DRUŠTVO
Makedonska veza
Objavljeno prije
15 godinana
Objavio:
Monitor online
U medijima je evocirana „makedonska veza” šverca ili tranzita (kako ko voli) duvana iz slavnih 1990-ih, kada su se u biznisu cigaretama krčkale milijarde. Stanko Cane Subotić, u Srbiji optuženi a u Italiji osumnjičeni pripadnik kriminalne organizacije, dao je 2. aprila intervju za skopski list Dnevnik, u kojem je prepričao poznate teze, dok se, navodno iz Beograda, crnogorskim medijima na svoju inicijativu predstavio makedonski novinar Zoran Božinovski. Koliko se razabire iz njegove priče – plasirane na naslovnicama dnevne štampe – Božinovski je pokušao da trguje izvjesnom dokumentacijom sa Subotićem. Zbog toga je 2009. i 2010. više puta boravio u Crnoj Gori. Transakciji je asistirao Ljubiša Mijatović, bivši šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. U priči se pojavljuju i drugi manje-više znani likovi.
Ko je Zoran Božinovski? Opisan je kao novinar. Godinama je izvještavao o tranzitu duvana, koji je u Makedoniji 1990-ih, poput Crne Gore, fuzionisao politički establišment sa sivom zonom biznismena i šefovima klasičnog podzemlja. Prije desetak godina mu je telefonski prijetio Kosta Jankovski, makedonski tajkun, trgovac cigaretama. Slučaj je prijavljen policiji. U stvari, Božinovski je bio saradnička veza Vukašina Volfa Minića, interesantnog lika koji je, poput Božinovskog, pokušao da „posluje” sa Subotićem, pa izvisio.
I Minić i Božinovski su u različitim ulogama prethodno prikupljali kompromitujuće podatke o Subotiću i osobama iz njegove mreže. Minić je imao radnu biografiju specijalnog agenta britanskih detektivskih agencija, možda i njihovih tajnih službi. Rođen je u Gostivaru, Makedonija, emigrirao je u drugoj polovini 1980-ih. U Velikoj Britaniji je završio raznovrsne kurseve i potom je navodno angažovan u tajnim misijama diljem Evrope, Rusije, na Bliskom istoku.
Početkom 2001. Minić je agent privatne britansko-američko-kanadske firme FIA (u originalu: Forensic Investigative Associates) koja na Kipru istražuje deponovani novac Slobodana Miloševića. Operacija je vođena pod kodnim nazivom Dvoglavi orao. FIA je za taj posao imala ugovor sa guvernerom Narodne banke Jugoslavije. Minić je tim povodom neposredno kontaktirao sa Zoranom Đinđićem i Vojislavom Koštunicom. Preporuke za Minića srpskim zvaničnicima je poslao lično emeritus britanskih tajnih službi i šef FIA za Ujedinjeno Kraljevstvo Robert Armstrong, lord od Iliminstera, 1970-ih sekretar dva premijera: Edvarda Hita i Harolda Vilsona.
Iako je FIA imala reference otkrivanja tajnih računa Nikolaja Čaušeskua i svrgnutih afričkih diktatora, operacija Dvoglavi orao je završena fijaskom. Minić i FIA su, zapravo, paralelno angažovani za Japan Tabako Internešenel (JTI), multinacionalnu duvansku kompaniju čiji je Subotić do kraja 2000. godine bio distributer za naš region. FIA je navodno istraživanje Miloševićevih tajnih računa iskoristila kao pokriće za prikupljanje kompromitujućih podataka o Subotiću.
„Krajem 2000. tranzit preko Crne Gore nije bio moguć u ranijem obimu. Iz JTI-a su htjeli Subotića da postave kao drugog distributera čime bi on zaista postao švercer”, ispričao je 2004. ovom izvještaču Minić. I objasnio: „Drugi distributer preuzima cigarete od prvog distributera i valja ih dilerskoj mreži na terenu. Subotić je to odbio jer je statusom prvog distributera imao imunitet od prljavih poslova”.
U periodu januar-april 2001. Volf Minić je u nekoliko navrata boravio u Crnoj Gori i uz pomoć svojih infiltriranih saradnika i korespodenata prikupljao informacije o Subotiću, Milu Đukanoviću, Srećku Kestneru, Veselinu Baroviću, itd. Dio njegovih izvještaja je iskorišćen za čuvenu seriju Nacionala o „duhanskoj mafiji”. Minić nam je ispričao kako je navodno bio iznenađen kada su se dijelovi njegovih izvještaja pojavili u napisima Nacionala. Nakon toga, Minić je od JTI-a dobio nalog da ispita „razmjere štete” uzrokovane napisima Nacionala po Subotića, Đukanovića i ostale.
Minićeva istraživanja su obuhvatala i Makedoniju, koja je, za doba sankcija i kasnije, bila važna kopnena i vazduhoplovna baza za tranzit duvana i prema Crnoj Gori. U Makedoniji je radio i preko novinara Božinovskog. Ključni tamošnji čovjek za šverc duvana je bio Danče Šuturkov, veteran socijalističke privrede (preminuo 2001), nominalno zamjenik generalnog direktora a faktički šef preduzeća Makedonija tabak. O tranzitnom značaju osovine Makedonija-Crna Gora govori i podatak da je Subotić u SRJ imao ukupno dva fri-šopa: u mjestu Đeneral Janković, na tadašnjoj srpsko-makedonskoj granici, te na gatu br. 5 Luke Bar.
Minićev saradnik, novinar Zoran Božinovski, u svojim je tekstovima pisao kako su kod Šuturkova 1993-1998. na „obuci” bili neki od „međunarodno etabliranih švercera cigareta” – Subotić, njegov partner Kestner, Vladimir Vanja Bokan (2000. ubijen u Grčkoj). Šuturkov im je navodno bio „pokrovitelj”, dok im je „tadašnja Vlada Makedonije garantovala bezbjednost i ličnu zaštitu”. Božinovski je poimenično naveo kako su u cijeli posao bili uključeni ili obavještavani makedonski zvaničnici, uključujući 1994-1998. premijera Branka Crvenkovskog.
Kestner, bivši titogradski časovničar, sada u egzilu, od marta 1993. do marta 1994. je živio u Skoplju. O tome je 2001. u Nacionalu ispričao: „Tranzitni poslovi obavljali su se preko Makedonije koja je bila središte za promet cigaretama. Za uvoz i izvoz naplaćivala se taksa od pet odsto. Makedonskoj državi plaćalo se 10.000 dolara po kamionu cigareta. Taj posao tada je u Makedoniji kontrolisao Danče Šuturkov, ‘legendarni’ zamjenik direktora Makedonija tabaka”.
Šuturkov je preko svoga unuka Mitka Nonevskog upravljao skopskom Kreditnom bankom čiji je nominalni osnivač bilo i transportno preduzeće Makšped. Iz Podgorice je keš – kojim je plaćao Subotić – helikopterima MUP-a Crne Gore navodno prebacivan do Skoplja i pohranjivan u sefovima Kreditne banke. Preko Makedonije su sklopljeni i aranžmani sa ruskim i ukrajinskim kargo kompanijama za iznajmljivanje eks-armijskih transportnih aviona Iljušin-76 koji su sa skopskog aerodroma Petrovec za Golubovce prenosili 40-50 tona cigareta po letu a bilo ih je navodno ukupno 68.
Te i druge činjenice prikupljali su Volf Minić i Zoran Božinovski. Onda su, svako za svoj račun, pokušali da kompromitujućim podacima privole Stanka Subotića da „posluju”. Minić je do jula 2002. napuštio FIA, pa je kao „opunomoćenik” JTI-a – za oko 100.000 funti mjesečno, plus bonusi – počeo da radi direktno za JTI. Iako oprezan i iskusan, Minić je poslije tvrdio da su ga direktori JTI-a prevarili, jer su upravo oni, po njegovom mišljenju, bili glavni šverceri duvana na Balkanu; zavrnuli su ga i za platu i bonuse.
Naljutio se, pa nam ispričao da JTI u Makedoniji proizvodi falsifikate brendiranih cigareta i onda ih plasira po regionu. Subotiću je „zaprijetio da će o njemu otkriti nešto što bi naškodilo njegovoj časti i ugledu i time pokušao da ga prinudi da mu plati dva miliona eura”. Subotić ga je tužio. Odlukom beogradskog Trećeg opštinskog suda Minić je zbog tog djela pravosnažno osuđen jula 2004.
Zoran Božinovski, međutim, pokušao je na drugi način da profitira kod Subotića.. Prema ispovijesti objavljenoj u crnogorskoj štampi, Subotić je načuo kako ima „bogatu arhivu”, pa ga je jula 2009. preko „crnogorske linije” pronašao u Beogradu. Božinovski objašnjava da je posredovao Miroslav Miško Popović, srpski biznismen, sin pokojnog generala KOS-a Jova Popovića, dugogodišnjeg direktora beogradskog Instituta za bezbjednost (sada organizaciona jedinica srpske tajne službe) i komesara za bezbjednost Fudbalske lige Jugoslavije.
Miško Popović je, poput oca, takođe petljao sa fudbalom, pa i u Makedoniji; jedno vrijeme je bio ili je trebalo da bude u nekakvom vlasničkom aranžmanu sa Fudbalskim klubom Vardar. U Popovićevom beogradskom stanu, priča Božinovski, pojavili su se jula 2009. „trojica momaka iz Crne Gore”, kao prethodnica izvjesnom Goranu Saviću, „službeniku crnogorske ambasade”. Istoimena osoba se pominje u jednoj sporednoj epizodi iz maja 2005, kada je na saobraćajnom punktu kod Kraljeva priveden, jer je vozio iz Slovenije ukradeni audi A4 koji je imao registraciju MUP-a Crne Gore!
Saviću je za oko zapala „crna sveska”, bilježnica Danča Šuturkova sa registrovanim transakcijama cigareta. Šuturkov je od 1977. vodio paralelno, crno knjigovodstvo, bilježeći poslovne partnere, transakcije i iznose. Uglavnom, Savić je, objašnjava Božinovski, bio u navodnom telefonskom kontaktu sa Ljubišom Mijatovićem, koji je 1990-ih bio policijski funkcioner u Budvi, potom i šef obazbjeđenja Mila Đukanovića. Mijatović je u javnosti poznat kao gost na svadbi Safeta Kalića. Bio je i svjedok na prvostepenom suđenju za slučaj deportacija.
Po preporuci Savića – koji je pregledao njegov arhiv – Božinovskog kontaktira Mijatović i predlaže da se nađu u Crnoj Gori. U Budvi su dokumentaciju, koju je donio Božinovski, prelistali Mijatović i neimenovani budvanski krim inspektor u penziji. Opet su ga pozvali nekoliko neđelja kasnije da doputuje u Budvu; platili su mu put i „ostale troškove”. Božinovski tvrdi da se 1. septembra 2009. u Vili Montenegro na Svetom Stefanu susreo sa Stankom Subotićem. Sjutradan im se priključio i Vladimir Beba Popović, šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića.
Naknadno je u Vilu Montenegro stigla i Šuturkova „crna sveska”, pa je Subotić uzeo da je lista: „Pet-šest minuta je listao stranu, stranu po stranu. Konstatovao je, na kraju, da nema imena njegove firme, osim samo u jednoj koloni. Počeo je da skače do plafona od radosti”.
Kasnije te noći, izvještava Božinovski, organizovana je žurka. Nije joj prisustvovao, ali je kao gost najavljen Milo Đukanović. Subotić mu je poslao novac za troškove i „još novca do sljedećeg susreta da imam”. Ipak, plan da Božinovski napravi „video prezentaciju”, kojom bi dokazao nevinost Subotića, nikad nije realizovan.
Božinovski sada tvrdi da je „uvalio” Subotiću „crnu svesku” i da je sve „bio probni balon da vidi koliko se Subotić razumije u duvanski biznis”. Tvrdi da osim primjerka kod Subotića, postoje još dvije, mnogo bitnije Šuturkove „crne sveske”. U njima su, tvrdi, zapisane transakcije sa Subotićevom firmom Mia.
Subotić je mahao svojim primjerkom „crne sveske” zimus u intervjuu za TV B92, koji je reemitovan i na jednoj crnogorskoj televiziji. „Evo, slučajno sam došao u posjed dokumenta, originalne ‘crne knjige’ Danča Šuturkova, u kojem imaju tačno bilješke ko je od 1995. do 1998. godine kupovao cigarete u Makedoniji tabak”. Potom je, početkom aprila, za makedonske novine Dnevnik dao intervju, naslovljen: Sveska Šuturkova trese Skoplje i Beograd. Na primjer, posjeduje zahvalnicu Šuturkova Mihalju Kertesu, direktoru Savezne uprave carina SRJ, što mu je dao srpsko državljanstvo.
Da li bi preko „sveske” Subotić mogao dokazati da sa duvanskim švercom nije imao nikakve veze? Teško. Subotić je poslovao i sa Šuturkovim i sa Kertesom. Od prvog je, kako je 15. maja 2006. priznao u intervjuu TV B92 (emisija Insajder), dobio 1995. prvu „” u cigaretama i shvatio koliko novca leži u duvanskom biznisu.
Kertes je krajem 2010. osuđen na osam godina robije zbog ilegalnog iznošenja 38 miliona njemačkih maraka na Kipar i za nelegalno finansiranje Miloševićeve partije i tajne službe (prethodno osuđen zbog umiješanosti u ubistva četiri funkcionera partije Vuka Draškovića). Bio je direktor Carina kada je Subotiću odobrio otvaranje fri-šopova u Đeneral Jankoviću, posredno i u Luci Bar. Subotić je za šverc cigareta prvooptuženi pred Okružnim sudom u Beogradu u grupi kojoj je pripadao i Kertes.
U toj optužnici, zbog koje je izdata poćernica Interpola, Subotića u Srbiji optužuju da je sa osam miliona njemačkih maraka u kešu, preko imenovanog posrednika, platio blagajni Makedonija tabaka cigarete koje su dopremane na makedonsko-srpsku granicu. Na scenu bi, tvrdi se, potom stupao Mihalj Kertes: svojim službenicima je izdavao naloge da Subotićeve šlepere sa cigaretama iz Makedonije propuštaju bez carinskog evidentiranja.
O transakcijama Subotića i Šuturkova je jula 2008. pred Okružnim sudom u Beogradu opširnije svjedočio Miroslav Pešić, optužen u predmetu Subotić i ostali. Objasnio je da je 1996, po nalogu Vanje Bokana, Šuturkovu u četiri navrata predao po 2,74 miliona Subotićevih maraka zbog kupovine cigareta (marke partner, lordi HB). Pešić je radio za Bokanovu firmu Kasteloiz Atine „je u tom periodu posredovala u odnosima između Subotića i Šuturkova”.
E sad, ko je Subotića savjetovao da se preko pokojnog Šuturkova i njegove „crne sveske” pokuša „oprati”? Zoran Božinovski tvrdi da mu je novinara makedonskog Dnevnika u Ženevu poslao Srđan Kerim, „inače poslovni partner Subotića i asistent u više prljavo određenih poslića”. Kerim je 1994-2000. bio ambasador Makedonije u Njemačkoj, Švajcarskoj, Lihtenštajnu – destinacijama sa kojima je Subotić bio poslovno povezan.
U periodu 2003-2007. Kerim je bio direktor VAC-a za jugoistočnu Evropu. VAC i Subotić su u to vrijeme bili suvlasnici Future plus u Srbiji. Kerim je početkom aprila 2007. bio u Vili Montenegro, gdje je na prijemu uslikan sa Subotićem, Đukanovićem, Svetozarom Marovićem.
Ostaje otvoreno pitanje da li je Subotić, za kojim je izdata poćernica, septembra i oktobra 2009. zbilja boravio u Crnoj Gori? U to vrijeme bila mu je, odlukom područne jedinice Uprave za nekretnine u Budvi a po zahtjevu Okružnog suda iz Beograda oduzeta Vila Montenegro. Uprava policije je 28. oktobra 2009. izdala saopštenje u kojem su demantovane medijske tvrdnje da Subotić boravi u Crnoj Gori. Prethodno je Đukanović, u parlamentu, izjavio da je sa Subotićem prijatelj…
Vladimir JOVANOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Objavljeno prije
21 satna
24 Januara, 2026
Poziv mitropolita Joanikija da se osnuje institut za ratne zločine došao je nakon njegovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske
Početkom godine mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije Mićović je u tradicionalnoj poslanici uoči Božića pozvao državu da osnuje institut za izučavanje svih zločina koji su se u Crnoj Gori dogodili tokom i poslije Drugog svjetskog rata, bez obzira ko ih je i u ime koga učinio. “Suočenje sa istinom o pomenutim zločinima biće bolno ali još više ljekovito i blagotvorno”, istakao je uz nadu da “budućnost gradimo na istini, pomirenju i bratskoj ljubavi, a ne na mržnji i međusobnim podjelama”.
Ovaj poziv je došao nakon mitropolitovog sve većeg distanciranja od režima braće Vučić u Srbiji i centrale Srpske crkve (SPC) koja se javno stavila u službu vlasti, i beogradske i kremaljske. U martu prošle godine Joanikije je prvo zajedno sa pet episkopa (od kojih je samo jedan srbijanski) poslao pismo patrijarhu Porfiriju Periću u kojem su se ogradili od pljuvačkog rječnika SPC protiv studenata i drugih protivnika braće Vučić. U javnom pismu je navedeno – “podržavamo studente i njihove proteste”. Istog mjeseca je na sastanku sa nizozemskim ambasadorom poručio da se “ne protivi pristupanju Crne Gore Evropskoj Uniji” (EU). Kako je kazao – “naročito zbog očekivanja da će to dovesti do jačanja vladavine prava i demokratije u Crnoj Gori”. Sredinom novembra cetinjski mitropolit je bio još direktniji rekavši da “zbog vladavine prava ja jesam za to da Crna Gora uđe u EU”.
To je izazvalo nova zgražavanja u vladajućem kartelu u Beogradu i njihovim ispostavama van Srbije pa je žuta štampa krenula u napade na Mitropoliju crnogorsko – primorsku (MCP) i samog vladiku. Nedavno je sve kulminiralo javnim saopštenjem ruske Vanjske obavještajne službe (SVR) koja je do sada nezabilježenim rječnikom napala Vaseljensku patrijaršiju i patrijarha u Carigradu da namjerava dati autokefalnost nepriznatoj Crnogorskoj crkvi (CPC). Narativ je, uz očiglednu sinhronizaciju srpskih i ruskih službi, dalje razvila beogradska Patrijaršija i Politika koje su jasno profilirale MCP i Jonakija kao glavnosumnjičene autokefaliste i izdajnike srpstva. To su epiteti kojima se redovno časte svi protivnici državnog kriminala i kartelizacije Srbije pod Prvom familijom.
U maju prošle godine MCP se dijelom izvinula javnosti preko podgoričkog namjesnika oca Gojka Perovića zbog mitropolitovog nastupa na Lijevča Polju u Bosni. Naime, kada je održan pomen za nastradale četnike pod komandom ratnog zločinca Pavla Đurišića, Perović je reagovao na negativne komentare. “Svjesni smo da način na koji je Mitropolit hvalio Đurišićeva dobra djela (što se čini… svakom pokojniku) zvuči prenaglašeno i neprimjereno, pogotovo u kontekstu zločina koje je Đurišićeva vojska učinila godinama prije svog sopstvenog stradanja”, napisao je. Perović je, uz blagoslov mitropolita, dodao da “niti je mitropolitova namjera bila da veliča zločine, niti da ih skriva”.
S druge strane, drugi vladika u Crnoj Gori – lojalan braći Vučić, episkop nikšičko – budimljanski Metodije Ostojić je pojačao revizionistički narativ i veličanje velikosrpskih ratnih zločinaca tokom 2025. godine. Zvanični Beograd ga je nagradio titulom mitropolita. Kulminacija je bila ljetošnje podizanje spomenika vojvodi Đurišiću u beranskom selu Gornje Zaostro i ekspanzija izrazitog antiEU narativa – što je evidentno glavni cilj i Beograda i Moskve.
Aktivista za ljudska prava iz suverenističkog bloka Aleksandar Saša Zeković podržao je inicijativu mitropolita Joanikija o osnivanju takvog instituta. Zeković je naglasio da je mitropolitova ideja “saglasna sa evropskim iskustvima rješavanja problema sjećanja na represivna iskustva i prakse” i pozvao se na slovenačko iskustvo. Slovenija je osnovala Studijski centar za nacionalno pomirenje (Študijski center za narodno spravo – SCNR). Vlada Slovenije je 2007. uputila i službeno izvinjenje i osudila poslijeratne zločine u teritoriji Slovenije. Zeković posebno naglašava da se radi o “nevinim civilnim žrtvama” oko kojih je najlakše postići široki konsenzus.
Nedavno je RTV Pogorica organizovala debatu u vezi mitropolitove inicijative, na kojoj su između ostalih bili prisutni novinar i publicista Budo Simonović i istoričar Filip Vučetić. Vučetić je među koautorima knjige Prećutani zločini, Muslimanske milicije u Andrijevičkom srezu 1941-1945, Dokumenti. Knjigu su, u tiražu od 300 primjeraka 2024. godine objavili, kako piše, Pravoslavna Mitropolija crnogorsko – primorska i Institut za noviju istoriju Srbije uz “svesrdnu pomoć fondacije Ihtis” Metodijeve eparhije. Među izdavačima se navode poimenice Mitropoliti Joanikije (koji je dao blagoslov) i dr Mile Bjelajac, direktor pomenutog instituta. Knjiga ima 1072 strane od kojih na integralna dokumenta komunističkih vlasti otpada čak 940 strana na kojima se govori o zločinima muslimansko – albanskih milicija u službi okupatora.
Do sada je najveći dio SPC hijerarhije i srpskih nacionalšovinista javno odbacivao sva komunistička dokumenta kao krivotvorena ili preuveličana, ali kada su u pitanju velikosrpski zločini. Za razliku, kada se navode zločini prema Srbima sve je apriori tačno što komunisti tvrde. Takođe, kritičari su redovno naduvavali brojke nastradalih kada su u pitanju komunistički zločini.
U knjizi Prećutani zločini muslimanskih milicija se vide neke promjene. Izdavač više nije “Srpska” MCP već “Pravoslavna”. Prvi put se priznaje da su četnici izvršili “nesumnjive zločine” prema muslimanima. Takođe se uz Srbe pominju i Crnogorci kao narodnost iako vučićevski Porfirije priznavanje postojanja crnogorskog naroda i dalje smatra za grijeh i jeres.
Simonović je pozdravio samu inicijativu kao suštinski dobru, uz rezerve. Iskazao je poseban oprez jer je “Crkva prilično potrošila legitimnost za jednu takvu inicijativu”. Istakao je da “spomenik Pavlu Đurišiću , koji je toliko okrvavio ruke i da je dovoljno nepobitno šta je uradio, se ničim ne može opravdati”. Posebno je zamjerio i proglašenje za velikomučenika i sveca popa Milorada Vukojičića (zvanog Maca). Simonović je lično istraživao događaj od 13-14. aprila 1944. kada je ovaj tobožnji svetac “ne naredio, već svojom rukom pobio devet mladih žena iz Pljevalja od kojih je samo jedna bila neudata, ostale bile majke male djece”. Da bi SPC imala pravo potezati takve inicijative treba ispraviti ono što je do sada urađeno, u suprotnom nećemo daleko stići, zaključio je Simonović.
Pitanje “Sv. Mitropolita Joanikija velikomučenika” koga su komunisti pogubili zbog saradnje s okupatorom i veličanja nacizma bi neminovno došlo na red u nekom preispitivanju prošlosti za koje sadašnji Joanikije priznaje da će “biti bolno”. Do skoro je čitava SPC slavila Lipovca kao srpskog patriotu koji je odbio prisustvovati tzv. Petrovdanskom saboru 12. jula 1941. na kome je proglašena nezavisna Crna Gora pod fašističkim patronatom. Međutim, kada je crnogorski novinar i publicista Vladimir Jovanović po prvi put objavio arhivu talijanskog ministarstva vanjskih poslova u Rimu, izašla je neprijatna istina za SPC hijerarhiju. Fotografije sa Sabora i ostala dokumenta su pokazala da je Joanikije ne samo bio prisutan na proglašenju “nezavisne CG” već je bio na pročelju cijelog neuspjelog talijanskog separatističkog projekta. Nakon objava fotografija nije stiglo nikakvo izvinjenje iz Patrijaršije, ali je SPC prestala pričati kako je Lipovac odbio učešće u projektu separatističke i fašističke Crne Gore.
Samo će vrijeme pokazati da li se među dostojnicima MCP, i još ponegdje u SPC, budi hrišćanska savjest.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
DRUŠTVO
PONUDA MK GRUPE O GRADNJI NA SLOVENSKOJ PLAŽI NA ČEKANJU: Odluka vlade poslije izbora 2027. godine?
Objavljeno prije
22 satana
24 Januara, 2026
Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je ocijenio da bi odluka o prihvatanju ponude koja uključuje rušenje TN Slovenska plaža, bila veoma nepopularna u predizbornoj godini
Kontroverzna ponuda koju je krajem septembra prošle godine beogradska MK Grupa kao manjinski akcionar uputila Vladi i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte o vlasničkoj podjeli hotelske kompanije HG Budvanska rivijera, rušenju turističkog rizorta Slovenska plaža i gradnji novog stambeno-turističkog naselja na toj lokaciji neće uskoro dobiti epilog.
Prema nezvaničnim saznanjima, premijer Milojko Spajić je odlučio da se njegova Vlada za sada ne uzjašnjava povodom inicijative MK Grupe, te da se proces nove segmentacije i vlasničke transformacije imovine Budvanske rivijere odloži za period poslije parlamentarnih izbora koji se očekuju u ljeto 2027. godine. Ocijenjeno je, vjerovatno, da bi odluka o prihvatanju ponude po kojoj bi manjinski akcionar preraspodjelom akcija postao većinski vlasnik najvrjednije nekretnine Budvanske rivijere, bila veoma nepopularna u ovoj predizbornoj godini.
Možda su na odluku Vlade i premijera Spajića donekle uticali i nedavni protesti građana Budve usmjereni protiv rušenja turističkog naselja Slovenska plaža i gradnje niza solitera sa komercijalnim sadržajima na toj atraktivnoj lokaciji. Održano je ukupno pet protestnih okupljanja organizovanih od strane građanskih aktivista, lidera pojedinih lokalnih političkih partija i sindikalne organizacije radnika Budvanske rivijere.
Sa protesta je poručeno da građani neće dozvoliti rušenje kompleksa Slovenska plaža i betoniranje poslednje zelene oaze u devastiranoj Budvi. Traže očuvanje autentičnosti ovog malog turističkog grada i njegove arhitekture, te zabranu gradnje stanova umjesto turističkih kapaciteta. Podršku građanima Budve pružili su brojni intelektualci, arhitekte, udruženja arhitekata Slovenije, Zagreba, Beograda…Iz Crne Gore i Podgorice struka se nije oglašavala.
Ćute i partije na vlasti i u opoziciji, kako na državnom nivou tako i one u lokalu. Ni jedna od njih, PES, DF, Demokrate, DNP i SNP, kao ni DPS iz opozicije, nisu iznijele jasan stav o podjeli imovine u Budvanskoj rivijeri i opstanku turističkog naselja Slovenska plaža. Svi kalkulišu i kupuju vrijeme u susret izborima na svim nivoima.
Namjera Vlade da odloži odgovor na ponudu MK Grupe objašnjava ćutanje Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte. Savjet je početkom decembra prošle godine dobio naručenu stručnu analizu Plana privatizacije i restrukturiranja HG Budvanska rivijera AD – Budva, od zagrebačke konsultantske grupe Horwath&Horwath sa kojom je Vlada ranije zaključila ugovor o savjetovanju.
Podsjećamo da su vlasnici moćne beogradske kompanije predložili dva modela podjele budvanskih hotela i investicionog ulaganja.
Prvi, po kojem bi se formirala nova zajednička kompanija MK Grupe i Vlade prostom zamjenom akcija. Tako što bi MK Gupa dobila 60 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, kojoj bi pripalo oko 30 odsto vlasništva. Zauzvrat bi izašla iz vlasništva koje linearno ima u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u tu novu zajedničku kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu preduzeća HG Budvanska rivijera.
Drugi model predviđa koncept zajedničkog ulaganja Vlade i MK Grupe u izgradnju novog kompleksa na prostoru sadašnjeg turističkog rizorta Slovenska plaža.
Savjetnik Horwath&Horwath angažovan je da dostavi pravnu, ekonomsko – finansijsku analizu predloženog projekta, koja će između ostalog sadržati detaljnu razradu dva modela. I to: predloženog modela restrukturiranja i modela zajedničkog ulaganja Vlade i investitora i analizu važećih pravnih propisa na osnovu kojih bi Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte, u skladu sa svojim nadležnostima, sproveo postupak, pojasnili su početkom oktobra iz Savjeta za privatizaciju.
Prema idejama MK Grupe u oba predložena modela koja je konsultanstski tim iz Hrvatske analizirao, na lokaciji Slovenske plaže, najatraktivnijoj parceli na Crnogorskom primorju, planirana je izgradnja objekata ukupne izgrađene površine koja premašuje 330.000 kvadrata. Kao pet sadašnjih Slovenskih plaža, jer naselje raspolaže sa 64.000 kvadrata.
Projekat je vrijedan oko 700 miliona eura. Većinu objekata čine stambene zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina i samo dva hotela.
Kakvo je rješenje Savjetnik Vlade predložio za privatizaciju HG Budvanska rivijera i gradnje nekoliko stotina komercijalnih kvadrata na lokaciji TN Slovenska plaža za sada nije poznato.
Međutim, vlasnici tvrtke Horwath&Horwath, Siniša Topalović i Matko Maruhnić bili su angažovani na izradi novog Prostornog plana Crne Gore, za oblast turizma. Time se otvara pitanje da li su se u ovom slučaju našli u sukobu interesa dajući mišljenje o eventualnoj gradnji stanova na lokaciji koja je usvojenim planom PPCG opredijeljena isključivo za turizam na osnovu njihovih preporuka.
Izuzetak u glasnoj tišini na političkoj sceni u vezi ulaska kapitala velike investitorske grupe iz Beograda i gradnje novih stambenih četvrti u zoni pored morske obale, predstavlja stav koji je zauzela budvanska vlast, predsjednik Opštine Nikola Jovanović i predsjednik SO Petar Odžić. Oni su na samom startu dali punu javnu podršku idejama i planovima MK Grupe u Budvi.
Udruženi pokušavaju da osujete svaki pokušaj otpora ideji rušenja Slovenske plaže. Nedavno je održan pravi mali igrokaz oko zakazivanja pa odlaganja sjednice Skupštine Opštine na kojoj bi se raspravljalo o građanskoj inicijativi o stavljanju van snage Detaljnog urbanističkog plana Budva – centar i DUP Budva -centar izmjene i dopune, koji obuhvataju centralnu gradsku zonu Budve.
Inicijativu za održavanje sjednice podnio je predstavnik Građanske akcije, Božidar Vujičić, koji je sakupio 474 potpisa građana Budve. Namjera je bila da se poništenjem navedenih planskih dokumenata spriječi gradnja objekata na lokaciji Slovenske plaže i time stavi tačka na tu priču.
Predsjednik SO, Petar Odžič zakazao je sjednicu parlamenta po hitnom postupku, u dane vikenda, za subotu 17 januara iako nikakve hitnosti po tom pitanju nije bilo. Sjednica nije održana jer je u zakazano vrijeme skupštinska sala bila potpuno prazna. Na zakazane sjednice nadležnih radnih tijela i odbora niko se od predstavnika političkih partija i grupa građana nije pojavio, pa je predsjedniku Odžiću preostalo da konstatuje da se sjednice ne mogu održati zbog nedostatka kvoruma.
Naivno je bilo očekivanje da će aktuelna koalicija Jovanović-Odžić-DPS dopustiti raspravu i eventualno izglasavanje predložene inicijative za poništenje ključnih planskih dokumenata u Budvi, kojima je inače rok trajanja davno istekao. Nije tajna da je upravo uz podršku moćnog građevinskog lobija koji operiše na teritoriji budvanske opštine formirana aktuelna opštinska vlast.
Otuda i podrška najavljenoj investiciji MK Grupe od više stotina miliona eura i gradnji novog gradskog naselja na mjestu jedinstvenog turističkog rizorta u srcu Budve. Svako rezerviše svoje mjesto i svoje interese u ovom megalomanskom projektu.
Branka PLAMENAC
Komentari
DRUŠTVO
OSTAVKA SUTKINJE VESNE MOŠTROKOL: Državni udar na početak?
Objavljeno prije
22 satana
24 Januara, 2026
Ostavka sutkinje Apelacionog suda , dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”, otvorila je mnogo pitanja. Prije svega – hoće li ovaj postupak biti vraćen na početak
Iznenadna ostavka sutkinje Apelacionog suda Vesne Moštrokol dok se iščekuje vijest o odluci vijeća kojim je predsjedavala u slučaju “državni udar”, otvorila je mnogo pitanja. Prije svega, da li će ovaj postupak zbog toga biti vraćen na početak, te da li je upravo taj slučaj u pozadini sutkinjine ostavke.
Podsjetimo, sjednica vijeća Apelacionog suda na kojoj su razmatrane žalbe na presudu Višeg suda u Podgorici u ovom predmetu završena je 24. decembra prošle godine, čime je postupak razmatranja žalbi formalno okončan, a vijeće ušlo u fazu vijećanja i glasanja. Uslijedila je skoro petanestodnevna pauza u radu sudova, pa je tim prije neizvjesno da je odluka u ovom predmetu mogla biti napisana i otpremljena strankama u tako kratkom roku. Stručnjaci ukazuju da bi u slučaju da odluka nije donešena, proces mogao krenuti ispočetka.
Sumnje su saopštenjima podgrijali iz Apelacionog i Vrhovnog suda, te Sudskog savjeta, odakle je u ponedjeljak i stigla vijest da je tokom sjednice koju su imali tog dana konstatovana ostavka sutkinje Moštrokol. U saopštenjima, kao ni u kasnijim odgovorima na novinarska pitanja, nigdje se ne tvrdi da je presuda napisana.
Advokat Dušan Lukšić saopštio je za Antenu M da se odluka smatra donešenom onog trenutka kada su članovi vijeća glasali. „Činjenica da predsjednik vijeća odlazi nakon toga ne poništava samu odluku, jer je volja vijeća kao kolektivnog tijela već formirana. Ako vijećanje nije završeno, postupak se mora ponoviti pred potpuno novim ili izmijenjenim vijećem, jer vijeće mora biti u punom sastavu tokom cijelog procesa odlučivanja“, kaže on.
Advokatica Andrijana Razić upozorava da zakon u ovom slučaju ne daje jasna rješenja. “Ni zakonik o krivičnom postupku niti konkretni pravilnici interne prirode ne regulišu jasno i precizno ovo pitanje. Nijesu jasno ni definisane norme, to je svojevrsna pravna praznina u zakonu, kaže ona.
Dok se pravne dileme nižu, iz Sudskog savjeta uvjeravaju da se presuda bez obzira na ostavku predsjednice sudskog vijeća može donijeti. Detalje nijesu objašnjavali. S druge strane, iz Apelacionog suda nijesu željeli da komentarišu kako će ostavka sutkinje Moštrokol uticati na postupak. Istovremeno, reagovali su povodom navoda objavljenih u medijima.
“ U vezi sa navodima koji mogu proizvesti zaključke o razlozima ostavke predsjednice vijeća, Apelacioni sud ističe da su lični i profesionalni razlozi sudije, kao i statusna pitanja koja se tiču njenog angažmana u konkretnom vijeću, pitanja koja uživaju odgovarajući stepen zaštite privatnosti i dostojanstva sudijske funkcije. Sud će, kao i uvijek, postupati u skladu sa zakonom i procesnim pravilima, uz puno poštovanje prava stranaka i principa zakonitosti“, kazali su iz tog suda.
“Apelacioni sud neće komentarisati tok odlučivanja niti eventualne procesne radnje u predmetu koji je u radu, jer bi to predstavljalo nedozvoljen uticaj na postupak i moglo ugroziti pravičnost suđenja“, navodi se u reagovanju.
Dan nakon ostavke sutkinje Moštrokol, oglasila se predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore Valentna Pavličić. Iz njenog kabineta je odgovoreno da ona nema saznanja da je bilo ko vršio uticaj na sutkinju Moštrokol u slučaju “državni udar” ili bilo koji drugi predmet. Pojašnjeno je da je sutkinja ostavku podnijela iz ličnih razloga.
„Vrhovni sud Crne Gore ne raspolaže informacijama koje bi ukazivale da je postupak u pomenutom predmetu bio motiv za ostavku sutkinje Vesne Moštrokol, saopšteno je iz tog suda. Najavljeno je i da će predsjednica Pavličić u ponedjeljak održati konferenciju za novinare.
Podsjetimo, krajem decembra u Apelacionom sudu specijalni tužioci su ostali kategorični pri stavu da se u Crnoj Gori u oktobru 2016.godine pripremao državni udar u režiji ruskih državljana Edurada Šišmakova i Vladimira Popova, a uz pomoć tadašnjih čelnika Demokratskog fronta (DF) Andrije Mandića i Milana Kneževića i više grupa iz Srbije. Tužilaštvo je predložilo da Apelacioni sud, budući da je prvostepena presuda već jednom ukinuta, održi pretres i donese presudu kojom će sve okrivljene oglasiti krivima.
Specijalni tužioci Zoran Vučinić i Siniša Milić tvrde da je u pripremi pokušaja državnog udara na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 16. oktobra 2016. godine, postojalo nekoliko grupa i linija djelovanja, koje su slijedile kriminalni plan organizatora iz Rusije.
Posebno su analizirali postupanje svakog aktera, pa se tako jedan odnosi i na aktuelnog predsjednika Skupštine Andriju Mandića. Tužioci tvrde da je on „prihvatio da postupa po uputstvima organizatora sa zadatkom da vrbuje druge osobe za članove kriminalne organizacije”, što se, kako tvrde, potvrđuje i listingom komunikacija i nalazom vještaka telekomunikacione struke.
SDT navodi da je Mandić od početka 2016. godine bio u komunikaciji sa Ananijem Nikićem, koga je zajedno sa okrivljenim vozačem DF-a Mihailom Čađenovićem početkom marta poslao u Beograd, kako bi tamo vrbovali svjedoka Slavka Nikića da postane član kriminalne organizacije koja je pripremala pokušaj državnog uadara na dan parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.
Specijalni tužioci tvrde da je Mandić „ne samo vrbovao druga lica za pripadnike kriminalne organizacije”, već i prenosio uputstva i naredbe organizatora kriminalne organizacije i obezbjeđivao upotrebu službenih vozila radi prevoza članova organizacije na sastanke. Tužioci naglašavaju da su Šišmakov i Popov smislili i organizovali kriminalni plan kako bi spriječili pridruživanje Crne Gore NATO alijansi.
Kako bi se pripremio pokušaj državnog udara, djelovi su žalbe Specijalnog tužilaštva, Šišmakov se prvi put sastao sa svjedokom saradnikom Sašom Sinđelićem, 27. septembra 2016. godine u Moskvi, gdje je srpski državljanin ušao van regularnih graničnih kontrola. Na sastanku, kako se navodi u žalbi, Šišmakov je pojasnio Sinđeliću da postoje dvije linije djelovanja – jedna preko lidera DF-a, a druga „kroz specijalce odnosno komandose“, koji su imali zadatak da na dan izbora uđu u Crnu Goru, a potom u kampu na Zlatici napadnu pripadnike Specijalne antiterorističke jedinice Uprave policije. Neke njihove tajne susrete snimila je i srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA).
Tužioci smatraju da je odbrana Bratislava Dikića tokom istrage, i kasnije na glavnom poretresu, umnogome protivrječna. On je u više navrata mijenjao odbranu, od potpunog negiranja, pa do odbrane “da ne spori izvršenje radnji krivičnog djela”.
Dikić je imao zadatak, navodi Specijalno tužilaštvo, da izviđa teren oko Skupštine i zgrade Vlade Crne Gore i da fotografije i google mape tih državnih institucija sigurno nije „pravio turistički.
U ponovljenom postupku, presudom Višeg suda u julu prošle godine ruski državljani su oslobođeni optužbe da su organizovali i finansirali teroristički pokušaj nasilne promjene vlasti na parlamentarnim izborima u oktobru 2016. godina. Presudom su oslobođeni i lideri tadašnjeg DF Andrija Mandić i Milan Knežević, njihov vozač Mihailo Čađenović kao i penzionisani general srpske Žandarmerije Dikić. Krivica nije dokazana ni za sedam srpskih državljana Predraga Bogićevića, Nemanju Ristića, Srboljuba Đorđevića, Kristinu Hristić, Branku Milić, Milana Dušića i Dragana Maksića, koji su uhapšeni 16. oktobra 2016. godine, na dan izbora, zbog optužbi da im je bio zadatak da izazovu nerede ispred Skupštine.
U ovom predmetu pravosnažno je do sada osuđeno pet osoba. Oni su još u prvim mjesecima nakon hapšenja, odnosno u martu 2017. godine, zaključili sporazume o priznanju krivice i pristali da budu osuđeni na po pet mjeseci zatvora.
Prvostepenom presudom, svi optuženi u predmetu „državni udar“ su u maju 2019. godine, odlukom vijeća Višeg suda kojim je predsjedavala sutkinja Suzana Mugoša, bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.
Svetlana ĐOKIĆ
Komentari

NASTAVAK AUTO PUTA, 12 GODINA POSLIJE: Prije u Brisel no u Berane?
SKUPŠTINA ZA SAT VREMENA PLANIRA USVAJANJE VIŠE DESETINA ZAKONA: Protočni bojler
MITROPOLIJA TRAŽI INSTITUT ZA RATNE ZLOČINE: Njihova istorija
Izdvajamo
-
DRUŠTVO3 sedmiceDOČEK NOVE 2026. U BUDVI: Milion i po eura za sedam dana pjesme i zabave
-
DRUŠTVO4 sedmiceNOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli, zgrade , stanovi, apartmani
-
INTERVJU3 sedmiceŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Priča o pomirenju je borba za reanimaciju poraženih ideologija
-
SVIJET4 sedmiceSVIJET I MI: Rusija će sljedeće godine posvetiti više pažnje Balkanu, Crna Gora će to osjetiti
-
FOKUS4 sedmiceBORBA PROTIV VISOKE KORUPCIJE PO NAŠKI: I Milutinovih 5.000 eura
-
Izdvojeno4 sedmiceVLADIN PRIJEDLOG IZMJENA ZAKONA O UNUTRAŠNJIM POSLOVIMA: Veting ili privatizacija bezbjednosti
-
FELJTON4 sedmiceŽENE CRNE GORE (XV): Romansijerka i ilegalka
-
INTERVJU4 sedmiceDEJAN MIJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR I BIVŠI ČLAN ODBORA DIREKTORA EPCG N: Umjesto tranzicije imamo kolaps
