Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Znaće oni kako

Objavljeno prije

na

Dugoočekivani izvještaj Državne revizorske institucije (DRI) o poslovanju RTCG tokom 2010. godine konačno je dospio u javnost, potvrdivši optužbe da je menadžment te kuće poslovao nezakonito i neracionalno trošio novac, sa većim gubicima od prikazanih. RTCG je jedan od rijetkih u novijoj istoriji Crne Gore koja je zbog nepravilnosti i nezakonitosti u poslovanju dobila ,,negativno mišljenje” DRI.

Zbog ,,nesavjesnog trošenja” nedavno je smijenjen direktor RTCG Branko Vojičić. Prethodno je Savjet odbio da usvoji finansijski izvještaj RTCG, zbog neslaganja sa načinom na koji je menadžment trošio sredstva. Jedan dio članova Savjeta tada nije glasao za smjenu Vojičića uz obrazloženje da treba sačekati izvještaj DRI. Vojičić je podnio tužbu sudu, tvrdeći da je nezakonito smijenjen, i da je poslovao u skladu sa zakonom.

Izvještaj DRI o poslovanju RTCG za 2010. godinu kaže drugačije. Iz tog se dokumenta jasno vidi da je RTCG u haosu – od nezakonitih ugovora o radu vrha menadžmenta i isplaćivanja zarada i varijabila bez jasno utvrđenih kriterijuma, do nepotpunih finansijskih izvještaja koji ne prikazuju tačno dugovanja i imovinu te kuće i velikih dugova.

DRI u svom izvještaju podsjeća da je Vlada Crne Gore 2009. godine, nakon što je Televizija vraćena na budžetsko finansiranje, otpisala dugove RTCG od preko 16 miliona eura. Bez obzira, konstatuje se, RTCG je nastavila da posluje sa gubitkom. Za tri godine RTCG je iz budžeta finansirana sa blizu 39 miliona eura, navodi se u izvještaju, dok je za isto to vrijeme ostvarila nešto oko sedam i po miliona eura sopstvenih prihoda.

Prema finansijskom izvještaju, RTCG je poslovala sa 1, 2 miliona eura gubitka tokom 2010. godine. DRI u svom izvještaju navodi da je dug veći i da nije uračunato kreditno zaduženje iznosu od 858 hiljada eura ,,što dovodi u pitanje tačnost iskaza po Bilansu stanja i Bilansu novčanih tokova”.

Član Savjeta Goran Đurović za Monitor ocjenjuje da je dug RTCG trenutno još veći. U izvještaju DRI nema dugova koji su kasnije napravljeni, kako što je dug od 900 hiljada eura prema Radio-difuznom centru u iznosu od 900 hiljada eura. ,,Nema ni 293 hiljade koje nijesu evidentirane i uplaćene na osnovu nalaza inspekcije Poreske uprave”, kaže Đurović. Dio Savjeta koji je smijenio Vojičića ranije je ukazao da je dug RTCG za 2010. godinu veći od prikazanog, da je u međuvremenu porastao i da trenutno prelazi više miliona eura.

Izvještaj pokazuje i da su ugovori o radu vrha menadžmenta nezakoniti, da je kolektivni ugovor nezakonit i da su dodaci na zarade dijeljeni bez jasno utvrđenih kriterijuma. Nezavisni revizor je ranije konstatovano da je najuži menadžment te kuće primao zarade od preko 200 hiljada eura godišnje. ,,Ugovori o radu generalnog direktora, direktora Televizije, Radija, zajedničkih tehničko-tehnoloških i opštih poslova i markentinga nijesu u skladu sa Zakonom o radu”, navodi se u izvještaju. Đurović za Monitor kaže da bi to moglo da znači da Vojičić neće dobiti dogovorenu otpremninu od oko 70 hiljada eura.

Slavko Šepić, v.d generalnog direktora RTCG pohvalio se podatkom da je da proteklog mjeseca smanjio gubitke za oko 80 hiljada eura. Neki od zaposlenih u Televiziji smatraju da su te uštede napravljene na uštrb programa, u koji je i ranije rukovodstvo ulagalo tek 20 odsto ukupnih prihoda RTCG. Šepić je smijenio Miodraga Vučinića, direktora opštih poslova RTCG. Vučinić je navodno smijenjen jer je Vojičiću ,,pomogao” u poslovanju sa gubicima.

Iako je nakon smjene Vojičića u prvi plan stavljena neracionalna potrošnja u toj kući, to nije najveći problem javnog servisa. Nikada nije ozbiljno razmotren održivi model finansiranja RTCG koji bi donio stabilnost i nezavisnost javnog servisa, zbog čega je između ostalog odavno onemogućeno da se RTCG razvija i transformiše u servis građana. Model finansiranja preko pretplate, što je i najčešći model koji koriste javni servisi, nije zaživio. To je vrh vlasti iskoristio da RTCG vrati na državni budžet, onemogućivši joj tako da zaista krene putem profesionalizacije na uštrb zaštite političkih interesa. Prethodno je pokušaj pretvaranja RTCG iz državne televizije u javni servis vlast osujetila tako što je ozakonila da parlament, odnosno političke partije, direktno bira članove Savjeta, najvećeg upravljačkog tijela RTCG.

Monitor je više puta podsjećao da smjena Branka Vojičića neće sama po sebi označiti ozdravljenje RTCG i njenu transformaciju u javni servis.

Na kraju, povećanje medijskih sloboda i profesionalno izvještavanje ni ne pominju se više kao problem RTCG. Vojičić nije smijenjen zbog kvaliteta programa, a njegovi najuži saradnici ostali su na istim pozicijama.

Smjena Vojičića otuda može biti dobra prilika da novi medijski specijalac zaradi dobru platu. Prilikom izbora novog direktora, vidjećemo ko je stvarno smijenio Vojičića, oni koji su ga iza zavjese postavili ili oni u Savjetu koji žele istinske promjene.

Konkurs za generalnog direktora RTCG je raspisan, ali kako saznajemo, još nema dostavljenih kandidatura. U početku se pominjalo nekoliko potencijalnih kandidata – Srđan Kusovc, Darko Šuković, nekadašnji ministar turizma Predrag Nenezić. Sada se sve češće može čuti da je gotovo izvjesna kandidatura – Rada Vojvodića, direktor Televizije In.

Vojvodić je stari kadar državne televizije. Bio je urednik Trećeg kanala u vrijeme kada je RTCG vodio Goran Sito Rakočević, kum bivšeg premijera Mila Đukanovića, kada su u RTCG napravljeni milionski gubici i stvoren ogroman višak zaposlenih. ,,Dobro znate da je Rade Vojvodić 2002. godine opustošio našu kuću, kadrovski, tehnički i finansijski”, prokomentarisao je mogući dolazak Vojvodića na čelo RTCG Branko Vojičić, nakon što je smijenjen.

Vojvodić će ostati upamćen po tome što se njegovo ime nedavno našlo među finansijerima DPS-a, što je on demantovao. Iz DPS-a ga se, međutim, nijesu odrekli. Saopštili su da na spisku nemaju drugog Rada Vojvodića.

Vojvodić je nakon otvaranja TV IN demantovao da DPS ima ikakve veze sa tom televizijom. Iza TV IN zvanično stoji slovenačka Državna založba, ali je bilo tvrdnji da je stvarni vlasnik Stanko Subotić. To je nedavno i javno ustrvdio Ratko Knežević, bivši bliski saradnik Mila Đukanovića. TV IN je nedavno emitovala intervjuu sa Subotićem, licem sa Interpolove potjernice bez kritičkog odnosa prema Subotiću i informacijama koje on plasira, nakon čega su iz opozicije optužili TV IN da je stala na stranu organizovanog kriminala.

Vojvodića za mjesto direktora RTCG preporučuje i to što zna da se svrsta. On je, sa još nekolicinom svrstanih medijskih stručnjaka, nedavno odbio da prisustvuje skupu o medijima u Briselu zbog izbora panelista na tom skupu – predstavnika Vijesti i Monitora. Dolazak predstavnika Vijesti i Monitora, pravdali su se – „podstiče tabloidno novinarstvo”. Tabloidno novinarstvo je termin koji je prvi upotrijebio bivši premijer Milo Đukanović u govorima protiv medija koji su kritički nastrojeni prema režimu i njegovom načinu vladanja. Nakon toga su ga zdušno počeli koristiti predstavnici režimskih medija. Kao znak raspoznavanja, valjda.

Vlast RTCG neće propustiti lako. Ovakvi njima trebaju. Građani takođe znaju, izbor je prost – ili ovakvi isprobani kadrovi ili Javni servis. Oboje ne može.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo