijama, Vlada se hvali kako se nijedan objekat ne može raditi bez procjene uticaja na životnu sredinu. Što se može procjenjivati na različite načine – druga je priča.
„Primjer prolongiranja zakonske obaveze pribavljanja integrisane dozvole za najveće industrijske zagađivače u Crnoj Gori – KAP Podgorica, TE Pljevlja i Toščelik Nikšić, u godini u kojoj pričamo o otvaranju poglavlja 27 najbolji je dokaz da je apsurdno hvaliti se ostvarenim rezultatima”, kaže Aleksandar Perović i naglašava da građani moraju pravovremeno dobijati provjerene informacije i argumentovane stavove, a ne površne analize i neutemeljene projekcije kako se obično dešava.
,,Smatram da bi prije otvaranja poglavlja 27 trebalo pronaći održiva rješenja u oblasti upravljanja komunalnim otpadom, riješiti problem aerozagađenja u Pljevljima, Nikšiću, Podgorici i drugim opštinama na sjeveru gdje postoji taj problem, riješiti pitanje opstanka prevaziđenih prljavih tehnologija koje se vještački održavaju na tržištu što opterećuje budžet, uspostaviti održivo upravljanje vodama, odustati jednom za svagda od megalomanskih enegretskih projekata i okrenuti se ka obnovljivim izvorima energije i pravilnom korišćenju prostora kao najvrijednijeg ekološkog i ekonomskog resursa, zaštiti područja koja imaju potencijal i napraviti planove sanacije, rekultivacije i revitalizacije svih degradiranih i ugroženih segmenata životne sredine”, smatra direktor Ozona.
Još jedna, možda najpoznatija, prepreka na putu otvaranja poglavlja 27 je – status ulcinjske Solane. Kao vlažno područje od međunarodnog značaja ona nema studiju zaštite niti je zaštićena bilo kojim državnim dokumentom. U CZIP-u podsjećaju da je Njemačka inistirala da se poglavlje 27 ne otvara dok se ne riješi status ulcinjske Solane jer milioni evropskih ptica područje Solane koriste tokom seobe ka Africi i obrnuto. „Evropska komisija je svjesna da opstanak miliona evropskih ptica zavisi od zaštite Solane. Bilo bi veliko iznenađenje ako bi pregovori bili otvoreni, a da stanje ostane ovakvo kakvo je danas”, kažu u CZIP-u.
Minstar Branimir Gvozdenović oko Solane nekako je više umjetnički nadahnut. „Pokrenuli smo izuzetno važnu aktivnost na dodatnoj arhitektonskoj i kulturnoj valorizaciji Solane, kroz pripremu našeg učešća na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu”, najavljivao je uz napomenu da će to ,,promovisati novi pogled i novi koncept doživljaja ulcinjske Solane i time doprinijeti univerzalnosti naše ideje o njenoj zaštiti i održivosti”.
Kad se isključi poetika, stvari su jasne. Ako se proizvodi so, onda su ptice mirne, ako ne, onda se mora upumpavati voda samo zbog ptica, što mnogo košta. Proizvodnja soli, kažu upućeni, sama po sebi, u Ulcinju nikad nije bila isplativa, ali je riječ o društvenoj odgovornosti i odgovornosti prema prirodi.
A društvenu odgovornost i odgovornost prema prirodi nemamo, pa makar sto puta otvorili poglavlje 27. Ako ptice ne mogu da kažu, mogu, na primjer, građani Pljevalja.
Miloš BAKIĆ
Komentari
Izdvojeno
DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović
U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.
Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba. Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.
Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.
„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.
Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.
Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.
„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
MONITOROVA ANKETA: Čekajući nezavisnost

Pitali smo: kako vidite ovogodišnji Dan nezavisnosti
LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA
Daleko od pravde i nezavisnosti
Teška godišnjica obilježena sjenkom nasilja koje postaje sve zloćudnije a militarizacija i zavisnost sve normalnija. Obeshrabrena sam simbolikom i načinom proslave. Slika poraza ideje nezavisnosti dolazi sa proslave na Trgu nezavisnosti, sa sve dva mlaznjaka i zabranom za građanstvo, helikopterom i zastavom koja dolazi sa neba, nespretna imitacija američke ceremonije i sve ukupno karikaturalna imitacija tzv. demokratskog svijeta.
STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Simbolima oboljelo društvo
Činjenica da je Dan nezavisnosti na jedan način kontroverzan praznik maltene od samog početka njegove proslave, dosta govori o Crnoj Gori. Za takvu situaciju odgovornost snose i oni koji su na prazniku insistirali na jedan način kao i oni koji su mu se tvrdoglavo suprotstavili.
PREDRAG ZENOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Forma bez suštine
I ovaj Dan nezavisnosti obilježavamo saznanjem da nije dovoljno samo izboriti nezavisnost djelovanja jedne političke zajednice nego utemeljiti razvoj države i društva na zajedništvu i osnažiti odgovorne elite koje će voditi ka društvenoj emancipaciji kao preduslovu svake suverenosti.
GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR
Manje tenzija
Dan nezavisnosti je protekao konačno sa manje tenzija nego ikada i to je dobra posljedica odlaska sa vlasti Mila Đukanovića i DPS-a. Vjerujem da će sljedeći praznik biti proslavljen u još ljepšoj atmosferi, da će svi naši gradovi biti prikladno ukrašeni državnim zastavama i da ćemo svaki naredni praznik dočekati sve ponosniji što smo građani Crne Gore, građanske i demokratske.
MARIJA KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE
I dalje bez nezavisnih institucija
Mirno, uz državne simbole i očekivanu ceremoniju, uz uklanjanje ograda oko ključnih državnih institucija, protekao je i taj dan. U nekim opštinama i nije bilo posebnog slavlja, dok su neke druge prednjačile. Dan nezavisnosti je posebno važan u trenutku promjene vlasti, gdje će jedan dobar dio građanstva biti u dilemi, da li se time ugrožava crnogorka nezavisnost. To nije čuditi, ako uzmemo u obzir, da smo pred svake izbore u posljednjih 17 godina, kao glavno i jedino pitanje, imali očuvanje crnogorke nezavisnosti, odnosno pitanje njene ugroženosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
FALI 5.000 RADNIKA U TURIZMU: Lakše do gosta, nego do sezonca

Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Kažu nemaju para za veće plate, pa radnici idu tamo gdje su veće zarade i gdje se nude bolji uslove rada – u Hrvatsku i dalje
Traži se radnik, radnice, radnici – izlijepljena je Budva i ostale primorske opštine oglasima za posao. Radnika je sve manje ili ih uopšte nema. Za razliku od njih, turista ne fali.
Po procjenama turističke privrede, za ovu sezonu biće neophodno angažovanje 5.000 stranih radnika iz regiona i sa dalekih adresa.
Turistički poslenici i vlasnici ugostiteljskih objekata umjereno kritikuju Vladu da nije ozbiljno pristupila ovom problemu uoči početka sezone, a otvoreno kude radnike. Upozorili su da ako gosti ove sezone ne budu zadovoljni, naredne ćemo doživjeti krah.
Pošto radnika u blizini nema, ili neće da rade, kao jedino rješenje oni vide angažovanju radnika iz Azije – Indije, Pakistana, Šri Lanke, Nepala i iz Afrike. Međutim, tu ih koči komplikovana domaća procedura: ,,Neko, recimo, iz Azije mora da ide nekoliko hiljada kilometara do ambasade, da aplicira za vizu. Onda nakon 20 dana do mesec, ako su mu prihvatili i dali vizu, ponovo da pređe nekoliko hiljada kilometara i uzme tu vizu. S tom vizom dolazi u Crnu Goru. Mi tada počinjemo da pripremamo papire za tog radnika da ih predamo u MUP. Oni tvrde da će ove godine čekanje trajti do 15 dana, ja u to ne verujem, jer ništa novo nisu dodali, možda po jedan šalter, ali to je nedovoljno da se ubrza proces“, izjavio je suvlasnik Splendida i predsjednik Crnogorskog turističkog udruženja Žarka Radulovića.
,,Nevjerovatno je da naši hotelijeri i ugostitelji daju nepromišljene izjave kojima ruše ugled Crne Gore kao turističke destinacije“, odgovorio je ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović. On je istakao staro opravdanje da radnici ne nedostaju samo Crnoj Gori, već i čitavom Mediteranu. Istakao je i da država ima obaveze prema Evropskoj uniji te da se ne mogu radnike iz dalekih destinacija tek tako bez provjere puštati u Crnu Goru, upozoravajući da bi to moglo da ugrozi i naš bezvizni režim. Slična upozorenja došla su i od ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića.
Iako naši poslodavci spas vide u radnicima iz dalekih destinacija, iskustva Hrvatske koja je prošle godine izdala preko 120.00 dozvola za rad stranaca, ukauzuju i na drugu stranu tog rješenja. ,,Radnici iz trećih zemalja uglavnom su zapošljeni na pomoćnim mjestima, to su poslovi koji nijesu nužno u prvim redovima jer je uvijek bolje da su domaći radnici oni koji dočekuju goste i koji razgovaraju s njima i govore im o našoj hrani, baštini i svemu što imamo“, izjavila je Jelena Tabak, predsjednica hrvatskog Udruženja ugostiteljstva.
Dok ministar Đurović tješi ugostitelje riječima da su oni ,,uvijek pokazali žilavost i sposobnost da se snađu u svakoj situaciji, te da će i ove izaći kao pobjednici“, statistika govori da se radi o sistemskom problemu koji se sporo rješava. Crnoj Gori svake godine nedostaje preko 20.000 radnika, uglavnom tokom ljetnje turističke sezone, a to je oko 10 odsto od ukupnog broja zaposlenih. Na stotinu oglasa u ugostiteljstvu i građevinarstvu javi se samo nekoliko radnika ili niko. Iako su raspisivana slobodna radna mjesta, poslodavci nisu mogli da zaposle nijednog radnika na radna mjesta – spasilac, pripremač pica, točilac pića, roštiljdžija, vozač viljuškara, vratar, kurir…
,,Mi imamo veliki nedostatak domicilne radne snage i ovo sve pokazuje da Zavod za zapošljavanje moramo hitno da transformišemo jer da imate 44.000 nezaposlenih, a da ne možete da nađete radnika to nije normalno“, ističe ministar Đurović.
Poslodavci i pored krize koja traje godinama, još nijesu radikalno promijenili svoj odnos prema radnicima. Iz medija se i ove godine mogu čuti poslodavci koji se žale da niko neće da radi iako su povećali plate, te da kuvar ima platu veću od ministara i slično tome. U zemlji gdje je kandidata za ministre mnogo, a kuvara jednostavno nema.
,,Rekli su nam da podignemo plate radnicima. Oni znaju naše bilanse i mogu da vide kolike plate možemo da damo. Mi plate ne možemo da podignemo“, jasan je bio Žarko Radulović, suvlasnika jednog od najelitnijih hotela na primorju.
Kad je situacija već takva, sezonski radnici, posebno mlađi, sve više idu da rade u Hrvatsku. Dok je prosječna plata u turizmu na nivou prosječne u državi i iznosi oko 700 eura, konobari, prodavači, sobarice u Hrvatskoj zarade oko 1.200 eura, a plate kuvara su veće od 1.500 eura. Pored toga, tamošnji poslodavci nude i bolje uslove, koji se odnose na – osiguranje, smještaj, hranu. To znaju i radnici iz okruženja, pa radnici iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, idu na sezonski rad u Hrvatsku.
,,Mene je kao iskusnog konobara vlasnik restorana na primorju nagovarao da radim za 600 eura, s tim da ću imati bakšiš od preko 1.000 mjesečno. Kao da sam došao u kladinicu, a ne da mi nudi posao. Iako mi je porodica u Podgorici, prihvatio sam poziv prijatelja koji radi u Hrvatsku i počeo da radim tamo za veću platu i bitno bolje uslove. Bakšić se naravno podrazumijeva“, kaže za Monitor jedan od sezonskih radnika.
Dok se naši poslodavci zanose popunom nedostajuće radne snage iz Azije, u Hrvatskoj radnicima iz okruženja nude osiguranje preko cijele godine, da bi ih zadržali za sljedeću sezonu.
Ovaj model bi mogao da zaživi i u Crnoj Gori, ali u najboljem slučaju tek od sljedeće sezone. Vlada, poslodavci i sindikati rade na uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu. Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…
Prema ideji poslodavaca, kako obavijesti Radulović, rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi ga preostalih šest mjeseci plaćala država. I dok se poslodavci nadaju da će ovo rješenje zaživjeti do sljedeće sezone, iz Ministarstva rada i socijalnog staranja najavili su da je rok za njegovo donošenje treći kvartal 2024. godine.
Pored ove, za prevazilaženje ovog problema razmatraju se i ideje o većoj zaposlenosti studenata, penzionera, majki koje primaju nadoknadu za troje i više djece…
Ugostitelji čiji objekti rade 12 mjeseci nemaju ovaj problem – radnici im rade i plaćeni su tokom cijele godine.
Da bar neke probleme preduprijede i da sezona ne ,,krahira“, ugostitelji su već sada podigli cijene svojih usluga do 15 odsto. Najavljuju da će zbog inflacije i svega ostalog morati da ih nivelišu i do 30 odsto.
A što se radnika tiče, jasno je da vrijeme malih plata i neuslova za radnike prolazi. Posebno mladi ne pristaju na to, pa idu u Hrvatsku i dalje, gdje im je bolje. Zbog svega toga, ne očekuje nas deficit kadra smo u turizmu. Prema podacima Monstata, pored konobara, sobarica, građevinskih radnika, u kontinuitetu nam nedostaje i doktora medicine, profesora fizike, matematike, razredne nastave…
Iskustvo Hrvatske
Najavljeno je da će Hrvatska ove godine izdati do 200.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima. Tokom prošle godine u Hrvatsko je izdato 124.000 dozvola za boravak i rad stranim radnicima i to najviše državljanima BiH (36.783), Srbije (19.176), Nepala (12.222), Sjeverne Makedonije (10.053), Kosova (8979), Indije (7690), Filipina (5935), Bangladeša (4381), Albanije (4257)… Najviše stranaca bilo je zaposleno u graditeljstvu, turizmu i ugostiteljstvu.
Udio stranih radnika u Hrvatskoj je dosegao pet odsto radne snage, a fali ih još, pa je u ovoj državi registrovano preko 400 agencija za zapošljavanje koje radnike pored Azije, traže i u Južnoj Americi.
Podaci govore da se iz Hrvatske samo posljednju deceniju iselilo oko 10 odsto stanovništva.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom