Povežite se sa nama

MONITORING

ČEKAJUĆI START NOVOG PREDSJEDNIKA CANU: Nasljednik Milov ortak

Objavljeno prije

na

Novoizabrani predsjednik Crnogorske akademije nauka i umjetnosti Dragan K. Vukčević, kao visokooktanski akademik 1. avgusta preuzima korimilo te insititucije. On će naslijediti Momira Đurovića, koji je na čelu CANU od 2002. godine. Vukčević je, kako je Monitor pisao još prije devet godina, vlastitim izborom demonstrirao mentalitet crnogorskog intelektualca: uglavnom je ćutao za vrijeme svih burnih događaja i s intelektualne distance posmatrao nedostojnu svakodnevicu sve do današnjih dana.

U javnosti prvo zapažen kao omladinski aktivista koji je imao kondiciju za, kako se to tada zvalo – akumulaciju funkcija. Taj doktor nauka, pravno-sociološkog smjera, bio je kadar da stigne na sve strane. I da se nikad vlastima ne zamjeri. Upućeni kažu jedino nije stigao da objavi nijedan ozbiljni naučni rad.

Za vanrednog člana CANU izabran je 1996. godine, a u aprilu 2004. postao je njen akademik.

U vrijeme takozvane antibirokratske revolucije, kada je na vlast došao sa mladim, pametnim i lijepim Milo Đukanović, Vukčević je bio republički sekretar za odnose sa inostranstvom u tadašnjoj Vladi Crne Gore. Godinama kasnije, tačnije 2009. godine, imao je čast da postane jedan od osnivača drugog privatnog univerziteta u našoj državi (UDG) i to sa probranim društvom – premijerom Milom Đukanovićem, univerzitetskim profesorom Veselinom Vukotićem i vlasnikom građevinske kompanije Čelebić Tomislavom Čelebićem.

Tada je u javnosti komentarisan nepotizam i klijentizam u crnogorskom visokom obrazovanju, uz opasku da je Dragan Vukčević krenuo u privatni biznis pravo sa državnog Pravnog fakulteta, gdje je bio i dekan, ali i rukovodilac postdiplomskih studija.

U ljeto prije tri godine Vukčević se našao u udarnim vijestima državnih medija povodom objave dobitnika Trinaestojulske nagrade. Složno su zaključili ti DPS-ovi glasnogovornici da većeg sloma i destabilizacije Crne Gore nije bilo od referenduma. Zašto?

Žiri, čiji je predsjednik bio Dragan K. Vukčević, odlučio je da za tu godinu laureati budu politički teoretičar i univerzitetski profesor Radule Knežević, pjesnik Ilija Lakušić i književni kritičar Gojko Čelebić.

Nagradu su dobili ,,oni koji se bore protiv Crne Gore”, kazao je Radoslav Rotković, dodajući da je žiri prekršio zakon. Da je zakon prekršen tvrdio je i bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić. Iz Dukljanske akademije nauka i umjetnosti podsjetili su da je Lakušić, za vrijeme ministarskog mandata, rame uz rame sa Amfilohijem Radovićem i Radovanom Karadžićem, prioritet dao rušenju Njegoševog mauzoleja. Čelebić je, takođe su podsjetili iz DANU, kao ministar kulture napisao pismo hrvatskim dramskim umjetnicima nazvavši ih „bečkim konjušarima”. Obojicu u fotelju ministra za kulturu postavio je premijer Milo Đukanović.

Zanimljivo je da je Vukčevićev CID objavio djelo Džona Roulsa Teorija pravde, u svijetu zapaženo zbog zanimljivih autorovih stavova. Beogradski profesor Slobodan Perović, u jednoj analizi te knjige, napisao je da je po Roulsu pravda prva vrijednost društvenih ustanova: „Zakoni i ustanove, ma koliko delotvorni i dobro uređeni, ako nisu pravični moraju da se reformišu ili napuste”.

Da li Vukčević čita knjige koje objavljuje njegova firma ili ih čita a iz njih ne koristi pouke?

Na Roulsove poruke naslanja se i jedan Vukčevićev stav iz eseja Crnogorska raskrsnica: ,,Nepravda se može trpjeti samo onoliko koliko je to nužno da bi se izbjegla još veća nepravda.” Sudeći prema višegodišnjem angažmanu akademika Vukčevića u CANU, on sa akademskih visina osmatra kako Crnu Goru razaraju sve moguće i nemoguće nepravde, koje režira njegov ortak Milo Đukanović.

Teško je povjerovati da taj kurs neće zadržati i kao čelnik CANU. Inače, do sada je doprinos CANU crnogorskom društvu bio taman kao pokojnog Socijalističkog saveza radnog naroda u čijem je vrhu akademik Momir Đurović proveo nekoliko godina. (Tog podatka nema u njegovoj zvaničnoj biografiji.)

CANU je, od kada je na njenom čelu Đurović, a on je u njoj kako rekosmo potrošio tri mandata, bila kuća živopisnih dogodovština. Među akademicima CANU ima i onih koji nisu objavili nijednu knjigu. Na plenarnim sastancima, na kojima se biraju članovi CANU, učestvovali su ravnopravno i oni koji nisu građani, niti državljani Crne Gore. To je i nezakonito i popriličan državni trošak, jer i te akademike finansira Crna Gora. Poreski obveznici za honorare akademicima CANU izdvajaju godišnje pozamašne sume, a oni rade na projektima koji traju kao turske i latinoameričke tv serije. Enciklopedija Crne Gore priprema se dvije i po decenije. Đurović je, na primjer, bio koordinator kapitalnog projekta Crna Gora u 21. stoljeću – u eri kompetetivnosti, za koji je izdvojeno blizu milion eura, a na njemu je 15 mjeseci radilo 145 istraživača.

Projekat Uređenje vodnog režima Skadarskog jezera i rijeke Bojane rađen je nekoliko godina iako su ekolozi tvrdili da se radi o običnom isušivanju Skadarskog jezera. Đurović je, a to je bilo prije pet godina, tvrdio da Svjetska banka CANU mora da isplati 400.000 eura – zbog krađe autorskih prava! Predsjednik CANU izjavio je da je Svjetska banka „neovlašćeno uzela” idejni projekat regulacije vodnog režima Skadarskog jezera. Projekat je bio zajednički rad Crnogorske i Albanske akademije nauka. Đurović je, izgleda, ,,zaboravio” da je projekat finansiran iz budžeta Crne Gore sa 400.000 eura i zapravo je tražio ponovo novac za ono što je već jednom plaćeno. Zaboravnost ili čovjek izigrava biznismena, pitao se tada tim povodom naš list?

Đurović je ostao upamćen i po tome što je 2003. godine, kada je naslijedio Dragutina Vukotića, hitro zamijenio tablu na zgradi Akademije. Postavio je novu ispisanu – samo ćirilicom.

Akademici CANU, zajedno sa predsjednikom, najčešće su mudro ćutali o vitalnim problemima Crne Gore ili su njihovi komentari često bili nespojivi sa crnogorskim državnim i nacionalnim interesima. Zato se u teškim ratnim godinama moglo čuti – postoji li na svijetu ijedna akademija koja se zalaže protiv sopstvene države, protiv crnogorskog jezika, samostalnosti CPC…? Akademika Đurovića niko nikada nije primijetio na antiratnim mitinzima u Crnoj Gori, niti je ikada mogao pročitati njegovu osudu zloupotrebe Crne Gore za ciljeve velikosrpskog projekta tokom devedesetih godina prošlog vijeka.

Uoči referenduma o crnogorskoj samostalnosti mudro je ćutao. U CANU je promovisan i projekat o bezuslovnom ujedinjenju Crne Gore i Srbije.

Prije četiri godine mediji su objavili da je Đurović, tokom ručka sa makedonskim kolegom Vladom Kambovskim u Skoplju, nazvao Crnu Goru „staljinističkom” i „necivilizovanom”, i zaključio da „kao takva, uopšte ne može i ne treba da postoji”.

Iste godine, Momir Đurović je pokazao da ima i proročke obdarenosti.

Kao predsjednik CANU tvrdio je da nije trebalo odustajati od gradnje hidroelektrane Buk-Bijela. Prekorio je stručnjake što su dopustili da ,,populistički koncepti i ideje partija” poništavaju koncepciju energetskog razvoja Crne Gore, najavljujući da će se kanjon Tare opet naći u opasnosti od potapanja. Ovih dana za gradnju te hidroelektrane zalažu se dva poslanika iz Socijalističke narodne partije i Nove srpske demokratije.

Proteklih dana CANU je bila u centru pažnje javnosti u negativnom kontekstu zbog Rječnika crnogorskog narodnog i književnog jezika. Đurović je priznao da ima malo grešaka u Rječniku, ali da ga najviše kritikuju neznalice. Nedavno se pohvalio kako je zadovoljan doprinosom Akademije Crnoj Gori. Blago Crnoj Gori sa ovakvom akademijom i njenim akademicima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GODINU DANA PROTESTA MJEŠTANA KRALJSKIH BARA: Male HE – agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja  problema od strane Vlade. Tako su na protestu koji je održan prošlog mjeseca istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine

,,Ne dirajte naše vode, ostavite naša izvorišta Tare, dosta ste uzeli, nemojte više kumim vas bogom”, poručili su prije godinu dana mještani kolašinskog sela Kraljske Bare, ispod Komova. Od tada traju njihovi protesti u cilju zaustavljanja gradnje malih hidroelektrana (mHE) na vodotocima Ljubaštica, Crnja  i Čestogaz.

Ove tri rječice formiraju rijeku Drcku, jednu od većih pritoka Tare. Koncesiju na jedina tri preostala vodotoka u Parku prirode Komovi, koja nijesu stavljena u cijevi, dobilo je preduzeće Dekar energy. Vlasnik Dekara je Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a.

Od prošle jeseni mještani Bara Kraljskih imaju podršku mještana Rečina, koje je snašla ista muka. Oni se protive gradnji mini hidrocentrale na Rečinskoj rijeci. Na Rečinskoj rijeci mHE Skrbuša gradi kompanija Hydro logistics. Vlasnik ove kompanije je Slaven Burzanović, koji je i ovlašćeni zastupnik u firmi BB hidro Blaža Đukanovića, sina predsjednika države,  koji je takođe u poslu sa malim HE.

Na ovonedjeljnom protestu mještani Kraljskih Bara i Rečina su pozvali potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića da ,,dođe i potvrdi ili porekne ono što je obećao u septembru prošle godine”. Abazović je tada prisustvovao protestu u Kraljskim Barama i, između ostalog, rekao da ,,buduća vlast treba da raskine sve koncesije za mHE i trajno zabrani gradnju”. On je tada tvrdio i da je ,,svaka gradnja mHE korupcija sama po sebi”.

Do sada su raskinuti svi ugovori o mHE za koje je postojao zakonski osnov, a za sve ostale traži se rješenje koje neće ići na štetu države, odgovoreno je mještanima iz Abazovićevog kabineta. Podsjetili su da je Abazović obećao moratorijum na izgradnju mHE, što je Vlada učinila odmah nakon konstituisanja.

,,Inspekcija će u saradnji sa geometrima uskoro posjetiti Bare Kraljske i sačiniti detaljan elaborat kojim će se utvrditi jasna pozicija objekata male HE, najavljeno je iz Kabineta poptredsjednika Vlade. To je, kako su precizirali, osnovni preduslov razmatranja pravnog osnova za raskid ugovora.

Dok se čeka nova inspekcijska posjeta, nedavno je Direktorat za inspekcijske poslove privremeno zabranio koncesionarima nastavak radova.

Na protestu su mještani Bara Kraljskih i Rečina iskazali zabrinutost i tražili od vicepremijera da im garantuje da niko neće krenuti silom na one koji se protive gradnji mini-hidroelektrana na tom području.

Milovan – Mišo Labović, predsjednik Savjeta MZ Kraljske Bare, za Monitor kaže da mještani trpe pravno nasilje jer se privremenim mjerama koje donosi Osnovni sud u Kolašinu ugrožavaju ljudska prava: ,,Kad investitor podnese zahtjev za 24 sata se odlučuje, a mještanima za krivične tužbe preko dva mjeseca traje istraga”. On objašnjava da se koncesionar bori svim silama za svoj profit, pa da je bilo i prijetnji, ali da se nesigurnost  sada provlači kroz institucije.

Labović ističe da su više puta nadležnima predočili dokaze o tome da su u odluci o koncesiji pogrešno tretirani slivovi rječica, da nijesu riješeni građevinsko pravni odnosi, da je ugovor sa koncesionarom koji je trebao da završi radove 2016. na volšeban način bivša Vlada, na osnovu zaključka, produžila 2019. godine…

,,Očigledno da će ovo trajati”, kaže Labović i napominje da ugovor koncesionaru ističe krajem godine. ,,Imali smo  dva sastanka u Vladi.  Nijesmo dobili bilo kakve garancije. Oni se drže  priče da ne žele da plaćaju milionske odštete. Mi smatramo da se na osnovu člana 23 koncesionog ugovora i člana 18 – nesaglasnost mještana, ugovori mogu oboriti. Član 23 jasno kaže – da se dozvole koje su dobijene na osnovu pogrešnih podataka odmah mogu raskinuti. Onda bi trebalo da onaj koji je potpisao takve ugovore pozove na odgovornost”.

Mještani ne kriju ogorčenje zbog nerješavanja ovog problema od strane Vlade. Tako su na protestu, koji je održan prošlog mjeseca, istakli da je više nezakonitosti, kada je riječ o projektima mHE u selu, napravljeno tokom minulog mjeseca, nego tokom čitave prethodne godine.

Krajem maja su pozvali ministra ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ratka Mitrovića da podnese ostavku „iz moralnih razloga“. Ministar Mitrović je autor studija tehničko-ekonomske opravdanosti izgradnje i idejnih rješenja za 20 mHE, među kojima i Crnja, Ljubaštica i Čestogaz u Barama Kraljskim.

U Crnoj Gori rade 32 mHE, a njihov udio u ukupnoj proizvodnji električne energije manji je od tri odsto. Građani su na osnovu podsticaja investitorima do sada platili preko 19 miliona eura. Zahvaljujući subvencijama, koje plaćaju potrošači kroz račune za struju, firma BB Hidro, čiji je suvlasnik  Blažo Đukanović, projektovala je za 12 godina rada  mHE Bistrica u Kolašinu, profit od tri miliona eura, a za to vrijeme će državi biti plaćeno samo 250 hiljada koncesione naknade, izračunali su u NVO Akcija za socijalnu pravdu.

Ines Mrdović, pravna savjetnica ove organizacije nedavno je izjavila da je  nova Vlada obećala reviziju projekata mHE ,,ali politički rastrzana između ličnih sujeta i pizmi političara sa svih strana, ni šest mjeseci od imenovanja, nije se ozbiljnije zagreblo po ovom gorućem pitanju, sa ciljem da se potrošači zaštite od neopravdanog nameta ispoljenog u subvencijama, odnosno biznisi privilegovanih do danas su neokrnjeni, dok se građanima i dalje žestoko zavlači ruka u džep”.

Nova Vlada je odlučila da zaustavi odobravanje izgradnje malih HE dok ne okonča postupak do sada zaključenih ugovora. A to ide vrlo sporo. Zbog ove odluke investitori tuže državu i hoće da naplate navodnu 30-godišnju štetu – ceh bi za crnogorske građane mogao da bude veći od 50 miliona eura.

Ministarstvo kapitalnih investicija je u decembru formiralo radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitoru su ranije iz ovog ministarstva odgovorili da je potrebno razumijevanje jer taj postupak nije jednostavan ni brz. Rezultata još nema.

Niko od nadležnih ne pridaje važnosti na uporne tvrdnje Vasilija Miličkovića, predstavnika manjinskih akcionara EPCG koji pokušava da dokaže da je cijeli posao oko malih HE i subvencija nezakonit i protivan Ustavu. On ponavlja da se zarad interesa ljudi iz Đukanovićeve familije i okruženja, EPCG obavezala da struju otkupljuje po cijeni tri puta većoj od tržišne. Navodi i da će nas prema procjenama stručanjaka to reketiranje i pljačka građana kroz OIE 1 i 2 za 30 godina koštati 600 miliona ili 20 miliona godišnje.

Vlada je početkom ovog mjeseca donijela odluku da milion eura iz budžeta dodijeli za podsticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (OIE). Prema uredbi koju je donijela prethodna vlast, vlasnici obnovljivih izvora energije imaju status povlašćenih proizvođača kojima se plaća podsticajna cijena struje.

Prošle godine je 13 povlašćenih vlasnika mini HE od građana i privrede
dobilo blizu četiri miliona eura podsticaja, a imali su ukupan profit od 1,6 miliona eura. Da nije bilo podsticaja od građana, vlasnici mHE bi godinu završili sa dva miliona gubitka.

I dok čekaju šta će  se i kako prelomiti u Podgorici, u Kraljskim Barama su više puta istakli da nijesu i neće dati da se politika umješa u njihovu borbu. Labović ističe: ,,Mi branimo naše živote, naše selo je mrtvo ako se desi da nam se uzme voda, tu više nema života”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo