Povežite se sa nama

Izdvojeno

ZDRAVSTVENI SISTEM NE EVIDENTIRA PORODIČNO NASILJE: Bez tačnih podataka nema prave zaštite

Objavljeno prije

na

I u Institutu za javno zdravlje smatraju da je zbog nužne hitne reakcije u ovakim slučajevima, potrebna šifra za žrtve porodičnog nasilja. „U praksi je primijećeno da se postojeći protokol ne poštuje i da se žrtve nasilja ne evidentiraju“

 

Postojeća Međunarodna klasifikacija bolesti – šifrarnik bolesti (MKDB), omogućava zdravstvenim radnicima da u karton pacijenta evidentiraju fizička i psihička oboljenja i povrede zbog kojih se javljamo ljekaru. Pored gušobolje, nervoze, infekcija, upala, kancera… on sadrži i stavku „spoljašnji oblici oboljevanja” gdje su nabrojane povrede iz saobraćajnih udesa, padovi, trovanje i uopšteno nasilje. Porodično nasilje i njegove posljedice – fizičke i psihičke – nemaju svoje mjesto na tom popisu.   

Upravo na tome godinama insistiraju iz podgoričkog SOS telefona za žrtve nasilja u porodici, jer smatraju da je ova vrsta statistike važna za prevenciju i pomoć žrtvama.

„Mislim da donosioci odluka ne prepoznaju dovoljno prisutnost nasilja u porodici i njegove teške i dugoročne posljedice za ženu, djecu, porodicu i zajednicu”, kaže sociološkinja i aktivistkinja SOS telefona Jelena Radulović. „Međutim, svaka pojava ili stanje o kojem ne postoji validna evidencija ne može se ozbiljno prevenirati i smanjiti. Kada nema validnih podataka, pojava je nevidljiva.”

Ona podsjeća da su službenici policije ranije slučajeve nasilja evidentirali kao kršenja javnog reda i mira, iako se ono uglavnom nije dešavalo na javnom mjestu. „Na sugestiju NVO-a, i na inicijativu pojedinih inspektorki CB Podgorica, podaci o nasilju u porodici su vođeni odvojeno. Tako se pokazalo da nasilje u porodici čini oko trećinu evidentiranih slučajeva kršenja javnog reda i mira. Tek tada, uz validne podatke kao ključni argument, na nivou tadašnjeg MUP-a na nasilje u porodici počelo se gledati kao na ozbiljan problem, što je rezultiralo formiranjem Odjeljenja za praćenje porodičnog nasilja u CB Podgorica, a kasnije i donošenjem Zakona o zaštiti od nasilja u porodici“, objašnjava naša sagovornica.

Samo u oktobru bilo smo svjedoci tri događaja koji su bacili sjenku na kvalitet angažmana države u ovoj oblasti. Ubistvo dvadesetogodišnje djevojke na kućnom pragu u Tuzima, nakon što je prijavila opasne prijetnje. Zatim ubistvo supruge, teško povređivanje djeteta (ćerke) pred očima druge djece i, kasnije, samoubistvo nasilnika u Petnjici (osuđivanog zbog porodičnog nasilja) i upitno postupanje ljekara Kliničkog centra u slučaju pacijentkinje koja je bila žrtva silovanja.

Žrtve porodičnog nasilja najčešće se javljaju Urgentnom centru KBC-a i Zavodu za hitnu medicinsku pomoć (ZHMP), gdje ga prijavljuju ili pokušavaju prikriti. Nerijetko, povrijeđene žene na pregled dovode upravo nasilnici, pod čijim pritiskom žrtve obmanjuju ljekare o uzrocima povreda.

Iskustvo aktivistkinja SOS telefona pokazuje da neki ljekari prepoznaju takvu vrstu ozljeda, dok ima i onih koji to ne mogu ili se ne trude. Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje su 2017. sačinili Informator za zdravstvene radnike o tome kako da prepoznaju porodično nasilje i kako da se u takvim slučajevima ponašaju.

U njemu, između ostalog, piše da se sa žrtvama razgovara bez prisustva članova porodice i da je za to potrebna posebna prostorija. Informator opisuje povrede karakteristične za tu vrstu nasilja, način na koji se treba ophoditi prema pacijentu/pacijentkinji – posebno u slučajevima kada žrtva negira da je zlostavljana, poštovanje povjerenja pacijenta… Na pitanje kako evidentiraju porodično nasilje i da li su saglasni da treba da postoji posebna zdravstvena šifra za njegovo evidentiranje,  iz ZHMP u pisanom odgovoru nijesu bili dovoljno konkretni:

„Ljekari u medicinskim timovima u jedinicama ZHMP evidenciju o slučajevima povreda usljed nasilja u porodici vrše po ustaljenom protokolu na cjelokupnoj teritoriji naše države. Kada su pitanju takve povrede, one se nakon obavljenog pregleda opisuju i te infomacije ulaze u ljekarski izvještaj. Nekada se pacijenti koji su žrtve nasilja u porodici iz MUP-a upućuju na pregled u HMP ili se nakon obavljenog pregleda i konstatovanja povreda iz porodičnog nasilja o svemu obavještavaju nadležni organi”.

Iz IJZ objašnjavaju da se zdravstvene šifre odnose na „rutinsku statistiku obolijevanja registrovanog kod izabranih doktora primarne zaštite” i potvrđuju da nemaju evidenciju nasilja u porodici. Ipak, i oni  smatraju  da je zbog nužne hitne reakcije u ovakim slučajevima, šifra za žrtve nasilja potrebna.

„Istraživanja pokazuju da se žrtve nasilja javljaju tek kada su posljedice nasilja vidjlive (fizičko i psihičko nasilje). U tim slučajevima bi bilo potrebno da postoji šifra ili šifre kojima bi se to nasilje i evidentiralo, kako u HMP tako i u drugim zdravstvenim ustanovama u kojima žrtva nasilja potraži pomoć. Prema protokolu, zdravstveni radnik/radnica ima obavezu da pozove policiju i da prijavi nasilje. Poštujući protokol, zaštitila bi se i žrtva nasilja i utvrdilo dalje postupanje sa žrtvom (sklonište, liječenje, psihološka podrška..) kao i sa nasilnikom/nasilnicom.  Međutim, u praksi je primijećeno da se protokol ne poštuje i da se žrtve nasilja ne evidentiraju,“ navode iz IJZ.

I SOS telefon u svojoj analizi Zdravlje ima rod ukazuje na taj problem: „Tek mali broj profesionalaca prijavljuje nasilje, jer uprkos jasnim zakonskim propisima, postoji zabrinutost da se to kosi sa ljekarskom etikom i preporukama SZO, te da se njihovim uplitanjem u porodične i partnerske odnose situacija po žrtvu može pogoršati”.

Radulović kaže da se kroz njihovu edukativnu saradnju sa policijom, sudstvom, tužilaštvom i sa zdravstvenim radnicima, posebno sa ljekarima Hitne pomoći, pokazalo koliko je važno imati validne podatke o porodičnom nasilju. Oni bi olakšali i planiranje odgovarajućih mjere zakonske regulative, prevencije, podrške, pomoći i zaštite.

„Za validnu evidenciju na nivou države bilo bi neophodno da zdravstvena statistika obezbijedi odgovarajuću evidenciju pojave nasilja u porodici, po odgovarajućim obilježjima kao pol, starost, težina povreda, posljedice za žrtvu, starost nasilnika, itd. kao što je slučaj kod evidentiranja ostalih dijagnoza i stanja koja se redovno evidentiraju u zdravstvenoj statistici. Broj slučajeva porodičnog nasilja, prema raspoloživim podacima, kao i zdravstvene, ekonomske i sve druge posljedice, sigurno zahtijevaju odgovarajuću evidenciju”, kaže naša sagovornica.

Za sada nema najava zvaničnih insitucija, prije svega Ministarstva zdravlja, da bi se to moglo desiti.

 

Crni septembar

Zavod za hitnu medicinsku pomoć je u septembru ove godine zabilježio veliki skok u broju onih koji su potražili medicinsku pomoć zbog povreda nastalih uslijed nasilja u porodici.

ZHMP objavljuje dnevne i mjesečne podatke o svojim aktivnostima i oni pokazuju da je u septembru 65 osoba tražilo ljekarsku pomoć zbog porodičnog nasilja, od čega je 12 djece, 28 žena i 25 muškaraca. U odnosu na isti period prošle godine, to je ogroman skok jer su tada zabilježena samo dva slučaja.

Mjesec ranije, u avgustu ove godine, pomoć je tražilo 36 osoba od čega su većina bili muškarci (33), dok se u julu hitnoj pomoći obratilo 15 žrtava nasilja (13 žena), a u junu 14.

Prema ukupnoj evidenciji, u barskoj opštini se porodično nasilje često evidentira u hitnoj pomoći, pa je u septembru od ukupno 65 onih koji su se javili ljekaru 12 iz te opštine. U avgustu je od ukupnog broja – 38, iz Bara bilo osam osoba. „Imajući u vidu da Bar ne prednjači po broju procesuiranih djela nasilja u porodici u odnosu na ostale crnogorske gradove“, konstatuju naše sagovornice iz SOS telefona, „možda nam ove brojke pokazuju da ljekari u Baru u većoj mjeri od ostalih posvećuju dužnu pažnju pacijetima u situacijama gdje postoji sumnja na nasilje u porodici“.

 

Andrijana RADULOVIĆ
Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

PRERASPODJELA MOĆI POSLIJE 30. AVGUSTA 2020.: Borba za duvansko nasljeđe

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preuzimanje duvanskih poslova nakon smjene DPS vlasti okupilo je kriminalce, policajce i kontroverzne biznismene – neke nove i neke stare. Tužilaštvo je na potezu. Ili je duvanska priča (ponovo) u rukama neke od druge dvije grane vlasti

“Biće sada velike borbe”, kazivao je jedan dobro upućen i pronicljiv čovjek nedugo nakon avgustovskih izbora 2020. i smjene višedecenijske DPS vlasti koja je uslijedila. Na iznenađenje svojih sagovornika, on nije najavljivao juriš oslobodilaca na zarobljene institucije kriminalno-koruptivnog sistema, već bitku za preuzimanje i kontrolu njegovih poluga moći. Sa naglaskom na uhodane švercerske kanale pod patronatom (djelova) bivših vlasti.

Ubrzo je stigla potvrda da se stvari kreću u tom pravcu. Unutar tridesetoavgustovske većine, već početkom 2021. godine, krenule su prve međusobne optužbe o interesima njihovih zvaničnika u različitim tranzitnim poslovima. Ponajviše duvanskim. Pandorinu kutiju otvorio je Nebojša Medojević pa su mu se, uskoro, pridužile kolege iz tada vladajuće koalicije, prozivajući saborce iz vlasti koji, navodno, nijesu odoljeli izazovima unosnih duvanskih poslova.

U tom su kontekstu pominjani članovi porodice nekadašnjeg premijera Zdravka Krivokapića, potpredsjednik vlade nadležan za sistem bezbjednosti Dritan Abazović i njegova URA, ministar finansija Milojko Spajić… Sve skupa sa nekim policijskim zvaničnicima i sveštenicima SPC.

Te su priče dobile svojevrsnu potvrdu nakon hapšenja Rada Miloševića (URA), nekadašnjeg direktora Uprave prihoda i carina, u decembru 2022., nakon gubitka milionski vrijednog tovara zaplijenjenih cigareta. Nestanak dupke punog kamiona koji je zaplijenjene cigarete prevozio iz carinskog skladišta u Podgorici ka spalionici u Nikšiću registrovale su, umjesto domaćih pripadnika sistema bezbjednosti, strane partnerske službe. Uhapšeno je, uz Miloševića, 20-tak osoba među kojima je popriličan broj državnih službenika, a SDT do danas nije okončalo istragu koja je, u međuvremenu, “proširena” makar dva puta. Dok se čeka epilog tog slučaja, Milošević tvrdi da mu je “sve namjestila” ANB.

U aprilu prošle godojne, nakon hapšenja predsjednika opštine Budva Mila Božovića (NSD, odnosno, nekadašnji DF), priča o učešću novih vlasti u starim švercerskim poslovima dobila je još jednu dimenziju. I veći nivo, pošto se Božović tereti za učešće u švercu kokaina. Ali, ni ta priča još nema sudski epilog.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo