Povežite se sa nama

MONITORING

ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE: Poglavlje za zastiđe

Objavljeno prije

na

Malo malo pa iz Vlade stigne vijest kako samo što nijesmo otvorili poglavlje 27– životna sredina i klimatske promjene. Najnovija glasi: Crna Gora je spremna za otvaranje Poglavlja 27, što znači da našu zemlju sada očekuju finalne aktivnosti u pripremi otvaranja ovog, najzahtjevnijeg dijela pregovora Crne Gore sa Evropskom unijom. Evropska komisija dala je pozitivno mišljenje na Nacionalnu strategiju koja je osnova harmonizacije crnogorskih propisa sa propisima EU u životnoj sredini.

Zvuči dobro, znači malo, saglasni su Monitorovi sagovornici iz nevladinog sektora.

,,Na neki način, potpuno je bilo očekivano da se iz EU dobije pozitivan komentar na dokument ovog tipa, jer u ovoj fazi nema nikakve potrebe da se bilo šta sakrije ‘ispod tepiha’, kako se to često radi i kod nas i kod svih drugih ekonomski nerazvijenih zemalja koje su u procesu integracije, ali traže na koji način mogu obezbijediti ogromna sredstva potrebna za unapređivanje postojećeg stanja životne sredine”, kaže za Monitor Aleksandar Perović, direktor Ekološkog pokreta Ozon.

Po njegovom mišljenju, očekivano je da svako pozitivno mišljenje Vlada iskoristi kako bi promovisala svoje rezultate. „Ako znamo da je stanje na terenu daleko od dobrog, sa trendom pogoršanja tokom prethodne tri godine – konkretno mislim na upravljanje otpadom, upravljanje kvalitetom vazduha, upravljanje vodama, adaptacijom na klimatske promjene – potpuno je očekivano u izbornoj godini svaku pohvalu sa međunarodnih adresa medijski valorizovati”.

Jovana Janjušević iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica ukazuje da je, iako se nebrojeno puta čulo da je poglavlje 27 najzahtjevnije, potpuno jasno da smo, kad je o zaštiti prirode riječ, veoma tanki.

„Ono što se Evropskoj komisiji sviđa je činjenica da je zeleno zakonodavstvo u Crnoj Gori u velikoj mjeri prilagođeno, to jest da su evropske direktive u određenoj mjeri inkorporirane u domaće zakonodavstvo. Ali, ono što je Evropskoj komisiji, i gotovo svakome u Crnoj Gori potpuno jasno je da je primjena tog zakonodavstva ogroman problem”, kaže za Monitor Jovana Janjušević.

Crna Gora je, na primjer, više puta prepravljala Nacionalnu strategiju biodiverziteta sa akcionim planom, a da ništa od te strategije nije implementirano. „Ako je zaštita prirode donošenje dokumenata koji se ne primjenjuju, onda smo mi jako zabrinuti za prirodu naše zemlje”, kažu u CZIP-u.

Nekoliko Monitorovih sagovornika, upućenih u probleme zaštite životne sredine, ali i prilike u našim nadležnim istitucijama, ocjenjuju da su kapaciteti državne administracije, naročito Ministarstva održivog razvoja i turizma – blizu nule. To smatraju veoma ozbiljnim problemom na putu otvaranja poglavlja 27. „Iz samog naziva ministarstva vidi se kakvi su nam kapaciteti. Svakome, osim Vladi, jasno je da održivi razvoj i turizam ne mogu u civilizovanom svijetu biti pod jednim krovom”, kaže jedan od Monitorovih sagovornika.

Nedavno se ministar Branimir Gvozdenović pohvalio kako su dosad na pripremama za poglavlje 27 radile dvije radne grupe – u jednoj je bilo 50, u drugoj 61 stručnjak. Ne zna se jesu li se preklapali, ali jedan od Monitorovih sagovornika primjećuje kako su se među ekspertima našla i tri eminentna profesora od kojih je jedan sa UDG-a i pisao je, više puta, Nacionalnu strategiju biodiverziteta koja još ne valja.

Ministar je naveo kako je trenutno u oko 33 institucije koje su uključene u proces prenošenja i primjene pravne tekovine u Poglavlju 27, zaposleno 126 službenika. Da bi sistem „optimalno funkcionisao”, fale 134 službenika, jer je „projektovana potreba od oko 260 zaposlenih do 2020. godine”.

Naravno, fali i para. „Prvi put smo sada na jednom mjestu definisali koji je to iznos sredstava potreban da bi mogli da ostvarimo potpuno usklađivanje u Poglavlju 27. Prema procjenama iz Nacionalne strategije aproksimacije, u ovu oblast potrebno je investirati oko 1,4 milijardi eura. Finansijski najzahtjevnije oblasti biće kvalitet voda (oko 840 miliona) i upravljanje otpadom (oko 370 miliona). Ove finansijske aproksimacije već nam sada daju za pravo da prilikom redovnog planiranja budžeta sa Ministarstvom finansija tražimo dodatni fiskalni prostor za obezbjeđivanje budžetskih sredstava koja će biti opredijeljena za politiku životne sredine”, objasnio je ministar. Ako je Ministarstvo tek sada prvi put definisalo iznos novca potreban za zaštitu prirode po evropskim standardima – znači li da su dosad pravili račin bez krčmara, bilo bi pitanje za ozbiljniju državu.

Jedan od Monitorovih dobro upućenih izvora tvrdi da iznos od 1,4 milijarde nadležni – lupaju. Više njih se slaže da su pretjerana očekivanja da će veliki dio novca za zaštitu životne sredine stići iz Evrope. Nije jasno zašto se Vlada nada da će taj novac izdvojiti evropski poreski obveznici. Zaštita životne sredine, jednostavno, briga je države.

Za primicanje otvaranju poglavlja 27 treba nam i Mreža zaštićenih područja Natura 2000, koju, kako je Monitor već pisao, nemamo. Gvozdenović kaže da je taj posao počeo i to ne ispočetka jer su već urađeni brojni projekti koji mogu da posluže kao dobra i kvalitetna dokumentaciona osnova za uspostavljanje NATURA 2000 mreže. U prilog tome nabraja da je procenat zaštićene teritorije u našoj zemlji povećan sa devet na skoro 13 odsto.

Samo, problem je što kod nas granice zaštićenih područja, kao i propisa koji u njima važe, znaju da postanu nekako fluidne.

Prije nekoliko godina Nacionalni park Durmitor morao je da se odrekne povelikog parčeta teritorije prosto zato što je nelegalna gradnja toliko napredovala da to više nije ličilo na zaštićeno područje.

Iz Nacionalnog parka ,,isključeni” su Motički gaj, Virak, Razvršje, Pošćenski kraj i Poljane, a ,,uključeni” Komarnica, kanjon Nevidio, šumski kompleks Dragišnice i Grabovica. Dragišnica je, inače, neko vrijeme crnogorskoj javnosti bila poznata po mještanima koji su balvanima na putevima pokušavali da spriječe sječu šuma kakvu, kako su objašnjavali „ne pamte ni u vrijeme italijanske okupacije”.

Šta spječava Vladu da, recimo, zbog nekog od viđenih investitora učini fleksibilnim i granice Nacionalnog parka Skadarsko jezero ili Lovćen. Ili da, prosto, dozvoli gradnju u srcu Nacionalnog parka kao što je aminovala da na Ivanovim koritima bude izgrađen hotel Monte rosa. Riječ je o ,,privremenom objektu”, na pet spratova koji je ušao u prostorno plansku dokumentaciju. Kad piše Evropskim institucijama, Vlada se hvali kako se nijedan objekat ne može raditi bez procjene uticaja na životnu sredinu. Što se može procjenjivati na različite načine – druga je priča.

„Primjer prolongiranja zakonske obaveze pribavljanja integrisane dozvole za najveće industrijske zagađivače u Crnoj Gori – KAP Podgorica, TE Pljevlja i Toščelik Nikšić, u godini u kojoj pričamo o otvaranju poglavlja 27 najbolji je dokaz da je apsurdno hvaliti se ostvarenim rezultatima”, kaže Aleksandar Perović i naglašava da građani moraju pravovremeno dobijati provjerene informacije i argumentovane stavove, a ne površne analize i neutemeljene projekcije kako se obično dešava.

,,Smatram da bi prije otvaranja poglavlja 27 trebalo pronaći održiva rješenja u oblasti upravljanja komunalnim otpadom, riješiti problem aerozagađenja u Pljevljima, Nikšiću, Podgorici i drugim opštinama na sjeveru gdje postoji taj problem, riješiti pitanje opstanka prevaziđenih prljavih tehnologija koje se vještački održavaju na tržištu što opterećuje budžet, uspostaviti održivo upravljanje vodama, odustati jednom za svagda od megalomanskih enegretskih projekata i okrenuti se ka obnovljivim izvorima energije i pravilnom korišćenju prostora kao najvrijednijeg ekološkog i ekonomskog resursa, zaštiti područja koja imaju potencijal i napraviti planove sanacije, rekultivacije i revitalizacije svih degradiranih i ugroženih segmenata životne sredine”, smatra direktor Ozona.

Još jedna, možda najpoznatija, prepreka na putu otvaranja poglavlja 27 je – status ulcinjske Solane. Kao vlažno područje od međunarodnog značaja ona nema studiju zaštite niti je zaštićena bilo kojim državnim dokumentom. U CZIP-u podsjećaju da je Njemačka inistirala da se poglavlje 27 ne otvara dok se ne riješi status ulcinjske Solane jer milioni evropskih ptica područje Solane koriste tokom seobe ka Africi i obrnuto. „Evropska komisija je svjesna da opstanak miliona evropskih ptica zavisi od zaštite Solane. Bilo bi veliko iznenađenje ako bi pregovori bili otvoreni, a da stanje ostane ovakvo kakvo je danas”, kažu u CZIP-u.

Minstar Branimir Gvozdenović oko Solane nekako je više umjetnički nadahnut. „Pokrenuli smo izuzetno važnu aktivnost na dodatnoj arhitektonskoj i kulturnoj valorizaciji Solane, kroz pripremu našeg učešća na ovogodišnjem Venecijanskom bijenalu”, najavljivao je uz napomenu da će to ,,promovisati novi pogled i novi koncept doživljaja ulcinjske Solane i time doprinijeti univerzalnosti naše ideje o njenoj zaštiti i održivosti”.

Kad se isključi poetika, stvari su jasne. Ako se proizvodi so, onda su ptice mirne, ako ne, onda se mora upumpavati voda samo zbog ptica, što mnogo košta. Proizvodnja soli, kažu upućeni, sama po sebi, u Ulcinju nikad nije bila isplativa, ali je riječ o društvenoj odgovornosti i odgovornosti prema prirodi.

A društvenu odgovornost i odgovornost prema prirodi nemamo, pa makar sto puta otvorili poglavlje 27. Ako ptice ne mogu da kažu, mogu, na primjer, građani Pljevalja.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo