Povežite se sa nama

DRUŠTVO

I šta sad?

Objavljeno prije

na

Vladajuća koalicija u Crnoj Gori tražila je – i dobila – jak politički mandat da primeni neophodne reforme kako bi se načinio sledeći korak ka evropskim integracijama I da spreči, u meri u kojoj je to moguće, negativne posledice globalne finansijske (ili pre ekonomske) krize. Situacija ne može biti teža. Prvo, proširenje nije na vrhu prioriteta za Evropsku uniju. Njeni političari u Briselu i u 26 drugih glavnih gradova preokupirani su unutrašnjim izazovima izbegavanja stalne paralize, opterećeni su teškoćama prilagođavanja institucionalnih okvira i procesa donošenja odluka i neprijatno im je zbog neočekivanih problema sa ratifikacijom. Proces usvajanja ustava kao zakona već je propao, sledilo je odbijanje glasača u Francuskoj i Holandiji da private ustav sredinom 2005. Sada je dovedeno u pitanje usvajanje Lisabonske deklaracije. Irci je nisu glatko prihvatili na referendumu sredinom 2008. Samo pre desetak dana, obim dvojakog političko-ekonomskog izazova jasno se pokazao (ako je dokaz uopšte bio potreban) kroz pad vlade Mireka Topolaneka u Pragu – a imajući u vidu da baš ta zemlja predsedava Evropskom unijom. Unutrašnji politički događaji u Češkoj dodaju se brizi oko buduće sudbine Lisabonskog sporazuma, sa kojim EU želi da poveća svoju efikasnos i demokratski legitimitet dok popravlja koherentnost svojih akcija. Zbog razloga koji su potpuno van kontrole Crne Gore, ovi događaji utiču na vreme koje će biti potrebno da Vlada Crne Gore dobije odgovor na zahtev za članstvo. U međuvremenu, i nezavisno od političkih zbivanja u Briselu, process stabilizacije i asocijacije obezbeđujezemljama jugoistočne Evrope sveobuhvatan okvir za reforme, potrebne na putu ka dobijanju statusa kandidata I početku pregovora o punopravnom članstvu. Jasno je da će onaj ko sledi ove reforme i u nesigurnim vremenima od toga imati koristi, jer će povećati njegovu kredibilnost kad se postavi pitanje candidature i kad se o članstvu bude konačno pregovaralo.

Drugo, i mnogo hitnije, nova vlada formirana je u vreme jake bure, pod tamnim oblacima ekonomskog uragana koji udara po privredi širom sveta, uključujući i crnogorsku. Dubina I dužina krize nikome još nije jasna. Najhitniji izazovi za Crnu Goru – bez obzira da li je reč o aluminijumu ili bankarskom sektoru, bilo da su u pitanju socijalne, fiskalne ili ekonomske posledice – jasni su i zahtevaju mudrost, hrabrost i upornost koje vlada može da postigne. Treći talas krize udariće Crnu Goru punom snagom.

Po celom svetu, ekonomske vesti su sve lošije iz dana u dan. MMF i Svetska banka prognoziraju negativne stope rasta za ceo svet – prvi put posle 60 godina – pri čemu zemlje u evrozoni i Rusija (glavni trgovački partner Crne Gore) mogu da zabeleže pad između tri i pet odsto u 2009. godini. Poslednjih nedelja vlade u Islandu, Latviji, Mađarskoj i (kao što sam već spomenuo) Češkoj bile su primorane da podnesu ostavku. U Evropi je značajan broj zemalja – Jermenija, Belorusija, Gruzija, Mađarska, Island, Latvija, Srbija i Ukrajina – već zatražio pomoć MMF-a a i druge zemlje ih slede. Trgovina se smanjuje, velikim i prestižnim firmama po celom svetu preti zatvaranje. Strah od rastuće nezaposlenosti i socijalnih nemira, već viđenih u Francuskoj, širi se kontinentom.

Imajući u vidu veliku ekonomsku krizu, SAD i najrazvijenije zemlje usvojile su veoma velike pakete za podsticanje privrede, finansirane budžetskim deficitom. Uz pretpostavku da će stvari dobro krenuti I onako kako je planiran, uz povratak poverenja u bankarski sektor, trebalo bi da vidimo nešto malo živahnosti bar u glavnim privredama do sredine ove godine, podrazumevajući promenu raspoloženja. Ukoliko to zaista i bude slučaj, poverenje se može mnogo brže popraviti nego što se sada misli. Tada će kriza dobiti oblik slova U, odraziće se na likvidnost i povratiti privredne aktivnosti, uključujući i one u ovom regionu, izvlačeći ih iz sadašnjih teškoća.

Međutim, ako glavne privrede ostanu beživotne do leta, sadašnje mere će se pokazati nekorisnim a neće biti fiskalne niti monetarne municije za drugi pokušaj. U tom slučaju kriza će imati oblik slova L – odnosno dubokog i dugog pada. Ogromne poteškoće u prognoziranju oblika krize odražavaju odvojenost ekonomskih osnova od poslovnog raspoloženja, gotovo potpun kolaps poverenja između i unutar finansijskih institucija, što vodi ka iscrpljivanju likvidnosti u Crnoj Gori baš kao i bilo gde drugde. Jednom izgubljeno poverenje je, svakako, elemenat koji je najteže povratiti.

Šta sve to znači? Kratak odgovor je otrežnjujući koliko i samo privredno okruženje. Crnoj Gori će biti potreban novi model rasta – model koji nije (u celosti) oslonjen na direktnestrane investicije i strane kredite kao motore rasta. Bez obzira da li kriza bude u obliku slova U ili L, privredni rast narednih godina moraće da dođe iznutra, zasnovan na inovacijama I produktivnosti. To ukazuje na ključnu ulogu domaćih firmi, malih i velikih, lokalnih i stranih, povezanih ili ne, kako bi se došlo do poslovne klime koja obezbeđuje profitabilnost. Dalja poboljšanja u opštoj klimi poslovanja, efikasna birokratija, javno I uniformno sprovođenje pravila i zakona, efikasna javna administracija i pojačana kontrola centralne banke nad finansijskim tržištem moraće da podupru veću produktivnost, inovacije i proizvodnju novih tehnologija. U tim oblastima, pažljivo oblikovana politika vlade – uz najmanji budžetski trošak – može imati veliki uticaj na moguću stopu privrednog rasta. Nema jedne vesti za naslovne strane koja to može postići, već je reč o nizu reformi koje poboljšavaju opštu klimu u kojoj deluje privatni sektor.

U krizi i u vreme fiskalnih pritisaka, dve budžetske stavke su po pravilu najviše pogođene – javne investicije i socijalni izdaci. To su, naravno, izdaci sa najvećim socijalno-ekonomskim efektima. Zbog toga reforme u svim drugim budžetskim oblastima moraju da se sprovedu kako bi se uvećala vrednost svakog potrošenog evra, dozvoljavajući vladi da stavi naglasak i na socijalna pitanja. Osim razloga koji su bitni sami po sebi, usredsređivanje na ove oblasti proizlazi iz iskustva da socijalne tenzije i velike nejednakosti u dohocima rezultiraju i nižim stopama mogućeg rasta, slabe političku koheziju, doprinose uništavanju životne sredine i značajno podižu društvene troškove zbog izgubljenih prilika. Zato je u državnom interesu da se socijalnim posledicama krize valjano upravlja. Isto tako značajno je da prosperitetna budućnost zahteva sistem obrazovanja koji svima pruža iste šanse, bez obzira na poreklo, dajući ljudima alatke u ruke pošto diplomiraju da daju veći doprinos opštem blagostanju, u privatnom ili javnom sektoru.

Strane investicije pomogle bi vladi da ostvari ove ciljeve – u doba globalne krize likvidnosti – ali one se ne mogu uzeti zdravo za gotovo. Zato kreatori ekonomske politike neće imati drugog izbora do da se skoncentrišu na ono što podiže ukupnu produktivnost, i kapitala i radne snage. Vlada ima nekoliko moćnih instrumenata – javne institucije, zakone, propise, kao I njihovo dosledno sprovođenje. Danas, više nego ikad ranije, od ogromne je važnosti da se pažnja usmeri ka kvalitetu javnih rashoda, pažljivoj definiciji njenih ciljeva i prioriteta, primeni najvećih standarda u njihovom izvršenju i naknadnoj oceni da li su, ili u kojoj meri su prethodno postavljeni ciljevi ostvareni kroz primenjene mere. A za to u jednačinu valja uvesti dobre podatke, koji su putokaz za one koji odlučuju o merama koje treba preduzeti.

Znam da ništa od ovoga ne deluje uzbuđujuće niti novo. Reč je o teškom radu od koga su koristi indirektne i često dolaze sa značajnom zadrškom. Međutim, posao vlade je olakšan zbog obaveza proisteklih iz procesa evropske integracije, jer su one potpuno u skladu sa – zapravo većinom definišu – razvoj ovog novog modela rasta. Tako, nezavisno od razvoja situacije unutar EU, ili od vremena potrebnog da se reši trenutni ćorsokak, nastavak reformi usredsređenih na jačanje javnih institucija, povećanje kvaliteta javnih dobara koja se obezbeđuju i transparentna i jedinstvena primena pravila i propisa verifikovanih od sudova obećavaju značajne koristi – svakako ekonomske.

Ovim bih želeo da čestitam novoj vladi na poverenju koje joj je dalo biračko telo i želim joj snagu i odlučnost da iskoristi mogućnost koju ova kriza pruža i da izgradi pravu evropsku Crnu Goru, još uspešniju nego što je danas I bolje opremljenu da reši izazove koji pred njom stoje, bez obzira da li je more mirno ili uzburkano.

Jan PETER OLTERS
(Autor je šef Kancelarije Svjetske banke u Crnoj Gori)

 

Komentari

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EVROPSKI SUD O KORIŠĆENJU KRIPTOVANIH KOMUNIKACIJA NA SUDU: Nenadležan za Crnu Goru, ali ne i nebitan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki crnogorski advokati pozdravljaju presudu Evropskog suda pravde o korišćenju kriptovanih komunikacija kao dokaza, dok tužilaštvo tvrdi da ta presuda ne utiče na validnost prikupljenih dokaza pred ovdašnjim sudovima. Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je i samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje

 

 

Prošlo je tri godine od kada su su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva, čak su pojedini i slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela u različitim grupama, kreiranim na toj aplikaciji. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i Agencije za nacionalnu bezbjednost i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona,a naravno i u Crnoj Gori,  počevši od glavešina kriminalnih klanova, a malo kasnije i visokih funkcionera.

Već u prvom velikom hapšenju u regionu, malo nakon pada SKY ECC, kada su u Beogradu zbog više ubistava uhapšeni vođe srpskog ogranka kavačkog klana Veljko Belivuk i Marko Miljković, advokati su pokušali da ospore njihovu dešifrovanu komunikaciju kao dokaz. Njihov argument je bio da dokazi nisu izuzeti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Srbije, odnosno da je riječ o mjerama tajnog nadzora koji nije bio odobren od strane nadležnih organa te države i samim tim se ne može tretirati kao dokaz na sudu.

Istim putem su krenuli  drugi advokati u regionu, koji su zastupali optužene u sličnim predmetima, zasnovanim na sky prepisci. Državna tužilaštva su dokaze iz kriptovane aplikacije branile time da su dokazi dobiveni posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći, a ne mjera tajnog nadzora. Kod nas i u regionu je donijeto već nekoliko presuda u predmetima sa SKY dokazima i činilo se da je time stavljena tačka na ovu raspravu.

Nova sporenja je donio Evropski sud prave u Luksemburgu, nadnacionalna sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče Evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjerama povezanim sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije preko komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg
 glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je slavodobitno pisao na twitter-u da „Vlada radi što je obećala i da Crna Gora neće biti zemlja kriminala”. Kasnije će u paketima banana Volija biti pronađeno oko 500 kg kokaina. Zasluga za zaplijenjenih preko tonu droge u magacinu Krstovića pripada zapravo Velikoj Britaniji i njenim obavještajnim podacima. Organizatori i svi drugi koji su bili izvršioci ovih krivičnih djela u oba slučaja su se izvukli, mnogi će reći dijelom i zbog toga što je Katnić i dalje bio GST dok je DPS-ova uzdanica Vesna Medenica i dalje imala veliki posredan uticaj na pravosuđe. Ponašanje sudije za istragu Miroslava Bašovića i ostalih sudija je bilo simptomatično. Bašović je nakon pronalaska droge u magacinu Krstovića pustio ih da se brane sa slobode, uz određene mjere nadzora. U takvim slučajevima i za toliku količinu droge pritvor je uvijek pravilo – osim ako sudiju ne zovne politički šef. U aprilu 2021. Bašović će pustiti na slobodu šest članova kavačkog klana koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo za ubistvo i nekoliko pokušaja ubistava, navodno jer je imao proceduralne primjedbe na dio dokaza koji su poslale zapadne službe. Vijeće Višeg suda je preinačilo odluku i ponovo su uhapšena tri člana te kriminalne grupe dok su ostala trojica u međuvremenu pobjegla. Ovakvo nevjerovatno ponašanje istražnog sudije Bašovića nije ponukalo Sudski savjet –najvišu sudsku instancu u zemlji, da bilo šta preduzme ili provjeri.

U slučaju srbijanskog državljanina, tada nastanjenog u Podgorici, Veska Dakića uhapšenog 2016. godine po Interpolovoj potjernici iz Srbije, Bašović se ponio potpuno drugačije. Naime, Dakića je Srbija tražila zbog „krivičnog dela prevare“ – koja se sastoji u tome da nije platio VIP Mobile-u nekoliko mjesečnih računa za mobilni telefon. Štaviše, račun nije ni glasio na Dakićevo ime već na ime izvjesnog Sanela Rastodera iz Novog Sada. On je na srbijanskom sudu, nakon što ga je tužio mobilni provajder, izjavio da mu je Dakić neplaćanjem računa za telefon koji je koristio nanio štetu od 65.239,16 dinara ili oko 550 eura, za koliko je njega teretio provajder. Kasnije je Rastoder na sudu rekao da mu je Dakić ipak platio 46.820 dinara pa je Dakić ostao dužan jos 16.629,16 dinara ili oko 140 eura. To je bio „dovoljan osnov“ da Republika Srbija raspiše Interpolovu potjernicu za Dakićem i osudi ga na šest mjeseci zatvora u odsustvu. Dakić je sudiji Bašoviću rekao da nije dobijao nikakve pozive suda na adresi u kojoj je prijavljen u Srbiji i ponudio da odmah položi desetostruki iznos u eurima u odnosu na onaj za koji ga Srbija tereti. Bašović je to odbio, vjerovatno zbog „težine krivičnog djela“ i uputio Dakića u Spuž u kome je proveo dva mjeseca dok nije isporučen Srbiji. U ovom slučaju Bašoviću nisu smetali nikakvi proceduralni problemi i činjenica da neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni osnova za raspisivanje interpolove potjernice.

Bašovićeva koleginica istražna sudija Suzana Mugoša je drugačije postupila – jer je bivša koleginica u pitanju. Kada je bivša sudija i predsjednica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Jelena Perović privedena kod nje od strane SDT-a jer je „sebi i drugima pribavila imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 60.000 eura“ sudija Mugoša ju je pustila da se brani sa slobode uz određene mjere nadzora. Perovićka, Mugoša i nedavno izabrana predsjednnica Apelacionog suda Mirjana Popović su bliske saradnice Vesne Medenice, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i sada optužene od strane SDT-a za pripadnost kriminalnoj organizaciji i zloupotrebu položaja. Objavljene poruke i prepiske iz oduzetog telefona Medenice jasno pokazuju do koje mjere su se sudovi upravljali i donosili presude na osnovu tekstualnih poruka i koliko su joj se gore navedene sudije „divile“. Suđenje samoj Medenici, njenom sinu Milošu kao organizatoru krimi grupe i njenim članovima već godinu dana nikako da počne zbog raznih slučajnih ili namjernih proceduralnih opstrukcija. Miloš Medenica će krajem ovog mjeseca navršiti dvije godine pritvora a šanse da vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Nada Rabrenović donese prvostepenu presudu za godinu dana su nikakve. Sa navršene tri godine pritvora bez prvostepene presude su već mnogi izašli na slobodu uprkos težini krivičnih djela za koja se terete.

Milionska jemstva koja je agent tajne službe (ANB) i neformalni šef grupe za podršku Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Petar Lazović nudio sudu da ga pusti da se brani sa slobode takođe neće biti potrebna za nešto više od godinu dana. Izaći će bez položenog centa. Da pritvrdimo- prvostepene presude krupnim ribama bivšeg DPS režima se  ne naziru dok su pravosnažne presude za sada daleke svjetlosnim godinama.

Centar za istraživačko novinar­stvo Crne Gore (CIN-CG) je u detaljnoj analizi rada crnogorskih sudova došao do po­raznih podataka. Specijalno odje­ljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupci-je, organizovanog kriminala i rat­nih zločina za gotovo četiri godi-ne presudilo je samo 19 puta od kojih su 11 bile osuđujuće presu­de. U oktobru 2023. godine je u SDT bilo 44 predmeta starija od tri godine dok je u Višem sudu u Podgorici, prema izvještaju Sudskog savjeta, početkom 2022. godine stajalo 1.967 neriješenih predmeta od kojih je 661 bio stariji od tri godine. Do kraja 2022. broj neriješenih predmeta se popeo na 3.185.

Pravni eksperti u zemlji i inostranstvu upozoravaju da se sa ovakvim sudstvom koje je prepuno kadrova starog korumpiranog režima  neće doći nigdje i da će „stara garda“ i dalje sve činiti da sabotira i suđenja i pravosnažnost presuda. Za razliku od Tužilačkog savjeta (TS), Sudski savjet (SS) i izbor sudija su uređeni Ustavom koji spada u kategoriju „tvrdih“ kada se radi o lakoći izmjena. Stoga je vjerovatno jedini izbor za Crnu Goru, tj. onih koji joj žele dobro, lex specialis. Tim zakonom bi se mogle urediti procedure i otkočiti neki mehanizmi za djelotvorniji rad. Sistem vetinga koji je sproveden u Albaniji je dao neke opipljivije rezultate ali tek nakon dugog vremena i povremenih blokada sudova zbog istog vetinga. Teško da Crna Gora može sebi priuštiti još godine čekanja.

Za izgradnju jednog sudije je potrebno ozbiljno vrijeme (minumum pet godina za niže i najmanje deset godina za više instance). Stoga su neki pravnici zagovarali, sada povučeni prijedlog zakona,  da se podigne starosna dob za penziju sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. U mnogim zemljama EU sudije ova dva suda idu u penziju sa 70 ili 75 godina. U Americi se sudije Vrhovnog suda biraju doživotno ali uz obavezne šestomjesečne medicinske preglede. Sudije najviših instanci u anglosaksonskim zemljama i u Francuskoj bira država iz reda najboljih advokata jer se u tim sistemima prati rad, uspjesi i ponašanje advokata. Jedan od razloga je što su iskusni advokati uspješni i imućni i mnogo teže potkupljivi.

U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Pravni stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da politička javnost i donosioci odluka nisu ni približno svjesni koliko predstoji veoma složenih i teških sudskih procesa koje ni ozbiljno izgrađena društvo ne mogu lako izdržati. Sadašnje miloističko sudstvo nema ni volje ni snage da to sprovede. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo