Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Urbicid ribarskog naselja

Objavljeno prije

na

Jedno od najljepših turističkih mjesta na Crnogorskom primorju, staro ribarsko naselje Pržno, smješteno u pitomoj uvali u srcu Paštrovića, nova je meta moćnog građevinskog lobija. Nakon što su planski „oposlili” Budvu u kojoj su na svakoj slobodnoj lokaciji u planskim dokumentima ucrtali svoje objekte, kule i solitere, prešli su na neizgrađeni dio malog Pržna koje je figuriralo kao jedinstvena ambijentalna cjelina od posebnog turističkog značaja. Kapital domaćih tajkuna i političara ne zna za prepreke bilo koje vrste, pa je prije dvije godine donijet Detaljni urbanistički plan kojim je Pržno u potpunosti devastirano, čijim rješenjima bujna mediteranska vegetacija nestaje pod betonom velikog broja novih zgrada namijenjenih isključivo stanovanju i prodaji na tržištu nekretnina.

Naselje koje se proteže uz morsku obalu od Rta Pržno do Rta Miločer u dužini od 270 metara, sa oko 250 stalnih punoljetnih stanovnika u 105 domaćinstava, bilo je oduvijek inspiracija umjetnicima, slikarima, piscima, arhitektama, koji su njemu ljetovali. Zbog svojih prirodnih odlika, neponovljivog primorskog ambijenta, sa nizom kuća uz obalu sa krovovima „na dvije vode”, Pržno je uzimano kao model stare paštrovske arhitekture i ambijentalne gradnje.

Novi DUP ni u tragovima nije uvažio naslijeđene graditeljske vrijednosti, naprotiv, Pržno je pogodio pravi urbanistički cunami.

Prema podacima DUP-a, u Pržnu i selu Podličak planirana je izgradnja novih 187.832 kvadrata stanova i poslovnih prostora u preko 200 novih objekata, uz bezbroj rekonstrukcija i nadogradnji postojećih.

Pržno postaje nova štamparija novca za privilegovane investitore i vlasnike zemljišta.

Vodeću ulogu u uništavanju Pržna odigrao je Branimir Gvozdenović, bivši ministar uređenja prostora i zaštite životne sredine, za čijeg je mandata napravljen i odobren pomenuti DUP. Završio je na toj dužnosti veoma unosan posao za sebe, odnosno za članove porodice, tako što je na gotovo nemogućem i neprirodnom mjestu za bilo kakvu gradnju plan predvidio, a ministar aminovao, pet novih objekata na parcelama čiji su vlasnici firma Planet D.o.o i Gvozdenovićev pašenog Ljubiša Šestović.

Uz ivicu magistrale i ispod mosta na tom putu, izgrađen je stambeni kompleks neobične arhitekture koju je potpisao arhitekta Dragan Ivanović, iako upućeni tvrde da je riječ o rukopisu beogradskog arhitekte Branislava Redžića.

Graditeljski „biser”od 7.500 m2 izgrađene površine privlači pažnju svojim nesvakidašnjim izgledom, zgradama nalik velikim praznim panoima ili pozorišnim kulisama iza kojih nema nikakvih sadržaja.

Kompleks rođaka bivšeg ministra, sadašnjeg direktora vladajuće Demokratske partije socijalista, nosi poetičan naziv Emerald Bay, po istoimenom zelenom dragom kamenu.

Nove zgrade podsjećaju na privremene radničke barake, u kojima bi trajnije stanovanje bilo nehumano, jer su stanovi i bukvalno stiješnjeni između dva puta, bučne magistrale sa krovova i lokalnog prometnog puta u prizemlju.

U pitanju je pogrešan objekat na pogrešnom mjestu, nasilno udjenut u okolinu od koje u potpunosti odudara.

Cijene kvadrata u bijelom Emerald Bay-u su ekskluzivne. Kreću se od početnih 160.000 eura za apartman površine 45 m2, ili nekih 3.500 eura po kvadratu, pa naviše.

Saglasnost je data i za stambene objekte drugih investitora među kojima se ističe slovenački HIT Montenegro, vlasnik hotela Maestral.

Drastično uvećan hotel Maestral zauzima veći dio teritorije Pržna i glavnu plažu u naselju. Slovenci su ovim planom dobili novih 25.000 kvadrata za razne namjene. Šire se u visinu i širinu i planiraju nove objekte čak i na parcelama na kojima se nalaze hotelski tenis tereni.

Svoj doprinos uništenju turističkog mjesta daje i Atlas grupa Duška Kneževića, svojim novim stambeno-poslovnim kompleksom u centru naselja gdje se nalaze Dom zdravlja, zgrada Pošte, turističke agencije i trgovine. Atlas grupa je kupila tržni centar u Pržnu, atraktivnu lokaciju površine 4.000 m2, na granici sa Miločerom, na kojoj planira gradnju novog zdanja od 7.500 kvadrata, visine do četiri etaže, sa podzemnim garažama u dva nivoa.

Zanimljivo je da se u podacima Uprave za nekretnine, prema posjedovnom listu br. 346., zemljište i dalje vodi na nekadašnji SIZ za komunalne djelatnosti Opštine Budva.

Igrama opštinskih čelnika znatan dio opštinske zemlje u Pržnu prešao je u privatno vlasništvo na kome niče gradnja koja donosi korist mnogima.

Drastičan je primjer osmospratnice koja je nikla među maslinama i čempresima na zemljištu koje je većinom u vlasništvu Opštine Budva.

U posjed dijela parcele veličine 305 m2 izvjesni Petar Janković došao je na osnovu razmjene zemljišta sa Opštinom, po onoj čuvenoj formuli „selo za grad”.

Dok su drugi dijelovi parcele objedinjeni na osnovu Odluke državnih organa, ma šta to značilo. Na mjestu nekadašnjih voćnjaka i nekategorisanih puteva u vlasništvu države, podignuta je zgradurina sa osam nadzemnih etaža.

Investitor i suvlasnik oko stotinak kvadrata zemlje je firma Montenegro Global Invest Doo, čiji je osnivač Šaleta Rončević, službenik Ministarstva spoljnih poslova Srbije i zamjenik direktora, odnosno generalni sekretar Diplomatske akademije u Beogradu.

Upravo ga rukovodeće mjesto u Diplomatskoj akademiji dovodi u Pržno na pomenuti plac, posredstvom nekadašnjeg studenta ove ustanove, Aleksandra Tičića koji u vrijeme planskog uređenja Pržna pokriva ključne funkcije menadžera Budve i direktora Agencije za planiranje prostora.

Aktueleni savjetnik premijera Igora Lukšića za investicije i kapitalna ulaganja, veoma je prisutan u tim poslovima u Pržnu. Javna je tajna da je Tičić jedan od investitora kamene kuće na obali, u zoni morskog dobra, koja je sagrađena na mjestu skromnog ljetnjikovca književnika Erika Koša.

Svi preduslovi za zajedničku investiciju vrijednu par miliona eura bili su obezbijeđeni a nadležnosti uvezane. Otkupljena je kuća poznatog pisca okružena vrtom i zelenilom u kojoj su ljetovali Milo Milunović, Marko Čelebonović, Vuko Radović, Danilo Kiš i mnogi drugi, i odmah porušena do temelja.

Građevinsku dozvolu za gradnju četvorospratnice na svega 160 kvadrata, koja grubo dominira obalom i nije u skladu ni sa DUP-om ni sa stilom gradnje susjednih starih kuća, potpisao je sekretar za urbanizam Zlatko Dragović, sin jednog od investitora Miodraga Dragovića.

Bivši direktor Agencije za planiranje bio je, a i sada je, predsjednik Upravnog odbora JP Morsko dobro, pa vladino preduzeće nije ni reagovalo zbog gradnje na lokaciji koja je, kobajagi, bila pod zaštitom.

Planovi mještana Pržna i sela Podličak ne zaostaju iza namjera političara i tajkuna u pogledu betoniranja ljetovališta. Na svojim voćnjacima, šumama i baštama ucrtali su desetine novih objekata, pa se stiče utisak da ni traga zelenila nije ostalo ispod i iznad magistralnog puta.

Na brojnim parcelama koje u selu posjeduje mještanin Vuksan Mitrović na primjer, prema tabelarnom prikazu, planirana je gradnja preko 30 novih objekata stambeno-turističke namjene. Slično je i sa ostalima čija naslijeđena imanja, maslinjaci i vrtovi, pa čak i oštro stijenje iznad mora, postaju građevinske zone sa načičkanim nizovima novih objekata.

Totalna urbanizacija Pržna i okoline izvršena je po volji lokalne DPSDP koalicije na vlasti uz aktivno učešće predstavnika Mjesne zajednice u Pržnu, potpomognuta iz Vlade, odnosno Ministarstva uređenja prostora i JP Morsko dobro.

Pržno će izgubiti identitet i značaj za turizam i građane, samo će pohlepni pojedinci profitirati na ovoj urbanoj katastrofi.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo