Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zločini koji su se Đukanoviću isplatili

Objavljeno prije

na

milo-momo1

Prvog oktobra 1991. u Podgoricu je bez najave stigao zamjenik lorda Karingtona pod čijim se predsjedavanjem u to vrijeme, u Hagu, održavala konferencija za uspostavljanje mira u Jugoslaviji. Karingtonovog izaslanika Vejsansa interesovalo je samo jedno od crnogorskih zvaničnika: ,,Da li će danas početi napad JNA i crnogorske Teritorijalne odbrane na Dubrovnik”? Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović uvjeravao je Vejsansa da je to čista dezinformacija! To mu je potvrdio i tadašnji ministar inostranih poslova Nikola Samardžić.

,,Ja sam g.Vejsansa uporno uvjeravao da se takav napad ne može dogoditi i da JNA nikada neće napasti mirni i pun istorijskih starina i kulturnih spomenika – Dubrovnik”, svjedočio je kasnije Samardžić, pod zakletvom, pred Haškim tribunalom.

Gost je ispraćen sa podgoričkog aerodroma, a Samardžić hitno pozvan u Vladu. Tamo su, u velikoj sali, zasjedali članovi Vlade i Predsjedništva Crne Gore sa grupom generala i oficira JNA.

,,Bio sam šokiran. General Pavle Strugar i Momir Bulatović tvrdili su da 30 hiljada ustaša nastupa iz pravca Dubrovnika da zauzmu Boku, da smo napadnuti i da se moramo braniti. Donesena je odluka da Teritorijalna odbrana Crne Gorte uđe u vojni sastav i da bude pod komandom armije. Donesena je odluka da se izvrši opšta mobilizacija muškog stanovništva”, ispričao je Samardžić haškom tužiocu.

Tog dana, u rano jutro, rezervisti brigade Veljko Vlahović već su bili na hrvatskoj teritoriji. Prvo su ušli u Dubravku, pa, bez ikakvog otpora, krenuli u dalje osvajanje Konavala…

Milo Đukanović, tadašnji premijer, desetak godina nakon agresije na Dubrovnik tvrdio je da nije znao šta se dešava u dubrovačkoj regiji: ,,Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Momir Bulatović je, godinama kasnije, uvjeravao da je pohod na Dubrovnik ,,bio jedini način da se zaustavi prelivanje sukoba u Crnu Goru” i da je crnogorska vlast od vojnog vrha dobijala pogrešne informacije.

Dok su Momir i Milo sa ratnim saveznikom Slobodanom Miloševićem slali svoje građane u ,,rat za mir”, organizovani su antiratni protesti, ali i ofanziva protiv – dezertera.

Građanski odbor za mir 17. jula 1991. na centralnom gradskom trgu U Titogradu organizovao je antiratni protest Stop fašizmu. U proglasu je pisalo: ,,Ne idite u taj krvavi bratoubilački sukob i učinite sve da drugi to ne čine. Za Crnu Goru i Jugoslaviju danas nema višeg i važnijeg cilja od mira i života dostojnog ljudi. Danas je junaštvo ne ići u rat”.

Patriotska Pobjeda o tome je svjedočila ovako: ,,Prekjuče je Trg Ivana Milutinovića u srcu Titograda i Crne Gore doživio nesvakidašnje, bar na ovim prostorima nezabilježeno poniženje. Okupili su se na njemu probrani ‘borci za mir'…”

Tih dana sa cetinjskog trga, na mitingu opozicije predvođene liberalima se uzvikivalo: „Sa Lovćena vila kliče,oprosti nam Dubrovniče”.

Pripadnici manjinskog antiratnog pokreta, surovo su proganjani i žigosani kao izdajnici. Tadašnji ministar odbrane Božidar Babić žestoko se obrušio: ,,Oni su napali nas”.

Zahvaljujući nepokolebljivim borcima za mir kasnije se čuo i glas protesta zbog opsade Sarajeva, bombardovanja Vukovara, genocida u Srebrenici, deportovanja bosanskih izbjeglica, etničkog čišćenja Bukovice…

Dvije decenije kasnije, tih antiratnih heroja malo se ko sjeća. Mnogi su zbog višegodišnjeg kritikovanja Đukanovićevog režima zato što je Crnu Goru pretvorio u privatnu državu obilježeni kao – državni neprijatelji. Među njima je i redakcija Monitora. Nepoželjni svjedoci strašnog vremena skupo plaćaju. Oni koji su vatreno podržavali velikosrpske ratne projekte, danas su uglednici na raznim poljima. Daleko su dogurali pojedini borci sa dubrovačkog ratišta – Ranko Mujović do juče je bio dekan Pravnog fakulteta, Slobodan Leković je predsjednik Komisije za sprečavanje konflikta interesa, Predrag Sekulić je ministar turizma… Nijedan od njih nije javno osudio pohod na Dubrovnik. Dobro su se razmjestili i novinari i književnici ratni huškači. Novak Kilibarda je postao mirotvorac od formata.

U udžbenicima istorije nema lekcija o ,,oslobađanju” Dubrovnika, deportaciji izbjeglica, etničkom čišćenju Bukovice… Uzalud su o tome udžbenik pripremili istoričari Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. Zabranjen je. Kako i ne bi kad se u njemu može pročitati da su Bulatović, Đukanović i Marović odveli Crnu Goru u rat. To je svetogrđe.

Pošto nije bilo političke volje da se u Crnoj Gori sprovede lustracija i država suoči sa neslavnom prošlošću uspješno je izvedeno potiranje ratne istine. Nekad antiratni SDP spriječio je donošenje zakona o lustraciji.

Na dubrovačkom ratištu poginulo je 166 crnogorskih rezervista. Zbog granatiranja Dubrovnika u Hagu su na kazne zatvora osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić. Niko od državnih čelnika, propagatora i organizatora rata nije optužen.

,,U trenutnoj političkoj konstelaciji nije realno očekivati da će bilo ko biti osuđen za zločine počinjene u Crnoj Gori tokom 1990-tih”, kaže za Monitor dr Srđa Pavlović, profesor univerziteta Alberte u Kanadi i autor knjige Prevazići bratoubistvo: političke mitologije, pomirenje, i budućnost u bivšoj Jugoslaviji, koja se bavi problematikom post-konfliktnih situacija na prostoru bivše SFRJ.

,,Agitpropovski igrokazi, koje crnogorska vlast prodaje kao legitimne sudske procese za zločine u logoru Morinj, deportaciju izbjeglica, i etničko čišćenje pljevaljske Bukovice, su manifestacije bježanja od istine. Sve dok se pažnja domaće i međunarodne javnosti fokusira na operativce, nalogodavci mogu mirno da spavaju”, ocjenjuje Pavlović.

Računajući na učinak organizovanog zaborava, crnogorska vlast laži preokreće u istinu, od dželata pravi mirotvorce, a od žrtava zločince.

Podsjećajući da državni mediji nameću kolektivni zaborav, tadašnji lider Socijaldemokratske partije Crne Gore Žarko Rakčević, ovako je na petu godišnjicu ,,rata za mir” varirao DPS-ov predizborni slogan Sigurno: ,,Sigurno je da je jedini imperijalni rat, rat za tuđe interese i tuđe teritorije, koji je Crna Gora vodila u ovom vijeku izgubljen. Oni koji su pozivali u rat za mir, kažu da su i pored desetina i stotina mrtvih i ranjenih građana Crne Gore – sačuvali mir”.

Nedavno je Svetozar Marović, preko Pobjede ukorio predsjednika Srbije Borisa Tadića što se u posjeti hrvatskom predsjedniku Ivu Josipoviću nije sjetio da pomene da su lideri Crne Gore vodili „politiku pomirenja”. Pranje biografija je disciplina u kojoj se izvanredno snalazi crnogorska vlast.

Veselin Veljović, direktor Uprave policije, nedavno je tvrdio da nije bilo zločina u Bukovici. On je u sudnici kazao da je tokom njegovog boravka u Pljevljima devedesetih godina, na mjestu komandira policije, sve rađeno po – pravilima službe.

Momir Bulatović je na prošlogodišnjem suđenju suštinski priznao da je deportacija bh izbjeglica – državni zločin. Nije imao pred kim. Valjda će neko buduće tužilaštvo, najodgovornije za taj zločin dovesti pred lice pravde. Put ravno vodi do Đukanovića i njega.

Ratni zločini ne zastarijevaju. Svjedoka, uprkos svemu, još ima, da ne dozvole da Crna Gora ostane masovna grobnica za istinu.

„Vrlo je vjerovatno da lobotomisti misle da će koristeći privilegije neograničene moći privatizovanog policijskog i sudskog aparata uspješno odstraniti neugodne djelove svojih biografija tako što će šikanirati svjedoke, kontrolisati medije i u obrazovni sistem plasirati udžbenike istorije svojih podložnika-istoričara”, kazao je nedavno za Monitor dr Filip Kovačević.

U bibliotekama je neko pocijepao ratnohuškačke stranice Pobjede i počistio iz arhive Televizije Crne Gore snimke iz ratnog perioda. Međutim, haška optužnica sadrži faktografski dosije o Dubrovniku, a dio je objavio i naš list.

Krunski argument za umiješanost crnogorskih vlasti u napad na Dubrovnik nije samo u tome što su na Dubrovnik upućene jedinice crnogorske TO. Crnogorska vlast je tamo uputila i svoju policiju, dakle ,,unutrašnju vojsku”. Specijalnim jedinicama komandovao je Damjan Turković. Policijski odred crnogorskih specijalaca prvi je upao u Cavtat. Slobodan Pejović je jedini policijski inspektor iz Herceg Novog koji je odbio da se pridruži toj specijalnoj jedinici.

Prirodno je što je politička elita naših ,,ratnika za mir” završila u kriminalu. Krupnom i organizovanom, kao što je bio krupan i organizovan sramotni napad na Dubrovnik.


Dr Šerbo Rastoder

Kontrolisana pravda

– U fazi ,,kontrolisane” i ,,dozirane” pravde, sudovi se trude da ostave utisak institucija posvećenih pravu i pravdi, a u suštini često rade i protiv prava i pravde. Dovoljno je u tom smislu osvrnuti se na ,,slučaj Bukovica ” i tzv. ,,slučaj deportacija”, koji se mogu analizirati kroz četiri faze.

Prva faza – priznaj zločin.To je država uradila i u jednom i u drugom slučaju. Parama poreskih obveznika se obnavljaju kuće u Bukovici, a srodnicima deportacija će se isplatiti novčane nadoknade za pretrpljeni gubitak najmilijih. Kada sam svojevremeno reagovao protiv ovakvog licemjerja, bio sam maltene anatemisan. Tvrdio sam tada i sada, to nije novac za nadoknadu gubitka bližnjih, već utvrđivanje novčane cijene zločina koji će platiti i oni (poreski obveznici) koji nijesu niti imaju bilo kakve veze sa ovim zločinima.

Druga faza – priznati zločin ne znači da postoje i ljudi odgovorni za njega. Najbolji dokaz ove teze je epilog sudskih procesa u kojima su osumnjičeni oslobođeni krivice.To onda znači ili da su sudski procesi bili režirana farsa za domaću ili međunarodnu javnost ili da na optuženičku klupu nijesu izvedeni pravi ljudi.

Treća faza – relativizuj zločin. Unosi se konfuzija i relativiziraju postojeća saznanja. Tek poslije ovih presuda je postala jasna pozadina napada na udžbenik istorije u kojem su spomenuti ovi slučajevi kao i uloga inicijatora napada. Posebno je postala jasna suština i žestina napada na svjedoka deportacija – Slobodana Pejovića.

Četvrta faza – dekoriši i politički kapitalizuj zločine. U ovom poslu učestvuju političke elite koje u suštini samo prave maglu u kojoj ne treba vidjeti osnovno – da sve dok se ne identifikuju i pravno procesuiraju počinitelji zločina – zločin je moguće osporiti.

Dr Srđa Pavlović
Mrlja

– Napad na Dubrovnik, kao i učešće Crne Gore u ratovima iz 1990-tih, ostaće tamna mrlja na kolektivnoj savjesti Crne Gore sve dok se crnogorska Skupština i drugi državni organi zvanično ne odrede prema naporima crnogorske ratno-profiterske političke elite da sakrije svoje prljave tragove iz tih mračnih godina. Neophodna je skupštinska rezolucija koja će se bazirati na istini o tome da je Crna Gore bila aktivni učesnik u ratnim operacijama u Hrvatskoj. Takva rezolucija bi trebalo da bude početak procesa istinske lustracije. Njome bi se uokvirili zločini počinjeni u logoru Morinj, deportacija izbjeglica iz Bosne, kao i ostala crnogorska nepočinstva iz ratnih godina.

Tako je govorio Đukanović

– Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat – i ima ga.

– Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena…Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva.

– Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.

– Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori govore da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente.

– Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije.

Pobjedin patriotizam

Kako je Pobjeda pripremila ,,rat za mir” dovoljno govore i naredni naslovi njenih ratnih izvještaja:
– Crnogorce sramote poturice i slična nekrst; Srbi se najbolje brane kad su napadnuti; Crna Gora će biti sjutra mnogo veća; Zbogom razbraćo; Suditi izdajnicima; Šahovnica se neće vijoriti; Dobro bi došle i dobrovoljke; Liberali su naše prokletstvo; Bitka za Muslimaniju; Sve spremno na oružje; Hrvatska vlast je fitilj i opasnost za Evropu; Dobrovoljac zbog pravoslavlja; Razočarao sam se ponašanjem reformista; Danas ratuju patriote; Lijepa njihova gori; Tražimo nove borbene zadatke; Sprženo sve u okolini Dubrovnika; I s pjesmom kreću u novu borbu, u smrt, u pobjedu; Smrt izdajnicima i izrodima; Ravno će zaista biti ravno; Kad se udruže puška i gusle; Borci spremni, oružje podmazano; Valja napasti Dubrovnik; Crna Gora brani svoju čast; Ston mora pasti; Jevremu i Slavku – i oca i majku…

Tereza Vladi Crne Gore

Skoro pa u povodu jubileja, dvadeset godina od napada Crnogoraca na Dubrovnik, u Podgorici je zapjevala Tereza Kesovija. Nije što pjeva, nego – kome pjeva. Od 380 slobodnih mjesta u Crnogorskom narodnom pozorištu u slobodnoj prodaji bilo je svega 25 karata. Direktor CNP-a Janko Ljumović je tim povodom kazao da je pozorište ,,uvijek pitanje odabranih i elita”. Jasno je ko je odabran. Pokrovitelj koncerta je Vlada Crne Gore, koja je za ovaj događaj izdvojila 20.000 eura, a sponzor je Prva banka Crne Gore. Upitana kada će se odužiti publici koja nije bila u prilici da dođe do karata za koncert hrvatska pjevačica je kazala da će to učiniti na nekom od narednih nastupa u Crnoj Gori. U intervjuu Vijestima prije nekoliko mjeseci, Kesovija je kazala da ovaj koncert duguje Vladi Crne Gore. Tereza Kesovija, čiju su kuću u vrijeme napada na Dubrovnik spalili crnogorski rezervisti, kazala je da u Podgoricu nikada ne bi ponovo došla da je ,,okrenuta ka prošlosti”. Veoma je široko njeno srce. U četvrtak popodne, kad Monitor ide u štampu, čeka se istorijska slika: uz zvuke pjesme Prijatelji stari gdje ste, Milo Đukanović ne zna da li da prije poljubi Terezu ili šahovnicu. Gostovanje u Podgorici u okviru festivala Odakle zovem, hrvatski novinari Boris Dežulović i Predrag Lucić su početkom jula iskoristili za komentar najavljeno gostovanje Tereze Kesovije. ,,Na koncertu u Podgorici će vjerovato biti oni isti ljudi koji su bili tada sa druge strane. To je zapravo karneval licemjerstva i hipokrizije i to je na kraju potpuno privatna stvar.” U odlomku pjesme posvećene Kesovijinom koncertu, Dežulović i Lucić navode: “…Vujanović oj Filipe, jeb'o bazen i Ćilipe, Đukanović druže Milo, jebeš sada šta je bilo. Bez granate i bez metka, krenućemo iz početka…”

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo