Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zločini koji su se Đukanoviću isplatili

Objavljeno prije

na

Prvog oktobra 1991. u Podgoricu je bez najave stigao zamjenik lorda Karingtona pod čijim se predsjedavanjem u to vrijeme, u Hagu, održavala konferencija za uspostavljanje mira u Jugoslaviji. Karingtonovog izaslanika Vejsansa interesovalo je samo jedno od crnogorskih zvaničnika: ,,Da li će danas početi napad JNA i crnogorske Teritorijalne odbrane na Dubrovnik”? Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović uvjeravao je Vejsansa da je to čista dezinformacija! To mu je potvrdio i tadašnji ministar inostranih poslova Nikola Samardžić.

,,Ja sam g.Vejsansa uporno uvjeravao da se takav napad ne može dogoditi i da JNA nikada neće napasti mirni i pun istorijskih starina i kulturnih spomenika – Dubrovnik”, svjedočio je kasnije Samardžić, pod zakletvom, pred Haškim tribunalom.

Gost je ispraćen sa podgoričkog aerodroma, a Samardžić hitno pozvan u Vladu. Tamo su, u velikoj sali, zasjedali članovi Vlade i Predsjedništva Crne Gore sa grupom generala i oficira JNA.

,,Bio sam šokiran. General Pavle Strugar i Momir Bulatović tvrdili su da 30 hiljada ustaša nastupa iz pravca Dubrovnika da zauzmu Boku, da smo napadnuti i da se moramo braniti. Donesena je odluka da Teritorijalna odbrana Crne Gorte uđe u vojni sastav i da bude pod komandom armije. Donesena je odluka da se izvrši opšta mobilizacija muškog stanovništva”, ispričao je Samardžić haškom tužiocu.

Tog dana, u rano jutro, rezervisti brigade Veljko Vlahović već su bili na hrvatskoj teritoriji. Prvo su ušli u Dubravku, pa, bez ikakvog otpora, krenuli u dalje osvajanje Konavala…

Milo Đukanović, tadašnji premijer, desetak godina nakon agresije na Dubrovnik tvrdio je da nije znao šta se dešava u dubrovačkoj regiji: ,,Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Momir Bulatović je, godinama kasnije, uvjeravao da je pohod na Dubrovnik ,,bio jedini način da se zaustavi prelivanje sukoba u Crnu Goru” i da je crnogorska vlast od vojnog vrha dobijala pogrešne informacije.

Dok su Momir i Milo sa ratnim saveznikom Slobodanom Miloševićem slali svoje građane u ,,rat za mir”, organizovani su antiratni protesti, ali i ofanziva protiv – dezertera.

Građanski odbor za mir 17. jula 1991. na centralnom gradskom trgu U Titogradu organizovao je antiratni protest Stop fašizmu. U proglasu je pisalo: ,,Ne idite u taj krvavi bratoubilački sukob i učinite sve da drugi to ne čine. Za Crnu Goru i Jugoslaviju danas nema višeg i važnijeg cilja od mira i života dostojnog ljudi. Danas je junaštvo ne ići u rat”.

Patriotska Pobjeda o tome je svjedočila ovako: ,,Prekjuče je Trg Ivana Milutinovića u srcu Titograda i Crne Gore doživio nesvakidašnje, bar na ovim prostorima nezabilježeno poniženje. Okupili su se na njemu probrani ‘borci za mir'…”

Tih dana sa cetinjskog trga, na mitingu opozicije predvođene liberalima se uzvikivalo: „Sa Lovćena vila kliče,oprosti nam Dubrovniče”.

Pripadnici manjinskog antiratnog pokreta, surovo su proganjani i žigosani kao izdajnici. Tadašnji ministar odbrane Božidar Babić žestoko se obrušio: ,,Oni su napali nas”.

Zahvaljujući nepokolebljivim borcima za mir kasnije se čuo i glas protesta zbog opsade Sarajeva, bombardovanja Vukovara, genocida u Srebrenici, deportovanja bosanskih izbjeglica, etničkog čišćenja Bukovice…

Dvije decenije kasnije, tih antiratnih heroja malo se ko sjeća. Mnogi su zbog višegodišnjeg kritikovanja Đukanovićevog režima zato što je Crnu Goru pretvorio u privatnu državu obilježeni kao – državni neprijatelji. Među njima je i redakcija Monitora. Nepoželjni svjedoci strašnog vremena skupo plaćaju. Oni koji su vatreno podržavali velikosrpske ratne projekte, danas su uglednici na raznim poljima. Daleko su dogurali pojedini borci sa dubrovačkog ratišta – Ranko Mujović do juče je bio dekan Pravnog fakulteta, Slobodan Leković je predsjednik Komisije za sprečavanje konflikta interesa, Predrag Sekulić je ministar turizma… Nijedan od njih nije javno osudio pohod na Dubrovnik. Dobro su se razmjestili i novinari i književnici ratni huškači. Novak Kilibarda je postao mirotvorac od formata.

U udžbenicima istorije nema lekcija o ,,oslobađanju” Dubrovnika, deportaciji izbjeglica, etničkom čišćenju Bukovice… Uzalud su o tome udžbenik pripremili istoričari Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. Zabranjen je. Kako i ne bi kad se u njemu može pročitati da su Bulatović, Đukanović i Marović odveli Crnu Goru u rat. To je svetogrđe.

Pošto nije bilo političke volje da se u Crnoj Gori sprovede lustracija i država suoči sa neslavnom prošlošću uspješno je izvedeno potiranje ratne istine. Nekad antiratni SDP spriječio je donošenje zakona o lustraciji.

Na dubrovačkom ratištu poginulo je 166 crnogorskih rezervista. Zbog granatiranja Dubrovnika u Hagu su na kazne zatvora osuđeni general Pavle Strugar i admiral Miodrag Jokić. Niko od državnih čelnika, propagatora i organizatora rata nije optužen.

,,U trenutnoj političkoj konstelaciji nije realno očekivati da će bilo ko biti osuđen za zločine počinjene u Crnoj Gori tokom 1990-tih”, kaže za Monitor dr Srđa Pavlović, profesor univerziteta Alberte u Kanadi i autor knjige Prevazići bratoubistvo: političke mitologije, pomirenje, i budućnost u bivšoj Jugoslaviji, koja se bavi problematikom post-konfliktnih situacija na prostoru bivše SFRJ.

,,Agitpropovski igrokazi, koje crnogorska vlast prodaje kao legitimne sudske procese za zločine u logoru Morinj, deportaciju izbjeglica, i etničko čišćenje pljevaljske Bukovice, su manifestacije bježanja od istine. Sve dok se pažnja domaće i međunarodne javnosti fokusira na operativce, nalogodavci mogu mirno da spavaju”, ocjenjuje Pavlović.

Računajući na učinak organizovanog zaborava, crnogorska vlast laži preokreće u istinu, od dželata pravi mirotvorce, a od žrtava zločince.

Podsjećajući da državni mediji nameću kolektivni zaborav, tadašnji lider Socijaldemokratske partije Crne Gore Žarko Rakčević, ovako je na petu godišnjicu ,,rata za mir” varirao DPS-ov predizborni slogan Sigurno: ,,Sigurno je da je jedini imperijalni rat, rat za tuđe interese i tuđe teritorije, koji je Crna Gora vodila u ovom vijeku izgubljen. Oni koji su pozivali u rat za mir, kažu da su i pored desetina i stotina mrtvih i ranjenih građana Crne Gore – sačuvali mir”.

Nedavno je Svetozar Marović, preko Pobjede ukorio predsjednika Srbije Borisa Tadića što se u posjeti hrvatskom predsjedniku Ivu Josipoviću nije sjetio da pomene da su lideri Crne Gore vodili „politiku pomirenja”. Pranje biografija je disciplina u kojoj se izvanredno snalazi crnogorska vlast.

Veselin Veljović, direktor Uprave policije, nedavno je tvrdio da nije bilo zločina u Bukovici. On je u sudnici kazao da je tokom njegovog boravka u Pljevljima devedesetih godina, na mjestu komandira policije, sve rađeno po – pravilima službe.

Momir Bulatović je na prošlogodišnjem suđenju suštinski priznao da je deportacija bh izbjeglica – državni zločin. Nije imao pred kim. Valjda će neko buduće tužilaštvo, najodgovornije za taj zločin dovesti pred lice pravde. Put ravno vodi do Đukanovića i njega.

Ratni zločini ne zastarijevaju. Svjedoka, uprkos svemu, još ima, da ne dozvole da Crna Gora ostane masovna grobnica za istinu.

„Vrlo je vjerovatno da lobotomisti misle da će koristeći privilegije neograničene moći privatizovanog policijskog i sudskog aparata uspješno odstraniti neugodne djelove svojih biografija tako što će šikanirati svjedoke, kontrolisati medije i u obrazovni sistem plasirati udžbenike istorije svojih podložnika-istoričara”, kazao je nedavno za Monitor dr Filip Kovačević.

U bibliotekama je neko pocijepao ratnohuškačke stranice Pobjede i počistio iz arhive Televizije Crne Gore snimke iz ratnog perioda. Međutim, haška optužnica sadrži faktografski dosije o Dubrovniku, a dio je objavio i naš list.

Krunski argument za umiješanost crnogorskih vlasti u napad na Dubrovnik nije samo u tome što su na Dubrovnik upućene jedinice crnogorske TO. Crnogorska vlast je tamo uputila i svoju policiju, dakle ,,unutrašnju vojsku”. Specijalnim jedinicama komandovao je Damjan Turković. Policijski odred crnogorskih specijalaca prvi je upao u Cavtat. Slobodan Pejović je jedini policijski inspektor iz Herceg Novog koji je odbio da se pridruži toj specijalnoj jedinici.

Prirodno je što je politička elita naših ,,ratnika za mir” završila u kriminalu. Krupnom i organizovanom, kao što je bio krupan i organizovan sramotni napad na Dubrovnik.


Dr Šerbo Rastoder

Kontrolisana pravda

– U fazi ,,kontrolisane” i ,,dozirane” pravde, sudovi se trude da ostave utisak institucija posvećenih pravu i pravdi, a u suštini često rade i protiv prava i pravde. Dovoljno je u tom smislu osvrnuti se na ,,slučaj Bukovica ” i tzv. ,,slučaj deportacija”, koji se mogu analizirati kroz četiri faze.

Prva faza – priznaj zločin.To je država uradila i u jednom i u drugom slučaju. Parama poreskih obveznika se obnavljaju kuće u Bukovici, a srodnicima deportacija će se isplatiti novčane nadoknade za pretrpljeni gubitak najmilijih. Kada sam svojevremeno reagovao protiv ovakvog licemjerja, bio sam maltene anatemisan. Tvrdio sam tada i sada, to nije novac za nadoknadu gubitka bližnjih, već utvrđivanje novčane cijene zločina koji će platiti i oni (poreski obveznici) koji nijesu niti imaju bilo kakve veze sa ovim zločinima.

Druga faza – priznati zločin ne znači da postoje i ljudi odgovorni za njega. Najbolji dokaz ove teze je epilog sudskih procesa u kojima su osumnjičeni oslobođeni krivice.To onda znači ili da su sudski procesi bili režirana farsa za domaću ili međunarodnu javnost ili da na optuženičku klupu nijesu izvedeni pravi ljudi.

Treća faza – relativizuj zločin. Unosi se konfuzija i relativiziraju postojeća saznanja. Tek poslije ovih presuda je postala jasna pozadina napada na udžbenik istorije u kojem su spomenuti ovi slučajevi kao i uloga inicijatora napada. Posebno je postala jasna suština i žestina napada na svjedoka deportacija – Slobodana Pejovića.

Četvrta faza – dekoriši i politički kapitalizuj zločine. U ovom poslu učestvuju političke elite koje u suštini samo prave maglu u kojoj ne treba vidjeti osnovno – da sve dok se ne identifikuju i pravno procesuiraju počinitelji zločina – zločin je moguće osporiti.

Dr Srđa Pavlović
Mrlja

– Napad na Dubrovnik, kao i učešće Crne Gore u ratovima iz 1990-tih, ostaće tamna mrlja na kolektivnoj savjesti Crne Gore sve dok se crnogorska Skupština i drugi državni organi zvanično ne odrede prema naporima crnogorske ratno-profiterske političke elite da sakrije svoje prljave tragove iz tih mračnih godina. Neophodna je skupštinska rezolucija koja će se bazirati na istini o tome da je Crna Gore bila aktivni učesnik u ratnim operacijama u Hrvatskoj. Takva rezolucija bi trebalo da bude početak procesa istinske lustracije. Njome bi se uokvirili zločini počinjeni u logoru Morinj, deportacija izbjeglica iz Bosne, kao i ostala crnogorska nepočinstva iz ratnih godina.

Tako je govorio Đukanović

– Hrvatska vlast je po svaku cijenu željela rat – i ima ga.

– Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena…Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva.

– Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko.

– Sve opozicione separatističke stranke u Crnoj Gori govore da smo vodili besmisleni rat, a ni jedna za to nema argumente.

– Milošević je nešto najbolje što se moglo desiti Jugoslaviji u ovom trenutku, kada povampirene fašističke snage u Hrvatskoj i Sloveniji pokušavaju da unište sve ono što je stvoreno od 1945. godine do sada. Ponosan sam da u ovim istorijskim trenucima mogu da budem rame uz rame sa njim u odbrani tekovina revolucije.

Pobjedin patriotizam

Kako je Pobjeda pripremila ,,rat za mir” dovoljno govore i naredni naslovi njenih ratnih izvještaja:
– Crnogorce sramote poturice i slična nekrst; Srbi se najbolje brane kad su napadnuti; Crna Gora će biti sjutra mnogo veća; Zbogom razbraćo; Suditi izdajnicima; Šahovnica se neće vijoriti; Dobro bi došle i dobrovoljke; Liberali su naše prokletstvo; Bitka za Muslimaniju; Sve spremno na oružje; Hrvatska vlast je fitilj i opasnost za Evropu; Dobrovoljac zbog pravoslavlja; Razočarao sam se ponašanjem reformista; Danas ratuju patriote; Lijepa njihova gori; Tražimo nove borbene zadatke; Sprženo sve u okolini Dubrovnika; I s pjesmom kreću u novu borbu, u smrt, u pobjedu; Smrt izdajnicima i izrodima; Ravno će zaista biti ravno; Kad se udruže puška i gusle; Borci spremni, oružje podmazano; Valja napasti Dubrovnik; Crna Gora brani svoju čast; Ston mora pasti; Jevremu i Slavku – i oca i majku…

Tereza Vladi Crne Gore

Skoro pa u povodu jubileja, dvadeset godina od napada Crnogoraca na Dubrovnik, u Podgorici je zapjevala Tereza Kesovija. Nije što pjeva, nego – kome pjeva. Od 380 slobodnih mjesta u Crnogorskom narodnom pozorištu u slobodnoj prodaji bilo je svega 25 karata. Direktor CNP-a Janko Ljumović je tim povodom kazao da je pozorište ,,uvijek pitanje odabranih i elita”. Jasno je ko je odabran. Pokrovitelj koncerta je Vlada Crne Gore, koja je za ovaj događaj izdvojila 20.000 eura, a sponzor je Prva banka Crne Gore. Upitana kada će se odužiti publici koja nije bila u prilici da dođe do karata za koncert hrvatska pjevačica je kazala da će to učiniti na nekom od narednih nastupa u Crnoj Gori. U intervjuu Vijestima prije nekoliko mjeseci, Kesovija je kazala da ovaj koncert duguje Vladi Crne Gore. Tereza Kesovija, čiju su kuću u vrijeme napada na Dubrovnik spalili crnogorski rezervisti, kazala je da u Podgoricu nikada ne bi ponovo došla da je ,,okrenuta ka prošlosti”. Veoma je široko njeno srce. U četvrtak popodne, kad Monitor ide u štampu, čeka se istorijska slika: uz zvuke pjesme Prijatelji stari gdje ste, Milo Đukanović ne zna da li da prije poljubi Terezu ili šahovnicu. Gostovanje u Podgorici u okviru festivala Odakle zovem, hrvatski novinari Boris Dežulović i Predrag Lucić su početkom jula iskoristili za komentar najavljeno gostovanje Tereze Kesovije. ,,Na koncertu u Podgorici će vjerovato biti oni isti ljudi koji su bili tada sa druge strane. To je zapravo karneval licemjerstva i hipokrizije i to je na kraju potpuno privatna stvar.” U odlomku pjesme posvećene Kesovijinom koncertu, Dežulović i Lucić navode: “…Vujanović oj Filipe, jeb'o bazen i Ćilipe, Đukanović druže Milo, jebeš sada šta je bilo. Bez granate i bez metka, krenućemo iz početka…”

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

MOŽE LI  PAD VLADE ZAUSTAVITI PROGRAM EVROPA SAD: Stare slabosti i novi rizici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar Milojko  Spajić brine da će nasljednici upropastiti njegov program. Iz vlasti i opozicije uvjeravaju suprotno. Veći je problem što mi, do danas, o Evropi sad i realizaciji tog projekta ne znamo dovoljno. A i ono što znamo, možda nije tačno

 

Ministar finansija Milojko Spajić skoknuo je u srijedu do Pljevalja, da na protestu podrži sebe i svoju Vladu. Onda je tvitnuo: ,,Moji Pljevljaci su već osjetili benefite projekta Evropa sad! Nisu krili zadovoljstvo zbog toga, ali ni strah da će politička previranja vratiti njihove plate na staro. Mi smo im, zato, obećali da ćemo se boriti da do toga ne dođe”.

Zahuhtala politička borba ne može biti alibi za očitu neistini: Pljevljaci, kao i svi ostali građani Crne Gore koji imaju posao i valjan ugovor o radu, tek treba da osjete benefite Spajićevog programa. Sa januarskom platom koja će im, uz povišicu, biti isplaćena u februaru, ukoliko se nešto ne iskomplikuje. A ima dosta toga što bi moglo krenuti naopako, posebno budu li nadležni, umjesto javnog interesa, brinuli svoje brige. Samo što bi neke posljedice osjetili prije, a neke kasnije.

Nakon političara i ekonomskih analitičara, na temu rizika koje nosi program Evropa sad počeli su naglas razmišljati poslodavci. Dragan Bokan, vlasnik Volija i član Odbora udruženja za trgovinu u Privrednoj komori, pred usvajanje budžeta je upozorio da će ishitreno obećana povišica dovesti do zatvaranja jednog broja preduzeća, dok bi neka mogla ,,izlaz tražiti u sivoj ekonomiji”.

Ubrzo nakon novogodišnjih praznika, sindikalci su upozorili na kontrapaket mjera kojima su nesavjesni poslodavci naumili zadržati novac koji bi morao završiti na računima njihovih radnika. Jedni su se odlučili za potpisivanje aneksa ugovora o radu kojim zapošljeni prihvataju (samo formalno) skraćenje radnog vremena, a time i proporcionalno smanjenje plate. Drugi su radnicima predočili obavezu da dio uvećane zarade koja će se isplaćivati preko računa, poslodavcima vrate u kešu. Šta su smislili treći, četvrti… tek treba da vidimo kada dođe vrijeme za isplatu zarada po novom obračunu.

Dosta je, naravno, i onih koji neće posezati za raznoraznim trikovima. Zato što žele da posluju legalno i radnicima omoguće pristojnu zaradu i penziono osiguranje. Ili zato što nemaju problema sa povećanjem plata pošto njihovi radnici, u manjem ili većem broju, nemaju ugovore o radu već ugovore o djelu kojih se povišica ne dotiče. Porazno je saznaje da se država, njene institucije i preduzeća u njenom vlasništvu, nalazi među takvima (vidjeti boks).       

Onda su se Evrope sad ponovo dohvatili političari. Pa se i ministar finansija pridružio onima koji sve češće i glasnije postavljaju pitanje šta će biti sa obećanim povećanjem zarada. Iako je ono, u međuvremenu, postalo dio zakonskih rješenja usvojenih krajem prošle godine, skupa sa Zakonom o budžetu za 2022. Dileme su ostale. Do kada će povišica  trajati? Koliko će koštati državu, poslodavce i radnike koji bi umjesto najavljenog uvećanja zarade mogli dobiti otkaz ili, makar formalno, skraćenje radnog vremena?

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIDRA, DIVOKOZE I MI: Nemoćnom sistemu džaba zakoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vidra koja je u subotu iz okoline Crnog jezera usnimljena u urbanoj sredini, pronađena je, odmah sjutradan, mrtva i ostavljena pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili. Pažnju javnosti izazvala je i vijest da su poslije 40 godina na Orjenu primijećene divokoze. Ostaje nada da neće proći kao bezazlena, i zakonom zaštićena vidra

 

Prije nekoliko dana na Žabljaku je usnimljena vidra koja je iz svog staništa, okoline Crnog jezera, došla u urbanu sredinu. Taj snimak je podijeljen preko društvenih mreža, a propratili su ga oduševljeni komentari građana. Sjutradan, ta plašljiva, bezazlena i zakonom zaštićena vidra, pronađena je mrtva pored kontejnera. Ni na ovaj događaj, kao ni na brojne prije njega, nadležni nijesu adekvatno odgovorili.

„Slučaj stradale vidre govori o nivou društvene svijesti u Crnoj Gori. Nevjerovatno je kako je obesmišljen odnos ljudi prema drugim živim bićima i kako je od oduševljenja pojavom vidre došlo do njenog tragičnog kraja”, kaže za Monitor direktor Ekološkog pokreta Ozon Aleksandar Perović.

On ukazuje da je proganjanje i maltretiranje vidre snimanjem i praćenjem, samo po sebi, vid terora nad živim bićem. „Odavno govorimo o tome koliko je važno u obrazovni sistem uključiti, na primjer, humanu ekologiju, kako bi se shvatila odgovornost ljudi u ekosistemu i neophodnost brige za sva živa bića. Ili, ekološku psihologiju koja bi mogla uticati na unapređenje ekološke svijesti i bolje razumijevanje suživota u ekosistemu”.

Iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) kažu da su preduzeli radnje u okviru svojih nadležnosti. „Nalazom veterinara utvrđeno je da vidra nema prostrijelne, ubodne rane, niti bilo kakve fizičke povrede. U cilju rješavanja slučaja, na našu inicijativu, a uz podršku Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Centra za ekotoksikološka ispitivanja, izvršiće se toksikološke analize kako bi se utvrdilo eventualno trovanje”.

To nije u potpunosti tačno. Falila je pravovremena reakcija nadležnih službi, koje su, svjesne opasnosti, bile dužne da vidru odmah bezbjedno vrate u njenu prirodnu sredinu. Kao što je to učinjeno, isto prije par dana, u slučaju divojareta koje se spustilo na put Mojkovac – Đurđevića Tara, a na koje su nadzornici Nacionalnog parka Durmitor, odnosno služba zaštite, naišli, preuzeli ga i odnijeli  u njegovo stanište.

I biološkinja Belma Šestović, stručna saradnica za zaštitu faune sisara u JP NPCG, ocijenila je da je mrtva vidra još jedan dokaz da ne umijemo da se odgovorno ponašamo prema raznolikosti biodiverziteta. „Ne dešava nam se prvi put ovakav  slučaj. Ubrzo će biti poznato kako je životinja stradala. Evroazijska vidra je poluakvatični sisar, pa nije čudno što je viđena na kopnu. Za nju je poznato da prelazi velike površine u potrazi za hranom prelaskom iz jednog vodotoka u drugi”, istakla je ona.

Iz JP NPCG još tvrde da prate stanje populacije ove vrste, i da je ono za sada stabilno.

Poslije 40 godina, na Orjenu su primijećene divokoze. Hercegnovljanin Ćiro Preočanin je jednu snimio i tako donio dokaz o njihovom povratku u taj park prirode. Divokoze su u tom predjelu često viđane do početka druge polovine 20. vijeka. Iz Lovačkog društva Orjen, Agencije za razvoj i zaštitu Orjena, Planinskog kluba Munika, Alpinističkog kluba Niskogorci i Planinarskog kluba Subra ovim su povodom upozorili na obavezu čuvanja zaštićenih vrsta divljači, i kazali da se nadaju da se naoružani ljudi, koji se kreću kroz prirodu, neće usuditi da zajednicu sablazne ubistvom ove životinje. „U suprotnom, objavićemo javno imena onih koji naprave to krivično djelo. Od Uprave policije (UP) zahtijevati trajno oduzimanje oružja toj osobi i svima koji sa njom budu u društvu, a potom ćemo javnost obavijestiti o sadržini krivične prijave i izvještavati o kvalitetu postupanja policije, tužilaštva i suda po toj prijavi”, kazali su u zajedničkom saopštenju.

Direktor Ozona upozorava na rizike od medijskog eksponiranja ugroženih vrsta. „Današnja brzina širenja informacija može da bude kontraproduktivna, naročito u zemljama u kojima ekokriminal ima višedecenijski trend rasta. Vjerujem da je mnogo više nas koji se obradujemo kada se na nekim lokacijama pojave ili vrate određene vrste. Na, nažalost, nije zanemarljiv broj ni onih kojima to daje motiv za nezakonite radnje”.

Iako nadležne institucije poput NPCG-e javnost informišu o stabilnosti brojnosti, pa čak i trendovima rasta, Perović kaže da je stanje veoma zabrinjavajuće. „Recimo, kada su medvjed, vuk, divokoza ili srne u pitanju, gotovo svake godine imamo slučajeve brutalnog krivolova vrsta koje imaju zakonsku zaštitu. I one, koje su dozvoljene za lov, tokom zabrana postaju žrtve kriminalaca koji koriste neefikasan rad u većini nadležnih institucija, naročito sudske vlasti koja je najznačajnija u  sistemu. Zabrinuti smo zbog ignorantskog odnosa institucija prema onima koji prijave problem i pruže dokaze za ekokriminal”.

Primjer za to je i krivolov na Skadarskom jezeru, koji se i dalje dešava, iako su ga prijavljivale brojne NVO organizacije koje se bave zaštitom prirode.

Odgovarajuće reakcije nije bilo ni kada je, prethodnog ljeta na teritoriji Opštine Nikšić, kao posljedica većinom namjerno izazvanih požara, došlo do raseljavanja značajnog broja vrsta sa prostora Pustog lisca.

Valja podsjetiti i na krivolov na planinama Golije, kada su pronađeni odstrijeljeni srndaći, tj. njihove glave u namjenski pripremljenom prostoru, što je dokaz organizovanog ekokriminala. Ni taj užasan prizor nije alarmirao nadležne.

Ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Aleksandar Stijović u februaru prošle godine, u slučaju ubistva mečke u Beranama obećao je da će preduzeti konkretne mjere da se problem riješi. Gotovo godinu kasnije, plana za subijanje krivolova nema, a spisak žrtava raste.

Evroazijska vidra je zaštićena vrsta i na pojedinim listama međunarodnih konvencija i direktiva, kao što su Bernska konvencija ili Evropska direktiva o staništima. Jedna je od Natura 2000 vrsta. Prema Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode (IUCN), na mediteranskom dijelu Evrope označena je kao skoro ugrožena.

„Jednom smo dobili i snimke srne koja preplivava vještačku akumulaciju Slano jezero i traži spas na ostrvu, što je bilo veoma potresno za gledati. Mnogo je primjera, a bojim se da ćemo ih imati još. Dok god su N.N. lica prisutna u simulacijama procedura, sve su vrste ugrožene u šumama i vodama Crne Gore”, zaključuje Perović.

Nemoćnom sistemu, džaba zakoni.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ROMI I DISKRIMINATORNI ZAKON O IZBORU ODBORNIKA I POSLANIKA: Od margine do margine  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o izboru odbornika i poslanika diskriminiše Rome. Na izjašnjenje nadležnih na inicijativu NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca za donošenje izmjena i dopuna tog zakona, kojima bi se obezbijedilo njihovo učešće u političkom životu Crne Gore, moraće da čekaju još. Manipulacija tom zajednicom traje decenijama

 

,,Sve dok romska zajednica ne bude imala autentičnog predstavnika u  Skupštini Crne Gore, domu gde se kroji njihova sudbina, ako se tamo ne čuje njihov glas, ne možemo očekivati suštinske promjene od kojih će ona  dugoročno imati koristi”, kaže za Monitor Serđan Baftijari, jedan od osnivača NVO Romska organizacija mladih (ROM) Koračajte sa nama – Phiren amenca i student na master studijama na Centralnoevropskom univerzitetu u Beču.

Iz Phiren amence krajem prošle godine podnijeli su inicijativu Skupštini Crne Gore za donošenje izmjena i dopuna Zakona o izboru odbornika i poslanika kako bi se obezbijedilo učešće u raspodjeli mandata izbornih lista za izbor poslanika romske manjinske nacionalne zajednice. Kako su objasnili, sadašnja verzija zakona diskriminiše Rome.

Ta se inicijativa oslanja na odredbe Okvirne Konvencije za zaštitu nacionalnih manjina kojom se zemlje ugovornice, među kojima je i Crna Gora, obavezuju da će jemčiti prava nacionalnim manjinama i ravnopravnost pred zakonom. Ta konvencija zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije u oblasti ekonomskog, socijalnog, političkog i kulturnog života, i obavezuje države potpisnice da usvajaju odgovarajuće mjere u te svrhe.

Crna Gora, imajući u vidu kako je romska zajednica godinama tretirana na svim nivoima, ne ispunjava preuzete obaveze. Ne poštuje ni Ustav, koji propisuje da su zajamčena prava pripadnicima manjinskih naroda i drugih manjinskih zajednica na autentičnu zastupljenost u Skupštini Crne Gore i skupštinama lokalnih samouprava u kojima čine značajan dio stanovništva, shodno principu afirmativne akcije.

Prema sadašnjem Zakonu o izboru odbornika i poslanika izborne liste pripadnika manjinskih naroda ili zajednice stiču pravo na raspodjelu mandata ukoliko su osvojile najmanje 0,7 odsto ukupno važećih glasova na izborima. Još niži cenzus određen je za hrvatsku nacionalnu manjinu, zbog malog broja Hrvata koji žive u Crnoj Gori (6021). Ta lista treba da osvoji 0, 35 odsto od ukupno važećih glasova.

Isto pravilo ne važi i za Rome, kojih u Crnoj Gori, prema zvaničnim statističkim podacima – posljednjem popisu stanovništva, ima tek nešto više – 6251. ,,Prema svim istraživanjima, Romi  žive na margini društva. Ukoliko bude postojala volja nadležnih organa da rade na ostvarivanju ciljeva koji su predviđeni novom Strategijom za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana za period od 2021. do 2025. godine, a koja prepoznaje problem anticiganizma, realno je za očekivati da će položaj romske zajednice biti znatno bolji”, ističe Baftijari.

Uzimajući sve to u obzir, iz Phiren amence tražili su od Skupštine da se ista zakonska pravila primijene i na romsku nacionalnu manjinu.

Da bi do toga i došlo, prvo bi, kaže Baftijari, Odbor za sveobuhvatnu reformu izbornog zakonodavstva trebalo da reaguje na njihov dopis, i da se potom, u plenumu Skupštine, usvoje izmjene i time otkloni diskriminatorna norma Zakona prema romskoj zajednici.

Iz PR službe Skupštine Monitoru objašnjavaju kako izgleda pravni tok tog procesa. Nakon što dobije inicijativu za donošenje zakona, predsjednik parlamenta je dostavlja poslanicima i Vladi, radi eventualnog podnošenja predloga zakona. ,,Zakonodavni odbor nije nadležan da razmatra akte podnesene u formi inicijative, već je shodno nadležnostima koje su za ovo radno tijelo utvrđene Poslovnikom Skupštine Crne Gore, ovlašćen da razmatra predloge zakona, drugih propisa i opštih akata koje donosi Skupština sa stanovišta njihove usklađenosti sa Ustavom i pravnim sistemom Crne Gore“, kažu.

Na 27. sazivu na Sedmoj sjednici Drugog redovnog zasjedanja, krajem decembra prošle godine, donijeta je Odluka o izmjeni Odluke o obrazovanju Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu, kojom je  rad tog privremenog radnog tijela produžen do 31. jula 2022. Do tada je ono, kako preciziraju, dužno da pripremi i podnese Skupštini na usvajanje predloge pristiglih zakona i drugih akata. ,,Između ostalog, tom je Odlukom propisano da Odbor ima zadatak definisanja Predloga Zakona o izboru odbornika i poslanika“, navode još iz Skupštine.

Drugim riječima, Romi će, na konačno izjašnjenje nadležnih, još morati da čekaju.

,,Sve dok pomenuti Odbor ne organizuje i uvrsti u tačku dnevnog reda ovo pitanje, ne možemo očekivati da će ono doći na red. Želim da verujem da će i predstavnici nove Vlade imati sluha da se pitanje političke participacije Roma konačno nađe na agendi. Na taj način poslali bi poruku, kako romskoj, tako i međunarodnoj zajednici da zaista žele da rade na inkluziji Roma u našem društvu”, napominje Baftijari.

Na zadatku je i Ustavni sud, koji, takođe po inicijativi NVO Phiren amenca, treba da odluči o ustavnosti jednog od članova Zakona o izboru odbornika i poslanika, kojim se, između ostalog, u privilegovan položaj stavljaju pripadnici onih nacionalnih i etničkih zajednica koji postignu zakonom definisano učešće do 15 odsto od ukupnog stanovništva na državnom nivou i od 1,5 do 15 odsto na lokalnom. Malo je vjerovatno da Romi svoja politička prava, primjenom takvog zakonskog rješenja, mogu ostvariti u svim opštinama gdje žive. Osim u Podgorici i Beranama, gdje ih ima 2,14 odsto od ukupnog broja stanovnika, odnosno 1,56 odsto.

Kada rastumačimo pravni jezik, zaključak se sam nameće – Rome ni zakoni ne štite.

,,Ukoliko se romskoj zajednici ne omogući da imaju svog autentičnog predstavnika u najvišem domu, šaljemo poruku da je anticiganizam  znatno zastupljeniji kod nas nego kod susjednih zemalja, i da se Romi tretiraju kao građani drugog reda. Svjedoci smo da se sa   raznih adresa šalju poruke da ne treba da prebrojavamo krvna zrnca, no, ako samo jedna zajednica ne može da ostvari zagarantovana prava, stiče se utisak da to zapravo i radimo”, upozorava Baftijari.

Bilo je sličnih inicijativa i ranije. I iz NVO Mladi Romi više puta su isticali da se sve dok Crna Gora ne bude garantovala Romima njihova prava, govori  o simulaciji, a ne stimulaciji njihove integracije  u društvo. ,,Osim simboličnog zapošljavanja u državnoj upravi, i to na pozicijama koje su bez uticaja, romska zajednica ne učestvuje u tijelima političkog odlučivanja. U resorima bitnim za poboljšanje položaja romske populacije, kao što su unutrašnji poslovi, obrazovanje, rad i socijalno staranje, nema zaposlenih Roma”, kazao je medijima Samir Jaha, izvršni direktor te NVO, mjesecima nakon što su i sami uputili zahtjev o izmjeni Zakona o izboru odbornika i poslanika u Skupštini.

Do sada svaka je bila bez uspjeha. Romska zajednica žrtva je manipulacija godinama.

,,Pored pitanja političke participacije treba raditi na smanjenju etničke distance prema romskoj zajednici. Jedan od načina da se to uradi je kroz obrazovanje i zapošljavanje. Vrijeme je da napravimo iskorak i pošaljemo jasnu poruku da u Crnoj Gori svi uživaju jednaka prava i da načelo nediskriminacije važi za sve. Ovo je trenutak da pokažemo da smo kao društvo sazreli i da zaista baštinimo evropske vrijednosti”, zaključuje Baftijari.

A Romima, pokraj nas, vrijeme i život teku – od margine do margine.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo