Povežite se sa nama

DANAS, SJUTRA

Izbori i zamajavanja

Objavljeno prije

na

Opozicija ide na izbore. Red je da opozicioni lideri preuzmu odgovornost za izbor. Sve ostalo je prevara

 

Prebrinusmo. Opozicione partije idu na izbore, kao što je poranije najavljivao DPS. Sada je jasno da nijedna od njih bojkot kao izbor nije ozbiljno razmatrala. To je pokazala i ona oštra, besmislena razmjena vatre između Demokrata i URE, na koje se računa kao na moguću okosnicu otpora naumu režima da ovo društvo drži u predreferendumskom stanju do kraja vremena. Demokrate su podučavale URU da se obavezno upiše na listu jedinstvene opozicije. Iz URE su edukovali Demokrate da neizostavno uđu u koaliciju sa DF. I jedni drugi su znali da od toga nema posla. Dim je poslužio da Aleksa Bečić i Dritan Abazović lakše oglase svoje pozicije. URA će ići sama, okupljajući krug intelektualaca koji podržavaju njenu platformu obnove društva. Demokrate će sa DEMOS-om i ostalim srodnim grupacijama. Čim je to obavljeno, Abazović i Bečić su, kao da su gledali u graške, poručili kako u opozicionim redovima treba da vlada miroljubivost.

DF koji se prvi izjasnio da izbori po Đukanovićevim pravilima nemaju alternativu, još nije pokazao u kom će poretku izaći na teren. Dugo je važilo da bazu tog saveza čine Nova i PZP. Vidjećemo hoće li PZP uspjeti da zadrži status partnera, ili će preći u nižu zonu. Medojević je zavisnik od Mandićeve vojvodske milosti. Na izbore inokosan više nema kud. DF će, naravno, nastaviti da javno uzdiše za jedinstvenom listom, zaboravljajujući koliko je doprinio opozicionim raskolima.

Svega. Čak i SDP se vodi kao opozicija. Oni su istakli kandidaturu za ulogu Pozitivne, sa minulih izbora. Ovo dok traje kampanja pisaće molbe za povratak u redove režima. Kao vele – ko kuca, otvoriće mu se.

Svi strojevi moći su u rukama DPS-a. Neobuzdani, utrenirani. Ojačani količinom tajnosti, kakva ide uz vanredne prilike. Osiljeni strahom od promjena, koji prati velike nepogode. To znamo: ovaj režim je majstor da krize koje proizvodi obrće u svoju korist. Planetarnu epidemiju na svoju stranu mogu navrnuti i diktatori pripravnici.

Sateliti DPS su pod punim nadzorom. Matematika će odlučiti ko će a ko neće na zajedničku listu. Manjinske partije imaju one beneficirane glasove. Nema šanse da im se oni raspu na štetu DPS-a. Tu se ističe Bošnjačka stranka. Koja, očarana učinkom, funkcioniše kao filijala za udomljavanje kadrova iz njenog djelokruga. I ostali doprinose koliko mogu.

Naravno, DPS, ako osjeti da išta kreće nizbrdo, može lako naći izgovor i odgoditi izbore. Pitaj – NKT.

Na površini, bliješti. Predsjednik je osjetio trenutak da prozbori o fašizmu našeg doba. O Srebrenici. Dok je govorio, Đukanović je povremeno djelovao kao da je progutao isječke govora Slavka Perovića. Onda je podsjećao na Biljanu Plavšić, dok pred sudijama u Hagu, kao pokajnica, deklamuje o zločinima uz koje se kalila RS. Otpor kolosalnoj crnogorskoj službenoj laži, puno je manji 2020, nego što je bio ‘95, kad su ratni drugovi Mila Đukanovića (Momira Bulatovića, Svetozara Marovića) ubijali Srebrenicu. Eto, takvi su nam temlji režimskog antifašizma.

Oglasila se, hajdemo reći, i četvrta grana vlasti. Mitropolit Amfilohije je javio da ne treba glasati za vlast. Vrh DPS-a se zbog toga nije potresao. Njima je važno to što Amfilohije ne podržava bojkot. Ostalo je njihova briga. Prvosvještenik je potom oglasio opozicionim partijama, koje žele njegovu naklonost, da će držati distancu. Osobito oštro je poručio da se ne grabe da upišu sebi učinak protesta povodom Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Nije adresirao primaoce, ali ima znakova da se poruci najmanje obradovao Andrija Mandić. Amfilohije se izjasnio i o Trinaestojulskim tekovinama. Tu je potvrdio da je njegov omiljeni antifašista Pavle Đurišić, bradom. Fašizmom koji teče, nije se bavio. Ni pominjao Srebrenicu. To se može smatrati napretkom. On je jedan od tvoraca legende o genocidu u Sreberenici kao o osveti. Malo izdašnijoj.

To je stvarnost Crne Gore u susret izborima. Ostale njene mogućnosti su sistematski zatirane.

Monitor je minulih sedmica objašnjavao zašto je bojkot opljačkanih izbora, najrealniji put do slobodnih izbora. Nije išlo. Opozicioni vrhovi ne čuju ni pozive sa više adresa da zbog masovnog širenja virusa udruženo traže odlaganje izbora. Monitor neće pozivati na bojkot. Ne želimo ni da otežavamo opoziciji, ni da budemo njen izgovor. Ako opozicione partije dobiju izbore u ovim uslovima, zaslužiće orden za neviđenu kreativnu hrabrost. Ako budu poraženi, red je, obaveza je, da njihovi prvi redovi preuzmu odgovornost. Da odbiju izgovore i odu. Ostalo je prevara. Do sada, riječ jednu o odgovornosti za izbor čuli nismo.

Esad KOČAN

Komentari

DANAS, SJUTRA

Popis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sem Batove ostavke, koji je obećao da će nakon popisa napustiti politiku i mjesto gradonačelnika Budve, malo šta dobrog može donijeti popis stanovništa, ako se, kako se planira, održi ove jeseni, u vrijeme uzavrelih tenzija i podjela

 

Došao je, eto, na red i – popis. Nakon trideset godina podjela i prebrojavanja pod DPS-om, pa godinu dana dioba pod novom vlašću, nedostaje valjda samo da se do kraja godine još jednom podijelimo i nacionalno prebrojimo – zbog popisa. Doduše, ima i nekih benefita od toga. Ako, na primjer, gradonačelnik Budve Marko Bato Carević ispuni obećanje i, nakon popisa, napusti politiku. Pa nek popisuje naše i njihove u penziji, uz ukrštene riječi. Možda, doduše, onda neko konačno i odluči da ispita i Batov nesebični patroitski filing kojim voli da se pohvali, i konačno procesuira prijavu MANS-a o tome da je uzurpirao skoro pola miliona kvadrata državnog zemljišta na Krimovici u Opštini Kotor.

Sem Batove ostavke, malo šta, nažalost, dobrog može donijeti na brzinu organizovani popis stanovništva, u uslovima podignutih tenzija. Kako su nezvanično objavile Vijesti, Vlada planira da 1. novembra počne sa realizacijom popisa koji bi, prema Nacrtu koji je na brzinu izradila, trebalo da se održi do kraja ove godine, uz brzinsku javnu raspravu.   Ništa ozbiljne javne rasprave, i ostale trice. Problem je kada, recimo, Đukanovićev parlament, na brzinu izglasa Zakon o slobodi vjeroispovjesti. Ali ne i kada to isto učini ova vlada. Ili kad naprasno organizuje popis. A nakon što se premijer Zdravko Krivokapić, tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, približio svojim dojučerašnjim ljutim neprijateljima Frontovcima, koji su Vladu uslovili održavanjem popisa, između ostalog.

Vlada je nedavno Nacrt zakona o popisu dostavila  Savjetu statističkog sistema na hitno izjašnjavanje, na početku hitno sazvane sjednice tog tijela. Zbog načina na koji im je Nacrt dostavljen, i zahtjeva da se o njemu hitno izjasne, većina članova Savjeta je to odbila. Oni su zahtijevali da se o sadržaju podataka, čije je prikupljanje predviđeno Nacrtom, održi javna rasprava u trajanju od najmanje 20 do 40 dana. Vlada je pod pritiskom pristala – na 20 dana rasprave. Što brže to bolje.  Nacrt je dostavljen i EU Delegaciji. Brzo je bogami reagovao i  predsjednik države Milo Đukanović i za decembar zakazao lokalne izbore u Cetinju, Mojkovcu i Petnjici. To bi značilo da će se popis i izbori održavati paralelno, uprkos preporukama Konferencije evropskih statističara da je važno da se popis održava u „stabilnom, političkom i društveno sigurnom okruženju“. Šta bi dio nove parlamentarne većine bez Đukanovića i on bez njih. Da je vječno nestabilno.

Jer sve dok je tako, nećemo imati kada da mislimo o nekim drugim brojkama, zbog kojih bi stvarno valjalo organizovati popis. Pa da zaista utvrdimo koliki je rast nezaposlenosti i da li su tačne tvrdnje opozicije da svakog mjeseca upišemo novu hiljadu nezaposlenih. O njima, doduše, nijesu mnogo brinuli kad su bili vlast i frizirali statistiku tržišta rada. No dobro sad.

Ne bi bilo zgoreg da konačno, recimo, saznamo i koliko je ljudi  napustilo ovu zemlju, i u kom broju je i dalje napuštaju. Prema nezvaničnim procjenama, Crnu Goru je do sada napustila petina stanovništva, odnosno u posljednjih 30 godina – oko 150.000 stanovnika. Pa da se neka nova vlast, koju ne bi zanimale samo naše nacionalnosti, vjerska uvjerenja  i broj lične karte na izborima, pozabavi i tim sumornim brojkama. I možda pokuša da ih vrati.

Gradeći zemlju u kojoj su dostojanstvo i slobode gađana važnije od njihovih nacionalnosti i vjere. I u kojoj imaju, naravno, šta da rade. Moguće i da u tom slučaju zastavama ne bi imao ko da maše. A nad ugroženim svetinjama ne bi više brigali ni penzionisani Bato, Milo i ostali „junaci“ naše tri decenije propadanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

I let je pad

Objavljeno prije

na

Objavio:

U ulozi destruktivne opozicije sklone nasilju, DPS je ružan i nemoćan koliko i njegovi prethodnici iz DF-a. I sadašnje vlasti podsjećaju na prethodnike. Slijepe za sve drugo i drugačije

 

Dovoljna je bila samo godina pa da se stvari, makar iz lične perspektive glavnih aktera, preokrenu naglavačke. Iako su posljedice njihovog djelovanje ostale jednako haotične.

Lideri DF-a Andrija Mandić i Milan Knežević u gluvo doba noći, u „gluvoj sobi“ Vlade, primaju raport premijera Krivokapića. Iskazuju spremnost da preuzmu odgovornost. Da se jurne na Cetinje. Potom bivši direktor Uprave policije Veselin Veljović u Prijestonici, u svanuće, predvodi poslanički klub DPS-a u jurišu na policijski kordon u kome su njegove doskorašnje kolege. Mnogi i saborci iz nekih ranijih juriša i odbrana. „Komandant“ biva uhapšen nakon što su ga policajci pronašli u Gradskoj kafani.

Televizijske kamere su na cetinjskim ulicama usnimile i Milivoja Katnića opremljenog gas maskom. Još traju sporenja o tome ko je glavnom specijalnom državnom tužiocu dao putni nalog – DPS ili VDT. I da li je on izvršio povjereni zadatak. Makar nalik onome što je uradio u jesen 2016. kada je, manje-više sam, spriječio pokušaj tzv. državnog udara.

Da slika bude kompletna, na protestu su i trostruki predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i Ranko Krivokapić, dugogodišnji predsjednik parlamenta i počasni predsjednik Parlamentarne Skupštine OEBS-a. Možda prvi put na istoj strani, nakon referenduma o nezavisnosti.

Akteri su zamijenili uloge ali smo isti film gledali već mnogo puta, pa više i nijesmo načisto da li se sa policajcima pod punom opremom nadgurava Veselin Veljović pred Cetinjskom manastirom ili Milan Knežević pred Skupštinom.

Da li Milo Đukanović poručuje aktuelnoj Vladi i DF-u da, ukoliko ne odustanu od cetinjskog ustoličenja, „računaju na najgore”. Ili su to riječi kojima se Andrija Mandić, onomad, obraćao DPS-u i njegovoj vladi: „Ne može dvije hiljade policajaca da zaustavi ovo, računajte da će se desiti katastrofa”. Dok zažareni saborci, neki Predrag Radunović ili Slaven Bošković, dobacuju u mikrofon: „Moraćete da nas pobijete ili pohapsite, neka gleda narod Crne Gore”. Prije nego se vrate društvu u kafani/restoranu.

Našu svakodnevicu možemo da sagledamo i sa druge strane policijskog kordona. Iz perspektive onih koji navodno brane red, mir, ustavni poredak ili, najprostije, pravo novoizabranog mitropolita da službu ustoličenja napravi gdje i kako on hoće. Šta god o tome mislili lokalci. Takozvani ekstremisti, odnosno, narod – zavisno od toga dijele li uvjerenja onoga ko im izriče presudu.

I tu je moguće uočiti sličnosti u nastupu nekadašnjih i sadašnjih vlasti/opozicije. Kao da se sa pozicijom političke manjine ili većine nasljeđuje obrazac ponašanja i rječnik fraza kojima se opisuje djelovanje „druge strane”. Ovo je iskaz  nekadašnjeg Veljovića, nakon jednog od protesta opozicije koji je okončan u oblaku suzavca: „Ele­men­tar­no je po­li­tič­ki ko­rekt­no da ne iz­vr­će­te činje­ni­ce i da pri­hva­ti­te od­go­vor­nost za de­ša­va­nja, a ne da stal­no tra­ži­te kriv­ca u dru­gi­ma…”. On u potpunosti korespondira sa nedavnim izjavama Mandića kojima i on od svojih protivnika traži da „preuzmu odgovornost” i imenom i prezimenom stanu iza „ekstremista” i njihovog pokušaja „državnog udara”.

Crna Gora se vrti u začaranom krugu opasnog besmisla, predvođena političarima  koji, ni na vlasti ni u opoziciji, nijesu u stanju da prevaziđu vlastita ograničenja i iskorače iz kaljuge koju su omeđili stalnim zazivanjem sukoba po osnovu jednih te istih podjela i razlika. U ulozi destruktivne opozicije sklone nasilju DPS je ružan i nemoćan koliko i njegovi predhodnici iz DF-a. Kao što su i sadašnje vlasti spremne da po svaku cijenu brane sebe i svoje. Slijepe za sve drugo i drugačije.

U tu matricu sve bolje se uklapa premijer Zdravko Krivokapić. Konfuzni profesor s početka mandata, ekspert za promjenu mišljenja i kršenje postignutih dogovora, transformiše se u ambicioznog vlastodršca, samoumišljenog „vrhovnog komandanta”. Krizu kojoj je lično doprinio koristi za političko pregrupisavanje i novo približavanje DF-u spreman da, radi produženja premijerskog mandata, iz izvršne vlasti eliminiše one koji su zazirući od mogućeg krvoprolića, prošlog vikenda tražili druga rješanja.  Ostane li pri svom naumu, i URA će morati da se konačno odredi prema vladi novih prioriteta. Abazović nema mnogo izbora. Događaji na Cetinju raspršili su mnoge iluzije. Ko to ne želi da vidi ponovo će gutatu suzavac.

I, da, Joanikija Mićovića su ustoličili. Njegov slučaj je podsjetio – nekad i let može biti pad.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

Rezolucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne mogu nam pomoći rezolucije. Samo svijest o tome da će naša djeca na stranim jezicima , u tuđim zemljama pisati sastave o jeseni, ako jednog novog avgusta ne izaberemo odgovorne elite. Koje nas neće dijeliti

 

Septembar je. U sretnim vremenima, ono doba kad osnovci u glanc novim sveskama, kupljenim od pristojnih roditeljskih plata, pišu o zlatnim bojama jeseni, lastama i ljetnjim avanturama. Ne bi bilo iznenađenje, da se ovoga septembra,  u pismenim zadacima u Montenegru nađe i  ustoličenje mitropolita Joanikija.  Jer, kao da ništa drugo ne postoji i nije važno, čekamo peti  septembar i crkveni obred postavljanja novog mitropolita. Ili, kako ga zovu,  –  ,,događaj visokog bezbjednosnog rizika”. Kao da je, ne daj Bože, fudbalski derbi.

Ništa novo. Samo još jedna jesen koju dočekujemo u tenzijama, i podjelama.  Dok prethodne, ali i sadašnje političke elite nemilice rabe riječ  mir. Kao da nijesu baš oni ti zbog kojih nam je mir postala najvažnija riječ.  Važnija i od riječi –  život i budućnost. Nego, znaju oni to. Zato se sa tim osjećajem i igraju.

Bivši premijer Duško Marković  predložio je čak, u susret ustoličenju mitropolita Joanikija, da parlament što hitnije usvoji Rezoluciju o građanskom miru i stabilnosti. Kao da se ne podrazumijeva da politički prvaci postoje da obezbijede mir i stabilnost. O pravdi i redu trebalo bi  već nekoliko rezolucija. I kao da se, na kraju,  rezolucije u zemlji u kojoj ni Ustav nije svetinja, poštuju.  Nakon što je usvojena Rezolucija o Srebrenici, oni koji je negiraju, i dalje sjede u parlamentu, na čelu državnih kompanija, vode škole, bolnice…

Znaju Marković i njegovi to. Valjda zato DPS i nije pokrenuo u  parlamentu i formalnu proceduru kako bi se ta rezolucija, po Markoviću tako silno neophodna,  i usvojila. Možda bi, međutim, trebalo donijeti rezoluciju kojom se zabranjuje političarima da u javnim govorima podgrijavaju atmosferu do usijanja. Marković je, sve bdijući nad mirom u Crnoj Gori, tako upotrijebio riječi –  ,,građanski sukobi”, ,,sudbinska raskrsnica”, ,,nestabilnost”. Zvučalo je baš umirujuće.

,,Crna Gora se danas nalazi na sudbinskoj raskrsnici – ili će se nastaviti s nerazumijevanjem koje može da preraste u građanske sukobe, ili će mudrost zaustaviti nestabilnost u koju neumitno tone naše društvo. Nema danas među nama, koji smo dio javnog i političkog života, onih koji ne nose odgovornost za teško breme koje se nadvilo nad Crnom Gorom. Ako stvari izmaknu kontroli i krenu po zlu, više neće biti važno ko je započeo i ko je kriv, već jedino ko je mogao, a nije spriječio sukobe”, saopštio je Marković, pozivajući crkvene velikodostojnike da odgode ustoličenje. Dok su i on i njegovi istovremeno najavili da će doći na Cetinje na dan ustoličenja mitropolita. Radi mira i stabilnosti valjda. Moguće da zbog mira u  Đukanoviću  bliskim medijima ustoličenje mitropolita zovu Dan D ili dan kada će  ,,pasti krv na Cetinju”.

Marković je u jednom u pravu. Đukanovićev i njegov DPS je I te kako odgovoran za ,,teško breme koje se nadvilo nad Crnom Gorom”. Koje je osim što je započeo,  mogao i da zaustavi. Umjesto toga: tri decenije ratova, zločina, pljačkanja društvenih resursa, bogaćenja nekolicine, urušavanja institucija, organizovanog kriminala, prebijanja novinara, progona neistomišljenika… Šta je sve sam Marković kao dugogogišnji šef tajne policije mogao da zaustavi. Za mnogim rezolucijama možda ne bi danas bilo potrebe.

U još jednom je Marković u pravu. Nije samo DPS odgovoran. Od avgusta, otkako je DPS na izborima izgubio vlast, nova vlast potrudila se da identitetske teme ostanu u fokusu. Od januara su goruće teme Temeljni ugovor SPC-a, status Mitropolije, novi mitropolit, crkvena imovina. Teško da premijer Zdravko Krivokapić danas, kad pokušava svu odgovornost za tenzije da prebaci na Đukanovića, može reći da je zbog  toga samo kriv DPS ili Demokratski front.  On se od avgusta ponaša kao zastupnik Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne premijer svih. U njegovoj apostolskoj Vladi nema pripadnika manjina. Ministrica kulture koju je on izabrao ostaje na toj poziciji, bez obzira, na opaku politiku koju vodi.  Krivokapić je taj koji je, kada je predstavnicima Crnogorske pravoslavne crkve zabranjeno da uđu u parlament na raspravu o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti, objašnjavao razliku između tradicionalnih i drugih vjerskih zajednica.  Zato se ne bi trebao čuditi tenzijama i bijesu. Đukanović i DF, odnosno njihov mentor i partner Vučić, su to vješto iskoristili. Da oprobanim metodana još jednom testiraju haos.

I ne mogu nam tu pomoći rezolucije.  Samo svijest o tome da će naša djeca na stranim jezicima u tuđim zemljama pisati sastave o jeseni, ako jednog avgusta ne izaberemo odgovorne vlasti. Koje nas neće dijeliti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo