Povežite se sa nama

MONITORING

ŠTETOČINE U CRNOGORSKIM ŠUMAMA: Ljudi, crvi i sistem

Objavljeno prije

na

Ozbiljna je konkurencija u borbi za najveću štetočinu u crnogorskim šumama. Mrtva je trka između koncesionara, buba koje jedu drveće i državnih organa koji o šumama treba da brinu. Premda, njihovo nadmetanje je simboličko jer, svi pripomažu u istom poslu – sve gorem stanju u šumama.

„Najveća štetočina u državnim šumama je sam sistem upravljanja šumama”, kaže za Monitor Mirsad Nurković, bivši vd direktora

Uprave za šume.

U aprilu ove godine objavljeno je kako se potkornjak namnožio u pljevaljskim šumama. U izvještaju o radu Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ocijenjeno je da je katastrofalno, te da je na Ljubišnji, koncesionom području kompanije Vektra Jakić, Dragana Brkovića već osušeno 100.000 kubika, uglavnom smrče.

Potkornjaci su mali insekti, koji ispod kore grade sistem hodnika u kojima odgajaju svoje potomstvo. Hrane se drvetom i naseljavaju slaba, umiruća stabla, zatim ležavine, svježa posečena stabla ili neoguljenu složenu oblovinu. Međutim, kada se prenamnože, naseljavaju i potpuno zdrava stabla. Tokom jedne godine, kaže stručna literatura, potkornjaci mogu imati dvije ili tri generacije i početi da se šire geometrijskom progresijom. Sve više šume se suši.

Načelnik Odsjeka za uzgoj i zaštitu šuma u Upravi za šume Crne Gore Vidan Jakić proteklih godina je, kako je pisala Pobjeda, u više navrata upozoravao na probleme sušenja pljevaljskih šuma, ali očekivane reakcije nije bilo. Od 2008. do 2015. godine na Ljubišnji je doznačeno 57.000 kubika osušene i zaražene smrče, ali je posječeno samo 10.000. Na doznaku čeka još 50-ak hiljada. Nepodijeljeno mišljenje stručnjaka je da je neophodno hitno posjeći sve što je u fazi sušenja i što nije potpuno zdravo, uspostaviti šumski red i ukloniti iz šume sve što je izvor zaraze.

Dok se stručnjaci slažu, nadležni ne mogu da se pogode čiji je posao sređivanje stanja u šumama. Šume bi trebao da čisti onaj ko ih i koristi – koncesionar. Međutim, trenutno stanje u pojedinim područjima je takvo da bi bilo neophodno donijeti nove planove o gazdovanju šumama – zaustaviti sječu dok se šuma ne očisti – što je posao Ministarstva poljoprivrede. Obaveza Uprave za šume je da doznači koncesionaru koja stabla mora da posiječe. Pola nije doznačeno, od onoga što jeste, koncesionar je očistio – petinu.

Monitorovi izvori objašnjavaju da je šumarski inspektor nedavno kaznio Vektru Jakić zbog toga što nije poštovala obavezu o uzgoju šume sa 1.500 eura. Čitavih.

Problem nije samo u pljevaljskim šumama. Drvoprerađivači iz Rožaja nedavno si pozvali Adema Fetića, direktora Direktorata za šume, da objasni zbog čega se ne uklanja sanitarna masa iz ovdašnjih šuma koja prijeti da zarazi zdrave četinare. Ništa se naročito ni oko tog upozorenja nije desilo.

Mirsad Nurković, koji je, kao kadar SDP-a, na čelu Uprave za šume

bio od septembra 2015. do aprila 2016. kaže da se država prema šumama odnosi neodgovorno, neprofesionalno i nedomaćinski. „Šume se koriste na način koji je prevaziđen, što je štetno po šume, državu, odnosno budžet, kao i za drvoprerađivače”, tvrdi Nurković i ocjenjuje da sve zanima samo jedno – kako da se dođe do trupca.

I prošle i pretprošle godine Državna revizorska institucija ustanovila je razne rupe u naplati svih, pa i koncesija za korištenje šuma. Smanjenja iznosa za plaćanje koncesije mimo zakonskih propisa i procedura, neraskidanje ugovora zbog neispunjenja uslova ili gomilanja velikih dugova za koncesije, samo su neke od nepravilnosti koje je konstatovala DRI.

Koncesionu naknadu Vektre Jakić za 2007. godinu Uprava za šume obračunala je tako da je javni prihod umanjen za blizu 350 hiljada eura, u 2008. godini na sličan način otišlo je skoro 380 hiljada. „Uprava za šume je nepravilnim obračunom koncesione naknade koncesionaru DOO Vektra Jakić – Pljevlja u periodu 2007-2012. godine neosnovano umanjila javni prihod za iznos od 1.670.409”, konstatovala je DRI. U narednom izvještaju konstatovali su da je mimo procedure i bez potrebne dokumentacije od 2013. do 2015. koncesija tom preduzeću smanjena za 897 hiljada eura, a u 2015. je skoro prepolovljena sa više od milion na 583 hiljade.

Na poziciji direktora Uprave za šume od 2008. do 2015. bio je Radoš Šućur, koji je, reklo bi se logično, nakon rascjepa u SDP-u odlučio da postane Socijaldemokrata.

„U posljednjih pet- šest godina Uprava za šume ne ostvaruje prihode ni na nivou potrošnje. Prihodi od koncesija i drugih naknada za korišćenje šuma jedva ili nedovoljno pokrivaju troškove Uprave za šume”, tvrdi Mirsad Nurković. Objašnjava da je tokom kratkog službovanja u Upravi za šume ustanovio da godinama – 2013, 2014, 2015 – niko koncesionarima nije obračunavao naknadu za doznaku i žigosanje stabala koja treba da iznosi 10 odsto od koncesionog ugovora. „Imamo pet milona nenaplaćenih koncesija za korišćenje šuma i dva miliona neobračunatih i nenaplaćenih naknada”, kaže naš sagovornik.

Kao jednu od važnih posljedica načina na koji se koriste crnogorske šume Nurković vidi to što umjesto da u tom sektoru radi deset hiljada ljudi, on trenutno zapošljava oko 1.200. „Sa druge strane, evidentirani prihodi, koji su niži od realnih, su 28 miliona eura, što jasno pokazuje da neko ostvaruje ekstraprofit.

I tu priča ponovo dolazi do balvana. Maksimum prerade koji najčešče drvo doživi u Crnog Gori je pretvaranje u rezanu građu to jest daske i grede. Izvozimo trupce i uvozimo finalne proizvode od drveta, stara je pjesma. Mirsad Nurković objašnjava kako se procjenjuje da oko 50 odsto posječene drvne mase ne ulazi u formalne privredne tokove, već su u zoni sive ekonomije, te da se, takođe, veliki dio zaposlenih u drvopreradi nalazi u zoni sivog tržišta rada.

Branislav Veljković, pomoćnik direktora u Upravi za šume, imenovan po leks specijalisu kaže za Monitor da je, u cilju poboljšanja brige o šumama predložio formiranje komisije koja će obići sve koncesionare u Crnoj Gori, neposredno sagledati njihove mogućnosti i kapacitete, kategorizovati ih u smislu prerađivačkih mogućnosti i njihove finansijske odgovornosti. Predložio je raskidanje ugovora sa koncesionarima koji ih ne poštuju, kao i forsiranje sanitarne sječe radi zaštite šuma.

Teško da će za ove vlasti nešto od toga biti. Dok ne bude, bube i šege rade svoje, tranzicioni dobitnici dobijaju, a šume se suše i gube.

Drvo za izbore

Dok šumu kao pririodno bogatstvo slabo čuvamo i na najgori mogući način eksploatišemo, upotreba tog blaga u predizborne svrhe sasvim dobro ide. U izvještaju o dosadašnjem radu Branislav Veljković, pomoćnik direktora u Upravi za šume kojeg je kandidovao SDP, piše da je, pored ostalog, konstatovao angažovanje ljudi po ugovoru o djelu, ,,faktički rad lica bez važećih ugovora, višak zaposlenih u pojedinim PJ koji se fiktivno raspoređuju u druge gradove, nepoštovanje zakonskih procedura za usluge manjih vrijednosti, nepoštovanje koncesionih ugovora (Javor company d.o.o. – Rožaje, Vektra Jakić d.o.o – Pljevlja, Karapidis bross co spaik Žabljak, DOO Wood –Žabljak…) ,,Na primjeru opštine Rožaje se može uočiti da je napravljena situacija da se šuma posmatra kao sredstvo za podmirenje socijalnih potreba i u predizborne svrhe obzirom da imamo već procesuirane predmete sa konačnim sudskim presudama i zakašnjele disciplinske postupke koje vodi Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja” konstatuje Veljković. Primijetio je i korištenje službenih vozila bez putnih naloga, da nije implementiran informacini sistem za unapređenje analitičke evidencije i praćenje procesa, nije izvršena setifikacija šuma, da nema jasnih procedura prodaje ogrijevnog drveta, te da se preporuke DRI ne poštuju.

Prekogranični potkornjak

Potkornjak, rekli bi naši političari, nije samo naš nego i problem sa kojim se suočavaju i druge države. Bore se – kako koja.U Federaciji BiH su najviše ugrožene šume na području Zenice, Tuzle i Sokoca. Udruženje inženjera i tehničara šumarstva Federacije BiH, tražilo je, prema izvještajima Al Jazeere, rješenje od kantonalnih i federalnih vlasti, ali je njihova reakcija bila ,,blijeda, anemična ili bolje reći – nikakva”. Jedino je reagovao Srednjebosanski kanton koji je donio program sanacije osušenih šuma. U Republici Srpskoj problem je jednako alarmantan, ali se ni tamo nije pristupilo žurnom rješavanju problema. U Hrvatskoj su se Gorani žalili kako nakon ledoloma 2014. potkornjak uništava šume u Gorskom kotaru i tražili od države hitno uništavanje napadnutih stabala bilo da su u državnom ili privatnom vlasništvu. U Nacionalnom parku Tara, u susjednoj Srbiji, pokazali su da borba protiv štetočina i zaustavljanje sušenja šume može biti vrlo efikasna, ako joj se ozbiljno pristupi. Kad su se prije tri godine suočili sa sušenjem stabala jele, smrče, Pančićeve omorike, uvidjeli su da potkornjaci u velikom broju napadaju zimzelene vrste, nabavili su 1.200 feromonskih klopki i pomoću njih krenuli u suzbijanje štetočina. ,,Jedna klopka je u stanju da uhvati nekoliko desetina hiljada potkornjaka, dok je samo nekoliko stotina tih insekata dovoljno da osuši jedno stogodišnje stablo. U tom pogledu njihova efikasnost je nesporna”, kazali su Al Jazeeri stručnjaci iz Nacionalnog parka Tara.

Miloš BAKIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo