Povežite se sa nama

MONITORING

HIDROELEKTRANA BUK-BIJELA PO TREĆI PUT: Tara ipak bara?

Objavljeno prije

na

U Skupštini Crne Gore protekle nedjelje ponovo je aktuelizovana priča o hidroelektrani Buk-Bijela. Ovog puta nije pokrenuta iz DPS klupa, već iz opozicionih.

Konstatujući da je došlo novo vrijeme, poslanik Nove Strahinja Bulajić, kazao je da se može povesti priča i o HE Buk-Bijela. Da se projekat izgradnje ove HE mora aktuelizovati naglasio je poslanik SNP-a Aleksandar Damjanović: ,,Više od deset godina je prošlo od tada i moramo da vidimo šta, kako i da li postoje energetske potrebe Crne Gore da se uđe u taj projekat, vodeći računa i o balansu sa ekologijom”.

Odmah nakon ovih istupa u Skupštini u Dnevnim novinama je objavljen članak: Naknadna pamet nas koštala 900 miliona eura. Naglašava se u članku da je za Buk-Bijelu bio samo DPS, te podsjeća da je crnogorski parlament 2005. izglasao Deklaraciju o zaštiti rijeke Tare kojom je obustavljen naum o izgradnji HE Buk Bijela. U članku se optužuju SDP, albanske stranke, SNP, Srpska narodna stranka i Narodna stranka, koje su tada u Skupštini stopirali potapanje Tare, da su zbog politike i ličnih interesa oštetili građane za 900 miliona eura. ,,Toliko smo u proteklih 11 godina uvezli struje. Za isti iznos mogli smo izgraditi dvije Buk Bijele i da nam ostane oko 100 miliona eura. Da ne pominjemo novac koji smo mogli zaraditi od izvoza električne energije”, dočaravaju Dnevne novine razmjere katastrofe.

Priča o projektu, protiv koga je prije 11 godina peticiju potpisalo oko 11 hiljada građana, nije sada plasirana slučajno. Početkom juna obznanjeno je da će Republika Srpska graditi HE Buk-Bijela. Zna se da će pripremni radovi na njenoj gradnji trajati godinu, a izgradnja bi trebala da traje narednih 60 mjeseci. Instalisana snaga HE Buk Bijela biće 93,52 megavata, a vrijednost investicije je preko 382 miliona KM. Naglašeno je da će to biti jedan od najvećih projekata u sektoru hidroenergetike u regionu i Evropi. Predsjednik RS Milorad Dodik rekao je da je gradnja HE Buk Bijela dokaz sposobnosti RS da može da gradi tako složene objekte, te da je prvi put Elektroprivreda RS vlasnik, koji treba da obezbijedi sve preduslove za izgradnju.

Kada se prije četiri godine desila slična situacija, a Dodik najavio gradnju HE na Drini ignorišući vlast u Federaciji BiH i Crnoj Gori, uslijedila su brojna regovanja. Sada se ćuti. Tada je Crna Gora zatražila od BiH informacije ,,radi konsultacija o mogućim prekograničnim uticajima izgradnje hidroelektrana na Drini”. U dopisu se navodilo da su Crna Gora i BiH potpisnice Espoo konvencije, da Crna Gora nije konsultovana o namjeri RS da će graditi elektrane i podsjeća da je to zajednički vodni potencijal – Piva i Tara čine Drinu.

Krajem 2012. predstavnici vlada Republike Srpske i Crne Gore dogovorili su u Banjaluci konstantnu međuvladinu komunikaciju koja će obuhvatiti i izvještavanje od strane investitora koji treba da grade hidorelektrane na Drini.

Priča je stala pola godine kasnije kada je njemačka kompanija RWE Innogy odustala od izgradnje hidroenergetskog sistema Gornja Drina, jer su njihove studije pokazale da je ekonomski isplativa izgradnja samo jedne od četiri predviđene hidroelektrane. Kompanija RWE je studijom došla do zaključka da je ekonomski isplativa izgradnja samo HE Buk Bijela, a ne i HE Sutjeska, Foča i Paunci.

Prijeratne studije su na gornjem slivu Drine predviđale samo izgradnju HE Buk Bijela sa visokom branom. Međutim, nakon što je u 2005. Skupštini Crne Gore izglasana Deklaracija o zaštiti Tare, projekat je revidiran i brana Buk Bijela smanjena uz dodatak još tri elektrane u nizu. Vrijednost investicije procjenjena je na 580 miliona eura.

Sada je Vlada RS odlučila da sama krene u ovaj projekat vrijedan skoro 200 miliona eura. Naši zvaničnici za sada ćute.

“U RS-u odlučni da ovog puta počnu da grade, uz očekivanje da će od zvaničnika Crne Gore dobiti potrebnu saglasnost”, kaže za Monitor Velibor Ivanović, NVO aktivista, koji je bio uključen u akciju odbrane Tare. ,,Kao i prošlog puta, javnost s obje strane granice je isključena iz procesa donošenja odluka i uskraćena za pravovremene i tačne informacije”.

On napominje da smo od direktno uključenih aktera priče saznali da je ideja da se gradi manji gabarit brane, tako da ,,vjestačko jezero neće da dopre do granice sa Crnom Gorom”. Ivanović je ubijeđen da bi i Crna Gora imala brojne štetne posljedice, kako područje Tare, tako i eko- sistem NP Durmitor.

I pored mišljenja stručnjaka da je HE zlatni rudnik i da bi bili isplativo da se država Crna Gora zaduži za ovakve investicije, vlasti kod nas i ne pomišljaju na to. Vlada je sredinom 2014. usvojila Strategiju razvoja energetike Crne Gore do 2030. Jedan od proklamanovih ciljeva je da Crna Gora poslije 2020. postane izvoznik električne energije. Strategijom se projektuje ulaganje od nevjerovatnih 4,3 milijarde eura u energetski sektor do 2030. godine. I to tako da privatni sektor u energetiku uloži 2,3 milijarde, a država 1,1 milijardu eura.

Osim strategije za sada imamo samo činjenice da vlast za više od tri decenije nije uspjela da izgradi nijedan veći energetski objekat. Termoelektrana u Pljevljima izgrađena je 1982. i od tada ništa.

Kao i za Buk-Bijela, analize su pokazala da bi i struja dobijena iz HE na Morači bila skupa bez prevođenja dijela voda iz Tare.

,, Crna Gora nema ni jedan jedini benefit koji bi je opredijelio da se odluči na davanja saglasnosti za izgradnju HE Buk Bijela. Ipak, postoje razlozi za brigu, ukoliko DPS ostane na vlasti i nakon oktobra. Premijer je kao prvu izjavu, dan nakon ‘pobjede’ na ‘izborima’ u Tivtu jasno naznačio kao prioritet izgradnju sistema velikih HE na Morači i Komarnici. Ne treba prećerano da se bude ‘vidovit’ pa da se i dozvola koju u RS-u željno očekuju ne očekuje od Vlade kojom bi opet komandovao Đukanović. To bi bio sjajan korak ka pokretanju priče i o prevođenju voda iz rijeke Tare u Moraču, bez čega je taj poduhvat ekonomski neisplativ. Složile bi se sjajno ‘kockice’ za energetski lobi, a građani Crne Gore bi ostali ubrzo bez svojih najvećih prirodnih bogatstava za tuđ račun”, zaključuje Ivanović.

Oni koji se zalažu za očuvanje bisera prirode – Tare, sada se otvoreno napadaju da pomažu uvozničkom lobiju i da podržavaju da ostanemo energetski zavisna zemlja. Stvarno šteta, pored tolike nezavisnosti. Kako god bilo treba očekivati dalja stremljenja u pravljenju bare od Tare.

Javnost spasila Taru

Oko hidroelektrana na Drini, tačnije oko HE Buk-Bijela, vlasti nijesu mogle da se dogovore ni 1956. godine kada počinje priča o ovom projektu. Tadašnji crnogorski političari su stali u zaštitu kanjona Tare, pa su planovi o hidroelektrani stavljeni ad akta. Mirovali su sve do aprila 2004, kada su predstavnici Republike Srpske i Crne Gore tajno potpisali dogovor o gradnji HE Buk-Bijela. Sa crnogorske strane paraf na dogovor stavio je tadašnji premijer Filip Vujanović. Stručnjaci su ocijenili da je sporazum direktno podrivanje ekonomskog sistema Crne Gore. Njime je Vlada prenijela sva ovlašćenja na RS za projekat vrijedan gotovo četiristo miliona eura i pristala da se potopi kanjon Tare. Potom je spor oko HE Buk-Bijela internacionalizovan, pa je crnogorska vlast prinuđena da odustane od plana. U kampanju Neću baru, hoću Taru uključilo se oko 11 hiljada građana Crne Gore. Pod pritiskom javnosti, Skupština Crne Gore usvojila je Deklaraciju o zaštiti Tare, čime je stopirana izgradnja HE Buk-Bijela. U izvještaju UNESCO-a i Svjetske unije za zaštitu prirode, koji je objavljen u martu 2005. godine, izraženo je protivljenje izgradnji hidroenergetskog objekta na Drini. ,,Ukoliko se realizuje ovaj projekat, Evropa i svijet izgubiće jedan od najljepših prirodnih resursa. Bila bi to ogromna šteta i sramota svih nas”, poručila je Svjetska turistička organizacija u pismu UNESKO-u.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo