Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ZLOČIN U ŠTRPCIMA 24 GODINE KASNIJE: Prodicama obećanja, zločincima sloboda

Objavljeno prije

na

Da je crnogorska vlast ispunila svoja višegodišnja obećanja porodice stradalih u zločinu u Štrpcima ne bi brinule kako će preživjeti, a država Crna Gora mogla bi da se hvali svojom humanošću. Pošto su obećanja otišla u vjetar, porodice otetih i ubijenih putnika dočekale su i 24. godišnjicu zločina zaboravljene i od lokalnih vlasti i od državne.

Kobnog 27. februara 1993. godine pripadnici Vojske RS, iz voza koji je saobraćao na relaciji Beograd-Bar, oteli su 19 putnika. Njih 18 bili su Bošnjaci, a jedan Hrvat. Osmorica iz Crne Gore: Ismet Babačić (30), Esad Kapetanović (19), Senad Đečević (16), Iljaz Ličina (43), Fehim Bakija (43), Šećo Softić (48), Rifat Husović (26) i Jusuf Rastoder (54).

Istraga je utvrdila da su otete putnike sproveli do sela Prelovo, gdje su im oduzeli vrijedne stvari i pretukli ih, nakon toga vezali žicom i kamionima odvezli u okolinu Višegrada. U ataru sela Mušići su ih pobili.

U jezeru Perućac 2009, odnosno 2010. godine, pronađeni su posmrtni ostaci Halila Zupčevića iz Trebinja, Rasima Ćorića iz Prijepolja, Jusufa Rastodera iz Savin Bora, kod Petnjice, i Ilijaza Ličine iz Bioče kod Bijelog Polja.

Jedini osuđeni za otmicu i likvidaciju je Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, koji je odslužio 15-godišnju zatvorsku kaznu. Tokom suđenja Ranisavljeviću, utvrđeno je da je paravojnom grupom koja je izvršila otmicu rukovodio Milan Lukić. Njega je Haški tribunal osudio na doživotnu robiju za druge zločine, za zločin u Štrpcima nikada nije odgovarao.

Demir Ličina iz Bijelog Polja imao je svega tri godine kada mu je otet otac Iljaz. Trenutno kao pravnik odrađuje pripravnički staž u bjelopoljskom Višem sudu.

„Ni od lokalne ni od državne vlasti nikada naša porodica nije dobila nikakvu pomoć. Obećanjima se broja ne zna. Pomoć su nam, pored ostalih, obećavali Mevludin Nuhodžić, Raško Konjević i Duško Marković. Upućivali smo zahtjev za pomoć i Igoru Lukšiću dok je bio premijer i od njega dobili pismo u kojem nas obavještava da će nam pomoći. Ništa ni od tog obećanja. Samo smo tražili da se našoj majci, mojoj sestri, bratu i meni koliko toliko pomogne da živimo od svog rada”, kaže Demir za Monitor.

Demir je završio pravni fakultet, položio stručni ispit i jedanaest mjeseci volontirao u Višem sudu. Primljen je na konkurs za pripravnika. Brat i sestra morali su posao da potraže u inostranstvu.

„Porodice otetih i ubijenih nisu odustale od zahtjeva da dobijemo status civilnih žrtava rata, ali ko zna da li će ikad taj zahtjev biti ispunjen. Nismo uspjeli ni da se ulica od Autobuske stanice do gradske kapele nazove Ulica štrbačkih žrtava”, kaže Demir.

I spomenik stradalim podignut je u sporednoj bjelopoljskoj ulici.

Prije tri-četiri godine lokalna samouprava u Bijelom Polju formirala je petočlanu komisiju koja je trebala da ispita kako žive porodice stradalih i kako im se može pomoći. „Nikad se nije ni sastala, a jedan član je podnio ostavku”, kaže Demir.

U posebno teškoj situaciji je porodica Fehima Bakije. Jedan sin mu je nezaposlen, a drugi do posla putuje oko trideset kilometara i mjesečno zaradi oko 150 eura.

Ragibu Ličini stradao je brat prilikom otmice u Štrpcima. „Jedino su, osim obećanja, prije desetak godina porodice dobile po 550 njemačkih maraka od Opštine. Tražili smo da se porodicama koje su ostale bez hranilaca reguliše socijalno i radno pitanje. Ništa od toga. Iz Opštine i Ministarstva rada i socijalnog staranja obećavali su da će zaposliti po jednog člana svake porodice iz koje je neko stradao prilikom otmice u Štrpcima. Ni od toga ništa. Uvjerili smo se da pravde za nas nema”, kaže Ragib.

On nam je ispiričao i detalj koji upotpunjuje ovu tužnu storiju.

„Svojevremeno sam imao priliku da u Begoradu istovremeno razgovaram sa Dobricom Ćosićem, Slobodanom Miloševićem i Pavlom Bulatovićem, dok su prva dvojica bili predsjednici SRJ i Srbije, a Bulatović ministar policije. Tražio sam da se zločin u Štrpcima istraži. U jednom trenutku Bulatović mi je rekao: ,,'Provjeri Ličina da ti brat nije otišao kod Izetbegovića i Silajdžića!’ Ne mogu vam opisati kako sam se osjećao. Shvatio sam da njima nije stalo da se otkriju ni nalogodavci ni izvršioci tog zločina”, kaže Ragib.

Na 24. godišnjicu zločina u Štrpcima Bošnjačka stranka je podsjetila da je likvidirano najmanje 19 putnika samo ,,zbog biljega imena” i ,,da okolnosti pod kojima se desio ovaj stravičan zločin nikada nijesu do kraja rasvijetljene”.

U saopštenju Forum Bošnjaka Crne Gore navodi: ,,Ko iole drži do civilizacijskih standarda saglasiće se – i nepravedno, i nemoralno je da se ni poslije dvije i po decenije još ne zna čak ni koliko je ukupno žrtava bilo, gdje im je sve počivalište i ko je sve odgovoran za zločin. Posebno je pitanje – kako do danas porodice stradalih nijesu imale šanse da ostvare makar status civilnih žrtava rata”.

Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice pozvao je Specijalno tužilaštvo Crne Gore „da preuzme sve zakonske mjere, izvede pred lice pravde počinitelje svih zločina i njihove nalogodavce i traži adekvatne kaznene mjere u skladu sa međunarodnim i nacionalnim krivičnim normama humanitarnog prava”.

Godine prolaze, zločin zbog ravnodušnosti vlasti postaje još veći.

VELIJA MURIĆ, ADVOKAT IZ ROŽAJA
Licemjerstvo

– Skoro onoliko koliko vremenu odolijeva ova očigledno oguglala vlast, isto toliko traju apeli živih i nemir neistraženih štrbačkih kostiju, kojima godinama Drina puni njena jezera. Kao da se sve zarotilo, ni generacije koje su sada postale zreli ljudi, ne pitaju pretke ili one koji su dužni dati odgovore na ključna pitanja: o motivu, uzroku, monstruoznosti i posljedici, a prije svega ni i o pravosuđu, koje nijednu stranicu o zločinima iz prošlosti još ne zatvara.

O onome, kada se valjda htjelo, da se sa crnogorskog gledišta, osudom samo jednog izvršioca, štrbački zločin zatvori, licemjerstvo je preblaga riječ. Kao da je to briga nekoga drugog, a ne nešto što sve ove godine pritiska Crnu Goru. Mada je još tada vrh pravosuđa SRJ slučaj dao u nadležnost CG, štrbačkim žrtvama i izvršiocima tog zločina sada se bave specijalni sarajevski i beogradski sudovi. Možda ni u tome ne bi bilo ništa posebno loše, jer je bolje iko i ikada no niko, da se u tim novim procesima istinski krenulo u rasvetljavanje zločina. Naprotiv, javnost je suočena sa spektakularnim hapšenjima uz koordinirane akcije timova dvije države, a zatim, u stilu pucanja balona, slijedi brzo ukidanje pritvora. Da li to liči na zamajavanje građana, prije svega porodica žrtava, ako se zna da su one tim procesima praktično marginalizovane ili da su optužnice “nesigurne”, odgovor se sam po sebi nameće.

Nažalost, štrbački zločin na ovim prostorima nije jedini o kome se čeka riječ pravde. Podsjetiću na pljevaljsku Bukovicu, na deportaciju bosanskih izbjeglica u smrt, na ubijanje albanskih izbjeglica na prostoru Rožaja. Sve iz vremena kada CG ,,nije bila u ratu”. Nijedan slučaj na pravno zaokružen način nije istražen niti je uslijedila razumna sudska odluka. Na odgovornost su pozivani samo trećerazredni izvršioci da bi odgovornost najodgovornijih ostala netaknuta. Skoro i nema realnih izgleda da će se to u doglednom vremenu desiti.

Kao fašistička racija

Prije tri godine Monitor je ekskluzivno objavio povjerljivu informacija od 8. marta 1993. godine, upućenu iz Podgorice Upravi bezbjednosti Vojske Jugoslavije u Beogradu. Naslovljena je: ,,Saznanja vezana za otmicu putnika iz voza Beograd – Bar, na ž.s. Štrpci”. Autor joj je, prema našem izvoru, pripadnik vojne bezbjednosti iz Podgorice. Sačinjena je, dakle, nepunih desetak dana nakon zločina u Štrpcima i nikada nije pominjana u istrazi i sudskom procesu vođenom protiv nekoliko aktera otmice.

Povjerljiva informacija sadrži i svjedočenja sedmoro putnika očevidaca tog zločina i jednog pripadnika MUP-a Crne Gore.

Evo izvoda iz nekoliko svjedočenja navedenih u toj informaciji.

Izvor „Morača”, tehničar, Crnogorac:
„Poslije zaustavljanja voza u ž.s. Štrpci, upada naoružanih lica u voz, odvođenja jednog broja putnika i uzvika ‘Pobijte balije’ koji se čuo, bilo mi je jasno da je to racija na putnike Muslimane”.
Izvor „Rumija”, penzioner Crnogorac:
„Vidim gužvu, vidim odvode ljude, čujem neko viče ‘Brže’. Jedno uniformisano lice koje izlazi iz voza viče ‘Gotovo idemo’. Odvedoše negdje putnike, pitaj boga gdje. Stojimo još neko vrijeme, a onda konačno i krenusmo. Među putnicima zavlada neka čudna tišina, muk. Prizor je bio strašan. Podsjetio me je na fašističke racije iz 2. SR.”
Inženjer, Srbin, pod šifrom „Drina”, u svjedočenju od 4. marta: „Otmicu je izvršila grupa Milana Lukića, poznatog kriminalca iz okoline Višegrada. Najvjerovatnije da su oteti putnici odevedeni u pravcu Višegrada da bi bili zamijenjeni za zarobljene pripadnike vojske RS”.
Penzionisani starješina VJ, Srbin, šifra „Durmitor”: „Duško Kornjača iz Čajniča pričao je nekim licima iz Pljevalja, mislim da su radikali, da su svi oteti putnici iz voza Muslimani, da su poslije otmice isto veče likvidirani na prostoru između Priboja i Rudog i sahranjeni u zajedničku grobnicu”.
Izvor pod šifrom ,,Breza”, prosvjetna radnica, Hrvatica: „Pokušavam kroz prozor da vidim koliko ih odvedoše (čini mi se preko dvadeset). Među njima vidim i jednog dečkića, koji nije mogao imati više od 15-16 godina (kao moj Miško). Dok su ga odvodili okretao se prema vozu kao da je tražio pomoć. Ostala sam nijema, nijesam ni primijetila kada je voz krenuo da me ne trgnu prodoran glas iz hodnika ‘Pobijte balije’.Tada sam shvatila ko su odvedeni putnici”.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

„Jako je ružno od Amana i njegovih predstavnika da nam kažu ko bude našao posao da se oni neće ljutiti. Mi možemo uvijek da nađemo posao, ovo su vrlo kvalitetni ljudi, oni su proveli svoj radni vijek na pozicijama koje su ovdje vrlo zahtjevne i pružili svoj maksimum. Ostavili su dio života i postali dio ovog hotela i da im neko sada na najgori mogući način kaže da treba da idu“, kazao je Bogdan Krsmanović, predsjednik sindiklane organizacije Adriatic properties.

„Ove godine smo imali odlične najave, spremali smo se za sezonu a doživjeli smo ovo. To što poslodavac ne može da obezbijedi gostima privatnost i da nađe kompromis sa mještanima, nije naš problem. Mi tražimo da nas neko podrži i zaštiti naša prava dok se problem ne prevaziđe“, poručuje Krsmanović

Radnicima su ponuđene tri mogućnosti za produžetak radnog odnosa.

„Da čistimo, radimo na plaži ili da održavamo bašte uz smanjenje plate za 50 odsto. Mi smo bašte jednom već prošli, prije 15 godina kada je Aman preuzeo Sveti Stefan. Mi smo njih lijepo dočekali, radili smo sve vrste poslova bez ikakvih rješenja. Bili smo i mlađi 15 godina i imali entuzijazam zbog dolaska poznatog hotelskog brenda, a oni nam sada vraćaju đonom. Ovakvu ponudu sada ne prihvatamo. Za rad u bašti, šumi ili na plaži dobijali bismo 350 eura mjesečno. Među nama ima i visoko obrazovanog i stručnog kadra, ugostitelja koji svoj posao rade decenijama, pa je ova ponuda za nas ponižavajuća“, ističu zaposleni.

Radnici Svetog Stefana prepušteni su sami sebi. Žalili su se inspekcijskim organima, ali nisu dobili nikakve odgovore. Obratili su se predsjedniku države, premijeru, ministrima…

„Neko bi u ovoj državi trebao da se nama pozabavi. Mi samo želimo da radimo i ostanemo na svom radnom mjestu. Mi smo ovdje svoji na svome, radili smo kod Adriatic propertiesa na više radnih mjesta, nismo odbijali poslove… Hotele možemo otvoriti za 5 dana… pitamo se šta će biti sljedeće godine, hoće li raditi bez nas i zapošljavati druge“, rezignirano govore novinarima.

Ovo je epilog priče o „ugovoru stoljeća“ o „povratku starog sjaja Svetog Stefana“ o dolasku grčkih milionera i Amana. Sa jedne strane investicije u stotinama miliona eura, poznati brend i super bogata klijentela a sa druge surova realnost u kojoj se nalaze zaposleni. Lice i naličje  Statisovog „najljepšeg mjesta na svijetu“.

Ljepotu turističkog mjesta, hotela, parkova i plaža ne čine samo nesporne prirodne ljepote, nego i odnos poslodavca prema zaposlenima. Kako ultra bogati mogu uživati u ponudi koja počiva na nezadovoljstvu i eksploataciji zaposlenih, na neuvažavanju društvene zajednice sa granica rajskog odmarališta.

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predstavnici MZ Sveti Stefan i JP Morsko dobro iznijeli su svoje viđenje nastale situacije ministrima ekonomskog razvoja i ekologije, Jakovu Milatoviću i Ratku Mitroviću na sastanku održanom u Ministarstvu ekologije i prostornog planiranja.

Oni su istakli kako nisu smetnja poslovanju zakupca, kompanijama Adriatic properties i Aman, koje nisu pokazale spremnost da riješe probleme na koje mještani ukazuju godinama. Zbog nedostatka dijaloga suočili su se sa izolovanim incidentima, kako je ocijenjeno uklanjanje ograda na Kraljičinoj plaži.

Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se članovi MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora.

Što bi trebalo da znači da odustaju od svojih zahtjeva za korišćenje djelova plaža Svetog Stefana.

Sastancima u Vladi nisu prisustvovali predstavnici zakupca Adriatic propertiesa i menadžmenta Aman resorta.

Da li će Aman prihvatiti ponudu i povući odluku o zatvaranju hotela Sveti Stefan i Miločer, znaće se uskoro.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Iz Glavnog grada demantuju da snose odgovornost zbog stanja u ovom dijelu Mareze. ,,Investitor nije Glavni grad, već Uprava za saobraćaj, koja je sada u nadležnosti Ministarstva kapitalnih investicija, pa je stoga, kao nosilac projekta, odgovorna da prilikom izgradnje implementira mjere koje su definisane Elaboratom procjene uticaja na životnu sredinu, na koji je data saglasnost. Ispunjenje tih mjera kontroliše Ekološka inspekcija koja je u nadležnosti Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma”.

Kako su još kazali iz resora gradonačelnika Ivana Vukovića, nadležnim državnim organima ukazali su na problem. ,,U aprilu ove godine naša Agencija za upravljanje zaštićenim područjima Podgorice je uputila dopis Upravi za inspekcijske poslove, odnosno Ekološkoj inspekciji. Tom prilikom iskazali smo zabrinutost zbog stanja na lokalitetu i zatražili preduzimanje mjera, u skladu sa nadležnostima. Nemamo odgovor na to zašto nadležni državni organi nijesu reagovali na naš dopis“.

Iz Ekološke inspekcije za Monitor pak kažu da su odradili inspekcijski nadzor, kao i da je Uprava za saobraćaj pribavila građevinsku dozvolu u martu prošle godine od tadašnjeg Ministarstva održivog razvoja i turizma. ,,Konstatovali smo u prethodnom mjesecu da je u neposrednoj blizini gradilišta uspostavljeno skladištenje zemlje i kamena (materijala iz iskopa), koji su stvoreni u toku izvođenja radova, na zemljištu u privatnom vlasništvu koje obuhvata park prirode. U toku inspekcijskog nadzora, prisutni predstavnik izvođača radova tvrdio je da je u pitanju materijal koji je iskopan na dijelu gradilišta koji je u zoni parka prirode, da nije bilo miješanja sa bilo kojim drugim materijalom, te da je dio područja, koje je od strane inspekcije prepoznato kao sporno, zapravo gradilište, a da će privremeno skladišteni materijal biti upotrijebljen u daljem izvođenju radova“, navode.

Od izvođača radova, napominju, zatražene su i informacije koje bi identifikovale vlasnike parcela, ugovorni odnos sa njima, kao i eventualno postojanje drugih skladišta materijala iz iskopa. Tvrde i da će, nakon što dobiju odgovore na ta pitanja, preduzeti dalje mjere shodno ovlašćenjima.

Iz kompanije Bemaks Monitoru su kazali da sva nasipanja materijalom vrše ,,isključivo iz iskopa, uz pisanu saglasnost vlasnika zemljišta“. ,,U dogovoru sa vlasnicima zemljišta na kraju radova u obavezi smo da parcelu koja se nasipa uredimo kako bi vlasnicima bilo omogućeno korišćenje iste. Naša obaveza, kao izvođača radova, jeste da po završetku svih radova na bulevaru gradilište očistimo i vratimo u prvobitno stanje“, kaže  Jovana Vuksanović, koordinatorka Bemaksa za niskogradnju. Ona je pozvala da se toj kompaniji, ukoliko je napravila bilo kakav propust, ukaže na njega ,,te će ga otkloniti“.

Zona Parka prirode Dolina rijeke Zete gdje se izvode radovi je, kako još kažu iz Ekološke inspekcije, već duže vrijeme, znatno prije uspostavljanja tog statusa, pod negativnim uticajem zbog sličnih razloga. Zbog čega se onda do sada čekalo sa reakcijom – nije poznato.

Iz tog odsjeka Uprave za inspekcijske poslove nadležnost ponovo usmjeravaju na Glavni grad. ,,Parkom prirode, shodno odluci o njegovom proglašenju, upravljaće privredno društvo koje će osnovati opštine Danilovgrad i Podgorica, a do njegovog osnivanja za upravljača je određen organ lokalne uprave nadležan za poslove zaštite životne sredine u tim opštinama“.

Monitor se obratio i Ministarstvu ekologije, prostornog planiranja i urbanizma, no i odatle su odgovornost prebacili na Glavni grad: ,,Upravljanje građevinskim otpadom je u nadležnosti jedinica lokalne samouprave (opština) tako da pitanja treba adresirati tom organu”, navodi se u odgovoru.

Iz Glavnog grada smatraju da se radi o ,,organizovanoj hajci” usmjerenoj ka toj instituciji: ,,Kako od nekih politički motivisanih pojedinaca, tako i onih nevladinih organizacija za koje želimo da vjerujemo da nijesu time vođene”.

,,Evropska banka za rekonstrukciju i razvoj, vrlo vjerovatno, obustaviće finansiranje izgradnje puta zbog ugrožavanja zaštićenog područja. Nastaviće da ga finansira kad se šut odatle izmjesti. Stotine hiljada kubika nasutog materijala neko mora da izmjesti od nečijih para“, upozorava Saveljić.

Da državne insitucije funkcionišu kako treba, neko bi, shodno Zakonu o zaštiti prirode, bio kažnjen sa 40 hiljada eura jer zatvara oči na devastaciju u zaštićenom području Mareze. No, s obzirom na to da se i dalje bave prebacivanjem odgovornosti, implementacija zakona i zaštita prirode Crne Gore još uvijek su daleko.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo