Ozbiljna je konkurencija u borbi za najveću štetočinu u crnogorskim šumama. Mrtva je trka između koncesionara, buba koje jedu drveće i državnih organa koji o šumama treba da brinu. Premda, njihovo nadmetanje je simboličko jer, svi pripomažu u istom poslu – sve gorem stanju u šumama.
„Najveća štetočina u državnim šumama je sam sistem upravljanja šumama”, kaže za Monitor Mirsad Nurković, bivši vd direktora
Uprave za šume.
U aprilu ove godine objavljeno je kako se potkornjak namnožio u pljevaljskim šumama. U izvještaju o radu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ocijenjeno je da je katastrofalno, te da je na Ljubišnji, koncesionom području kompanije Vektra Jakić, Dragana Brkovića već osušeno 100.000 kubika, uglavnom smrče.
Potkornjaci su mali insekti, koji ispod kore grade sistem hodnika u kojima odgajaju svoje potomstvo. Hrane se drvetom i naseljavaju slaba, umiruća stabla, zatim ležavine, svježa posečena stabla ili neoguljenu složenu oblovinu. Međutim, kada se prenamnože, naseljavaju i potpuno zdrava stabla. Tokom jedne godine, kaže stručna literatura, potkornjaci mogu imati dvije ili tri generacije i početi da se šire geometrijskom progresijom. Sve više šume se suši.
Načelnik Odsjeka za uzgoj i zaštitu šuma u Upravi za šume Crne Gore Vidan Jakić proteklih godina je, kako je pisala Pobjeda, u više navrata upozoravao na probleme sušenja pljevaljskih šuma, ali očekivane reakcije nije bilo. Od 2008. do 2015. godine na Ljubišnji je doznačeno 57.000 kubika osušene i zaražene smrče, ali je posječeno samo 10.000. Na doznaku čeka još 50-ak hiljada. Nepodijeljeno mišljenje stručnjaka je da je neophodno hitno posjeći sve što je u fazi sušenja i što nije potpuno zdravo, uspostaviti šumski red i ukloniti iz šume sve što je izvor zaraze.
Dok se stručnjaci slažu, nadležni ne mogu da se pogode čiji je posao sređivanje stanja u šumama. Šume bi trebao da čisti onaj ko ih i koristi – koncesionar. Međutim, trenutno stanje u pojedinim područjima je takvo da bi bilo neophodno donijeti nove planove o gazdovanju šumama – zaustaviti sječu dok se šuma ne očisti – što je posao Ministarstva poljoprivrede. Obaveza Uprave za šume je da doznači koncesionaru koja stabla mora da posiječe. Pola nije doznačeno, od onoga što jeste, koncesionar je očistio – petinu.
Monitorovi izvori objašnjavaju da je šumarski inspektor nedavno kaznio Vektru Jakić zbog toga što nije poštovala obavezu o uzgoju šume sa 1.500 eura. Čitavih.
Problem nije samo u pljevaljskim šumama. Drvoprerađivači iz Rožaja nedavno si pozvali Adema Fetića, direktora Direktorata za šume, da objasni zbog čega se ne uklanja sanitarna masa iz ovdašnjih šuma koja prijeti da zarazi zdrave četinare. Ništa se naročito ni oko tog upozorenja nije desilo.
Mirsad Nurković, koji je, kao kadar SDP-a, na čelu Uprave za šume
bio od septembra 2015. do aprila 2016. kaže da se država prema šumama odnosi neodgovorno, neprofesionalno i nedomaćinski. „Šume se koriste na način koji je prevaziđen, što je štetno po šume, državu, odnosno budžet, kao i za drvoprerađivače”, tvrdi Nurković i ocjenjuje da sve zanima samo jedno – kako da se dođe do trupca.
I prošle i pretprošle godine Državna revizorska institucija ustanovila je razne rupe u naplati svih, pa i koncesija za korištenje šuma. Smanjenja iznosa za plaćanje koncesije mimo zakonskih propisa i procedura, neraskidanje ugovora zbog neispunjenja uslova ili gomilanja velikih dugova za koncesije, samo su neke od nepravilnosti koje je konstatovala DRI.
Koncesionu naknadu Vektre Jakić za 2007. godinu Uprava za šume obračunala je tako da je javni prihod umanjen za blizu 350 hiljada eura, u 2008. godini na sličan način otišlo je skoro 380 hiljada. „Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409″, konstatovala je DRI. U narednom izvještaju konstatovali su da je mimo procedure i bez potrebne dokumentacije od 2013. do 2015. koncesija tom preduzeću smanjena za 897 hiljada eura, a u 2015. je skoro prepolovljena sa više od milion na 583 hiljade.
Na poziciji direktora Uprave za šume od 2008. do 2015. bio je Radoš Šućur, koji je, reklo bi se logično, nakon rascjepa u SDP-u odlučio da postane Socijaldemokrata.
„U posljednjih pet- šest godina Uprava za šume ne ostvaruje prihode ni na nivou potrošnje. Prihodi od koncesija i drugih naknada za korišćenje šuma jedva ili nedovoljno pokrivaju troškove Uprave za šume”, tvrdi Mirsad Nurković. Objašnjava da je tokom kratkog službovanja u Upravi za šume ustanovio da godinama – 2013, 2014, 2015 – niko koncesionarima nije obračunavao naknadu za doznaku i žigosanje stabala koja treba da iznosi 10 odsto od koncesionog ugovora. „Imamo pet milona nenaplaćenih koncesija za korišćenje šuma i dva miliona neobračunatih i nenaplaćenih naknada”, kaže naš sagovornik.
Kao jednu od važnih posljedica načina na koji se koriste crnogorske šume Nurković vidi to što umjesto da u tom sektoru radi deset hiljada ljudi, on trenutno zapošljava oko 1.200. „Sa druge strane, evidentirani prihodi, koji su niži od realnih, su 28 miliona eura, što jasno pokazuje da neko ostvaruje ekstraprofit.
I tu priča ponovo dolazi do balvana. Maksimum prerade koji najčešče drvo doživi u Crnog Gori je pretvaranje u rezanu građu to jest daske i grede. Izvozimo trupce i uvozimo finalne proizvode od drveta, stara je pjesma. Mirsad Nurković objašnjava kako se procjenjuje da oko 50 odsto posječene drvne mase ne ulazi u formalne privredne tokove, već su u zoni sive ekonomije, te da se, takođe, veliki dio zaposlenih u drvopreradi nalazi u zoni sivog tržišta rada.
Branislav Veljković, pomoćnik direktora u Upravi za šume, imenovan po leks specijalisu kaže za Monitor da je, u cilju poboljšanja brige o šumama predložio formiranje komisije koja će obići sve koncesionare u Crnoj Gori, neposredno sagledati njihove mogućnosti i kapacitete, kategorizovati ih u smislu prerađivačkih mogućnosti i njihove finansijske odgovornosti. Predložio je raskidanje ugovora sa koncesionarima koji ih ne poštuju, kao i forsiranje sanitarne sječe radi zaštite šuma.
Teško da će za ove vlasti nešto od toga biti. Dok ne bude, bube i šege rade svoje, tranzicioni dobitnici dobijaju, a šume se suše i gube.
Drvo za izbore
Dok šumu kao pririodno bogatstvo slabo čuvamo i na najgori mogući način eksploatišemo, upotreba tog blaga u predizborne svrhe sasvim dobro ide. U izvještaju o dosadašnjem radu Branislav Veljković, pomoćnik direktora u Upravi za šume kojeg je kandidovao SDP, piše da je, pored ostalog, konstatovao angažovanje ljudi po ugovoru o djelu, ,,faktički rad lica bez važećih ugovora, višak zaposlenih u pojedinim PJ koji se fiktivno raspoređuju u druge gradove, nepoštovanje zakonskih procedura za usluge manjih vrijednosti, nepoštovanje koncesionih ugovora (Javor company d.o.o. – Rožaje, Vektra Jakić d.o.o – Pljevlja, Karapidis bross co spaik Žabljak, DOO Wood –Žabljak…) ,,Na primjeru opštine Rožaje se može uočiti da je napravljena situacija da se šuma posmatra kao sredstvo za podmirenje socijalnih potreba i u predizborne svrhe obzirom da imamo već procesuirane predmete sa konačnim sudskim presudama i zakašnjele disciplinske postupke koje vodi Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja” konstatuje Veljković. Primijetio je i korištenje službenih vozila bez putnih naloga, da nije implementiran informacini sistem za unapređenje analitičke evidencije i praćenje procesa, nije izvršena setifikacija šuma, da nema jasnih procedura prodaje ogrijevnog drveta, te da se preporuke DRI ne poštuju.
Prekogranični potkornjak
Potkornjak, rekli bi naši političari, nije samo naš nego i problem sa kojim se suočavaju i druge države. Bore se – kako koja.U Federaciji BiH su najviše ugrožene šume na području Zenice, Tuzle i Sokoca. Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije BiH, tražilo je, prema izvještajima Al Jazeere, rješenje od kantonalnih i federalnih vlasti, ali je njihova reakcija bila ,,blijeda, anemična ili bolje reći – nikakva”. Jedino je reagovao Srednjebosanski kanton koji je donio program sanacije osušenih šuma. U Republici Srpskoj problem je jednako alarmantan, ali se ni tamo nije pristupilo žurnom rješavanju problema. U Hrvatskoj su se Gorani žalili kako nakon ledoloma 2014. potkornjak uništava šume u Gorskom kotaru i tražili od države hitno uništavanje napadnutih stabala bilo da su u državnom ili privatnom vlasništvu. U Nacionalnom parku Tara, u susjednoj Srbiji, pokazali su da borba protiv štetočina i zaustavljanje sušenja šume može biti vrlo efikasna, ako joj se ozbiljno pristupi. Kad su se prije tri godine suočili sa sušenjem stabala jele, smrče, Pančićeve omorike, uvidjeli su da potkornjaci u velikom broju napadaju zimzelene vrste, nabavili su 1.200 feromonskih klopki i pomoću njih krenuli u suzbijanje štetočina. ,,Jedna klopka je u stanju da uhvati nekoliko desetina hiljada potkornjaka, dok je samo nekoliko stotina tih insekata dovoljno da osuši jedno stogodišnje stablo. U tom pogledu njihova efikasnost je nesporna”, kazali su Al Jazeeri stručnjaci iz Nacionalnog parka Tara.
Miloš BAKIĆ
HORIZONTI3 sedmice
DANAS, SJUTRA4 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice