Crna Gora nema precizne podatke o brojnosti populacije jegulje. Decenijama nije urađena ribolovna osnova za Skadarsko jezero. Zbog toga ne postoji ni plan upravljanja ribljim fondom. Upućeni kažu da je jegulje sve manje i da su jedinke sitnije

Dug put koji jegulja prevali od Sargaškog mora, usred Atlantika, sve do Crne Gore gotovo je put u nepovrat. Njen je opstanak, zbog više različitih faktora, u našoj državi pod znakom pitanja.

„Sada je period migracije jegulje, ali svi u našem gradu znaju za čovjeka koji sa albanske strane na rijeci Bojani koristi tradicionalni sistem za pregrađivanje i izlov ribe. Riječ je o pregradama, odnosno daljanima, kako ih u Albaniji zovu. Oni su trenutno zatvoreni i zato je prolaz jegulji onemogućen. To godinama čini, i ugrožava naš riblji fond, jer se radi o nekontrolisanom izlovu. I nije jedini“, kaže naš dobro upućeni sagovornik iz Ulcinja, koji je želio da ostane anoniman.

Trenutno, postojanje daljana na albanskoj strani Bojane jedan je od najozbiljnijih problema koji direktno ugrožava jegulju, koja od ušća Bojane, vođena instinktima, putuje uzvodno sve do Skadarskog jezera gdje provodi dobar dio života. Kada dostigne zrelost, vraća se na mjesto svog rođenja (Atlantik), i izvršava posljednju misiju – mrijesti se, i potom umire. Daljani su, i inače, jedan od glavnih razloga što crnogorski dio jezera, iz godine u godinu, sve više oskudijeva u migratornim vrstama. Na to već duže vrijeme upozoravaju crnogorski ekolozi, aktivisti i ribari.

Obratili smo se resornom Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede (MPŠV), koje nam je potvrdilo da je upoznato sa slučajem i da će zbog toga uputiti protestnu notu Albaniji. „Iako se radi o obnovljivom prirodnom resursu, on je jako osjetljiv na sve negativne uticaje, posebno ako se radi o većem ili nekontrolisanom izlovu ribe, što jasno može biti i u ovom slučaju i načinu korišćenja tog sistema za izlov. Uputićemo protestnu notu Albaniji koja će se odnositi upravo na korišćenje tog sistema“, kazali su iz MPŠV-a.

Zakonom o slatkovodnom ribarstvu i akvakulturi svaki vid pregrađivanja ribolovnih voda je zabranjen. Međutim, to nije slučaj sa zakonskim odredbama u susjednoj Albaniji. Korišćenje daljana je njihovom regulativom ograničeno na period od 15. marta do 1. septembra kada su daljani otvoreni, dok za preostali period važi pravilo da sistem može biti zatvoren, a povremeno i otvoren zbog slobodne migracije riba. U suštini – dato je korisnicima na slobodnu volju.

Nije jegulja dospjela na Crvenu listu kritično ugroženih vrsta samo zbog daljana. Ugrožavaju je i druge fizičke prepreke (brane, nasipi, neadekvatne riblje staze, hidroelektrane…), zagađenja, klimatske promjene i nestanak staništa. Uz to, i mi ih izlovljavamo nekontrolisano, zbog čega su nadležni i donijeli odluku o lovostaju na jegulju svake godine u periodu od 1. septembra do 1. decembra.

,,Prošle godine podnijeli smo 50 krivičnih prijava i isto toliko prekršajnih prijava zbog ilegalnog izlova ribe u Skadarskom jezeru. Između ostalog i jegulje. Nijedna nije prošla“, kaže Nikola Pajović, direktor NVO Carp Security Group, organizacije koja je zbog svog rada više puta bila na meti krivolovaca. Prema njegovim saznanjima, prošle godine samo se jednom dogodilo da je neko i kažnjen zbog nelegalnog lovljenja ribe. Uslovno.

Crna Gora nema precizne podatke o brojnosti populacije jegulje. Decenijama nije urađena tzv. ribolovna osnova za Skadarsko jezero. Zbog toga ne postoji ni plan upravljanja ribljim fondom, jer se on mora oslanjati na ribolovnu osnovu. Naši sagovornici napominju da je prije svega potrebno angažovati naučnu ustanovu koja bi prvo utvrdila u kakvom se stanju trenutno nalazi riblji fond jezera, odnosno populacija jegulje kao kritično ugrožene vrste kojoj prijeti izumiranje.

Mimo naučne potvrde, upućeni smatraju da se količina ulova smanjila i da su jedinke sitnije. I cijena jegulje na tržištu je, tokom godina, značajno porasla, što potvrđuje ta zapažanja. Ove godine kilogram je stajao i više od 15 eura.

„Na osnovu procijenjene brojnosti nauka će dati stručno mišljenje o daljem načinu korišćenja i upravljanja jeguljom, kao i drugim migratornim vrstama riba, mjerama zaštite i njihovom unapređenju. Sljedeći korak je potpuna harmonizacija propisa sa Albanijom i zajednički plan upravljanja. Očekujemo ponovne razgovore na tu temu”, kaže Katarina Burzanović, generalna direktorica Direktorata za ribarstvo u resoru ministra Aleksandra Stijovića.

Naučnici smatraju da postoji izražena potreba za regulisanjem i kontrolom izlova jegulje ribljim

zamkama. Predlažu i da se procijeni mogućnost njihovog uzgajanja i korišćenje njihove mlađi iz delte Bojane kao uzgojnog materijala. Burzanovićka kaže da će, kada bude imala precizne podatke o brojnosti jegulje, nauka dati predloge za zaštitu. ,,Kako je, radi zaštite i očuvanja resursa u morima, kavezni uzgoj riba trend u svijetu, nije isključeno da se sa tim projektima krene i u Crnoj Gori, kada se steknu zakonski i drugi uslovi“.

Stevan Marić, stručni saradnik za ribarstvo u Nacionalnim parkovima Crne Gore (NPCG), ističe da se u vezi sa idejom vještačkog uzgoja jegulje kao mjerom zaštite te vrste, osim razgovora na naučnim skupovima, ništa drugo nije preduzimalo. „Ovo nije organizam koji se može uzgajati na isti način kao neke druge riblje vrste, jer je nemoguće poizvesti mlađ jegulje. Ona bi morala da se izlovljava iz prirode i dalje uzgaja u ribnjacima do polne zrelosti”.  Društva koja vrše uzgoj bi, dalje objašnjava, trebalo da oko 10 odsto polno zrelih jedinki puste nazad u prirodu kako bi zaokružile svoj životni ciklus. Baš 10 odsto zato što prirodno, prema nauci, ne preživi ni pet odsto, a uzgajalište mora biti finansijski isplativo i da zadovolji potrebe stanovništva za ovom ribom.

Na taj način bi se možda i smanjio nelegalni izlov iz Skadarskog jezera, kaže Marić. „Ali, ako to pitanje nije riješeno u većini drugih država, čak i da se u Crnoj Gori u potpunosti riješe svi problemi koji se tiču jegulje, to ne garantuje opstanak ove vrste”.

Ilegalno lovljenje jegulje tretira se kao i bilo koji drugi vid nelegalnog ribolova. Podatak koliko se takvih slučajeva odnosilo na vrste pojedinačno, NP Skadarsko jezero ne posjeduje. Često su nelegalne aktivnosti isprepletane – dešava se da neko strujom ulovi više različitih vrsta ribe.

Nikola Pajović ističe da bi saradnja NPCG-a sa nevladinim sektorom, na polju ribočuvarstva, morala da bude bolja. „Predstavnici nove uprave sa kojima smo razgovarali rekli su nam da im ne treba nevladin sektor, jer nemaju novca da ga finansiraju. Mi smo volontirali šest godina, dok konačno sedme nijesmo dobili ribočuvarske licence od resornog ministarstva, zajedničku karticu za gorivo u vrijednosti od 250 eura, kao i uniformu koju smo na kraju sami platili. Da bi se riješili nagomilani problemi, potrebno je da mnogo bolje sarađujemo“.

U Crnoj Gori se, uz podršku njemačke Organizacije za međunarodnu saradnju (GIZ), sprovodio projekat pod nazivom Zaštita i održivo korišćenje Skadarskog, Ohridskog i Prespanskog jezera, čijom su realizacijom naučne institucije Crne Gore tehnički opremljene za vršenje istraživanja i upoznate sa metodologijom monitoringa jegulje u skladu sa preciznim pravilima EU. Njihova primjena predstavlja tek jedan od mnoštva koraka koji prethode zatvaranju pregovaračkog poglavlja 27 (životna sredina i klimatske promjene).

Jeguljino životno putovanje ionako je neizvjesno, zato je veći i grijeh dodatno joj na njemu otežavati. Na vrijeme smo da promijenimo navike, dok još jedna vrsta ne nestane sa lica zemlje.

Može i drugačije: U Engleskoj osmislili “merdevine za jegulje“

Prema podacima WWT Slimbridža, močvarnog rezervata divljih životinja u Engleskoj, u poslednjih 40 godina, broj staklenih jegulja koje stižu u Evropu opao je za oko 95 odsto. Iz tog rezervata, u kom su jegulje pronašle utočište, zato su osmislili takozvane “merdevine za jegulje”, kako bi im olakšali muke koje doživljavaju tokom migracija.

U okviru rute do rezervata, jegulje prolaze kroz tunel od 400 metara izgrađen još u viktorijansko doba, ali se pri veoma niskim osjekama suočavaju sa vertikalnim usponom od dva metra. Te “merdevine“, koje izgledaju kao plastični oluk sa čekinjama unutra, pomažu malim jeguljama da uspješno pređu uspon.

Jednom kada staklene i pertlaste jegulje stignu u slatkovodnu močvaru, tu se hrane, rastu, i dožive često i po više od 20 godina. ,,Održavanje sreće ovih dugoročnih stanovnika je nešto na čemu radimo, poboljšavajući njihovo stanište. U budućnosti, naš projekat pokrenućemo i izvan Slimbridža“, najavljuju iz ovog rezervata.

Andrea JELIĆ

Istraživačka priča je podržana kroz projekat SOS Skadar lake – Keeping the Montenegrin Wilderness Wild, kojeg finansira Partnerski fond za ugrožene ekosisteme (CEPF). Cilj projekta je obezbjeđivanje dugoročne zaštite nacionalnog parka Skadarsko jezero.

Komentari