Povežite se sa nama

MONITORING

ŠTETOČINE U CRNOGORSKIM ŠUMAMA: Ljudi, crvi i sistem

Objavljeno prije

na

Ozbiljna je konkurencija u borbi za najveću štetočinu u crnogorskim šumama. Mrtva je trka između koncesionara, buba koje jedu drveće i državnih organa koji o šumama treba da brinu. Premda, njihovo nadmetanje je simboličko jer, svi pripomažu u istom poslu – sve gorem stanju u šumama.

„Najveća štetočina u državnim šumama je sam sistem upravljanja šumama”, kaže za Monitor Mirsad Nurković, bivši vd direktora

Uprave za šume.

U aprilu ove godine objavljeno je kako se potkornjak namnožio u pljevaljskim šumama. U izvještaju o radu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ocijenjeno je da je katastrofalno, te da je na Ljubišnji, koncesionom području kompanije Vektra Jakić, Dragana Brkovića već osušeno 100.000 kubika, uglavnom smrče.

Potkornjaci su mali insekti, koji ispod kore grade sistem hodnika u kojima odgajaju svoje potomstvo. Hrane se drvetom i naseljavaju slaba, umiruća stabla, zatim ležavine, svježa posečena stabla ili neoguljenu složenu oblovinu. Međutim, kada se prenamnože, naseljavaju i potpuno zdrava stabla. Tokom jedne godine, kaže stručna literatura, potkornjaci mogu imati dvije ili tri generacije i početi da se šire geometrijskom progresijom. Sve više šume se suši.

Načelnik Odsjeka za uzgoj i zaštitu šuma u Upravi za šume Crne Gore Vidan Jakić proteklih godina je, kako je pisala Pobjeda, u više navrata upozoravao na probleme sušenja pljevaljskih šuma, ali očekivane reakcije nije bilo. Od 2008. do 2015. godine na Ljubišnji je doznačeno 57.000 kubika osušene i zaražene smrče, ali je posječeno samo 10.000. Na doznaku čeka još 50-ak hiljada. Nepodijeljeno mišljenje stručnjaka je da je neophodno hitno posjeći sve što je u fazi sušenja i što nije potpuno zdravo, uspostaviti šumski red i ukloniti iz šume sve što je izvor zaraze.

Dok se stručnjaci slažu, nadležni ne mogu da se pogode čiji je posao sređivanje stanja u šumama. Šume bi trebao da čisti onaj ko ih i koristi – koncesionar. Međutim, trenutno stanje u pojedinim područjima je takvo da bi bilo neophodno donijeti nove planove o gazdovanju šumama – zaustaviti sječu dok se šuma ne očisti – što je posao Ministarstva poljoprivrede. Obaveza Uprave za šume je da doznači koncesionaru koja stabla mora da posiječe. Pola nije doznačeno, od onoga što jeste, koncesionar je očistio – petinu.

Monitorovi izvori objašnjavaju da je šumarski inspektor nedavno kaznio Vektru Jakić zbog toga što nije poštovala obavezu o uzgoju šume sa 1.500 eura. Čitavih.

Problem nije samo u pljevaljskim šumama. Drvoprerađivači iz Rožaja nedavno si pozvali Adema Fetića, direktora Direktorata za šume, da objasni zbog čega se ne uklanja sanitarna masa iz ovdašnjih šuma koja prijeti da zarazi zdrave četinare. Ništa se naročito ni oko tog upozorenja nije desilo.

Mirsad Nurković, koji je, kao kadar SDP-a, na čelu Uprave za šume

bio od septembra 2015. do aprila 2016. kaže da se država prema šumama odnosi neodgovorno, neprofesionalno i nedomaćinski. „Šume se koriste na način koji je prevaziđen, što je štetno po šume, državu, odnosno budžet, kao i za drvoprerađivače”, tvrdi Nurković i ocjenjuje da sve zanima samo jedno – kako da se dođe do trupca.

I prošle i pretprošle godine Državna revizorska institucija ustanovila je razne rupe u naplati svih, pa i koncesija za korištenje šuma. Smanjenja iznosa za plaćanje koncesije mimo zakonskih propisa i procedura, neraskidanje ugovora zbog neispunjenja uslova ili gomilanja velikih dugova za koncesije, samo su neke od nepravilnosti koje je konstatovala DRI.

Koncesionu naknadu Vektre Jakić za 2007. godinu Uprava za šume obračunala je tako da je javni prihod umanjen za blizu 350 hiljada eura, u 2008. godini na sličan način otišlo je skoro 380 hiljada. „Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409”, konstatovala je DRI. U narednom izvještaju konstatovali su da je mimo procedure i bez potrebne dokumentacije od 2013. do 2015. koncesija tom preduzeću smanjena za 897 hiljada eura, a u 2015. je skoro prepolovljena sa više od milion na 583 hiljade.

Na poziciji direktora Uprave za šume od 2008. do 2015. bio je Radoš Šućur, koji je, reklo bi se logično, nakon rascjepa u SDP-u odlučio da postane Socijaldemokrata.

„U posljednjih pet- šest godina Uprava za šume ne ostvaruje prihode ni na nivou potrošnje. Prihodi od koncesija i drugih naknada za korišćenje šuma jedva ili nedovoljno pokrivaju troškove Uprave za šume”, tvrdi Mirsad Nurković. Objašnjava da je tokom kratkog službovanja u Upravi za šume ustanovio da godinama – 2013, 2014, 2015 – niko koncesionarima nije obračunavao naknadu za doznaku i žigosanje stabala koja treba da iznosi 10 odsto od koncesionog ugovora. „Imamo pet milona nenaplaćenih koncesija za korišćenje šuma i dva miliona neobračunatih i nenaplaćenih naknada”, kaže naš sagovornik.

Kao jednu od važnih posljedica načina na koji se koriste crnogorske šume Nurković vidi to što umjesto da u tom sektoru radi deset hiljada ljudi, on trenutno zapošljava oko 1.200. „Sa druge strane, evidentirani prihodi, koji su niži od realnih, su 28 miliona eura, što jasno pokazuje da neko ostvaruje ekstraprofit.

I tu priča ponovo dolazi do balvana. Maksimum prerade koji najčešče drvo doživi u Crnog Gori je pretvaranje u rezanu građu to jest daske i grede. Izvozimo trupce i uvozimo finalne proizvode od drveta, stara je pjesma. Mirsad Nurković objašnjava kako se procjenjuje da oko 50 odsto posječene drvne mase ne ulazi u formalne privredne tokove, već su u zoni sive ekonomije, te da se, takođe, veliki dio zaposlenih u drvopreradi nalazi u zoni sivog tržišta rada.

Branislav Veljković, pomoćnik direktora u Upravi za šume, imenovan po leks specijalisu kaže za Monitor da je, u cilju poboljšanja brige o šumama predložio formiranje komisije koja će obići sve koncesionare u Crnoj Gori, neposredno sagledati njihove mogućnosti i kapacitete, kategorizovati ih u smislu prerađivačkih mogućnosti i njihove finansijske odgovornosti. Predložio je raskidanje ugovora sa koncesionarima koji ih ne poštuju, kao i forsiranje sanitarne sječe radi zaštite šuma.

Teško da će za ove vlasti nešto od toga biti. Dok ne bude, bube i šege rade svoje, tranzicioni dobitnici dobijaju, a šume se suše i gube.

Drvo za izbore

Dok šumu kao pririodno bogatstvo slabo čuvamo i na najgori mogući način eksploatišemo, upotreba tog blaga u predizborne svrhe sasvim dobro ide. U izvještaju o dosadašnjem radu Branislav Veljković, pomoćnik direktora u Upravi za šume kojeg je kandidovao SDP, piše da je, pored ostalog, konstatovao angažovanje ljudi po ugovoru o djelu, ,,faktički rad lica bez važećih ugovora, višak zaposlenih u pojedinim PJ koji se fiktivno raspoređuju u druge gradove, nepoštovanje zakonskih procedura za usluge manjih vrijednosti, nepoštovanje koncesionih ugovora (Javor company d.o.o. – Rožaje, Vektra Jakić d.o.o – Pljevlja, Karapidis bross co spaik Žabljak, DOO Wood –Žabljak…) ,,Na primjeru opštine Rožaje se može uočiti da je napravljena situacija da se šuma posmatra kao sredstvo za podmirenje socijalnih potreba i u predizborne svrhe obzirom da imamo već procesuirane predmete sa konačnim sudskim presudama i zakašnjele disciplinske postupke koje vodi Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja” konstatuje Veljković. Primijetio je i korištenje službenih vozila bez putnih naloga, da nije implementiran informacini sistem za unapređenje analitičke evidencije i praćenje procesa, nije izvršena setifikacija šuma, da nema jasnih procedura prodaje ogrijevnog drveta, te da se preporuke DRI ne poštuju.

Prekogranični potkornjak

Potkornjak, rekli bi naši političari, nije samo naš nego i problem sa kojim se suočavaju i druge države. Bore se – kako koja.U Federaciji BiH su najviše ugrožene šume na području Zenice, Tuzle i Sokoca. Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije BiH, tražilo je, prema izvještajima Al Jazeere, rješenje od kantonalnih i federalnih vlasti, ali je njihova reakcija bila ,,blijeda, anemična ili bolje reći – nikakva”. Jedino je reagovao Srednjebosanski kanton koji je donio program sanacije osušenih šuma. U Republici Srpskoj problem je jednako alarmantan, ali se ni tamo nije pristupilo žurnom rješavanju problema. U Hrvatskoj su se Gorani žalili kako nakon ledoloma 2014. potkornjak uništava šume u Gorskom kotaru i tražili od države hitno uništavanje napadnutih stabala bilo da su u državnom ili privatnom vlasništvu. U Nacionalnom parku Tara, u susjednoj Srbiji, pokazali su da borba protiv štetočina i zaustavljanje sušenja šume može biti vrlo efikasna, ako joj se ozbiljno pristupi. Kad su se prije tri godine suočili sa sušenjem stabala jele, smrče, Pančićeve omorike, uvidjeli su da potkornjaci u velikom broju napadaju zimzelene vrste, nabavili su 1.200 feromonskih klopki i pomoću njih krenuli u suzbijanje štetočina. ,,Jedna klopka je u stanju da uhvati nekoliko desetina hiljada potkornjaka, dok je samo nekoliko stotina tih insekata dovoljno da osuši jedno stogodišnje stablo. U tom pogledu njihova efikasnost je nesporna”, kazali su Al Jazeeri stručnjaci iz Nacionalnog parka Tara.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo