Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Makedonska veza

Objavljeno prije

14 godina

na

Stanko-Subotic

U medijima je evocirana „makedonska veza” šverca ili tranzita (kako ko voli) duvana iz slavnih 1990-ih, kada su se u biznisu cigaretama krčkale milijarde. Stanko Cane Subotić, u Srbiji optuženi a u Italiji osumnjičeni pripadnik kriminalne organizacije, dao je 2. aprila intervju za skopski list Dnevnik, u kojem je prepričao poznate teze, dok se, navodno iz Beograda, crnogorskim medijima na svoju inicijativu predstavio makedonski novinar Zoran Božinovski. Koliko se razabire iz njegove priče – plasirane na naslovnicama dnevne štampe – Božinovski je pokušao da trguje izvjesnom dokumentacijom sa Subotićem. Zbog toga je 2009. i 2010. više puta boravio u Crnoj Gori. Transakciji je asistirao Ljubiša Mijatović, bivši šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. U priči se pojavljuju i drugi manje-više znani likovi.

Ko je Zoran Božinovski? Opisan je kao novinar. Godinama je izvještavao o tranzitu duvana, koji je u Makedoniji 1990-ih, poput Crne Gore, fuzionisao politički establišment sa sivom zonom biznismena i šefovima klasičnog podzemlja. Prije desetak godina mu je telefonski prijetio Kosta Jankovski, makedonski tajkun, trgovac cigaretama. Slučaj je prijavljen policiji. U stvari, Božinovski je bio saradnička veza Vukašina Volfa Minića, interesantnog lika koji je, poput Božinovskog, pokušao da „posluje” sa Subotićem, pa izvisio.

I Minić i Božinovski su u različitim ulogama prethodno prikupljali kompromitujuće podatke o Subotiću i osobama iz njegove mreže. Minić je imao radnu biografiju specijalnog agenta britanskih detektivskih agencija, možda i njihovih tajnih službi. Rođen je u Gostivaru, Makedonija, emigrirao je u drugoj polovini 1980-ih. U Velikoj Britaniji je završio raznovrsne kurseve i potom je navodno angažovan u tajnim misijama diljem Evrope, Rusije, na Bliskom istoku.

Početkom 2001. Minić je agent privatne britansko-američko-kanadske firme FIA (u originalu: Forensic Investigative Associates) koja na Kipru istražuje deponovani novac Slobodana Miloševića. Operacija je vođena pod kodnim nazivom Dvoglavi orao. FIA je za taj posao imala ugovor sa guvernerom Narodne banke Jugoslavije. Minić je tim povodom neposredno kontaktirao sa Zoranom Đinđićem i Vojislavom Koštunicom. Preporuke za Minića srpskim zvaničnicima je poslao lično emeritus britanskih tajnih službi i šef FIA za Ujedinjeno Kraljevstvo Robert Armstrong, lord od Iliminstera, 1970-ih sekretar dva premijera: Edvarda Hita i Harolda Vilsona.

Iako je FIA imala reference otkrivanja tajnih računa Nikolaja Čaušeskua i svrgnutih afričkih diktatora, operacija Dvoglavi orao je završena fijaskom. Minić i FIA su, zapravo, paralelno angažovani za Japan Tabako Internešenel (JTI), multinacionalnu duvansku kompaniju čiji je Subotić do kraja 2000. godine bio distributer za naš region. FIA je navodno istraživanje Miloševićevih tajnih računa iskoristila kao pokriće za prikupljanje kompromitujućih podataka o Subotiću.

„Krajem 2000. tranzit preko Crne Gore nije bio moguć u ranijem obimu. Iz JTI-a su htjeli Subotića da postave kao drugog distributera čime bi on zaista postao švercer”, ispričao je 2004. ovom izvještaču Minić. I objasnio: „Drugi distributer preuzima cigarete od prvog distributera i valja ih dilerskoj mreži na terenu. Subotić je to odbio jer je statusom prvog distributera imao imunitet od prljavih poslova”.

U periodu januar-april 2001. Volf Minić je u nekoliko navrata boravio u Crnoj Gori i uz pomoć svojih infiltriranih saradnika i korespodenata prikupljao informacije o Subotiću, Milu Đukanoviću, Srećku Kestneru, Veselinu Baroviću, itd. Dio njegovih izvještaja je iskorišćen za čuvenu seriju Nacionala o „duhanskoj mafiji”. Minić nam je ispričao kako je navodno bio iznenađen kada su se dijelovi njegovih izvještaja pojavili u napisima Nacionala. Nakon toga, Minić je od JTI-a dobio nalog da ispita „razmjere štete” uzrokovane napisima Nacionala po Subotića, Đukanovića i ostale.

Minićeva istraživanja su obuhvatala i Makedoniju, koja je, za doba sankcija i kasnije, bila važna kopnena i vazduhoplovna baza za tranzit duvana i prema Crnoj Gori. U Makedoniji je radio i preko novinara Božinovskog. Ključni tamošnji čovjek za šverc duvana je bio Danče Šuturkov, veteran socijalističke privrede (preminuo 2001), nominalno zamjenik generalnog direktora a faktički šef preduzeća Makedonija tabak. O tranzitnom značaju osovine Makedonija-Crna Gora govori i podatak da je Subotić u SRJ imao ukupno dva fri-šopa: u mjestu Đeneral Janković, na tadašnjoj srpsko-makedonskoj granici, te na gatu br. 5 Luke Bar.

Minićev saradnik, novinar Zoran Božinovski, u svojim je tekstovima pisao kako su kod Šuturkova 1993-1998. na „obuci” bili neki od „međunarodno etabliranih švercera cigareta” – Subotić, njegov partner Kestner, Vladimir Vanja Bokan (2000. ubijen u Grčkoj). Šuturkov im je navodno bio „pokrovitelj”, dok im je „tadašnja Vlada Makedonije garantovala bezbjednost i ličnu zaštitu”. Božinovski je poimenično naveo kako su u cijeli posao bili uključeni ili obavještavani makedonski zvaničnici, uključujući 1994-1998. premijera Branka Crvenkovskog.

Kestner, bivši titogradski časovničar, sada u egzilu, od marta 1993. do marta 1994. je živio u Skoplju. O tome je 2001. u Nacionalu ispričao: „Tranzitni poslovi obavljali su se preko Makedonije koja je bila središte za promet cigaretama. Za uvoz i izvoz naplaćivala se taksa od pet odsto. Makedonskoj državi plaćalo se 10.000 dolara po kamionu cigareta. Taj posao tada je u Makedoniji kontrolisao Danče Šuturkov, ‘legendarni’ zamjenik direktora Makedonija tabaka”.

Šuturkov je preko svoga unuka Mitka Nonevskog upravljao skopskom Kreditnom bankom čiji je nominalni osnivač bilo i transportno preduzeće Makšped. Iz Podgorice je keš – kojim je plaćao Subotić – helikopterima MUP-a Crne Gore navodno prebacivan do Skoplja i pohranjivan u sefovima Kreditne banke. Preko Makedonije su sklopljeni i aranžmani sa ruskim i ukrajinskim kargo kompanijama za iznajmljivanje eks-armijskih transportnih aviona Iljušin-76 koji su sa skopskog aerodroma Petrovec za Golubovce prenosili 40-50 tona cigareta po letu a bilo ih je navodno ukupno 68.

Te i druge činjenice prikupljali su Volf Minić i Zoran Božinovski. Onda su, svako za svoj račun, pokušali da kompromitujućim podacima privole Stanka Subotića da „posluju”. Minić je do jula 2002. napuštio FIA, pa je kao „opunomoćenik” JTI-a – za oko 100.000 funti mjesečno, plus bonusi – počeo da radi direktno za JTI. Iako oprezan i iskusan, Minić je poslije tvrdio da su ga direktori JTI-a prevarili, jer su upravo oni, po njegovom mišljenju, bili glavni šverceri duvana na Balkanu; zavrnuli su ga i za platu i bonuse.

Naljutio se, pa nam ispričao da JTI u Makedoniji proizvodi falsifikate brendiranih cigareta i onda ih plasira po regionu. Subotiću je „zaprijetio da će o njemu otkriti nešto što bi naškodilo njegovoj časti i ugledu i time pokušao da ga prinudi da mu plati dva miliona eura”. Subotić ga je tužio. Odlukom beogradskog Trećeg opštinskog suda Minić je zbog tog djela pravosnažno osuđen jula 2004.

Zoran Božinovski, međutim, pokušao je na drugi način da profitira kod Subotića.. Prema ispovijesti objavljenoj u crnogorskoj štampi, Subotić je načuo kako ima „bogatu arhivu”, pa ga je jula 2009. preko „crnogorske linije” pronašao u Beogradu. Božinovski objašnjava da je posredovao Miroslav Miško Popović, srpski biznismen, sin pokojnog generala KOS-a Jova Popovića, dugogodišnjeg direktora beogradskog Instituta za bezbjednost (sada organizaciona jedinica srpske tajne službe) i komesara za bezbjednost Fudbalske lige Jugoslavije.

Miško Popović je, poput oca, takođe petljao sa fudbalom, pa i u Makedoniji; jedno vrijeme je bio ili je trebalo da bude u nekakvom vlasničkom aranžmanu sa Fudbalskim klubom Vardar. U Popovićevom beogradskom stanu, priča Božinovski, pojavili su se jula 2009. „trojica momaka iz Crne Gore”, kao prethodnica izvjesnom Goranu Saviću, „službeniku crnogorske ambasade”. Istoimena osoba se pominje u jednoj sporednoj epizodi iz maja 2005, kada je na saobraćajnom punktu kod Kraljeva priveden, jer je vozio iz Slovenije ukradeni audi A4 koji je imao registraciju MUP-a Crne Gore!

Saviću je za oko zapala „crna sveska”, bilježnica Danča Šuturkova sa registrovanim transakcijama cigareta. Šuturkov je od 1977. vodio paralelno, crno knjigovodstvo, bilježeći poslovne partnere, transakcije i iznose. Uglavnom, Savić je, objašnjava Božinovski, bio u navodnom telefonskom kontaktu sa Ljubišom Mijatovićem, koji je 1990-ih bio policijski funkcioner u Budvi, potom i šef obazbjeđenja Mila Đukanovića. Mijatović je u javnosti poznat kao gost na svadbi Safeta Kalića. Bio je i svjedok na prvostepenom suđenju za slučaj deportacija.

Po preporuci Savića – koji je pregledao njegov arhiv – Božinovskog kontaktira Mijatović i predlaže da se nađu u Crnoj Gori. U Budvi su dokumentaciju, koju je donio Božinovski, prelistali Mijatović i neimenovani budvanski krim inspektor u penziji. Opet su ga pozvali nekoliko neđelja kasnije da doputuje u Budvu; platili su mu put i „ostale troškove”. Božinovski tvrdi da se 1. septembra 2009. u Vili Montenegro na Svetom Stefanu susreo sa Stankom Subotićem. Sjutradan im se priključio i Vladimir Beba Popović, šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića.

Naknadno je u Vilu Montenegro stigla i Šuturkova „crna sveska”, pa je Subotić uzeo da je lista: „Pet-šest minuta je listao stranu, stranu po stranu. Konstatovao je, na kraju, da nema imena njegove firme, osim samo u jednoj koloni. Počeo je da skače do plafona od radosti”.

Kasnije te noći, izvještava Božinovski, organizovana je žurka. Nije joj prisustvovao, ali je kao gost najavljen Milo Đukanović. Subotić mu je poslao novac za troškove i „još novca do sljedećeg susreta da imam”. Ipak, plan da Božinovski napravi „video prezentaciju”, kojom bi dokazao nevinost Subotića, nikad nije realizovan.

Božinovski sada tvrdi da je „uvalio” Subotiću „crnu svesku” i da je sve „bio probni balon da vidi koliko se Subotić razumije u duvanski biznis”. Tvrdi da osim primjerka kod Subotića, postoje još dvije, mnogo bitnije Šuturkove „crne sveske”. U njima su, tvrdi, zapisane transakcije sa Subotićevom firmom Mia.

Subotić je mahao svojim primjerkom „crne sveske” zimus u intervjuu za TV B92, koji je reemitovan i na jednoj crnogorskoj televiziji. „Evo, slučajno sam došao u posjed dokumenta, originalne ‘crne knjige’ Danča Šuturkova, u kojem imaju tačno bilješke ko je od 1995. do 1998. godine kupovao cigarete u Makedoniji tabak”. Potom je, početkom aprila, za makedonske novine Dnevnik dao intervju, naslovljen: Sveska Šuturkova trese Skoplje i Beograd. Na primjer, posjeduje zahvalnicu Šuturkova Mihalju Kertesu, direktoru Savezne uprave carina SRJ, što mu je dao srpsko državljanstvo.

Da li bi preko „sveske” Subotić mogao dokazati da sa duvanskim švercom nije imao nikakve veze? Teško. Subotić je poslovao i sa Šuturkovim i sa Kertesom. Od prvog je, kako je 15. maja 2006. priznao u intervjuu TV B92 (emisija Insajder), dobio 1995. prvu „” u cigaretama i shvatio koliko novca leži u duvanskom biznisu.

Kertes je krajem 2010. osuđen na osam godina robije zbog ilegalnog iznošenja 38 miliona njemačkih maraka na Kipar i za nelegalno finansiranje Miloševićeve partije i tajne službe (prethodno osuđen zbog umiješanosti u ubistva četiri funkcionera partije Vuka Draškovića). Bio je direktor Carina kada je Subotiću odobrio otvaranje fri-šopova u Đeneral Jankoviću, posredno i u Luci Bar. Subotić je za šverc cigareta prvooptuženi pred Okružnim sudom u Beogradu u grupi kojoj je pripadao i Kertes.

U toj optužnici, zbog koje je izdata poćernica Interpola, Subotića u Srbiji optužuju da je sa osam miliona njemačkih maraka u kešu, preko imenovanog posrednika, platio blagajni Makedonija tabaka cigarete koje su dopremane na makedonsko-srpsku granicu. Na scenu bi, tvrdi se, potom stupao Mihalj Kertes: svojim službenicima je izdavao naloge da Subotićeve šlepere sa cigaretama iz Makedonije propuštaju bez carinskog evidentiranja.

O transakcijama Subotića i Šuturkova je jula 2008. pred Okružnim sudom u Beogradu opširnije svjedočio Miroslav Pešić, optužen u predmetu Subotić i ostali. Objasnio je da je 1996, po nalogu Vanje Bokana, Šuturkovu u četiri navrata predao po 2,74 miliona Subotićevih maraka zbog kupovine cigareta (marke partner, lordi HB). Pešić je radio za Bokanovu firmu Kasteloiz Atine „je u tom periodu posredovala u odnosima između Subotića i Šuturkova”.

E sad, ko je Subotića savjetovao da se preko pokojnog Šuturkova i njegove „crne sveske” pokuša „oprati”? Zoran Božinovski tvrdi da mu je novinara makedonskog Dnevnika u Ženevu poslao Srđan Kerim, „inače poslovni partner Subotića i asistent u više prljavo određenih poslića”. Kerim je 1994-2000. bio ambasador Makedonije u Njemačkoj, Švajcarskoj, Lihtenštajnu – destinacijama sa kojima je Subotić bio poslovno povezan.

U periodu 2003-2007. Kerim je bio direktor VAC-a za jugoistočnu Evropu. VAC i Subotić su u to vrijeme bili suvlasnici Future plus u Srbiji. Kerim je početkom aprila 2007. bio u Vili Montenegro, gdje je na prijemu uslikan sa Subotićem, Đukanovićem, Svetozarom Marovićem.

Ostaje otvoreno pitanje da li je Subotić, za kojim je izdata poćernica, septembra i oktobra 2009. zbilja boravio u Crnoj Gori? U to vrijeme bila mu je, odlukom područne jedinice Uprave za nekretnine u Budvi a po zahtjevu Okružnog suda iz Beograda oduzeta Vila Montenegro. Uprava policije je 28. oktobra 2009. izdala saopštenje u kojem su demantovane medijske tvrdnje da Subotić boravi u Crnoj Gori. Prethodno je Đukanović, u parlamentu, izjavio da je sa Subotićem prijatelj…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

DRUŠTVO

ODLUKA UPRAVNOG SUDA O SOLANI: Prirodni biser nije državni nego tajkunski

Objavljeno prije

6 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom  27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali – nikako

Upis države na prostor ulcinjske Solane ,,Bajo Sekulić” je nezakonit, odlučio je Upravni sud.

,,Upravni sud Crne Gore je presudio da je 15 miliona kvadrata solane u Ulcinju nepravedno oduzeto Eurofondu koji je kupio za 800 hiljada eura.Pravedna kupovina, nema što.Isto kao da ti neko proda kvadrat stana u Podgorici za 50 centi. Ili da za kilo paprika kupiš porše. Ili, recimo, da pridaš malo para pa Milov majbah daš u zamjenu za 15 miliona kvadrata najluksuznijeg zemljista u Crnoj Gori. Poješće nas mrak”, komenatarisao je presudu na svom Fejsbuk profilu ekološki aktivista i dugogodišnji borac za spas Solane Darko Saveljić.

Stečajna uprava Solane podnijela je tužbu Upravnom sudu nakon što je Uprava za katastar u junu 2022. godine upisala kao vlasnika imovine Solane državu Crnu Goru. To se desilo na osnovu rješenja Vladinog Savjeta za privatizaciju koje je donijelo rješenje da Eurofond nije platio tržišnu naknadu za akcije Solane. Na čelu tadašnjeg Savjeta za privatizaciju bio je premijer Dritan Abazović, na čelu Ministarstva finansija Aleksandar Damjanović, Uprave za katastar Koča Đurišić, a PJ Ulcinj Dževdet Čaprići. Tadašnja ,,pobjeda” države iz URA je objašnjena ovako: ,,Mi smo imali jednu krađu naočigled očiju javnosti gdje je zemljište ‘Solane’ od skoro 15 miliona kvadratnih metara ustupljeno Veselinu Baroviću za svega 800.000 eura, nakon čega je on imao namjeru da ga proda za skoro 260 miliona eura i prenamijeni za građevinsko zemljište”.

Najnovijim rješenjem Upravnog suda stečajna uprava bi ponovo mogla da pokrene prodaju imovine jer je ona vraćena Eurofondu, koji je većinski vlasnik Solane u stečaju.

Stečaj u Solani uveden je u prvoj polovini 2005. godine, a neuspjeli petogodišnji plan reorganizacije trajao je od početka 2006. godine.

Većinski paket tog preduzeća je za oko 800.000 eura preuzeo 2005. Eurofond, čiji je jedan od akcionara biznismen Veselin Barović, blizak Milu Đukanoviću.

Nakon privatizacije, proizvodnja soli je opala, fabrika izgubila koncesiju za korišćenje morske vode, Eurofond je podizao kredite zalažući imovinu fabrike, a onda je 2011. u preduzeću opet proglašen stečaj. Eurofond je te godine zatražio da mu se pravo korišćenja imovine preduzeća pretvori u pravo svojine, navodeći da je prilikom privatizacije platio tržišnu cijenu.Nijesu uspjeli ni brojni pokušaji prodaje jer je Solana nuđena po cijeni većoj 300 puta od one koju je platio Eurofond.

Upravni sud je sada usvojio tužbu stečajne uprave i poništio osporeno rješenje o upisu prava svojine državi Crnoj Gori nad imovinom Solane

,,Da bi Država svoje pretenzije u pogledu vlasničkih prava na predmetnim nepokretnostima mogla ostvariti, neophodno bi bilo da eventualno inicira parnični postupak u kome bi se raspravljalo o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje prava svojine, sem ukoliko nije riječ o zemljištu na kome bi Država ex lege, s obzirom na kategoriju zemljišta mogla imati pravo svojine”, navodi se u novoj odluci Upravnog suda.

Posebno zanimljivo je sljedeće obrazloženje presude: ,,U eri vladavine društvene svojine (kao svačije i ničije) moguće je naći argumente za opravdanje postojanja tih prava, koja su joj imanentna, a kojima su zakonodavci htjeli, čisto neuspješno, da joj daju kakav-takav imovinsko-pravni izraz. Danas nema opravdanja da u eri vladanja novih svojinsko-pravnih odnosa ova prava egzistiraju i dalje. Prava iz bivše društvene svojine bila su smetnja za realizaciju investicionih, prodajnih i drugih aranžmana. Najveći broj društveno-pravnih lica je u stvari prestao da postoji i umjesto njih nastali su novi subjekti, kao njihovi pravni sljedbenici. Na ove subjekte prešla su i nepretvorena prava iz društvene svojine. Naravno, to je samo po sebi protivrječno”.

,,Presuda Upravnog suda je van svake ekonomske i pravne logike, i predstavlja direktan pucanj u naš evropski put, jer Solana predstavlja glavnu stavku u poglavlju 27 koje se tiče zaštite životne sredine. Bez adekvatnog rješenja pitanja Solane nema daljeg progresa na putu učlanjenja u EU”, saopštio je predsjednik ulcinjske URE i bivši predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.On je dodao i da je presuda Upravnog suda, takođe, jasan pokazatelj da neke megalomanske ambicije sumnjivog kapitala nastavljaju da vrebaju najvrjednije resurse Ulcinja i Crne Gore, uz najmanju moguću cijenu i van svih zakonskih procedura.

Njegov partijski lider Dritan Abazović, na konferenciji za štampu u Skupštini, izjavio je da se radi o teritoriji koja je ogromna – 15 miliona kvadratnih metara koja vrijedi najmanje 200 miliona eura. ,,Nakon velike borbe prošle Vlade, Upravni sud želi da vrati stvari na staro. Pokušaćemo na sve načine da se odupremo tajkunima”, kazao je Abazović i dodao da su crnogorski tajkuni koji su tada vodili Eurofond kupili Solanu za pet centi po kvadratu.

Otkako je država ,,preuzela” Solanu nije urađeno mnogo. Najstarijim ulcinjskim preduzećem, shodno odluci Vlade, upravljaju NPCG od avgusta 2015.godine, s ciljem zaštite biodiverziteta.
Ulcinjska Solana je nakon usvajanja odluke na sjednici lokalnog parlamenta 24. juna 2019. godine, proglašena zaštićenim područjem Parkom prirode. Ni pet godina od preuzimanja vlasti nijesu uspjele da uspostave vlasničku upravljačku strukturu za novi Park prirode. Opština je planirala da 2021. preuzme upravljanje Solanom od JP “Nacionlani parkovi Crne Gore” (NPCG),ali je odustala jer tada nije stvorila pravne pretpostavke da uđe u taj posao.

Sredinom aprila ove godine Vlada je dala saglasnost da Javno preduzeće za upravljanje nacionalnim parkovima (NP) upravlja ulcinjskom Solanom u stečaju narednih šest mjeseci. ,,S obzirom na to da upravljač Parka prirode još nije formiran, na čemu se intenzivno radi na relaciji Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Ministarstvo finansija i Opština Ulcinj, NP i dalje vrši poslove upravljača”, piše u Vladinoj informaciji.

Ugovor o zakupu predstavlja pravni osnov za angažovanje 21 bivšeg radnika Solane na poslovima realizacije planskih aktivnosti i očuvanja prirodnih vrijednosti Solane.

Oko formiranja preduzeća koje bi upravljalo Solanom, Vlada i Opština Ulcinj bezuspješno pregovaraju, najava predsjednika Opštine Ulcinj Genci Nimanbegua da je njegova intencija da novo preduzeće bude formirano do kraja prošle godine nije ostvarena. Prema planu, Opština Ulcinj bi u novoformiranom preduzeću Park prirode “Ulcinjska solana”, bila suvlasnik sa Vladom.

Institucijama se nije žurilo. iako su stručnjaci naglašavali da je proglašenje Solane za park prirode samo mrtvo slovo na papiru. Iz Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) upozoravali su da su godine nebrige i neadekvatnog upravljanja područjem dovele do toga da se na Ulcinjskoj solani smjenjuju periodi poplava i suša, tako je da je ovo zaštićeno područje više puta dovedeno na granicu ekološke katastrofe.

,,Urušeni nasipi doveli su do toga da se velike količine vode zadržavaju u centralnom dijelu Solane, dok ostali bazeni veći dio godine ostaju suvi. Tako da je realizacija projekta sanacije urušenih nasipa i dovođenja slane vode u bazene pretpostavka za očuvanje ovog jedinstvenog lokaliteta kako bi ono ostalo najveći ‘aerodrom’ za ptice na istočnoj obali Jadrana”, saopštili su ranije iz CZIP-a.

Pored politike i prava, priča o Solani je dobar pokazatelj našeg odnosa prema prirodnim biserima. Solana je osnovana 1934., a posljednja berba soli obavljena je 2013. Od tada Crna Gora je jedina mediteranska zemlja koja ne proizvodi so.

Srećom da sve ne zavisi od nas, pa je Solana ne samo zbog brojnosti ptičjeg fonda već i zbog rijetkih vrsta biljaka, važna  na evropskom nivou. Solana je na Ramsarskoj listi kao međunarodno značajno močvarno stanište, a najavljeno je da će biti uključena i u
Natura 2000, dio ekološke mreže koju čine područja značajna za očuvanje ugroženih vrsta i stanišnih tipova u okvirima Evropske unije.

Jedno od najzahtjevnijih poglavlja u pregovorima sa Evropskom unijom 27 – životna sredina i klimatske promjene, ne može biti zatvoreno dok u punom kapacitetu ne zaživi Park prirode Ulcinjska Solana. U Briselu su jasni da je suštinski odnos prema Solani test za cijelu Crnu Goru kako shvata obaveze u zaštiti životne sredine. Opet smo pokazali –  nikako.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDREJ VUČIĆ U PODGORIČKOM SUDU PROTIV VIJESTI: Duševni bol Prvog brata Srbije

Objavljeno prije

6 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Brat predsjednika Srbije tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij

 

U srijedu je počela glavna rasprava pred Osnovnim sudom u Podgorici u parničnoj tužbi Andreja Vučića , brata srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića , koju je pokrenuo protiv Daily Press DOO – osnivača Vijesti . Vučić je u tužbi naveo da mu je povrijeđeno pravo ličnosti, da su širene neistine o njemu u objavi od 23. januara 2024. godine na portalu medija pod naslovom “Zvonko i Andrej slavili milijardu”.

Vučić je na sud stigao u pratnji lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića i novinara Dražena Živkovića . Obojica su poznati kao javni lojalisti Prve familije Srbije. Predsjednikov brat tvrdi da su iznijete brojne neistinite i lažne informacije u tekstu, pa se odlučio da prvi put tuži neki medij. Rekao je da je “bio zgrožen” sa tekstom i da “nije slučajno” objavljen tada. Cilj je, po njegovim riječima, bio da se “dehumanizuje i dekriminalizuje lično moj brat… predsjednik Republike Srbije”.

Andrej Vučić se na sudu poslužio uobičajenim frazama i rječnikom koje su već puno koristili i prijatelji njegove porodice, braća Milo i Aco Đukanović, te nekadašnji vođa Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) Hašim Tači . Rekao je da nikada nije osuđivan za bilo koje kazneno djelo niti se vodi postupak protiv njega. Tekst stavlja metu na čelo njemu i njegovoj porodici. On je “porodični čovjek, otac dvoje dece”, i zaposlen je u Narodnoj banci Srbije (NBS) već 28 godina. “Nikada se nisam bavio privatnim poslovima, nemam firme niti biznis na svoje ime”, rekao je Vučić. Nije, doduše, rekao kako je podstanar, kao nekada Prvi brat Crne Gore.

Jeste član vladajuće Srpske napredne stranke (SNS) i član Izvršnog odbora ali je, kazao je,  njegova uloga tamo marginalna. Ne smatra se javnom ličnošću i kaže da ne poznaje osobe koje su u objavljenoj SKY ECC aplikaciji pričale o njemu osim što je za crnogorskog narko policajca čuo iz medija. “Nikada nisam imao kontakt ni s jednim licem iz kriminalnog miljea”, tvrdi Andrej Vučić.

Na pitanje da li zna Zvonka Veselinovića rekao je da se s njim sreo na nekim skupovima, ali da nije njegov prijatelj, da se s njim ne druži. Onda je pojasnio: „Tačno da ga poznajem, video sam se s njim možda dva-tri puta, ali on nije moj prijatelj i nikada nisam imao nikakav poslovni odnos s njim”.

Ono što je objavljeno u  tekstu Zvonko i Andrej slavili milijardu  zapravo  prepiska na kodiranoj SKY ECC aplikaciji koju su koristili kriminalci diljem Europe. Aplikaciju je dešifrirala francuska i nizozemska policija. Kasnije su sadržaji komunikacija putem međunarodne pravne pomoći i EUROPOL-a ustupljeni i crnogorskom tužilaštvu. Dio materijala je našao put do medija.

Glavni akteri prepiske su odbjegli narko policajac Ljubo Milović i Miloš Božović , kriminalac sa značkom BIA.   Milović piše Božoviću u formi pitanja : „Vele da su Zvonko i Andrej milijardu slavili skoro“. Božović potvrđuje da „jesu slobodno, pratim ja malo kretanja njegova… imam snimaka i slika dosta iz šume“. Božović dodaje da su dvojica išla „u lov helikopterom“ s tadašnjim ministrom policije Republike Srpske Draganom Lukačem i da će ti snimci „ko zna kad valjati“.

Božović dalje piše da su njegovi momci odrađivali prljave poslove za Andreja i protiv Veljka Belivuka (Velja Nevolja) i tadašnjeg ministra policije Nebojše Stefanovića koji je ušao u sukob s predsjednikom države. Navodi da je Veselinović „u talu sa Andrejem, u svaku rabotu”. Prepiska o proslavi prve milijarde je  iz marta 2021. godine, svega nekoliko dana prije nego što je aplikacija ugašena.

Ranije (početak januara 2021.) Božović piše Miloviću da se Velji Nevolji bliži kraj jer je „udario“ na Veselinovića koji „igra preko Andreja da se Nevolja makne“. Na njegovo mjesto trebao bi doći Aleksandar Vidojević (Aca Rošavi), blizak drug Danila Vučića , predsjednikovog sina. Božović je bio u pravu sa procjenom, jer je Belivuk mjesec dana kasnije uhapšen po povratku iz Crne Gore. Belivuk je imao zabranu ulaska koju su skinuli miloistički funkcioneri policije radi posjete šefu kavačkog narko kartela u Kotoru. U drugim SKY aplikacijama kavačke vođe nazivaju Mila Đukanovića svojim šefom i organiziraju kupovinu glasova za njegov račun i Demokratske partije socijalista (DPS).

Objavu teksta o prvoj milijardi su tada negirali i predsjednik Srbije i njegove političke i medijske ispostave u Srbiji. U Crnoj Gori se tada oglasio Milan Knežević koji je Prvu familiju Srbije branio ad hominem napadima na Željka Ivanovića nazvavši ga bolesnikom opterećenim Vučićem i njegovom porodicom.

Da li će sud osuditi Vijesti zbog prenošenja SKY objave ostaje da se vidi. Sudstvom i dalje vidno upravljaju braća Đukanović koje puno toga zajedničkog veže sa braćom Vučić.

Vijesti imaju teret dokazivanja da je SKY prepiska koju su objavili autentična i da nije pretrpjela izmjene prije objave. Međutim, sve i da je upitna autentičnost SKY prepiska do koje su Vijesti došle, nezavisni srpski istraživački mediji do sada su objavili puno materijala i dokumenata koji mogu potkrijepiti tekst objavljen prošle godine. Zvonko Veselinović i njegovi poslovi u Srbiji i veze s Andrejem dobro su poznati i spominju se u drugim SKY prepiskama koje su objavili beogradski mediji. Portal KRIK objavio je izvještaj BIA-e iz 2011. godine u kome je Veselinović označen kao vođa kriminalne grupe koja se bavi trgovinom drogom, švercom oružja, naftom, zelenašenjem i pranjem novca. BIA navodi da je u poslovima s drogom Veselinović blisko sarađivao s kosovskim kriminalcem Ismetom Osmanijem Curijem . Veselinovićev partner i još jedan od srpskih “patriota” Milan Radoičić je preuzeo drogu od Osmanije i prenosio je u središnju Srbiju, napisala je BIA u izvještaju. I Veselinović i Radoičić su na američkoj i britanskoj crnoj listi zbog istih “patriotskih” poslova i štelovanja izbora na sjeveru Kosova.

Portal KRIK je također objavio i fotografije Andreja i Veselinovića slikane krajem marta 2015. godine u restoranu „Salaš 137“ na Kopaoniku. Sa njima su bila još trojica muškaraca i zajedno su ćaskali i gledali košarkašku utakmicu Crvene Zvezde s njemačkom Albom . U telefonskom razgovoru s novinarkom KRIK-a, Veselinović je negirao da je tada bio s Andrejem s kojim se “jednom sreo na zdravo-zdravo dok su još opozicija bili (prije 2012.)”. Kao ni Andrej, ni Zvonko njega “ne poznaje, niti imam kontakt s njim”. „Sve je to laž, dezinformacija, spin, kao i svaki tekst o meni”“,  rekao je Veselinović koji se predstavlja i kao “branitelj srpstva na severu Kosmeta”. Andrej Vučić nije odgovarao na pozive KRIK-a.

Nakon teksta u Vijestima Andrej se obratio svom kumu, “koji je lekar i koji mi je prepisao tablete za smirenje i lekove za srce”.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA I KADRIRANJE: „Projektna“ podrška  DPS-a –  u foteljama

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Juna, 2025

Objavio:

Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti u Budvi ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, namješteni, javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana. Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam, niti duži od 15 dana od dana objavljivanja

 

 

Iako je novoizabrani gradonačelnik Budve Nikola Jovanović, u februaru ove godine, tvrdio kako „ne postoji koalicioni sprazum sa Demokratskom partijom socijalista, niti će ga biti“, te da se radi o  „projektnoj“ podršci DPS , poslednji potezi oko formiranja nove vlasti u Budvi govore drugačije.

Politička realnost Budve danas je takva da vlast u Opštini drži grupacija Budva naš grad, Evropski savez i GP URA sa 12 odborničkih mandata, uz podršku sedam odbornika Demokratske partije socijalista. Neke od ključnih pozicija u izvršnoj vlasti ustupljene su kadrovima iz redova DPS-a. Za njih se prave i posebni, prigodni javni oglasi, na rok za prijavljivanje kandidata od svega  – tri dana.

Opština je raspisala oglas za popunu mjesta izvršnih direktora u opštinskim preduzećima Komunalno Doo i Mediteranski sportski centar sa rokom prijave od tri dana. Brzinski konkursi po pravilu su namijenjeni poznatim osobama. Tako se unaprijed zna da najveće opštinsko preduzeće preuzima Marija Manojlović Jovićević, aktuelna odbornica DPS-a. Mediteranski sportski centar ide GP URA. Na mjestu izvršnog direktora koji će biti izabran na formalno javnom oglasu, navodno je viđena potpredsjednica budvanskog odbora ove stranke, Milica Ratknić.

U raspodjeli poltičkog plijena Pokretu URA je pripalo i preduzeće Pogrebne usluge na čijem je čelu imenovana članica lokalnog odbora, Slavica Todorović. Na funkciju gradskog sekretara za privredu imenovan je Miško Konić takođe iz ove partije koja je vlasnik jednog odborničkog mandata u lokalnom parlamentu.

Prema Zakonu o državnim službenicima i namještenicima i Zakonu o lokalnoj samoupravi ne postoji rok za prijavljivanje kandidata na javni oglas od tri dana. Rok za podnošenje prijava na javni oglas ne može biti kraći od osam niti duži od 15 dana od dana objavljivanja oglasa.  Na koji način Opština Budva sprovodi javne oglase za popunu radnih mjesta nije poznato, kao ni to zašto Zavod za zapošljavanje objavljuje oglase sa nepostojećim rokom.

Predsjednik Opštine je pritisnut stavom budvanskog DPS-a da njihovi odbornici neće prisustvovati sjednici lokalnog parlamenta sve dok se ne ispune raniji dogovori oko preuzimanja određenih opštinskih službi i javnih preduzeća. DPS takođe insistira na usaglašavanju datuma oko imenovanja potpredsjednika Opštine, koji bi bio iz njihovih redova.

Na narednoj sjednici skupštine Jovanović planira da donese Plan privremenih objekata za ovu godinu, što ne može učiniti bez saglasnosti DPS-a. Zato se užurbano dijele funkcije.

U prethodnom periodu obavljena je potpuna zamjena kadrova u Savjetima javnih ustanova i Odborima direktora u preduzećima. Tamo su u značajnom broju zastupljeni članovi Demokratske partije socijalista i SDP-a.

Očekuje se i smjena na čelu Grada teatra, najpoznatije kulturne manifestacije Budve. Mjesto dosadašnje direktorke pozorišnog festivala, Milene Lubarde, navodno će dobiti Ivana Lazović, sadašnja odbornica i dugogodišnja članica DPS-a. Najavljuje se i preuzimanje Parking servisa od strane kadrova DPS-a.

Predsjednik Jovanović obećavao je da će uvesti novi model uprave i zapošljavanja na vodećim pozicijama po sistemu profesionalizacije javne uprave koju će učiniti dostupnom svim zainteresovanim stručnim osobama. Ispostavilo se da je primijenjen sistem politizacije, po kome se radna mjesta popunjavaju bez konkursa a na osnovu ličnih veza i političke pripadnosti.

Opštinske službe i sekretarijati dobili su nove rukovodioce. Svi odreda su u v.d. stanju, kako je bilo i ranijih godina.

Budvana gotovo da i nema na vodećim pozicijama u lokalnoj upravi. U tri sekretarijata od popunjenih sedam, dovedeni su ljudi sa strane. Jovanović je zaokružio posao sa investicijama najbogatije primorske opštine tako što je za v.d. načelnika sekretarijata za investicije imenovao svoju prijateljicu iz Mojkovca, Mašu Radović, odbornicu DNP u skupštini tog grada.

Mojkovčanki koja nema nikakvih veza sa Budvom, u kojoj nikada nije živjela, povjeren je najznačajniji sekretarijat u opštini. Polovina gradskog budžeta, gotovo 30 miliona eura odnosi se na investicioni ciklus za tekuću godinu kojim Sekretarijat za investicije raspolaže.

Prethodno je početkom maja za svog savjetnika za investicije imenovao Mladena Bojanića, otpravnika poslova u Ambasadi Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nadzor na milionskim invesitcijama osnovni je interes političkih grupacija u Budvi i novog građevinskog lobija koji je naslijedio nekadašnje pripadnike OKG Budva. Najunosnije poslove oko izgradnje ili rekonstrukcije puteva, ulica, kanala i drugih projekata oko šminkanja i uređivanja grada, dobijaju kompanije bliske Jovanoviću i nekadašnjem predsjedniku Opštine, Milu Božoviću. Budva već dugo nije dobila investicioni projekat vrijedan pažnje.

Na poziciju v.d. načelnika sekretarijata za društvene djelatnosti imenovan je Goran Radević iz Podgorice, Jovanovićev kadar. Posao načelnika sekretarijata za zaštitu imovine od ranije je povjeren Vladu Ivanoviću iz Podgorice. Nije omogućen ostanak Đorđu Zenoviću, pravniku  iz Budve, koji je taj posao obavljao u prethodnom periodu, na poziciji zamjenika sekretara.

Za sekretara za komunalno stambene poslove imenovana je Desa Vlačić kadar DPS, od ranije zaposlena u organima lokalne uprave.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo