Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Dužnik partije

Objavljeno prije

na

Ljetošnji posao sa lubenicama uspješno je odradio. Probrani proizvođači predali su ih po 12 centi za kilogram, od države subveniconirani prodavci u megamarketima prodavali za 10, a oni što nijesu imalu sreću da svoj rod predaju otkupnim stanicama pod kontrolom Ministarstva poljoprivrede i ruralnog razvoja, ostavili su svoju muku da trune po oranicama. Pred ministrom Tarzanom Miloševićem novi je izazov: treba organizovati otkup jagnjadi na sjeveru Crne Gore. Nije da je on skroz nov u pričama o otkupu. Mlijeko, med, šumske plodove prikupljene u bjelopoljskoj opštini godinama su otkupljivale firme Jugotes, u vlasništvu Tarzana Miloševića i preduzeće Frukta milk u kojoj je (skromnu) platu zarađivala njegova supruga Svetlana Milošević. Nije se to pokazalo kao neki pretjerano unosan posao. Ili Tarzan nije bio dovoljno vješt preduzetnik.

SVE IZ RAČUNA: Tek, u Bijelom Polju se početkom prošle decenije uveliko pričalo u velikim dugovima Tarzana Miloševića. Što prema predratnim poslovnim partnerima iz Bosne, što prema lokalnim preduzetnicima koji su se bavili ,,privatnim bankarstvom”, odnosno, zelenašenjem. Kao garancija za namirenje dugova Milošević je, pričalo se tada i pisalo, pod hipoteku stavio novu poslovnu zgradu u vlasništvu Jugotesa površine tek nešto manje od 900 kvadrata. Danas je u tom zdanju porodični hotel Dominus, koji vodi supruga Svetlana.

Mnogo uspješnije Milošević je gradio političku karijeru. Preko noći, nakon rascjepa u DPS, Tarzan je krupnim koracima zagrabio ka vrhu lokalne partijske piramide. Značajnu ulogu u tom napredovanju odigrala je – košarka.

Kao nekadašnji košarkaš, Tarzan je sponzorisao lokalni klub Jedinstvo, koji je nosio i ime njegovog preduzeća. Kasnije je, kao gradonačelnik, najveći dio lokalnog budžeta namijenjenog za sport usmjeravao u kasu ženskog košarkaškog kluba Jedinstvo. Onog što je, koliko juče, obznanilo da zbog nedostatka novca (,,otišo si Tarzane, ostala je tuga”) raspušta seniorsku ekipu. Košarka je, zna se, u to vrijeme privlačila pažnju mnogih Crnogoraca od uticaja. A dvojica najuticajnijih u tom društvu su bili premijer Milo Đukanović i kontroverzni biznismen Veselin Barović. Prvi je od Miloševića napravio političku zvijezdu i osigurao njegov politički opstanak nakon prilično skromnog referendumskog rezultata u maju 2006. Drugi je, faktički, postao najznačajniji investitor u Bijelo Polje – demonstrirajući svoj preduzetničku filozofiju od Bjelasice Rade (prošla kroz stečaj) do velelepnog poslovno-tržnog centra City park (završio na dobošu).

Tarzan Milošević je za gradonačelnika Bijelog Polja, prvi put, izabran je u decembru 2001. Priče o dugovima ni tada nijesu prestale. Milošević u razgovoru za Reviju Polje, odgovarajući na pitanje može li se kao gradonačelnik nositi sa hipotekom čovjeka koji je ostao dužan poslovnim partnerima, kaže: ,,Moja imovina daleko prevazilazi moje dugove”.

Prema podacima sa sajta Komisije za sprječavanje konflikta interesa, s početka ove godine, Tarzan Milošević posjeduje stambeni prostor od 275 kvadratnih metara u Bijelom Polju, staru porodičnu kuću od 160 kvadrata, i polovinu poslovnog prostora od 825 kvardrata. Njegov sin Nikola ima vikendicu od 82 kvadrata u Lipovu kod Kolašina. Zvanično, to je to.

,,Ne smeta mi što Bijelo Polje spada u siromašne opštine”, objašnjavao je Milošević kao prvi čovjek opštine poznate i po skoro svakodnevnim protestima prevarenih radnika iz desetina propalih preduzeća, ,,jer vidim da ima veliki broj izuzetno bogatih pojedinaca”.

PORODIČNE VEZE: Ti pojedinci se, tvrde Miloševićevi oponenti, nalaze u najužem gradonačelnikovom okruženju: političkom i porodičnom. Pogotovu ga krasi briga za bližnjeg svog.

Nakon pomenutog rascjepa vladajuće partije na krila koja su predvodili predsjednik Momir Bulatović i premijer Đukanović, lokalna radio stanica je, uz pomoć institucija zvanične Podgorice, prešla u ruke ljudi lojalnih Đukanovićevom DPS-u. Tada je za direktora radija čiji je osnivač SO Bijelo Polje imenovana Zagorka Duda Rabrenović, rođena sestra Tarzana Miloševića. Prema arhivi Monitora, ona je na crnogorskoj medijskoj sceni ostala zapamćena kao autorka opširnih članaka kojima se u Bjelopoljskim novinama optužuje Evropska unija predvođena ,,fašističkom Njemačkom” za rušenje Jugoslavije i nametnuti rat srpskom narodu. ,,Ponos i prkos”, glasila je omiljena fraza gospođe Rabrenović iz tog perioda. I šta je život: u oktobru 2007. godine promovisana je u savjetnika za odnose sa javnošću predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića.

Voljom gradonačelnika Bijelog Polja, Zagorku je na mjestu direktora Radija zamijenio Dragić Rabrenović. Njen sin. Tarzan Milošević je uredno objasnio kako je njegov sestrić posao dobio ,,po zakonu, na transparentan način i skladu sa kriterijumima za obavljanje funkcije”. Pride u lokalnom Radiju već je radila Dragićeva supruga. „Vi ste srećni, vi imate Tarzana, a Tarzanu je njegova Džejn njegovo Bijelo Polje”, objasnio je jednom, predizbornom, prilikom Svetozar Marović.

Pokazalo se da Miloševićeve tvrdnje i procjene ne treba uzimati pretjerano ozbiljno.

,,Da imam novca, uložio bih ga u Bijelo Polje i sjever Crne Gore”, tvrdio je uoči investicionog buma u Crnoj Gori, ,,jer sam siguran da će vrijednost zemljišta i nekretnina mnogo više da raste ovdje nego na jugu Crne Gore”.

Milošević je i lakovjeran: ,,Vlada je dužna da, kako je i obećala, u septembru 2008. započne izgradnju auto-puta sjever-jug”. Ili samo želi da takav izgleda. Kao što se svojevremeno, na stranicama Monitora hvalio: ,,Ja sam svoj u budućnost vezao za Bijelo Polje”. I objašnjavao kako je njegova najveća prednost to što ,,ne razmišlja o nekim višim funkcijama”. A onda se preselio na posao u Podgoricu. I krenuo u otkup lubenica.

Da umije sa riječima Milošević je pokazao i ljetos, nakon odluke predsjednika DPS-a Mila Đukanovića da ga ne uvrsti u novo Predsjedništvo partije: ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”. Šta bi tek pričao da ga je Đukanović prizvao u glavno partijsko tijelo.

BARSKI SLUČAJ: Tarzan ovog ljeta nije bio medijski najeksponiraniji Milošević. Prednjačio je njegov brat Nebojša, arhitekta i vlasnik barske kompanije Basketing. To preduzeće i njegov vlasnik imaju značajnu ulogu u krivičnim prijavama koje je NVO MANS podnijela protiv gradonačelnika Bara Žarka Pavićevića.

MANS Pavićeviću spočitava da je u februaru 2007. sa kompanijom Basketing zaključio Ugovor o trajnoj poslovno tehničkoj saradnji na izradi planske i tehničke dokumentacije, kao i izgradnji i rekonstrukciji objekata i terena. U Ugovoru se navodi da će svaki pojedinačni posao biti predmet posebnog ugovora koji će se zaključiti po principu da Basketing odredi cijenu, a Opština je plati. Takođe, navodi se da je Ugovor „bez vremenskog ograničenja”. Vječan!?

U praksi, saradnja Pavićevića i Miloševića funkcioniše na sljedeći način: Ugovorom iz februara 2009. godine između Basketinga i Opštine Bar predviđena je izrada izmjena i dopuna DUP-a Topolica 1. Procijenjena vrijednost posla je bila 9,8 hiljada eura, a u ugovoru se navodi da je to „ukupna i jedina naknada” za Basketing. Onda je izmjenama tog DUP-a legalizovana nelegalno podignuta sedmospratnica koju je gradio Pavićevićev ZIB, a finansirao gradonačelnikov prijatelj Miodrag Đurović Keko. Kada je većina u lokalnom parlamentu aminovala izmjene koje su legalizovale gradonačelnikov posao i donijele mu, prema nekim procjenama, oko milion eura prihoda, Pavićević zaključuje Aneks Ugovora kojim je Basketingu isplaćeno još osam hiljada eura, po osnovu „naknadnih zahtjeva naručioca”.

Tužilaštvo MANS-ovu prijavu osmatra – od proljetos. Iz istog su perioda i glasine da bi se optuženim lokalnim i državnim funkcionerima u slučaju Zavala, uskoro mogle pridružiti još neke ,,krupne ribe” iz političkog života. Licitiralo se potom da li će se na meti tužilaštva naći Podgorica, Bar ili, možda, Bijelo Polje. Nije se desilo ništa od najavljenog.

Glasine, kažu da je šef zabranio da se procesuiraju već spremljene optužnice. Što bi Tarzan Milošević rekao ,,Mislim da se radi o dobroj procjeni”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo