Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dužnik partije

Objavljeno prije

na

Ljetošnji posao sa lubenicama uspješno je odradio. Probrani proizvođači predali su ih po 12 centi za kilogram, od države subveniconirani prodavci u megamarketima prodavali za 10, a oni što nijesu imalu sreću da svoj rod predaju otkupnim stanicama pod kontrolom Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ostavili su svoju muku da trune po oranicama. Pred ministrom Tarzanom Miloševićem novi je izazov: treba organizovati otkup jagnjadi na sjeveru Crne Gore. Nije da je on skroz nov u pričama o otkupu. Mlijeko, med, šumske plodove prikupljene u bjelopoljskoj opštini godinama su otkupljivale firme Jugotes, u vlasništvu Tarzana Miloševića i preduzeće Frukta milk u kojoj je (skromnu) platu zarađivala njegova supruga Svetlana Milošević. Nije se to pokazalo kao neki pretjerano unosan posao. Ili Tarzan nije bio dovoljno vješt preduzetnik.

SVE IZ RAČUNA: Tek, u Bijelom Polju se početkom prošle decenije uveliko pričalo u velikim dugovima Tarzana Miloševića. Što prema predratnim poslovnim partnerima iz Bosne, što prema lokalnim preduzetnicima koji su se bavili ,,privatnim bankarstvom”, odnosno, zelenašenjem. Kao garancija za namirenje dugova Milošević je, pričalo se tada i pisalo, pod hipoteku stavio novu poslovnu zgradu u vlasništvu Jugotesa površine tek nešto manje od 900 kvadrata. Danas je u tom zdanju porodični hotel Dominus, koji vodi supruga Svetlana.

Mnogo uspješnije Milošević je gradio političku karijeru. Preko noći, nakon rascjepa u DPS, Tarzan je krupnim koracima zagrabio ka vrhu lokalne partijske piramide. Značajnu ulogu u tom napredovanju odigrala je – košarka.

Kao nekadašnji košarkaš, Tarzan je sponzorisao lokalni klub Jedinstvo, koji je nosio i ime njegovog preduzeća. Kasnije je, kao gradonačelnik, najveći dio lokalnog budžeta namijenjenog za sport usmjeravao u kasu ženskog košarkaškog kluba Jedinstvo. Onog što je, koliko juče, obznanilo da zbog nedostatka novca (,,otišo si Tarzane, ostala je tuga”) raspušta seniorsku ekipu. Košarka je, zna se, u to vrijeme privlačila pažnju mnogih Crnogoraca od uticaja. A dvojica najuticajnijih u tom društvu su bili premijer Milo Đukanović i kontroverzni biznismen Veselin Barović. Prvi je od Miloševića napravio političku zvijezdu i osigurao njegov politički opstanak nakon prilično skromnog referendumskog rezultata u maju 2006. Drugi je, faktički, postao najznačajniji investitor u Bijelo Polje – demonstrirajući svoj preduzetničku filozofiju od Bjelasice Rade (prošla kroz stečaj) do velelepnog poslovno-tržnog centra City park (završio na dobošu).

Tarzan Milošević je za gradonačelnika Bijelog Polja, prvi put, izabran je u decembru 2001. Priče o dugovima ni tada nijesu prestale. Milošević u razgovoru za Reviju Polje, odgovarajući na pitanje može li se kao gradonačelnik nositi sa hipotekom čovjeka koji je ostao dužan poslovnim partnerima, kaže: ,,Moja imovina daleko prevazilazi moje dugove”.

Prema podacima sa sajta Komisije za sprječavanje konflikta interesa, s početka ove godine, Tarzan Milošević posjeduje stambeni prostor od 275 kvadratnih metara u Bijelom Polju, staru porodičnu kuću od 160 kvadrata, i polovinu poslovnog prostora od 825 kvardrata. Njegov sin Nikola ima vikendicu od 82 kvadrata u Lipovu kod Kolašina. Zvanično, to je to.

,,Ne smeta mi što Bijelo Polje spada u siromašne opštine”, objašnjavao je Milošević kao prvi čovjek opštine poznate i po skoro svakodnevnim protestima prevarenih radnika iz desetina propalih preduzeća, ,,jer vidim da ima veliki broj izuzetno bogatih pojedinaca”.

PORODIČNE VEZE: Ti pojedinci se, tvrde Miloševićevi oponenti, nalaze u najužem gradonačelnikovom okruženju: političkom i porodičnom. Pogotovu ga krasi briga za bližnjeg svog.

Nakon pomenutog rascjepa vladajuće partije na krila koja su predvodili predsjednik Momir Bulatović i premijer Đukanović, lokalna radio stanica je, uz pomoć institucija zvanične Podgorice, prešla u ruke ljudi lojalnih Đukanovićevom DPS-u. Tada je za direktora radija čiji je osnivač SO Bijelo Polje imenovana Zagorka Duda Rabrenović, rođena sestra Tarzana Miloševića. Prema arhivi Monitora, ona je na crnogorskoj medijskoj sceni ostala zapamćena kao autorka opširnih članaka kojima se u Bjelopoljskim novinama optužuje Evropska unija predvođena ,,fašističkom Njemačkom” za rušenje Jugoslavije i nametnuti rat srpskom narodu. ,,Ponos i prkos”, glasila je omiljena fraza gospođe Rabrenović iz tog perioda. I šta je život: u oktobru 2007. godine promovisana je u savjetnika za odnose sa javnošću predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića.

Voljom gradonačelnika Bijelog Polja, Zagorku je na mjestu direktora Radija zamijenio Dragić Rabrenović. Njen sin. Tarzan Milošević je uredno objasnio kako je njegov sestrić posao dobio ,,po zakonu, na transparentan način i skladu sa kriterijumima za obavljanje funkcije”. Pride u lokalnom Radiju već je radila Dragićeva supruga. „Vi ste srećni, vi imate Tarzana, a Tarzanu je njegova Džejn njegovo Bijelo Polje”, objasnio je jednom, predizbornom, prilikom Svetozar Marović.

Pokazalo se da Miloševićeve tvrdnje i procjene ne treba uzimati pretjerano ozbiljno.

,,Da imam novca, uložio bih ga u Bijelo Polje i sjever Crne Gore”, tvrdio je uoči investicionog buma u Crnoj Gori, ,,jer sam siguran da će vrijednost zemljišta i nekretnina mnogo više da raste ovdje nego na jugu Crne Gore”.

Milošević je i lakovjeran: ,,Vlada je dužna da, kako je i obećala, u septembru 2008. započne izgradnju auto-puta sjever-jug”. Ili samo želi da takav izgleda. Kao što se svojevremeno, na stranicama Monitora hvalio: ,,Ja sam svoj u budućnost vezao za Bijelo Polje”. I objašnjavao kako je njegova najveća prednost to što ,,ne razmišlja o nekim višim funkcijama”. A onda se preselio na posao u Podgoricu. I krenuo u otkup lubenica.

Da umije sa riječima Milošević je pokazao i ljetos, nakon odluke predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da ga ne uvrsti u novo Predsjedništvo partije: ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”. Šta bi tek pričao da ga je Đukanović prizvao u glavno partijsko tijelo.

BARSKI SLUČAJ: Tarzan ovog ljeta nije bio medijski najeksponiraniji Milošević. Prednjačio je njegov brat Nebojša, arhitekta i vlasnik barske kompanije Basketing. To preduzeće i njegov vlasnik imaju značajnu ulogu u krivičnim prijavama koje je NVO MANS podnijela protiv gradonačelnika Bara Žarka Pavićevića.

MANS Pavićeviću spočitava da je u februaru 2007. sa kompanijom Basketing zaključio Ugovor o trajnoj poslovno tehničkoj saradnji na izradi planske i tehničke dokumentacije, kao i izgradnji i rekonstrukciji objekata i terena. U Ugovoru se navodi da će svaki pojedinačni posao biti predmet posebnog ugovora koji će se zaključiti po principu da Basketing odredi cijenu, a Opština je plati. Takođe, navodi se da je Ugovor „bez vremenskog ograničenja”. Vječan!?

U praksi, saradnja Pavićevića i Miloševića funkcioniše na sljedeći način: Ugovorom iz februara 2009. godine između Basketinga i Opštine Bar predviđena je izrada izmjena i dopuna DUP-a Topolica 1. Procijenjena vrijednost posla je bila 9,8 hiljada eura, a u ugovoru se navodi da je to „ukupna i jedina naknada” za Basketing. Onda je izmjenama tog DUP-a legalizovana nelegalno podignuta sedmospratnica koju je gradio Pavićevićev ZIB, a finansirao gradonačelnikov prijatelj Miodrag Đurović Keko. Kada je većina u lokalnom parlamentu aminovala izmjene koje su legalizovale gradonačelnikov posao i donijele mu, prema nekim procjenama, oko milion eura prihoda, Pavićević zaključuje Aneks Ugovora kojim je Basketingu isplaćeno još osam hiljada eura, po osnovu „naknadnih zahtjeva naručioca”.

Tužilaštvo MANS-ovu prijavu osmatra – od proljetos. Iz istog su perioda i glasine da bi se optuženim lokalnim i državnim funkcionerima u slučaju Zavala, uskoro mogle pridružiti još neke ,,krupne ribe” iz političkog života. Licitiralo se potom da li će se na meti tužilaštva naći Podgorica, Bar ili, možda, Bijelo Polje. Nije se desilo ništa od najavljenog.

Glasine, kažu da je šef zabranio da se procesuiraju već spremljene optužnice. Što bi Tarzan Milošević rekao ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SPOMENIK AMFILOHIJU RADOVIĆU U KOLAŠINU: Ekspresno ispunjeno obećanje Demokrata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima DPS-a. Stanovi su dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“. To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova, do kog je Monitor došao

 

Bivši ministar prosvjete Milutin Stijepović je u ime Vlade Crne Gore u Beranama svojevremno praktično poklonio 11 stanova funkcionerima Demokratske partije socijalista, prije nego je ta partija izgubila vlast u ovom sjevernom gradu prije devet godina.

Po kojim kriterijumima i kako, ni poslije toliko godina nema odgovora, iako se predmet već sedam godina nalazi u Specijalnom državnom tužilaštvu. Ti stanovi su, zapravo, dodijeljeni u „zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine pod povoljnim uslovima“.

To se može vidjeti iz Izvještaja o radu Komisije za preispitivanje zakonitosti postupka raspodjele kadrovskih stanova i stanova za službenike i namještenike, koji je sačinjen još u oktobru 2015. godine, do kojeg je Monitor  došao.

Komisiju je formirala Skupština opštine Berane  pola godine ranije, nakon što su nove lokalne vlasti, tadašnja koalicija Zdravo Berane (SNP, DF), izrekle optužbe da je raspodjelom stanova u Beranama upravljala organizovana kriminalna grupa.

Izgrađeno je i podijeljeno ukupno stotinu dvadeset stanova, ali su u fokusu istraživanja bili posebno kadrovski stanovi, njih oko pedeset, kao i jedanaest stanova koje je je dodijelio Stijepović.

Na zahtjev tadašnjeg predsjednika Vuke Golubovića (DPS), Vlada je donijela Odluku i Rješenja o dodjeli stanova u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima za 11 osoba.

„Sa razlogom se pitamo na osnovu kojih kriterijuma je donijeta Odluka o dodjeli stanova ovim licima, kada znamo da većina ima riješeno stambeno pitanje i da većina radi u organima gdje su lična primanja velika”, piše u tom izvještaju.

Objašnjeno je da se zahtjevi za rješavanje stambenih pitanja odnose na 11 zaposlenih u organima državne uprave, oblasti prosvjete, zdravstva i organima lokalne samouprave i koja zbog profesionalnog i stručnog angažmana predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u ovoj opštini.

,,Ako su stanovi dodijeljeni zaposlenim licima postavlja se pitanje, zašto je Vladin stan pripao penzioneru, kao i pojedinim licima koja ne predstavljaju neophodan kadar za funkcionisanje relevantnih službi u Opštini? Кao što smo i naveli Vlada dodjeljuje stanove u zakup na neodređeno vrijeme sa pravom kupovine po povoljnim uslovima. Da su uslovi za kupovinu i više nego povoljni govori nam i podatak lica koje je ovaj stan kupilo, a što možemo zaključiti iz notarskog zapisa u kojem se konstatuje da je realna cijena stana od 63 m2 40.950,00 € i koja se po raznim osnovama (radni staž, starost objekta) umanjuje za 32.760,00 €, zatim po osnovu jednokratne uplate umanjuje se vrijednost 15%, te na kraju kupoprodajna cijena ovakvog stana je 6.961,00 eura”, navodi se u izvještaju Komisije.

Prema saznanjima do kojih je došao Monitor i ostali korisnici stanova  u učinili isto, ali se ne zna da li su kasnije te stanove preprodali i u čijem su sada vlasništvu. Komisja koja je ispitivala zakonitost raspodjele nailazila je tokom rada na raznorazne prepreke. Čak ni u upravnici ulaza na kojima se ti stanovi nalaze, nijesu dostavili odgovor ko sada stanuje u tim stanovima.

,,Od većine smo dobijali odgovore, osim od CFSSI kojem smo uporno tražili sa preko 10 poslatih dopisa i više urgencija projektnu dokumentaciju i inicijalni ugovor koji je zaključen između Opštine Berane i CFSSI. Međutim, do sačinjavanja ovog Izvještaja, odgovore nismo dobili, što navodi na sumnju da CFSSI krije dokumenta. Sa istim zahtjevom u kojem traži projektnu dokumentaciju, Кomisija se obratila izvođaču radova d.o.o MD Momo, međutim, odgovoreno nam je da je projektna dokumentacija vraćena CFSSI i da oni istu ne posjeduju. Na našu urgenciju da nam dostavi broj akta pod kojim je predata projektna dokumentacija, CFSSI nam nije dostavio odgovor. U susret nam nije izašao ni notar  Harun Adrović od kojeg smo tražili Ugovore zaključene između službenika i namještenika, kao i kadrova koji su po skupštinskim odlukama dobili stanove. Gospodin Harun Adrović nam je poslao dopis dana 28. 05. 2015. godine, u kojem nas je obavijestio da su svi Ugovori predati Opštini Berane. U Opštini se ne nalazi nijedan od traženih Ugovora. Zahtjev, a kasnije i urgenciju, poslali smo upravniku zgrade Park 7 lamele B, da nam dostavi spisak stanara,  na koje isti nije odgovarao. Obratili smo se zahtjevom EPCG AD Nikšić – Direkciji za ljudske resurse da nam dostave spisak korisnika njihovih usluga u zgradi Park 7 lamele B i C, od kojih nismo dobili odgovor”, piše između ostalog u izvještaju.

Komisija je naknadano uspjela da pronađe još pet stanova koji nijesu nigdje prikazani u raspodjeli, ali su tragovi o tome ostali u katastru. Nakon što je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu prije sedam godina, jedino što se dogodilo do sada je to da su službenici tužilaštva izuzeli neke spise i  dokumentaciju. Od tada slučaj kupi prašinu.

Priča oko dodjele kadrovskih stanova u Beranama počela je 2011. godine, nakon što su na prigodnoj svečanosti direktor crnogorskog Fonda za stambeno solidarnu izgradnju Danilo Popović i sada bivši predsjednik Opštine Vuka Golubović uručili odabranim „kadrovima“ ključeve u novosagrađenim zgradama.

Prije toga, u julu 2009. godine, Golubović je kao tadašnji predsjednik Opštine, donio odluku o rješenju kadrovskih potreba.

U toj odluci je, između ostalog, precizirano da su zaposleni koji po osnovu kadrovskih potreba  riješe stambeno pitanje dužni da u Opštini Berane ostanu u radnom odnosu najmanje pet godina od dana dobijanja stana.

U Izvještaju Komisije konstatovano je, između ostalog, da su određena lica u međuvremenu prodala kadrovske stanove kupljene po povoljnim, odnosno subvencionisanim cijenama.

Opština Berane je obezbijedila i zemljište za izgradnju tri zgrade sa sto dvadeset stanova, kao i komunalnu insfrastrukturu. Opština se uz to radi subvencionisanja cijene kadrovskih stanova kreditno zadužila u visini od preko pola miliona eura i to na period od deset godina, sa kamatnom stopom od osam odsto.

U Izvještaju je još mnogo zanimljivih podataka. Tokom rada na tom Izvještaju, predsjednici komisije Vidi Ivanović (DF) prijećeno je, a ona i njena porodica doživljavali su razne neprijatnosti.

                                                  Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo