Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZLOČIN U ŠTRPCIMA 24 GODINE KASNIJE: Prodicama obećanja, zločincima sloboda

Objavljeno prije

na

Da je crnogorska vlast ispunila svoja višegodišnja obećanja porodice stradalih u zločinu u Štrpcima ne bi brinule kako će preživjeti, a država Crna Gora mogla bi da se hvali svojom humanošću. Pošto su obećanja otišla u vjetar, porodice otetih i ubijenih putnika dočekale su i 24. godišnjicu zločina zaboravljene i od lokalnih vlasti i od državne.

Kobnog 27. februara 1993. godine pripadnici Vojske RS, iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar, oteli su 19 putnika. Njih 18 bili su Bošnjaci, a jedan Hrvat. Osmorica iz Crne Gore: Ismet Babačić (30), Esad Kapetanović (19), Senad Đečević (16), Iljaz Ličina (43), Fehim Bakija (43), Šećo Softić (48), Rifat Husović (26) i Jusuf Rastoder (54).

Istraga je utvrdila da su otete putnike sproveli do sela Prelovo, gdje su im oduzeli vrijedne stvari i pretukli ih, nakon toga vezali žicom i kamionima odvezli u okolinu Višegrada. U ataru sela Mušići su ih pobili.

U jezeru Perućac 2009, odnosno 2010. godine, pronađeni su posmrtni ostaci Halila Zupčevića iz Trebinja, Rasima Ćorića iz Prijepolja, Jusufa Rastodera iz Savin Bora, kod Petnjice, i Ilijaza Ličine iz Bioče kod Bijelog Polja.

Jedini osuđeni za otmicu i likvidaciju je Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, koji je odslužio 15-godišnju zatvorsku kaznu. Tokom suđenja Ranisavljeviću, utvrđeno je da je paravojnom grupom koja je izvršila otmicu rukovodio Milan Lukić. Njega je Haški tribunal osudio na doživotnu robiju za druge zločine, za zločin u Štrpcima nikada nije odgovarao.

Demir Ličina iz Bijelog Polja imao je svega tri godine kada mu je otet otac Iljaz. Trenutno kao pravnik odrađuje pripravnički staž u bjelopoljskom Višem sudu.

„Ni od lokalne ni od državne vlasti nikada naša porodica nije dobila nikakvu pomoć. Obećanjima se broja ne zna. Pomoć su nam, pored ostalih, obećavali Mevludin Nuhodžić, Raško Konjević i Duško Marković. Upućivali smo zahtjev za pomoć i Igoru Lukšiću dok je bio premijer i od njega dobili pismo u kojem nas obavještava da će nam pomoći. Ništa ni od tog obećanja. Samo smo tražili da se našoj majci, mojoj sestri, bratu i meni koliko toliko pomogne da živimo od svog rada”, kaže Demir za Monitor.

Demir je završio pravni fakultet, položio stručni ispit i jedanaest mjeseci volontirao u Višem sudu. Primljen je na konkurs za pripravnika. Brat i sestra morali su posao da potraže u inostranstvu.

„Porodice otetih i ubijenih nisu odustale od zahtjeva da dobijemo status civilnih žrtava rata, ali ko zna da li će ikad taj zahtjev biti ispunjen. Nismo uspjeli ni da se ulica od Autobuske stanice do gradske kapele nazove Ulica štrbačkih žrtava”, kaže Demir.

I spomenik stradalim podignut je u sporednoj bjelopoljskoj ulici.

Prije tri-četiri godine lokalna samouprava u Bijelom Polju formirala je petočlanu komisiju koja je trebala da ispita kako žive porodice stradalih i kako im se može pomoći. „Nikad se nije ni sastala, a jedan član je podnio ostavku”, kaže Demir.

U posebno teškoj situaciji je porodica Fehima Bakije. Jedan sin mu je nezaposlen, a drugi do posla putuje oko trideset kilometara i mjesečno zaradi oko 150 eura.

Ragibu Ličini stradao je brat prilikom otmice u Štrpcima. „Jedino su, osim obećanja, prije desetak godina porodice dobile po 550 njemačkih maraka od Opštine. Tražili smo da se porodicama koje su ostale bez hranilaca reguliše socijalno i radno pitanje. Ništa od toga. Iz Opštine i Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavali su da će zaposliti po jednog člana svake porodice iz koje je neko stradao prilikom otmice u Štrpcima. Ni od toga ništa. Uvjerili smo se da pravde za nas nema”, kaže Ragib.

On nam je ispiričao i detalj koji upotpunjuje ovu tužnu storiju.

„Svojevremeno sam imao priliku da u Begoradu istovremeno razgovaram sa Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem i Pavlom Bulatovićem, dok su prva dvojica bili predsjednici SRJ i Srbije, a Bulatović ministar policije. Tražio sam da se zločin u Štrpcima istraži. U jednom trenutku Bulatović mi je rekao: ,,’Provjeri Ličina da ti brat nije otišao kod Izetbegovića i Silajdžića!’ Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao. Shvatio sam da njima nije stalo da se otkriju ni nalogodavci ni izvršioci tog zločina”, kaže Ragib.

Na 24. godišnjicu zločina u Štrpcima Bošnjačka stranka je podsjetila da je likvidirano najmanje 19 putnika samo ,,zbog biljega imena” i ,,da okolnosti pod kojima se desio ovaj stravičan zločin nikada nijesu do kraja rasvijetljene”.

U saopštenju Forum Bošnjaka Crne Gore navodi: ,,Ko iole drži do civilizacijskih standarda saglasiće se – i nepravedno, i nemoralno je da se ni poslije dvije i po decenije još ne zna čak ni koliko je ukupno žrtava bilo, gdje im je sve počivalište i ko je sve odgovoran za zločin. Posebno je pitanje – kako do danas porodice stradalih nijesu imale šanse da ostvare makar status civilnih žrtava rata”.

Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice pozvao je Specijalno tužilaštvo Crne Gore „da preuzme sve zakonske mjere, izvede pred lice pravde počinitelje svih zločina i njihove nalogodavce i traži adekvatne kaznene mjere u skladu sa međunarodnim i nacionalnim krivičnim normama humanitarnog prava”.

Godine prolaze, zločin zbog ravnodušnosti vlasti postaje još veći.

VELIJA MURIĆ, ADVOKAT IZ ROŽAJA
Licemjerstvo

– Skoro onoliko koliko vremenu odolijeva ova očigledno oguglala vlast, isto toliko traju apeli živih i nemir neistraženih štrbačkih kostiju, kojima godinama Drina puni njena jezera. Kao da se sve zarotilo, ni generacije koje su sada postale zreli ljudi, ne pitaju pretke ili one koji su dužni dati odgovore na ključna pitanja: o motivu, uzroku, monstruoznosti i posljedici, a prije svega ni i o pravosuđu, koje nijednu stranicu o zločinima iz prošlosti još ne zatvara.

O onome, kada se valjda htjelo, da se sa crnogorskog gledišta, osudom samo jednog izvršioca, štrbački zločin zatvori, licemjerstvo je preblaga riječ. Kao da je to briga nekoga drugog, a ne nešto što sve ove godine pritiska Crnu Goru. Mada je još tada vrh pravosuđa SRJ slučaj dao u nadležnost CG, štrbačkim žrtvama i izvršiocima tog zločina sada se bave specijalni sarajevski i beogradski sudovi. Možda ni u tome ne bi bilo ništa posebno loše, jer je bolje iko i ikada no niko, da se u tim novim procesima istinski krenulo u rasvetljavanje zločina. Naprotiv, javnost je suočena sa spektakularnim hapšenjima uz koordinirane akcije timova dvije države, a zatim, u stilu pucanja balona, slijedi brzo ukidanje pritvora. Da li to liči na zamajavanje građana, prije svega porodica žrtava, ako se zna da su one tim procesima praktično marginalizovane ili da su optužnice “nesigurne”, odgovor se sam po sebi nameće.

Nažalost, štrbački zločin na ovim prostorima nije jedini o kome se čeka riječ pravde. Podsjetiću na pljevaljsku Bukovicu, na deportaciju bosanskih izbjeglica u smrt, na ubijanje albanskih izbjeglica na prostoru Rožaja. Sve iz vremena kada CG ,,nije bila u ratu”. Nijedan slučaj na pravno zaokružen način nije istražen niti je uslijedila razumna sudska odluka. Na odgovornost su pozivani samo trećerazredni izvršioci da bi odgovornost najodgovornijih ostala netaknuta. Skoro i nema realnih izgleda da će se to u doglednom vremenu desiti.

Kao fašistička racija

Prije tri godine Monitor je ekskluzivno objavio povjerljivu informacija od 8. marta 1993. godine, upućenu iz Podgorice Upravi bezbjednosti Vojske Jugoslavije u Beogradu. Naslovljena je: ,,Saznanja vezana za otmicu putnika iz voza Beograd – Bar, na ž.s. Štrpci”. Autor joj je, prema našem izvoru, pripadnik vojne bezbjednosti iz Podgorice. Sačinjena je, dakle, nepunih desetak dana nakon zločina u Štrpcima i nikada nije pominjana u istrazi i sudskom procesu vođenom protiv nekoliko aktera otmice.

Povjerljiva informacija sadrži i svjedočenja sedmoro putnika očevidaca tog zločina i jednog pripadnika MUP-a Crne Gore.

Evo izvoda iz nekoliko svjedočenja navedenih u toj informaciji.

Izvor „Morača”, tehničar, Crnogorac:
„Poslije zaustavljanja voza u ž.s. Štrpci, upada naoružanih lica u voz, odvođenja jednog broja putnika i uzvika ‘Pobijte balije’ koji se čuo, bilo mi je jasno da je to racija na putnike Muslimane”.
Izvor „Rumija”, penzioner Crnogorac:
„Vidim gužvu, vidim odvode ljude, čujem neko viče ‘Brže’. Jedno uniformisano lice koje izlazi iz voza viče ‘Gotovo idemo’. Odvedoše negdje putnike, pitaj boga gdje. Stojimo još neko vrijeme, a onda konačno i krenusmo. Među putnicima zavlada neka čudna tišina, muk. Prizor je bio strašan. Podsjetio me je na fašističke racije iz 2. SR.”
Inženjer, Srbin, pod šifrom „Drina”, u svjedočenju od 4. marta: „Otmicu je izvršila grupa Milana Lukića, poznatog kriminalca iz okoline Višegrada. Najvjerovatnije da su oteti putnici odevedeni u pravcu Višegrada da bi bili zamijenjeni za zarobljene pripadnike vojske RS”.
Penzionisani starješina VJ, Srbin, šifra „Durmitor”: „Duško Kornjača iz Čajniča pričao je nekim licima iz Pljevalja, mislim da su radikali, da su svi oteti putnici iz voza Muslimani, da su poslije otmice isto veče likvidirani na prostoru između Priboja i Rudog i sahranjeni u zajedničku grobnicu”.
Izvor pod šifrom ,,Breza”, prosvjetna radnica, Hrvatica: „Pokušavam kroz prozor da vidim koliko ih odvedoše (čini mi se preko dvadeset). Među njima vidim i jednog dečkića, koji nije mogao imati više od 15-16 godina (kao moj Miško). Dok su ga odvodili okretao se prema vozu kao da je tražio pomoć. Ostala sam nijema, nijesam ni primijetila kada je voz krenuo da me ne trgnu prodoran glas iz hodnika ‘Pobijte balije’.Tada sam shvatila ko su odvedeni putnici”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

FINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je moguće da opština sa budžetom od 79 miliona eura, najvećim u Crnoj Gori, sa izuzetkom Glavnog grada, dođe u situaciju da nema novca za plate zaposlenih i da tekuće obaveze pokriva zaduženjem.   Kako se od razmetanja milionima, od promovisanja bogatstva i luksuza na budvanskoj rivijeri, od zabave, pjesme i igara, došlo do finansijskog sloma i kreditnog zaduživanja?  To je bio alarm za političke aktere u Budvi koji su burno reagovali, sa jednim pitanjem – gdje je novac i kako je potrošen

 

 

Neočekivana finansijska kriza potresla je političku scenu  Budve. Najbogatija crnogorska opština na pragu je bankrota jer je početkom maja gradska kasa bila i bukvalno prazna, bez ijednog centa na računu. Račun je  ispražnjen nakon blokade zbog izvršenja pravosnažne sudske presude i naplate iznosa od 5,6 miliona eura u korist nekoliko porodica Rafailović iz Bečića, kojima je svojevremeno zemljište na budvanskom poluostrvu Zavala bilo oduzeto.

Na opštinskom računu nije bilo toliko sredstava, pa se naplata vrši u ratama, kako prihodi pristižu, što je uzrokovalo produženje blokade računa, te kašnjenje redovne isplate ličnih dohodaka zaposlenima u opštinskoj administraciji uoči i neposredno nakon prvomajskih praznika.

Ovo je prva blokada opštinskog računa poslije 10 godina finansijske stabilnosti. Poklopila se sa povratkom Demokratske partije socijalista na vlast u Budvi.  Kadrovi DPS i Evropskog saveza preuzeli su većinu ključnih pozicija u opštinskim javnim ustanovama, preduzećima i lokalnoj upravi na osnovu neformalnog interesnog saveza formiranog između grupacije Budva naš grad, DPS i Evropskog saveza, kojim je osigurana „projektna“ podrška mandatu Nikole Jovanovića na funkciji predsjednika Opštine Budva.

Tokom prethodne decenijske vladavine DPS i SDP u Budvi, blokade računa i kašnjenje plata bile su uobičajene kao i praksa da se zarade zaposlenih isplaćuju u bonovima za trgovinu, umjesto novca.

„Kako se DPS primakne opštinskoj kasi tako prifali za plate“,  kratak komentar na Fejsbuk stranici odbornika Đorđa Zenovića, lidera grupe građana Pokret za grad,   izazvao buru negativnih replika predstavnika vlasti u Budvi.

Problem sa nelikvidnošću riješen je tako što se predsjednik Jovanović zadužio kod opštinskih preduzeća na iznos od 2,2 miliona eura. Najveću pozajmicu od 1,1 milion eura dobio je od preduzeća Parking servis kojim rukovodi kadar DPS, Dragana Pima, zatim 700.000 eura od preduzeća Vodovod i Kanalizacija čiji je direktor Milan Perović, sin glavnog sponzora Jovanovićeve izborne kampanje i 400.000 eura od preduzeća Mediteran reklame.

Građani se pitaju kako je moguće da opština sa budžetom od 79 miliona eura, najvećim u Crnoj Gori, sa izuzetkom Glavnog grada, dođe u situaciju da nema novca za plate zaposlenih i da tekuće obaveze pokriva zaduženjem. Kako se od razmetanja milionima eura, od promovisanja bogatstva, sjaja i luksuza na budvanskoj rivijeri, od zabave, pjesme i igara, došlo do finansijskog sloma i kreditnog zaduživanja?

To je bio alarm za političke aktere u Budvi da reaguju pitanjem – gdje je novac i kako je potrošen?  Posebno kada se zna da su u usvojenom proračunu za 2026. godinu prenijeta i nepotrošena sredstva iz prethodne godine u iznosu od 20 miliona eura. Gdje je nestalo tih 20 miliona za samo 4 mjeseca, pitanje je na koje mnogi od predsjednika Jovanovića traže jasan odgovor.

„Račun Opštine Budva odblokiran je u ekspresnom roku, čime su otklonjeni svi pokušaji da se izazove zastoj u radu lokalne uprave i stvore vještački problemi u funkcionisanju sistema“, kazao je Jovanović optužujući kritičare za iznošenje navodnih neistina. “Deblokadom računa Opštine Budva odmah su isplaćene sve zarade zaposlenima u opštini, javnim službama i ustanovama čiji je osnivač opština, uprkos pokušajima pojedinih političkih subjekata da širenjem panike i dezinformacija uznemire zaposlene i građane. Ovim je potvrđeno stabilno funkcionisanje sistema i odgovoran odnos prema zaposlenima i njihovim pravima”,  tvrdi predsjednik .

Pod pritiskom opozicionih partija on je pokušao da opravda nestanak 20 miliona nabrajajući izdatke koji su se uglavnom odnosili na kupovinu brojnih nekretnina i zatvaranju sporova bivše DPS vlasti. Tvrdi da iz prethodne godine nije prenijeto 20 „nego 17,5 miliona eura koji su uloženi u projekte a ne u džepove“, iako je u odluci o budžetu za 2026. navedena stavka od 20 miliona iz prethodne godine.

Potvrdio je da je za oronulu zgradu JRB površine 815 m2, propale podgoričke kompanije Vektra Montenegro, vlasnika Dragana Brkovića, na njegovu inicijativu opština platila 7,1 milion eura. Kupio je od privatnih osoba  neurbanizovanu parcelu u zaseoku Maine za 500.000 eura. Rješavanje međunarodne arbitraže sa njemačkom kompanijom WTE koštalo je Opštinu 3,5 miliona eura. Plaćeno je 1,3 miliona za dvije parcele u naselju Dubovica za izgradnju montažne garaže, za koje upućeni tvrde da navodno  pripadaju povezanim licima sa predsjednikom Jovanovićem, pored drugih neracionalnih ulaganja i isplata.

Na  fiskalni poremećaj u Opštini oglasile su se sve opozicione partije.

Demokrate Budve najavljuju da će nadležne institucije utvrditi kako je predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović potrošio 21 milion eura na kombinacije Demokratske partije socijalista. Oni navode da je milionski spor koji je Opština izgubila i zbog koga je blokiran račun, vodio advokat koji je kum Jovanovića. „Frapantno je da je iz 2025. u 2026. prenijeto 21 milion eura i da je Jovanović taj ogromni novac građana Budve spiskao u rekordnom roku od par mjeseci i to baš na sve najproblematičnije DPS kombinacije. To je cijena ‘projektne podrške’ DPS-a“, ocijenile su Demokrate.

Iz budvanskog odbora Nove srpske demokratije kazali su da se slažu sa ocjenom Jovanovića da su finansije grada stabilne i iznose nula eura na računu.

“Ali samo zato što više nemate ni centa da podijelite tajkunima Demokratske partije socijalista kroz milionska poravnanja i kupovine oronulih nepokretnosti. Nažalost, blokada jedne od najbogatijih opština dokaz je sposobnosti interesnih grupacija koje upravljaju Budvom. Na vlasti su ‘Budva, naš grad’ – trojanski konji organizovane kriminalne grupe (OKG) DPS-a i počasnog predsjednika DPS-a, Mila Đukanovića. Potpredsjednici, sekretari i direktori djeluju pod dirigentskom palicom DPS-a“, istakli su iz NSD nabrajajući sve nenamjenske i sporne troškove aktuelne vlasti.

I odbornica Demokratske narodne partije Jovana Todorović pozvala je Jovanovića da odgovori kako je potrošeno 20 miliona eura.

“Opština Budva i njen predsjednik Jovanović mjesecima unazad su se javno hvalili ‘najvećim budžetom u istoriji opštine’, predstavljajući finansijsku sliku kao stabilnu i gotovo idealnu. Građanima je servirana priča o suficitu, odgovornom upravljanju… Danas, međutim, svjedočimo brutalnom sudaru te propagande sa realnošću: računi su prazni, zaposleni u Opštini Budva nemaju primanja, a praznik su čekali bez zarade koja ih po zakonu sleduje. Postavlja se jednostavno pitanje: gdje je nestao taj ‘rekordni budžet’ i kako je moguće da najbogatija opština u Crnoj Gori, koja se hvalila viškom sredstava, sada nije u stanju da isplati osnovne obaveze prema sopstvenim radnicima“. Ona je pozvala tužilaštvo da se ozbiljno pozabavi situacijom u Budvi.

Na društvenoj mreži X razvila se polemika između poslanika PES Vasilija Čarapića i predsjednika SO Budva Petra Odžića. Čarapić, čija partija ima jednog odbornika u lokalnom parlamentu napisao je na svom profilu kako „finansije u Budvi nisu u najboljem stanju i to je nešto što je problem države, pa smatram da treba uključiti i centralnu vlast u rješavanje problema“.

Reagovao je Odžić riječima: „I pored svih opstrukcija, spinova i negativne kampanje Budva nastavlja dalje. Finansijska stabilnost uz realizaciju najavljenih projekata ostaju priroriteti lokalne uprave“.

U retorici  dvojice vodećih budvanskih funkcionera, Jovanovića i Odžića nakon vijesti o ispražnjenoj opštinskoj kasi, nema  traga prihvatanja političke odgovornosti za pogrešno upravljanje javnim novcem.

Finansije Budve dugi  niz godina u rukama su  Socijaldemokratske partije. Na poziciju sekretara za finansije duže od 15 godina imenuju se kadrovi te partije. U različitim političkim savezima, bilo sa DPS, DF ili Budva naš grad, svejedno.  U periodu najveće krize u Budvi  tokom pohare budžetskog novca, dugovanja koja su dostizala stotine miliona eura, eksperti za finansije bili su iz redova SDP ili sadašnjeg Evropskog saveza, čiji predstavnik Slavko Đukanović vodi gradske finansije.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

METASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nezvaničnim informacijama Monitora iz zapadne diplomatske zajednice u Beogradu, sadašnje operacije BIA-e i njenih kriminalnih kartela se fokusiraju na sakupljanje komprimitirajućih materijala – snimaka (prevashodno seksualne prirode) čiji akteri su pojedini crnogorski političari.Za sada kampanja i ucjene ne daju rezultate koje beogradski Vožd priželjkuje, posebno u miniranju EU puta zemlje

 

 

Kako se približavaju opšti izbori u Srbiji i nižu korupcionaške afere,tako i retorika vrha tamošnjeg režima postoja sve konspirativnija. Nakon “izdajnika” u sudstvu i tužilaštvu, koji su se usudili procesuirati njegove bliske prijatelje zbog korupcije, predsjednik Aleksandar Vučić se sada obrušio na izdajnike u policiji.

U intervjuu od prije tri dana za omiljenu žutu Televiziju Informer predsjednik države je izjavio da vlasti imaju snimak razgovora policijskog komandanta koji je navodno”obučavao svoje policajce kako da pređu na drugu stranu i koju uniformu da nose”tokom studentskog protesta 15. marta prošle godine u Beogradu. Država je saznala šta se sprema jer “oni nisu smeli da krenu, zato što su 13. marta shvatili da postoji narod koji će da se suprotstavi i njima i policiji” rekao je Vučić,ne trepnuvši, na Informeru. Jedini ko je tada bio “čvrsto uz narod, državu i Ustav”, je tadašnji komandant Policijske brigade, sada komandant Žandarmerije Radoslav Repac, dok su “svi ostali su već pretrčali bili na drugu stranu”, tvrdi Vučić. Dodao je da “jedino u vojsku nisu mogli da dirnu uopšte”. Poručio je i da je njegov politički saveznik i donedavno prvi čovjek Mađarske Viktor Orban pogriješio što se oslanjao na birokratiju, odnosno institucije. S druge strane, Vučić tvrdi da se on pred 15. mart i do tada najmasovnije građanske proteste protiv njega“oslanjao samo na građane”.

Sam Vučić je jasno objasnio šta za njega znači neposlušnost totalitarnoj vlasti. “Petog oktobra sam video kako izgleda kad najgori talog i najgori šljam ispliva na površinu” objasnio je predsjednik Srbije aludirajući na one koji su učestvovali u obaranju krvavog i kriminalizovanog režima Slobadana Miloševića 2000. godine. Prošle godine je napao sve iz EU koji su pružili podršku studentskim protestima rekavši da je blokaderima “pomagao ološ iz Evropske zelene partije, najgori ološ evropski koji je došao u Novi Sad… da podrži nasilje” uz prijetnje procesuiranjem.

Mnogi kritičari smatraju nedavno otkriće navodne zavjere protiv njega kao upozorenje i pripadnicima policije ali i drugih državnih institucija. Penzionisani general-major i bivši načelnik Vojnobezbednosne agencije (VBA) Momir Stojanovićje u izjavi za N1 ocijenio Vučićevu izjavu kao zakašnjelu i da je čudno da poslije toliko vremena upoznaje javnost sa događajem koji se desio u jednoj od institucija bezbjedonosnog sektora. Stojanović ističe da se Vučić u“svojoj vladavini oslanja isključivo na te institucije, a to je odlika autokratskih režima“. Takođe ukazuje da je prismotra (sigurnosnog aparata)  „uzrokovana povećanim strahom od ukupnog dešavanja u društvu i nezadovoljstva građana“.

U proteklih godinu dana, pogotovo od martovskih protesta studenata, izvršena je svojevrsna čistka u institucijama u sektoru bezbednosti i, nažalost, dovedeni kadrovi jako sumnjivih i moralnih i profesionalnih kvaliteta, zaključuje Stojanović. On smatra da predsjednik Republike najveće povjerenje ima u srbijansku vojsku (VS).“Nikad se nije desilo da predsednik svakoj jedinici VS ponaosob čestita njihove praznike, što govori da mu je stalo itekako do poverenja i ugleda u Vojsci” kaže Stojanović.

Vlast braće Vučić je prošle godine sprovela široke čistke u policiji, vojsci, i državnoj bezbjednosti (BIA) o čemu je Monitor već pisao.

Policijski general Bogoljub Živković je umirovljen u januaru prošle godine. Penzija je uslijedila nakon što su ga predsjednik i njegovi tabloidi prozvali da mu sin učestvuje na protestima. Sam Živković je izjavio da mu je rečeno da je sklonjen „na zahtev predsednika“.Radar  je izvijestio da je nakon Živkovića u penziju otjerano još oko 60 iskusnih policajaca. Prošlog septembra je smijenjen i umirovljen komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Spasoje Vulević. Vulević je tada izjavio da su mu unutrašnji ministar Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević rekli da „predsednik ne želi da ima oružanu formaciju koja nije pod njegovom apsolutnom kontrolom”, i zbog toga Vulević ne može ostati komandant. U aprilu prošle godine je umirovljen i komandant 63. padobranske brigade general Nenad Zonić, koji se javno drznuo da  kaže da jedinica ne može biti zloupotrijebljena. Vojnobezbedonosna agencija (VBA) je dobila novog direktora – Đura Jovanića  a za načelnika Vojnoobaveštajne agencije (VOA) je postavljenVladimir Planić iz BIA-e. Komandant Ratnog vazduhoplovstva Duško Žarković  je, navodno „na sopstveni zahtev“ aprila 2025. otišao u mirovinu. Prošlog juna je prijevremeno umirovljen i komandant Kopnene vojske general potpukovnik Milorad Simović. Iako se govorkalo da će Miroslav Talijan, komandanta vojne 72. brigade za specijalne operacije za sada je ostao na svom mjestu, navodno uvjerivši braću Vučić da je lojalan njima.

Po Ustavu Srbije predsjednik ima samo ceremonijalna ovlašćenja dok unutrašnju i vanjsku politiku vodi Vlada Srbije.

Predsjednikov brat Andrej Vučić nema nijednu javnu funkciju.  Na ročištu pred Osnovnim sudom u Podgorici po tužbi za klevetu koju je podnio protiv Vijesti zbog prenošenja razgovora između kriminalaca na nekada zaštićenoj SKY ECC aplikaciji, Andrej je izjavio da je porodični čovjek koji već 28 godina radi u Narodnoj banci Srbije (NBS). U tužbi protiv Daily Press-a, osnivača Vijestinaveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”. Na ročište je došao u pratnji predsjednika Demokratkse narodne partije (DNP) Milana Kneževića i lojalističkog novinara Dražena Živkovića.

Glavni akteri sporne prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović, kriminalac sa značkom BIA-e. Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova”. Andrej Vučić je osim Vijesti, gdje je proces u toku, tužio redakciju novine i portala Nova u Beogradu zbog prenošenja iste informacije. Viši sud je osudio  redakciju i novinarku, i istovremeno obeštetio brata predsjednika sa 100 hiljada dinara. Međutim, Apelacioni sud je oborio presudu i vratio parnicu na ponovni postupak jer su razlozi navedeni u obrazloženju “nejasni i protivrečni”. Takođe ni činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, navodi se u presudi Apelacionog suda. Nakon ovoga za očekivati je nova kampanja protiv nezavisnih sudija i tužilaca u Srbiji.

U drugim SKY prepiskama između raznih kriminalaca i biznismena može se vidjeti da se oni bore za naklonost Andreja jer on kadrira i u privredi i u bezbjedonosnim službama i navodi se kao poslovni partner Veselinovića. Veselinović se odavno pominje kao jedan od narko barona i kriminalnih bosova u službi porodice Vučić. Izvještaj BIA-e iz 2011.kojeg je objavio KRIK označava Veselinovića kao vođu kriminalne grupe koja se bavi trgovinom droge, švercom oružja i nafte, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović  blisko sarađivao sa albanskim kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem. Veselinovićev kum Milan Radoičić, nekadašnji potpredsjednik Srpske liste na Kosovu, je preuzimao je drogu Osmanija i prenosio je u Srbiju.

Za Crnu Goru najinteresantnija je smjena u decembru 2025. Marka Parezanovića, dosadašnjeg načelnika operative BIA-e i čovjeka od povjerenja Aleksandra Vučića. O njegovim subverzivno – obavještajnim aktivnostima kod nas su pisani superlativi u režimskim Večernjim Novostima gdje mu se pripisuju i zasluge za rezultate popisa stanovništva i resrbijanizaciju Crne Gore. Novi šef operative BIA-e je dosadašnji šef novosadskog centra BIA-e Nikola Vasiljević. Novi Sad je inače de fakto baza iz koje djeluju Prvi brat i Veselinović, pa neki ovo postavljenje dovode u vezu s njima. Jedan od razloga za smjenu Parezanovića su i do sada, kako je ocijenjeno, nedovoljni rezultati u destabilizaciji unutrašnjih crnogorskih političkih prilika.

Po nezvaničnim informacijama Monitora iz zapadne diplomatske zajednice u Beogradu, sadašnje operacije BIA-e i njenih kriminalnih kartela se fokusiraju na sakupljanje komprimitirajućih materijala – snimaka (prevashodno seksualne prirode) čiji akteri su pojedini crnogorski političari.Za sada kampanja i ucjene ne daju rezultate koje beogradski Vožd priželjkuje, posebno u miniranju EU puta zemlje.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BIVŠA DIREKTORICA ASK-a OSUĐENA NA DVIJE GODINE I DVA MJESECA ZATVORA: Oslobođena dijela optužbi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović prvostepeno je osuđena za tri krivična djela –  dva djela zloupotrebe službenog položaja i jedno falsifikovanje službene isprave. Izrečena joj je jedinstvena kazna zatvora od dvije godine i dva mjeseca. Njena pomoćnica, Nina Paović, osuđena je na kaznu zatvora od šest mjeseci

 

 

Bivša direktorica Agencije za sprečavanje korupcije Jelena Perović osuđena je prvostepeno na dvije godine i dva mjeseca zatvora. Presudu je ove sedmice donio Viši sud, odnosno sudija Simo Rašović. Sud je odbio zahtjev tužilaštva da odredi pritvor, produživši mjeru nadzora koja podrazumijeva javljanje nadležnim organima.

Perović je osuđena  za tri krivična djela –  dva za zloupotrebu službenog položaja i jedno za falsifikovanje službene isprave. Sud joj je za jedno produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja utvrdio kaznu od godinu zatvora, za produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave tri mjeseca, a za drugo produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja još godinu zatvora, nakon čega joj je izrečena jedinstvena kazna od dvije godine i dva mjeseca.

Njena pomoćnica, Nina Paović, osuđena je na kaznu zatvora od šest mjeseci, koju će, prema odluci suda, izdržavati u prostorijama u kojima stanuje.

U obrazloženju presude navodi se da je Perović tokom službenih putovanja angažovala Nikolu Lekića, predstavljajući ga kao zaposlenog u Agenciji, iako je on bio angažovan po osnovu ugovora o djelu. Sud je utvrdio da je Lekić sa Perović putovao ukupno 15 puta, te da su mu tom prilikom isplaćivani troškovi koji pripadaju zaposlenima, čime su Perović i Paović pribavile protivpravnu imovinsku korist.

Sud je  utvrdio da je Perović u dopisu Ministarstvu vanjskih poslova navela da je Lekić zaposlen u ASK kako bi dobio vizu za putovanje, što, kako je obrazloženo, nije tačan podatak. Takođe, sud je prvostepenom presudom bivšu direktoricu Agencije oglasio krivom u vezi sa plaćanjem računa za mobilni telefon koji je koristila njena ćerka, uz pojašnjenje da je time plaćano nešto što nije trebalo, i to novcem iz ASK.

Presudom je naloženo da bivša direktorica ASK-a  na ime imovinskopravnog zahtjeva isplati Državi Crnoj Gori iznos od 19.825,19 eura, dok je njena pomoćnica Paović obavezana da po istom osnovu isplati 7.417,69 eura, u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

Perović je oslobođena dijela optužbi koje su se odnosile na zloupotrebe u vezi sa isplatama prekovremenih sati i varijabila, korišćenje službenog vozila i službeni put u Ljubljanu. Paović je oslobođena optužbe u dijelu koji se odnosi na rad u vrijeme praznika.

Branilac Jelene Perović, advokat Nikola Martinović istakao je da je njegova branjenica oslobođena za gotovo sve što joj je javno stavljano na teret. Prema njegovom mišljenju bi tumačenje suda o ugovorima o djelu, ako opstane, moglo imati široke posljedice po čitav javni sektor.

– Ako takva praksa ostane, a ja sam uvjeren da neće, mislim da će svi aktuelni ministri i direktori državnih preduzeća biti u zatvoru u naredne dvije godine. Dakle, Jelena je oglašena krivom zato što je sklopila ugovor sa jednim licem u Agenciji, Ugovor o djelu, i što je to lice po tom ugovoru primilo naknadu koja je ugovorena, iako je taj Ugovor o djelu okarakterisan od strane Državne revizorske institucije kao ispravan. U tom dijelu ćemo se žaliti i mislim da imamo dobre šanse da to dobijemo na Apelacionom sudu i bićemo pobjednici – dodao je Martinović.

Tužiteljka Maja Janković tvrdila je u završnim riječima da su Perović i Paović “planski i sistemski” zloupotrebljavale službeni položaj i nanijele štetu ugledu ASK-a.  Tužilaštvo je tvrdilo da je Lekić, iako nije bio stalno zaposlen, o trošku države putovao u SAD i odsijedao u hotelima visoke kategorije u Vašingtonu, Njujorku i Atlanti. Naveli su i da je istovremeno bio prijavljen u hotelima u Vašingtonu i Njujorku.  Takođe, tvrdili su da su telefone ASK-a koristile osobe koje nisu radile u Agenciji, među njima ćerka Perović, majka Paović i ćerka Lekića, a da su računi plaćani novcem Agencije.

Tužiteljka Janković je tvrdila i da je Perović rješenja o prekovremenom radu donosila na početku mjeseca, kada, prema stavu tužilaštva, nije mogla znati koliko će prekovremeno raditi ona i pomoćnici.

Presudu je komentarisao dio vlasti. Anđela Vojinović iz Demokrata, partije koja kontroliše bezbjednosni sektor,  ocijenila  da je presuda bivšoj direktorici Agencije za sprečavanje korupcije otvorila  dvije nepobitne istine.

“Prva, DPS je branio neodbranjivo. Ubjeđivali su građane da je sve progon, da je sve revanšizam, da je sve politička montaža, a onda je sud rekao ono od čega su mjesecima bježali, da je odgovornost postojala, da je zloupotreba postojala i da se iza velike priče o ‘nezavisnim institucijama’ krila jedna stara matrica, država kao tuđi novčanik. Druga: braneći nju, oni su zapravo branili sebe. Jer Jelena Perović nije bila jedina u sistemu, ona je bila ogledalo sistema koji su pravili, čuvali i koristili. Zato su je branili dok im je trebala, zato su od njenog slučaja pravili političku odbranu, zato su napadali tužilaštvo, zato su pokušavali da od odgovornosti naprave žrtvu. A kada je presuda došla, kada je istina postala preteška za nositi, pustili su je niz vodu”, poručila je.

Jelena Perović je uhapšena prije nešto više od dvije godine.Lisice na ruke su joj stavili pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO),a hapšenju je prethodio višesatni pretres prostorija Agencije za sprečavanje korupcije.

Tužilaštvo je tada  optužilo bivšu direktoricu ASK-a da je počinila sedam produženih krivičnih djela zloupotreba službenog položaja, dva krivična djela zloupotreba službenog položaja i produženo krivično djelo falsifikovanje službene isprave, dok je Paovićevu teretilo za dva produžena krivična djela zloupotreba službenog položaja i krivično djelo zloupotreba službenog položaja.  Optužnica je na sudu potvrđena u aprilu prošle godine.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo