Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE: Poglavlje za zastiđe

Objavljeno prije

na

Malo malo pa iz Vlade stigne vijest kako samo što nijesmo otvorili poglavlje 27– životna sredina i klimatske promjene. Najnovija glasi: Crna Gora je spremna za otvaranje Poglavlja 27, što znači da našu zemlju sada očekuju finalne aktivnosti u pripremi otvaranja ovog, najzahtjevnijeg dijela pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom. Evropska komisija dala je pozitivno mišljenje na Nacionalnu strategiju koja je osnova harmonizacije crnogorskih propisa sa propisima EU u životnoj sredini.

Zvuči dobro, znači malo, saglasni su Monitorovi sagovornici iz nevladinog sektora.

,,Na neki način, potpuno je bilo očekivano da se iz EU dobije pozitivan komentar na dokument ovog tipa, jer u ovoj fazi nema nikakve potrebe da se bilo šta sakrije ‘ispod tepiha’, kako se to često radi i kod nas i kod svih drugih ekonomski nerazvijenih zemalja koje su u procesu integracije, ali traže na koji način mogu obezbijediti ogromna sredstva potrebna za unapređivanje postojećeg stanja životne sredine”, kaže za Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

Po njegovom mišljenju, očekivano je da svako pozitivno mišljenje Vlada iskoristi kako bi promovisala svoje rezultate. „Ako znamo da je stanje na terenu daleko od dobrog, sa trendom pogoršanja tokom prethodne tri godine – konkretno mislim na upravljanje otpadom, upravljanje kvalitetom vazduha, upravljanje vodama, adaptacijom na klimatske promjene – potpuno je očekivano u izbornoj godini svaku pohvalu sa međunarodnih adresa medijski valorizovati”.

Jovana Janjušević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica ukazuje da je, iako se nebrojeno puta čulo da je poglavlje 27 najzahtjevnije, potpuno jasno da smo, kad je o zaštiti prirode riječ, veoma tanki.

„Ono što se Evropskoj komisiji sviđa je činjenica da je zeleno zakonodavstvo u Crnoj Gori u velikoj mjeri prilagođeno, to jest da su evropske direktive u određenoj mjeri inkorporirane u domaće zakonodavstvo. Ali, ono što je Evropskoj komisiji, i gotovo svakome u Crnoj Gori potpuno jasno je da je primjena tog zakonodavstva ogroman problem”, kaže za Monitor Jovana Janjušević.

Crna Gora je, na primjer, više puta prepravljala Nacionalnu strategiju biodiverziteta sa akcionim planom, a da ništa od te strategije nije implementirano. „Ako je zaštita prirode donošenje dokumenata koji se ne primjenjuju, onda smo mi jako zabrinuti za prirodu naše zemlje”, kažu u CZIP-u.

Nekoliko Monitorovih sagovornika, upućenih u probleme zaštite životne sredine, ali i prilike u našim nadležnim istitucijama, ocjenjuju da su kapaciteti državne administracije, naročito Ministarstva održivog razvoja i turizma – blizu nule. To smatraju veoma ozbiljnim problemom na putu otvaranja poglavlja 27. „Iz samog naziva ministarstva vidi se kakvi su nam kapaciteti. Svakome, osim Vladi, jasno je da održivi razvoj i turizam ne mogu u civilizovanom svijetu biti pod jednim krovom”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.

Nedavno se ministar Branimir Gvozdenović pohvalio kako su dosad na pripremama za poglavlje 27 radile dvije radne grupe – u jednoj je bilo 50, u drugoj 61 stručnjak. Ne zna se jesu li se preklapali, ali jedan od Monitorovih sagovornika primjećuje kako su se među ekspertima našla i tri eminentna profesora od kojih je jedan sa UDG-a i pisao je, više puta, Nacionalnu strategiju biodiverziteta koja još ne valja.

Ministar je naveo kako je trenutno u oko 33 institucije koje su uključene u proces prenošenja i primjene pravne tekovine u Poglavlju 27, zaposleno 126 službenika. Da bi sistem „optimalno funkcionisao”, fale 134 službenika, jer je „projektovana potreba od oko 260 zaposlenih do 2020. godine”.

Naravno, fali i para. „Prvi put smo sada na jednom mjestu definisali koji je to iznos sredstava potreban da bi mogli da ostvarimo potpuno usklađivanje u Poglavlju 27. Prema procjenama iz Nacionalne strategije aproksimacije, u ovu oblast potrebno je investirati oko 1,4 milijardi eura. Finansijski najzahtjevnije oblasti biće kvalitet voda (oko 840 miliona) i upravljanje otpadom (oko 370 miliona). Ove finansijske aproksimacije već nam sada daju za pravo da prilikom redovnog planiranja budžeta sa Ministarstvom finansija tražimo dodatni fiskalni prostor za obezbjeđivanje budžetskih sredstava koja će biti opredijeljena za politiku životne sredine”, objasnio je ministar. Ako je Ministarstvo tek sada prvi put definisalo iznos novca potreban za zaštitu prirode po evropskim standardima – znači li da su dosad pravili račin bez krčmara, bilo bi pitanje za ozbiljniju državu.

Jedan od Monitorovih dobro upućenih izvora tvrdi da iznos od 1,4 milijarde nadležni – lupaju. Više njih se slaže da su pretjerana očekivanja da će veliki dio novca za zaštitu životne sredine stići iz Evrope. Nije jasno zašto se Vlada nada da će taj novac izdvojiti evropski poreski obveznici. Zaštita životne sredine, jednostavno, briga je države.

Za primicanje otvaranju poglavlja 27 treba nam i Mreža zaštićenih područja Natura 2000, koju, kako je Monitor već pisao, nemamo. Gvozdenović kaže da je taj posao počeo i to ne ispočetka jer su već urađeni brojni projekti koji mogu da posluže kao dobra i kvalitetna dokumentaciona osnova za uspostavljanje NATURA 2000 mreže. U prilog tome nabraja da je procenat zaštićene teritorije u našoj zemlji povećan sa devet na skoro 13 odsto.

Samo, problem je što kod nas granice zaštićenih područja, kao i propisa koji u njima važe, znaju da postanu nekako fluidne.

Prije nekoliko godina Nacionalni park Durmitor morao je da se odrekne povelikog parčeta teritorije prosto zato što je nelegalna gradnja toliko napredovala da to više nije ličilo na zaštićeno područje.

Iz Nacionalnog parka ,,isključeni” su Motički gaj, Virak, Razvršje, Pošćenski kraj i Poljane, a ,,uključeni” Komarnica, kanjon Nevidio, šumski kompleks Dragišnice i Grabovica. Dragišnica je, inače, neko vrijeme crnogorskoj javnosti bila poznata po mještanima koji su balvanima na putevima pokušavali da spriječe sječu šuma kakvu, kako su objašnjavali „ne pamte ni u vrijeme italijanske okupacije”.

Šta spječava Vladu da, recimo, zbog nekog od viđenih investitora učini fleksibilnim i granice Nacionalnog parka Skadarsko jezero ili Lovćen. Ili da, prosto, dozvoli gradnju u srcu Nacionalnog parka kao što je aminovala da na Ivanovim koritima bude izgrađen hotel Monte rosa. Riječ je o ,,privremenom objektu”, na pet spratova koji je ušao u prostorno plansku dokumentaciju. Kad piše Evropskim institucijama, Vlada se hvali kako se nijedan objekat ne može raditi bez procjene uticaja na životnu sredinu. Što se može procjenjivati na različite načine – druga je priča.

„Primjer prolongiranja zakonske obaveze pribavljanja integrisane dozvole za najveće industrijske zagađivače u Crnoj Gori – KAP Podgorica, TE Pljevlja i Toščelik Nikšić, u godini u kojoj pričamo o otvaranju poglavlja 27 najbolji je dokaz da je apsurdno hvaliti se ostvarenim rezultatima”, kaže Aleksandar Perović i naglašava da građani moraju pravovremeno dobijati provjerene informacije i argumentovane stavove, a ne površne analize i neutemeljene projekcije kako se obično dešava.

,,Smatram da bi prije otvaranja poglavlja 27 trebalo pronaći održiva rješenja u oblasti upravljanja komunalnim otpadom, riješiti problem aerozagađenja u Pljevljima, Nikšiću, Podgorici i drugim opštinama na sjeveru gdje postoji taj problem, riješiti pitanje opstanka prevaziđenih prljavih tehnologija koje se vještački održavaju na tržištu što opterećuje budžet, uspostaviti održivo upravljanje vodama, odustati jednom za svagda od megalomanskih enegretskih projekata i okrenuti se ka obnovljivim izvorima energije i pravilnom korišćenju prostora kao najvrijednijeg ekološkog i ekonomskog resursa, zaštiti područja koja imaju potencijal i napraviti planove sanacije, rekultivacije i revitalizacije svih degradiranih i ugroženih segmenata životne sredine”, smatra direktor Ozona.

Još jedna, možda najpoznatija, prepreka na putu otvaranja poglavlja 27 je – status ulcinjske Solane. Kao vlažno područje od međunarodnog značaja ona nema studiju zaštite niti je zaštićena bilo kojim državnim dokumentom. U CZIP-u podsjećaju da je Njemačka inistirala da se poglavlje 27 ne otvara dok se ne riješi status ulcinjske Solane jer milioni evropskih ptica područje Solane koriste tokom seobe ka Africi i obrnuto. „Evropska komisija je svjesna da opstanak miliona evropskih ptica zavisi od zaštite Solane. Bilo bi veliko iznenađenje ako bi pregovori bili otvoreni, a da stanje ostane ovakvo kakvo je danas”, kažu u CZIP-u.

Minstar Branimir Gvozdenović oko Solane nekako je više umjetnički nadahnut. „Pokrenuli smo izuzetno važnu aktivnost na dodatnoj arhitektonskoj i kulturnoj valorizaciji Solane, kroz pripremu našeg učešća na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu”, najavljivao je uz napomenu da će to ,,promovisati novi pogled i novi koncept doživljaja ulcinjske Solane i time doprinijeti univerzalnosti naše ideje o njenoj zaštiti i održivosti”.

Kad se isključi poetika, stvari su jasne. Ako se proizvodi so, onda su ptice mirne, ako ne, onda se mora upumpavati voda samo zbog ptica, što mnogo košta. Proizvodnja soli, kažu upućeni, sama po sebi, u Ulcinju nikad nije bila isplativa, ali je riječ o društvenoj odgovornosti i odgovornosti prema prirodi.

A društvenu odgovornost i odgovornost prema prirodi nemamo, pa makar sto puta otvorili poglavlje 27. Ako ptice ne mogu da kažu, mogu, na primjer, građani Pljevalja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BITKA ZA AMBASADORE: Između (ne)podobnosti Vladi i Predsjedniku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik Milo Đukanović nije saglasan da pojedini ljudi sa liste od 18 kandidata predstavljaju Crnu Goru kao ambasadori, zbog čega i dalje traju pregovori za imenovanja u diplomatskim predstavništvima Crne Gore. Obje strane ćute o konkretnim imenima a u javnosti se o njima masovno spekuliše

 

Prethodna smjena crnogorskih ambasadora izazvala je prve trzavice između Vlade Crne Gore i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Bila je prvi test crnogorske kohabitacije. Nakon višednevnih medijskih prepucavanja obje strane su sjele za sto i dogovorile se. Sedam ambasadora je opozvano – ambasador Crne Gore u Kini Darko Pajović, ambasador u Srbiji Tarzan Milošević, ambasadorka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima Dušanka Jeknić, ambasador pri Svetoj stolici Miodrag Vlahović, ambasadorka u Italiji Sanja Vlahović, ambasador u Bosni i Hercegovini Obrad Mišo Stanišić i ambasadorka u Njemačkoj Vera Kuliš.

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tada je obrazložio svoju odluku kazavši da su te diplomate svojim ponašanjem „nanijele štetu po ugled Crne Gore“. To je za opoziciju i dio javnosti bio nedovoljan argument za povlačenje.

Radulović sada povlači još šest ambasadora, a ovog puta bez ikakvih argumenata. On je najavio opoziv ambasadorke Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama Milice Pejanović Đurišić, ambasadora u Hrvatskoj Bora Vučinića, ambasadora u Sloveniji Vujice Lazovića, ambasadora u Argentini Srđana Stankovića, ambasadora u Ujedinjenom Kraljevstvu Vladimira Beratovića i ambasadora Crne Gore pri Savjetu Evrope Zorana Jankovića. U većini slučaejva riječ je o tvrdim kadrovima Demokratske partije socijalista.

Kao što smo vidjeli prošlog puta, kod pitanja postavljanja i povlačenja ambasadora iz crnogorskih predstavništava u svijetu posljednju riječ ima predsjednik Crne Gore, u ovom slučaju lider Demokratske partije socijalista Milo Đukanović. To mu pravo daje član 95 Ustava Crne Gore – „Predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu, na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose“. Njegovu nadležnost pojačava i Zakon o vanjskim poslovima. U njemu piše da da Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) obavještava Predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.

Đukanović je prethodni put tražio konkretne razloge za smjenu ambasadora, a isto traži i sada. Ministarstvo je prilikom traženja mišljenja od skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike pojasnilo da ambasadore smjenjuje sa ciljem „autentičnijeg zastupanja svojih politika“. Ukoliko Đukanović ne potpiše, MVP može (kao i prošlog puta) da povuče ambasadore u Crnu Goru „na konsultacije“, a da u tu zemlju pošalje takozvanog „otpravnika poslova“, koji bi vršio nadležnosti ambasadora. Ali to bi, kažu eksperti, u diplomatskom svijetu bilo nepoštovanje prema državi domaćinu.

Mnogo teža neslaganja Đukanović i Vlada imaju oko postavljenja novih ambasadora. Obje strane ćute o konkretnim imenima za ta mjesta, ali Đukanović je ranije rekao da mu je dostavljena lista od 18 kandidata za ambasadore.

„Dobio sam predlog za 18 ambasadora, usaglasili smo se oko jednog broja. Oko drugog dijela se nijesmo složili, vjerujem da se oko jednog nećemo ni složiti. Za ove za koje smo se složili tražićemo agremane“, kazao je Đukanović.

On je, međutim, u govoru provukao da su među predloženim ambasadorima ljudi koji su glasali protiv nezavisnosti Crne Gore ili u javnosti bili protiv države. Kazao je da takvi ljudi neće dobiti njegovu saglasnost.

„Ni u snu neću podržati bilo kog diplomatu koji je na bilo koji način ikada nešto radio ili govorio protiv Crne Gore. Oni koji su bili protiv obnove nezavisnosti nemaju moralno pravo da traže saglasnost države Crne Gore da budu njeni predstavnici”, istakao je Đukanović.

Ministar Radulović je u Skupštini kazao da Vlada mora da odlučuje i bude glavna u vođenju spoljne politike. Međutim, kaže da pojedini članovi DPS-a smatraju da riječ „postavlja“ (koja piše u Ustavu), daje za pravo Đukanoviću i da odlučuje o ambasadorima. Smatra da ustavni sud treba da se izjasni o nadležnostima predsjednika u ovom slučaju. Kazao je i da je postavljenje ambasadora do sada usaglašavano na spoljnopolitičkim konsultacijama predsjednika Crne Gore, predsjednika Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova, te da se, iako nema formalno zakonsko utemeljenje, radi o dobrom i korisnom formatu i da ga u uslovima kohabitacije treba nastaviti.

I u Vladi i u kabinetu predsjednika za sada ćute o kandidatima za ambasadore. Prema nezvaničnim informacijama Monitora iz Ministarstva vanjskih poslova, dijelom je riječ o tome što lista kandidata koja je dostavljena Đukanoviću nije konačna, već se i dalje vode razgovori sa potencijalnim kandidatima. Iz kabineta ministra nijesu odgovorili na pitanja Monitora u vezi sa ovom temom, a obrazložili su da detalje neće komentarisati dok se o tome ne bude raspravljalo na sjednici Vlade.

Pojedini mediji objavili su da je, između ostalih, bivši savjetnik premijera Zdravka Krivokapića Srećko Crnogorac kandidat za ambasadora Crne Gore u Argentini. S druge strane, pisalo se da Đukanović ne želi da potpiše saglasnost za dugogodišnju novinarku i direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Milku Tadić Mijović. Ona je autor mnogih istraživačkih tekstova o navodnim koruptivnim radnjama porodice Đukanović, a jedna je od autorki dokumentarnog filma o predsjedniku. Dugogodišnja novinarka Monitora, za nezavisnost Crne Gore se zalagala i kad je Đukanović svom snagom bio protiv nje. Izvori Monitora kažu da se njih dvoje jesu pominjali na sastancima, ali nijesu sigurni da li su njihova imena i formalno predložena Đukanovićevom kabinetu.

Izvori Monitora tvrde da će među ambasadorima i specijalnim izaslanicima ponovo biti najmanje karijernih diplomata, iako je Vlada to obećala na početku mandata. Ponovo će se, čini se, diplomatske funkcije dijeliti „zaslužnim“ kadrovima, a ne onima koji su se godinama školovali da u svijetu zastupaju interese svoje zemlje.

 

Zbog ambasadora se ljulja podrška i u Skupštini

Situacija sa ambasadorima ne prijeti samo kohabitaciji, već ozbiljno može dodatno  uzdrmati povjerenje Vlade u Skupštini. To je pokazala i posljednja sjednica skupštinskog Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.

Iako je odluka o opozivu šest ambasadora dobila pozitivno mišljenje odbora, gotovo svaki član tog tijela ozbiljno je kritikovao rad Ministarstva vanjskih poslova. Ministar Radulović je kritikovan jer se nije pojavio pred odborom, ali je ozbiljno kritikovana i smjena ambasadora bez formalnih kriterijuma.

Poslanik Pokreta za promjene Branko Radulović najavio je da više neće biti član tog tijela jer, kako je rekao, ne želi više da bude „taster poslanik“. On je kazao da ministar na mjesto smijenjenih ambasadora planira da dovede još gore, a on ne želi da bude dio toga. Kazao je da je riječ o „agenturama Milana Roćena i Vijesti“. Na kraju je kazao da „svim srcem“ želi da Vlada izgura četiri godine, ali da „ovako ne može“.

„Skida glave ljudima, postavlja ljude bez ikakvih kriterijuma, a ministra nema, tako da mi treba da vidimo što ćemo raditi kroz izmjene Zakona i drugih inicijativa kada da privedemo ministra ovdje“, rekao je Radulović.

Poslanik Demokratskog fronta Milun Zogović kazao je da se opozivu ovih ambasadora moralo pristupiti mnogo ranije, jer je riječ o „par ekselans“ političkom kadru DPS-a. Predstavnik Ministarstva kazao je da je državna uprava veoma spora u vezi sa tim pitanjem.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZBOR NASLJEDNIKA TRONA SVETOG PETRA CETINJSKOG: Šta se iza brda valja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, do izlaska ovog broja u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije. Njegovi izgledi su u usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije prokazan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, postoje ozbiljne indicije da je moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije

 

Početak rada Svetog Arhijerejskog Sabora Srpske Pravoslavne Crkve u ponedjeljak 24. maja je privukao pažnju gotovo svih glavnih medija u regionu. Sabor kojim predsjedava nedavno izabrani patrijarh Porfirije nije do sada zvanično uvrstio u dnevni red izbor upražnjenih episkopskih katedri u Valjevu, Zagrebu i Cetinju. Međutim, iako episkopi zasijedaju, iza debelih zidova kripte kneza Lazara u Hramu Svetog Save daleko od očiju javnosti, u crkvenim, diplomatskim i političkim krugovima se uveliko barata sa imenima kandidata i utvrđuju pazari.

Prema sadašnjoj konstelaciji snaga, dok ovaj broj Monitora ide u štampu, najozbiljniji pretendent da zamijeni pokojnog vladiku Amfilohija je sadašnji administrator Mitropolije crnogorsko-primorske i episkop budimljansko-nikšićki Joanikije (Mićović). Njegovi izgledi i popularnost su u stalnom usponu od izbora patrijarha Porfirija. Iako je Joanikije ranije označavan kao protivnik i neposlušnik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića postoje ozbiljne indicije da je sada moguć dogovor sa državnim vrhom Srbije za njegov izbor usljed promjene geopolitičke situacije. Raniji patrijarh Irinej Gavrilović i uticajni proruski jastreb episkop bački Irinej Bulović su tipovali na sadašnjeg episkopa kruševačkog Davida Perovića da zamijeni Amfilohija. Za takav izbor su navodno imali i većinu u Saboru i blagoslov srpskog suverena. Ipak, do realizacije nije došlo samo zbog bolesti i smrti patrijarha Irineja.

Pema informacijama Monitora, novi patrijarh se protivi politici nametanja izbora mitropolita Crnoj Gori suprotno njenoj volji, iako Patrijarh i Sabor imaju pravo da izaberu koga oni hoće – shodno postojećim kanonima. Porfirije je poznat i u beogradskim i zagrebačkim krugovima (gdje je stolovao do izbora za patrijarha) kao intelektualac i duhovnik sa suptilnim diplomatskim vještinama i neko ko razmišlja strateški.

U Patrijaršiji su veoma svjesni da episkop Joanikije uživa privrženost sveštenstva, monaštva i pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori, a uz to ima i jaku podršku zvanične Podgorice i zapadnih zemalja, prevashodno Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Njihove diplomate u Beogradu su se nedavno takođe uključile u razgovore oko kadrovskih rješenja koja se očekuju od Sabora, kako nam je rečeno iz Patrijaršije. Cilj je navodno postizanje što veće stabilnosti u Crnoj Gori kako bi se omogućilo da se sa što manje smetnji i potresa demisionira autokratski sistem predsjednika Mila Đukanovića. Nije tajna da bi jednostrano nametanje mitropolita od strane Beograda išlo naruku Đukanoviću i njegovim „patrijotama“ kojima treba okidač da zaustave opadajući uticaj i krivičnu odgovornost u slučaju da izgube kontrolu nad pravosuđem.

Jedini disidentski glasovi iz nove parlamentarne većine dolaze iz dijela rukovodstva Demokratskog fronta (DF) koji zamjera Joanikiju da je podržao njihove rivale iz redova Demokrata i Vlade Crne Gore na nedavnim lokalnim izborima u Nikšiću. Dio DF-a se pribojava da će Joanikije slijediti dosadašnju politiku njegovog prethodnika sa kojim nisu bili u dobrim odnosima, prije svega zbog kadrovskih kombinatorika pokojnog mitropolita Amfilohija oko izbora premijera i članova Vlade mimo ranijih dogovora sa njima. DF je kao kontratežu razvijao bliske odnosima sa pokojnim patrijarhom i oponentom mitropolita Amfilohija.

U čitavu igru ulazi i tema potpisivanja temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC-a kojim će se regulisati odnosi između države i pravoslavne crkve. Prema najnovijoj izjavi premijera Krivokapića, u tom ugovoru više nema spornih članova (ranije su pominjana dva neusaglašena člana) i ugovor će navodno uskoro biti objavljen. Sinod je odustao od ranije pripremljene verzije mitropolita Amfilohija već je napravio novi nacrt koji je naknadno usaglašavan i poslat Vladi.

Interesantno je i da ugovor treba u ime SPC potpisati patrijarh, što je odstupanje od ranije prakse u Hrvatskoj i BiH da najstariji episkop ili predsjednik episkopskog savjeta u tim državama potpiše ugovor sa svjetovnim vlastima. Ostalo je nedorečeno da li je potpisivanje ugovora uslovljeno izborom kandidata Podgorice i Zapada za mitropolita ili je dio šire političke kombinacije kojom sadašnja Vlada nastoji osigurati političku podršku od strane crkve u Crnoj Gori u nedostatku podrške dijela parlamentarne većine.

Da još ima neizvjesnosti a možda i nervoze, vidi se i po izjavi episkopa Joanikija za dnevni list Dan pred početak Sabora, gdje sadašnji administrator cetinjske mitropolije naglašava da „sveti Kanoni propisiju da se bilo koja upražnjenja eparhija popunjava u roku od tri do šest mjeseci, odnosno da se administriranje istom ne odugovlači bez potrebe“. Takođe se i zahvalio novinaru što je „pomenuo proceduru izbora“ dodavši da je treba ispoštovati „da bi svaki izbor bio regularan i bez prigovora“.

Osim gore citiranog termina za izbor upražnjenog episkopskog mjesta, prema sadašnjim kanonima SPC-a, kandidat za episkopa mora biti isključivo iz reda monaha, bilo da je obični monah, jeromonah (monah sa sveštenim činom), iguman (nadstojnik manastira), arhimandrit (nadstojnik više manastira) ili episkop. Ranije je, kao što je i dalje slučaj u Grčkoj, kandidat mogao biti i običan pop koji je udovac (primjer patrijarha Germana ili ranijeg cetinjskog mitropolita Danila Dajkovića). Za razliku od izbora patrijarha, izbor episkopa/mitropolita se obavlja prostom većinom na Saboru gdje mora biti prisutno najmanje dvije trećine svih članova Sabora (od ukupno četrdesetak). Ako nijedan kandidat odmah ne dobije apsolutnu većinu prisutnih vrši se uži izbor kandidata. Ako u užem izboru dva kandidata dobiju jednak broj glasova onda patrijarh daje svoj „zlatni glas“ jednom od dvojice i time postaje poznat novi episkop ili mitropolit.

Kad je u pitanju vremenski termin za izbor mitropolita, period od tri do šest mjeseci nije imperativan, a u prošlosti Mitropolije stolica mitropolita je ostajala upražnjena i po nekoliko godina dok su se administratori mijenjali jedan za drugim. Tako je nakon svrgavanja i hapšenja mitropolita Arsenija Bradvarevića 1954. godine od strane crnogorskih komunista „zbog zavjere u rušenju narodnog režima i antidržavne djelatnosti“ Sveti arhijerejski sinod SPC-a u avgustu 1954. postavio za administratora Mitropolije crnogorsko-primorske episkopa Makarija iz tadašnje budimsko-polimske eparhije do juna 1955. kada je poslove administratora preuzeo pratrijarh Vikentije sve do smrti jula 1958. godine. Još četiri osobe su se smijenile kao administratori sve do 20. maja 1961. godine kada je konačno izabran novi mitropolit Danilo Dajković. SPC je prethodno dobila saglasnost i blagoslov svjetovnih vlasti Crne Gore u skladu sa vjekovnim principom cezaropapizma u zemljama sa pravoslavnom većinom (princip da svjetovna vlast ima primat nad crkvenom vlašću po pitanju kadrovske politike u Crkvi a nekad i po pitanju moralnih dogmi).

Vladika Joanikije se, osim doziranog protivljenja DF-a, i dalje susrijeće sa otvorenom opozicijom u vidu lobija oko bačkog episkopa Irineja Bulovića i prljavom kampanjom ljudi bliskih Buloviću, koju vode protiv njega. Na početku zasijedanja Sabora glasnuo se srpski bogoslov Dejan Mačković sa argumentacijom da vladika Joanikije ne bi trebao zauzeti katedru Svetog Petra Cetinjskog. Mačković je izjavio da je sadašnji administrator „brđanin i ruralni tip“ koji se „totalno ne uklapa u primorski i gradski štih pastve kojoj treba biti autoritet“ te da za novog mitropolita treba biti postavljen neko ko je „obrazovan i elokventan“ implicirajući da Joanikije to nije jer je „usko plemenskog shvatanja“. Mimo toga mu se privatno zamjera i bliskost sa Zapadom a samim tim je i njegovo srpstvo upitno.

Sve u svemu tri opcije su trenutno najviše u igri: odgoditi izbor mitropolita na godinu dana kako priželjkuje dio DF-a i dio ljudi oko predsjednika Vučića; izabrati Joanikija radi dobrih odnosa sa zvaničnom Podgoricom i unutrašnje stabilnosti crnogorske vlasti – kako traži Zapad, ili izabrati ranijeg vikarnog episkopa dioklijskog i sadašnjeg episkopa buenosajreskog i južnocentralnoameričkog Kirila Bojovića čije srpstvo i rusofilstvo se manje dovodi u pitanje. U srijedu je Kurir TV objavila da je i sam Irinej Bulović u igri za mitropolita a istog dana uveče Vidovdan je objavio da je moguće da će Irinej biti novi administrator na Cetinju. U četvrtak ujutro se glasnula Nevenka Ćirović iz Demokrata poručivši Irineju „da se ne igra igara“ jer ni „one oko Đeda (Amfilohija) nisu zaboravljene“.

Ipak, konačni stav će zavisiti od odluke vladara Srbije.

Jovo MARTINOVIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo