Povežite se sa nama

OKO NAS

Pobjednik unaprijed poznat

Objavljeno prije

na

Ministar zdravlja Crne Gore Miodrag Radunović nikako da prizna da crnogorsko zdravstvo odavno napadaju razne boljke, među kojima je, prema mnogim istraživanjima, i korupcija. Do njega ne stižu ni žalopojke pacijenata da, recimo, mjesecima moraju da čekaju na specijalističke preglede ili da u apotekama često nema ni zamjenine zamjene pojedinih ljekova.

Mjesecima se čeka i na razna snimanja u Kliničkom centru Crne Gore. Razlog, čemu je posvećen i dio ovog priloga, je teško shvatljiv: tender za nabavku RTG filmova, ni osam mjeseci nakon što je prvi put raspisan, još nije realizovan. Državna komisija za kontrolu postupka javnih nabavki usvojila je žalbu podgoričke firme Montemedicom i poništila odluku Fonda zdravstvenog osiguranja o izboru najpovoljnije ponude za nabavku tih filmova i potrošnog materijala za zdravstvene ustanove na tenderu raspisanom u novembru prošle godine.

Javna je tajna da tendere za nabavku medicinskih sredstava prate razne nepravilnosti i protekcionizam, a za to su posebno zaslužni Fond zdravstva i Ministarstvo zdravlja.

„Tender, kao pravična utakmica, je obesmišljen. Oni koji nisu na listi izabranih nemaju nikakvu šansu. Na tenderu je pobjednik unaprijed privilegovana firma. Ostali učesnici, pa i kad nude povoljniju cijenu i ostale uslove, diskvalifikuju se. Ne pomažu im ni žalbe sa relevantnim dokazima Komisiji za kontrolu postupka javnih nabavki, kaže Angelina Vuković, izvršna direktorica podgoričke kompanije Osmi red – D, koja se skoro dvadeset godina bavi prodajom medicinske opreme.

U Crnoj Gori ima blizu trideset veledrogerija registrovanih za nabavku ljekova i medicinskih sredstava. Previše? Za one koji vole statističke podatke – Crna Gora ima dvadeset dvije firme registrovane za izvoz oružja.

Vrijednost godišnjih nabavki standardnog potrošnog medicinskog materijala dostiže po nekoliko miliona eura. Velika suma i još veća šansa da privelegovani dobro zarade. A da se često lovi u mutnom, svjedoče brojni primjeri.

Trenutno je aktuelna istraga Uprave policije o prošlogodišnjem postupku nabavke rentgenskih i ultrazvučnih aparata u aranžmanu Ministarstva zdravlja zbog sumnje da je tender namješten. Ugovor je vrijedan 440.000 eura, a posao je finansiran kreditima Svjetske banke.

Javni oglasi za nabavke medicinske opreme i aparata raspisuju se svake godine. Dio raspisuju zdravstvene ustanove, a dio, u njihovo ime, Fond za zdravstvo. Fond je izmjenom Zakona o javnim nabavkama preuzeo ulogu nabavljača i ima glavnu riječ u donošenju odluka o nabavkama. Takva praksa nepoznata je u razvijenim zemljama. Fondovi nabavljaju pomagala za pacijente i ne bave se nabavkama za zdravstvene ustanove.

„Kad već Fond zdravstva raspisuje tendere, zašto to ne radi pravovremeno? Za tender se najčešće čeka posljednji momenat i najveći broj tendera raspisuje se u julu i avgustu. Da li slučajno baš kada su godišnji odmori? Zašto ne postoji planski kalendar nabavki po kojem bi se novi ugovori potpisivali čim isteknu tekući”, javno pita Angelina Vuković.

Ona kaže da pojedine protekcionisane firme dobijaju specifikacije prije oficijelne objave tendera za nabavku medicinske opreme.

Isti je slučaj i sa deficitarnim ljekovima. Do nestašice ljekova ne dolazi zbog nedostaka u Zakonu o javnim nabavkama, iako bi se on mogao poboljšati, nego zato što se na vrijeme ne raspisuju tenderi. Sve to plaćaju nedužni građani.

Iskustva kompanije Osmi red – D su vrlo ilustrativna.

Državna komisija za kontrolu postupka javnih nabavki usvojila je žalbu te kompanije i poništila odluku Fonda zdravstva od početka februara 2011. godine o izboru najpovoljnije ponude za nabavku laboratorijskog potrošnog materijala i testova za Klinički centar Crne Gore, Dom zdravlja Podgorica, Opštu bolnicu Nikšić i Dom zdravlja Nikšić.

U ovoj priči posebno je zanimljiv slučaj podgoričke firme Urion.

Prije tri godine Osmi red – D obratio se Ministarstvu zdravlja, Fondu zdravstva i Agenciji za lijekove i medicinska sredstva da provjere da li Urion ima zakonom propisan stručni kadar da se bavi prometom medicinskih sredstava i proizvoda, odnosno da li ispunjava uslove za učestvovanje na tenderima. Osmi red – D je navedenim adresama predočio relevantne dokaze da Urion nema pravno valjano rješenje Ministarstva zdravlja, izdato 18. avgusta 2006. godine, niti zakonom propisani stručni kadar za učestvovanje na tenderima za snabdijevanje zdravstvenom opremom, a pet godina pobjeđuje na svim najvećim tenderima.

Ministarstvo zdravlja nije se udostojilo da odgovori kompaniji Osmi red – D ni na jedno od šest obraćanja.

„Bilo je očigledno da se radi o protekcionisanoj firmi. Takođe, navedena firma je imala privilegije prilikom naplate, a određene nabavke velike vrijednosti koje je na tenderima dobijao Urion obavljane su bez tenderskih procedura i posebnih saglasnosti”, tvrdi Vuković.

Prema izvodima iz registra Privrednog suda, Urion d.o.o. Podgorica 2003. zapošljavao je samo direktora Milana Ćukovića, a tek 2008. godine imao je šest zaposlenih.

Urion je i ranije prozivan zbog favorizovanja na tenderima.

Povodom odluka Opšte bolnice Berane iz 2008. godine da firma Urion bude prvorangirana na deset od jedanaest poziva za nabavku roba, medicinskih aparata i opreme, NVO MANS je Direkciji za javne nabavke podnio prijavu da ispita zakonitost postupka i da li je odgovorna osoba beranske bolnice svjesno prekršila zakon da bi za sebe ili treće lice pribavila imovinsku korist. Direkcija nikad nije odgovorila na ovu prijavu.

Iste godina Komisija za kontrolu postupka javnih nabavki poništava postupak za nabavku dijagnostičke opreme za potrebe zdravstvenih ustanova u Crnoj Gori vrijedne 6.705.000 eura, po žalbi firme Montemedicom. Fond zdravstva odbija odluku državne komisije o poništavanju postupka i kao prvorangiranu za tri pozicije bira firmu Urion, koja je poslala ponudu za opremu i servis vrijednosti 4.625.000 eura.

U izvještaju Komisije za kontrolu postupaka javnih nabavki, koja je ispitivala odluku jednog naručioca od 8. marta ove godine o izboru najpovoljnije ponude, navodi se da Urion ima šifru djelatnosti 7112- Inženjerske djelatnosti i tehničko savjetovanje!

Iz Fonda zdravstva, kako je u maju 2010. godine pisao i Monitor, negirane su optužbe kompanije Osmi red – D da se tenderi namještaju. Čak se i uštedi zahvaljujući centralizovanim javnim nabavkama, saopšteno je iz Fonda.

Tada je i firma Urion odbacila tvrdnje da je favorizuje Fond zdravstva u svojim nabavkama.

Prije tri godine digla se prašina oko tendera za izradu softverskog rješenja integralnog bolničkog informacionog sistema Kliničkog centra Crne Gore. Fond za zdravstvo planirao je da za taj posao utroši 2,5 miliona eura, ali Fond je na kraju poništio tender zbog velikog broja žalbi zainteresovanih kompanija. „Prestala potreba za predmetom javne nabavke”- obrazložio je Fond. Ostalo je nejasno kako je to Kliničkom centru prvo bio potreban taj softver, a onda je, nakon svega nekoliko mjeseci, za njim prestala potreba.

„Svim kompanijama koje se bave nabavkom opreme i medicinskih sredstava treba garantovati ravnopravnost i spriječiti nepoštovanje zakona. To je i jedini cilj naših brojnih javnih reagovanja i obraćanja nadležnim državnim tijelima proteklih godina”, kaže Vuković.

Zbog namještanja tendera za nabavku medicinske opreme i materijala država trpi štete koje dostižu milione eura. Zloupotrebom Zakona o javnim nabavkama, u zdravstvu buja i korupcija. Na nju često upozoravaju i iz Evropske unije. Zato nije čudno što pominjanje zdravstva u Crnoj Gori prvo asocira na – korupciju.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

Izdvojeno

NASTAVAK MOBINGA NA FAKULTETU LIKOVNIH UMJETNOSTI: Docentkinja Radovanović prijavila uznemiravanje policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu. Pred osnovnim sudom u Podgorici u toku je proces povodom ranije prijave Radovanović za utvrđivanje mobinga

 

 

Ivana Radovanović, docentkinja na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU), prijavila je policiji prošle sedmice svog kolegu Nenada Šoškića za uznemiravanje i prijetnje na radnom mjestu.

Radovanović u prijavi navodi da joj je uz povišeni ton i prijetnje rukama, između ostalog, saopštio da prekida sa njom svaki vid komunikacije i saradnje, što direktno ugrožava njen angažman na predmetima koje su zajedno predavali.

Radovanović je o ovome upoznala Rektora Univeziteta Crne Gore (UCG) i Upravu FLU-a.

,,Dotični mi je kazao da on stoji iza hajke koja se godinama vodi protiv mene, da će sa mnom završiti komunikaciju i da njemu ne treba saradnik. Upravo, zbog njegove raspodjele predmeta i raznih vrsta zloupotrebe pozicija, ja svoju normu gotovo svu ostvarujem na vježbama”, navela je Radovanović u pismu rektoru Vladimiru Božoviću.

,,Interes Fakulteta je da se ovakva pitanja rješavaju u skladu sa propisima i da se poštovanjem zakona potvrdi ambijent za koji vjerujemo da je produktivan i podsticajan za rad svih kolega’’, kazali su Monitoru iz uprave FLU i dodali da ,,u sitacijama gdje zaposleni osjeća da su njegova prava i slobode ugrožene, Fakultet pozdravlja mogućnost žalbe. Takođe, kako bi se obezbijedilo nasmetano funkcionisanje svih procesa Fakultet će pokušati da nađe adekvatno rješenje na nastalu problematiku poštujući sve zakonske norme koje su mu na raspolaganju’’.

Monitoru su iz UCG odgovorili da ,,policija, kao nadležan organ, već vodi istragu po ovoj prijavi, a Univerzitet će kontinuirano sarađivati i postupati u skladu sa uputstvima i nalazima koji budu dostavljeni od strane policije, a na osnovu utvrđenih činjenica”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VEZE BEMAKSA I VLADIMIRA EDINBURGA: Tajna dobro skrivena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladimir Edinburg je bio član odbora direktora podgoričke firme National Real Estate Agency dok je Veselin Kovačević vodio kao izvršni direktor i ovlašćeni  zastupnik  firme.  Kovačević je  bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda

 

 

Do danas nije poznato kakve su bile veze podgoričke kompanije National Real Estate Agency i Veselina Kovačevića koji je zajedno sa tadašnjim poslanikom u ruskoj Dumi ispred Putinove partije Jedinstvena Rusija, Vladimirom Edinburgom, bio osnivač i vlasnik.

Veselin Kovačević je u to vrijeme bio i formalni vlasnik crnogorske kompanije Bemaks, iza koje je stojala takozvana ekipa iz Granda .

Poreska uprava Crne Gore je 2017. godine blokirala račune kompanije jer je uvidom u registar predatih finansijskih iskaza utvrđeno da poreski obveznik National Real Estate Agency Podgorica nije predao finansijski iskaz za 2017. Poreska uprava im je tada u postupku inspekcijskog nadzora izrekla mjeru zabrane raspolaganja sredstvima na žiro računu u cilju obezbjeđivanja nedostajućih dokumenata.

Poslednji finansijski izvještaj koji je firma National Real Estate Agency dostavila Poreskoj upravi vodi se za 2015. godinu, a tada je prijavljen „osnovni kapital“ u iznosu od 59.880 eura, isto kao i godinu ranije.  A 2016. godine prijavili su Poreskoj upravi da je tokom godina ostvaren gubitak od ukupno 106.586 eura.

Za 2015. godinu evidentiran je i dugoročni kredit od 29.940 eura, koji je National Real Estate Agency morala da vrati, ali nije poznato da li je to učinjeno jer kasnije nije bilo fiansijskih izvještaja.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Iste godine, međutim, iz doo Hidroenergija Andrijevica su nadležnom državnom organu za prihode dostavili iskaz o finansijskoj poziciji bilans stanja, i u njemu iskazali (realnu) vrijedost mini-hidroelektrana u iznosu od 2.582.350 eura. “Tu vrijednost su bili dužni da prijave i opštinskom poreskom organu, jer se radi o stvarnoj knjigovodstvenoj vrijednosti objekata”, smatraju u Opštini Andrijevica.

U krivičnoj prijavi se navodi da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme. “Okrivljeni je znao, ili je morao znati, da je bio obavezan da u poreskim prijavama iskazuje stvarnu knjigovodstvenu vrijednost objekata kao funkcionalne cjeline po računovodstvenim standardima i kontnim okvirima, jer je odredbama Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekta definisan objekat kao prostorna, funkcionalna, konstruktivna, arhitektonska, estetska, tehničko-tehnološka cjelina, sa ili bez instalacija, postrojenja i opreme koji se u njega ugrađuje na koju upućuje odredba Zakona o svojinsko-pravnim odnosima. Stoga je jasno da mašinska kućica jedne mini-elektrane ne predstavlja čitav infrastrukturni objekat, niti može vrijednost mašinske kućice predstavljati potpunu poresku osnovicu, kako je to okrivljeni iskazao u poreskoj prijavi”, navedeno je u krivičnoj prijavi.

Dodali su da su odgovorni iz prijavljene kompanije na taj način u 2022. godini budžet Opštine Andrijevica oštetili za 24.405 eura.

“Taj iznos predstavlja razliku između stvarne knjigovodstvene vrijednosti pomenutih mini-hidroelektrana i njihove iskazane vrijednosti u poreskoj prijavi i to za iznos od 2.582.350 eura, za koji je iznos trebalo utvrditi poresku obavezu po stopi od jedan odsto, koja na osnovu skupštinske odluke važi za pravna lica za poslovne objekte”, objasnili su u Opštini. Na sličan način, kako su dodali, odgovorni iz kompanije  postupili su i u 2023. godini. Tako su, po istom osnovu, budžet Opštine prošle godine oštetili za 23.551 euro. Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga Hidroenergije prema Opštini Andrijevica.

Dok su iz doo Hidroenergija Andrijevica nezvanično izjavili da su postupali u skladu sa zakonom, iz Opštine Andrijevica objašnjavaju da je prekršen član 19. stav 5 na osnovu kojeg se može protumačiti da su pokretne stvari, u ovom slučaju turbine, dio nepokretnosti. “Jednostavno pojašnjeno, ako bi makli turbine iz mašinskih kućica, to više ne bi bili poslovni objekti, nego kokošari”, kazali su Monitoru u Opštini Andrijevica.

Na području opštine Andrijevica ima deset malih elektrana, a Opština od koncesija na vode od toga zaradi oko 300 hiljada eura, dok je njihova ukupna dobit oko četiri miliona eura. Oni su objasnili da osim poreza od koncesija, postoji i porez na nepokretnosti, i da je to značajna stavka za budžet Opštine. “Reći čemo samo podatak da smo za prošlu godinu naplatili porez na nepokretnosti kada se radi o malim hidroelektranama od 150 hiljada eura, a da je godinu ranije taj porez iznosio 22 hiljade”, kazao je Monitoru sagovornik iz Opštine Andrijevica.

Lako je izračunati da bi, kada bi svih deset malih hidroelektrana na teritoriji opštine Andrijevica koje su u privatnom vlasništvu bile opštinske, Andrijevica bila jedna od najbogatijih opština sa prihodom  i budžetom koji bi godišnje iznosio oko četiri miliona eura, i ne bi im trebalo ništa preko toga, pa ni sredstva iz egalizacionog fonda.

Sekretar za finansije Opštine Andrijevica, Stojan Mitrović, objašnjava da postoji i prihod od poreza na nepokretnosti, koji takođe nije beznačajan. „Kada planiram budžet računam sa oko 300 hiljada eura koje će pripasti Opštini, odnosno 6 odsto od koncesija na vode za male hidroelektrane. Mi smo se izborili za taj procenat za koji smatramao da nije loš. Naravno, najbolje bi bilo da su sve te centrale državne ili opštinske, ali sada, šta je tu je, i to treba maksimalno naplatiti i iskoristiti u korist građana“, kazao je Mitrović.

Prema njegovim riječima, mjesečni prihod od koncesija na hidrocentrale kreće se u zavisnosti od vodostaja, pa u ljetnjim mjesecima iznosi negdje oko šest hiljada eura, dok u mjesecima većih vodostaja taj prihod je na teritoriji opštine Andrijevica oko 35 hiljada eura.

Sekretar za finansije dodaje da se koncesije naplaćuju preko ministarstva finansija, i da 70 odsto pripada lokalnim saoupravama, 30 odsto ide u državni budžet. „Tu je mnogo značajna stavka porez na nepokretnosti, gdje se uzima jedan odsto od vrijednosti male hidrocentrale. Vlasnici su do sada prikazivali samo vrijednost objekta, a ne i mašina, a mi smo vidjeli jednu presudu u korist opštine Berane gdje je presuđeno da se taj procenat računa u ukupnoj vrijednosti sa opremom“, rekao je Mitrović.

On je kazao da to znači da ako jedna centrala vrijedi milion eura, a neke vrijede i više, jedan posto iznosi 10 hiljada eura. Za deset malih elektrana to je minimum dodatnih stotinu hiljada eura. Deset hidrocentrala ne teritoriji ove sjeverne opštine su u privatnom vlasništvu sa koncesijama koje su im izdate u vrijeme državne vlasti DPS-a na 30 godina. U tom periodu projekcija njihove zarade je oko 120 miliona eura, od čega bi svega 9 miliona ostalo u budžetu Opštine Andrijevica.

U Opštini ocjenjuju da je procenat od šest odsto na koncesije na vode za male hidrocentrale za koji su se oni izborili dosta dobar, što nije slučaj u svim sjevernim opštinama, jer se u nekima kreće svega 0,5 odsto. Iz Andrijevice najavljuju „neke nove momente“, ako ih u tome ne spriječi uvođenje prinudne uprave. „Ovdje nećemo stati, idemo dalje u istraživanje kako su građene hidroelektrane u Andrijevici. Biće tu vrlo zanimljivih podataka”, tvrde. Krivična prijava, a još više ova najava, unijela je pometnju među privatnim vlasnicima malih elektrana u Andrijevici. Nezvanično se može čuti da je bilo i skrivenih ili otvorenih prijetnji. Ali, počelo je da se odmotava. Na nizbrdici za tajkune, klupko samo do sebe ide sve brže.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo