U opštoj navalici Rusa na Crnu Goru prije tri-četiri godine, dvojica su nenadano zalutala na sjever, investirajući u nekretnine u Beranama. Alan Alikov kupio je tada Ski-centar Lokve, a Nikolaj Šehovcov hotel Jelovicu na istoimenoj planini. Jedan, petnaest kilometara od grada prema Rožajama, drugi, petnaest u suprotnom pravcu, lokalnim putem prema Kolašinu. Na internet pretraživačima o prvom nekoliko novinskih tekstova iz vremena početka investicije i najave ulaganja, o drugom – ništa.
BRDA I DOLINE: Kada je Alikov platio nešto više od 500 hiljada eura za hotel Lokve, sa sve ski terenima i liftovima, to je iz sirotinjske vizure radnika uništenog hotelsko-turističkog preduzeća, koji su čekali otpremnine, izgledalo kao veliko ulaganje. Posebno kada je Rus taj svoj poslovni potez ocijenio kao „mini biznis”, koji će mu poslužiti kao baza za dalja investiranja u Berane i Crnu Goru.
Ruski biznismen obznanio je kako mu hotelijerstvo i zimski turizam nijesu strani, te da njegova porodica na Kavkazu posjeduje ski centar i hotelski kompleks sa hiljadu ležajeva.
„U Rusiji se, pored toga, bavimo građevinskim poslovima i trgovinom nekretninama. Odlučili smo da u Crnoj Gori preko ovog posla u koji smo već ušli, ispitamo teren za dalja ulaganja i investicije”, otkrio je Alikov.
Odmah je obećao da će u Ski centar Lokve „do kraja godine uložiti milion eura u rekonstrukciju, te da će spremno dočekati narednu zimsku sezonu”, s osnovnim ciljem da se u prvoj fazi sanira postojeći kapacitet od 180 ležajeva. U drugoj fazi, najavljivao je, biće izgrađen zatvoreni bazen, fitnes centar i svi drugi prateći sadržaji koji će garantovati visok kvalitet usluge. „Računamo da ćemo moći da ovom hotelskom kompleksu obezbijedimo četiri zvjezdice”, obećavao je Alikov.
Berance je obradovalo i njegovo obećanje da će svu radnu snagu potražiti među lokalnim stanovništvom, dok će samo rukovodeće kadrove i stručnjake dovesti iz Rusije, ako ih ne nađe u Crnoj Gori.
RUSKA BAJKA: Zvučalo je bajkovito, a u bajku se poslije četiri godine, na žalost, i pretvorilo. Na hotelu Lokve promijenjeni su prozori i vrata. Prekrečen je iznutra, ali još nije počeo da radi. Od najavljenih milionskih ulaganja do sada nije bilo ništa. Ni starih, ni novih ski-liftova. Ni fitnes centara, ni zatvorenih bazena. Ni upošljavanja lokalnog stanovništva. Alikov se sve rjeđe pojavljivao u Beranama, mada je u međuvremenu kupio preduzeće Klanica AD, na dobroj lokaciji, i porušio zgradu u namjeri da napravi manji hotel i u gradu. Onda su, kako se priča, iskrsli problemi s bivšim vlasnicima zemljišta i sve je ostalo tako kako jeste. Porušeno. Šta će biti u nastavku priče, znaće se valjda na jesen. U petoj fazi. Investicije nijesu zaokružene, ali, za utjehu, Alan Alikov nije u Beranama ostao nikome dužan ni eura.
Ruska bajkovitost i zagonetnost mnogo više su pratili i prate ime drugog biznismena na sjeveru Crne Gore Nikolaja Šehovcova. Ovaj mladić je Hotel Jelovicu kupio od poznatog crnogorskog preduzimača Radomira Raičevića. Rus se pokazao vrlo uspješan u krečenju, iako je obećavao da će od ove planine, koja čini ogranak Bjelasice, napravi crnogorski Zlatibor. Oduševljen je bio i ministar Predrag Nenezić, koji je prisustvovao svečanom otvaranju hotela. Zadovoljstvo nije krio ni gradonačelnik Berana Vuka Golubović.
„Ovaj objekat, koji je dugo bio zatvoren, počinje ponovo da živi. Ako tome dodamo da uskoro treba da se krene s realizacijom planske dokumentacije za put Berane – Lubnice – Kolašin, koji će sigurno dovesti nove turiste, nove investitore i nova ulaganja, Jelovica bi mogla da postane stjecište ljubitelja zimskih sportova”, nadao se Golubović.
Čudno je bilo, ali se niko tada nije zapitao zašto se Nikolaj nastanio u usamljenom planinskom hotelu, s djevojkom koju je predstavljao kao suprugu, Anželu, i zbog čega skoro dvije godine nije išao nigdje dalje od Berana. Istina je da je tu stekao mnoga poznanstava. Onako agilan i u stalnoj „borbenoj gotovosti”, s gojzericama na nogama i ruksakom na leđima, djelovao je uvijek spremno za akciju. Mnogi su povjerovali u njegove priče da će pored starog hotela izgraditi još čitav kompleks novih, žičare, uspinjače i sve što uz to ide.
SUDSKI POSTUPAK: Tek kada se krajem prošle godine izgubio, iznenada kao što je i došao, počele su da kruže priče kako se on, navodno, od nekoga krio u Crnoj Gori. Pričalo se i da je u Beranama boravio ilegalno, i kako je trebalo da bude protjeran, ali da je uslijedila intervencija s visokih adresa „da se ne dira, jer je u pitanju investitor”.
Prodavac hotela Radomir Raičević danas tvrdi da mu ovaj „strateški investitor”, osim kapare, nije dao novac, i zato vodi sudski postupak za poništenje kupoprodajnog ugovora. Budući da je sudski postupak pri kraju i ne želeći da bilo šta prejudicira, on za Monitor samo kaže da želi natrag svoju imovinu.
„Ne zanima me ko je, šta je, i čime se bavi. Ne zanima me gdje je sada. To su pitanja i posao za nekog drugog. Kupoprodajni ugovor je nevažeći jer nije ispoštovan. Tu su svi papiri. Ne dam svoju imovinu. Želio sam da neko to razvije, i da nešto od toga napravi. Učinilo mi se da je on taj koji to može. Sada se osjećam prevareno. Nadam se da će i sud to utvrditi”, kaže Raičević.
On se prisjeća kako se upoznao s Nikolajem, i šta je prethodilo prodaji hotela Jelovica.
„Najprije je došao u Srbiju s namjerom da kupi Rekreaturs, s dvadesetak hotela, vrijednosti nekoliko stotina miliona. Tada je ministar za kapitalne investicije bio Velja Ilić. Meni ga je doveo zemljak Tihomir Petrić. Ugovorili smo posao vrijedan tri do četiri miliona eura. Primio sam ga u kuću. Dao mu vozača. I na kraju mu samo uz kaparu, na povjerenje, dok on navodno ne prebaci novac, omogućio da prevede imovinu na sebe. Ja sam mu lično osnovao preduzeće u Podgorici, Jelovica banja. Sve bi bilo u redu da sam dobio ostatak novca, ali nijesam nikada”, priča Raičević.
Danas za Nikolajem tragaju i desetine drugih prevarenih Beranaca, koji su u poslovanju s njim ostali kratkih rukava. Dok je on ko zna gdje, dobavljači dolaze po svoju imovinu, i iz hotela čupaju što mogu, od kamina do drvne građe.
Zanimljivo je da se država još nije umiješala u čitav slučaj, iako ima elemenata i razloga da se preispita poslovanje ovog Rusa u Crnoj Gori. Ako nema nikakvog razloga za sumnje, zašto se Nikolaj jednostavno ne pojavi i riješi sve kontroverze koje su se vezale za njegovo ime, i sve nesuglasice, počevši od prodavca hotela, do drugih brojnih privatnih preduzetnika koji su hotel na riječ opremali. Ova ruska bajka mogla bi da ima neveseo kraj, s podužim lancem uvezanih u kupoprodajni posao.
Obrni okreni, ruski investitori u Beranama, uprkos očekivanjima, nijesu nadomjestili beransko hotelsko-turističko preduzeće koje su prije toga privatizovali i rasturili domaći igrači i njihovi visoki pomagači. Veliki planovi za turističku valorizaciju planina na sjeveru, posebno regiona Bjelasice, ostali su mrtvo slovo na papiru.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DUHANKESA3 sedmice
ALTERVIZIJA4 sedmice